"Cilj projekta je dosta human, ideja je da se što više djece uključi u sport, postoje i određene socijalne grupe"

Stolnoteniski klub "Aquaestil" provodi projekt pod nazivom "Uključivanje djece i mladih u riziku od socijalne isključenosti u sport", a projekt je financiran iz Europskog socijalnog fonda plus – Program Učinkoviti ljudski potencijali. Nositelj projekta je Stolnoteniski klub "Aquaestil", pod pokroviteljstvom Ministarstva i sporta. Projekt se provodi u partnerstvu s Dječjim vrtićem Duga Resa i u suradnji s osnovnim školama. Projekt je prvenstveno namijenjen djeci i mladima do osamnaest godina u riziku od socijalne isključenosti. Projekt će ukupno trajati dvije godine, odrađena su tri mjeseca i podneseno je izvješće o učinjenom. O provedbi i ciljevima ovog velikog europskog projekta te o aktivnostima u klubu i planovima i planovima za ovo ljeto razgovarali smo s trenerom i sportskim direktorom kluba Nikicom Vukeljom.

Klub provodi jedan značajan europski projekt, prošla su tri mjeseca, kako si zadovoljan provedbom?

-Pa da, evo i prvi kvartal je iza nas i prvo izvješće je prošlo. Ono čega smo se možda najviše pribojavali, to je taj administrativni dio. Mislim da smo to korektno odradili, što se samog treninga tiče, naravno to za nas nije problem, to je ono što mi radimo. Treba reći da nam je partner u provođenju projekta Dječji vrtić Duga Resa, stvarno imamo odličnu suradnju, pohvalio bih zaista sve, od ravnateljice pa do svih odgajatelja. Suradnja je zaista iznimno dobra, imamo puno dobre djece, vrlo interesantno je raditi s njima, to je za nas jedna nova situacija, moram to priznati, jer mi smo u principu počinjali sa školskom djecom, dakle neki prvi, drugi razred, treći eventualno. Tako da ovaj rad s vrtićkom djecom je za nas nešto novo, ali svakako vrlo interesantno iskustvo. Mislim da je to i jedan interesantan eksperiment, vidjet ćemo nakon dvije godine programa gdje će motorički gledano biti ta djeca, nakon ovih par mjeseci čini mi se da će zaista ta djeca ako to usporedimo s djecom koja nemaju ovakav program biti motorički zaista naprednija. Radimo vrlo širok dijapazon vježbi, dakle ne radi se samo o stolnom tenisu, čak i najmanje o stolnom tenisu, sada u ovoj fazi radimo puno na osnovnim bazičnim sportovima, na tehnici trčanja, čak i osnovne elementi gimnastike. U Hotelu Frankopan imamo i bazen, tako da s djecom radimo i taj plivački dio, barem ono bazično za početak. Znači radi se o jednoj bazi koju želimo dati djeci te dobi i pomoći im time u kasnijem odabiru sportova. Naravno, nadamo se da će dobar dio njih završiti u stolnom tenisu, ali to čak i nije nužno u ovoj priči.

Koliko djece je ustvari uključeno u cijeli projekt?

-Pa sami projekt od nas zahtijeva, da tako kažem, 26 djece, no mi imamo sada već u ovom trenutku više od 50 djece. Dakle, ne radimo samo s vrtićkom djecom, s njima imamo prijepodne treninge, ali u našim uobičajenim poslijepodnevnim terminima imamo i dosta djece osnovnoškolskog uzrasta, pa čak i srednjoškolskog. Imamo i nešto djece iz Učeničkog doma Duga Resa, što je također, ja mislim jedan interesantan dio priče. Dakle, naravno da netko tko je u srednjoj školi krenuo sa stolnim tenisom ne može biti vrhunski igrač, ali ideja je naučiti te dečke da igraju. To su dečki u pravilu iz raznih dijelova Hrvatske, od Dalmacije, Slavonije pa tu do ovog našeg kraja, Topusko, Slunj i drugih mjesta, želimo ih naučiti osnove stolnog tenisa, naučiti ih tehniku i eto možda tako posijati neko sjeme stolnog tenisa u nekoj novoj sredini u budućnosti. Tako da je to, ajmo reći, još jedna dimenzija ovog našeg projekta.

Je li "Aquaestil" jedan od prvih klubova koji je dobio ovaj projekt?

-Pa da, u ovom našem kraju sigurno, mislim da je u Vinkovcima jedan klub pred par godina išao sa sličnim projektom. Ne znam da li im je vrtić bio partner, čini mi se da je to bila osnovna škola, ali u ovom našem kraju sigurno da. Pogotovo kada govorimo o stolnom tenisu. Inače, osim tih jutarnjih i večernjih treninga, kao što sam rekao imamo organizirano i plivanje. Imamo u planu sada s lijepim vremenom raditi i neke treninge vani na otvorenom. Što se tiče samog rada treba reći da najveći teret podnose naši treneri Xue Han Vukelja, Roberto Martineli i Anton Erak. Oni su na većini treninga, no tu sam i ja kao pomoć, a imamo i zaista širok krug naših bivših igrača i igračica, pa i naših rekreativaca, koji pomažu kao sparing partneri. U stolnom tenisu je to jako bitno da djeca imaju nekog starijeg uz sebe. Treba reći da Ivana Kovče Malović, naša bivša igračica također je uključena u projekt, već je provela nekoliko radionica, što za djecu, što za roditelje, vezano uz samu aktivnost, ali i uz prehranu, pravilnu prehranu. Tatjana Čumpek članica naše uprave, također bivša stolnotenisačica također je uključena i od pomoći nam je u čitavoj toj priči. A što se tiče ovog administrativnog dijela koji zaista kao što sam rekao nije lagan, treba reći da nam je dugoreška Inova pomogla, Vanja Glogovac i Mirjana Kovačić posebno su bile tu na usluzi. Spojili su nas i sa jednom zagrebačkom agencijom, agencijom Aveor koja zaista radi dobar dio ovog posla vezano za administraciju, jer zaista mi sami bi teško odradili. Radi se o EU projektu, samim time taj dio je vrlo zahtjevan.

Teško je dobiti projekt, ali ga je teško i provoditi, pogotovo taj administrativni dio, je li se slažeš?

-Pa u pravu ste, sada kada govorite o dobivanju projekta, ja bih se svakako tu morao zahvaliti Mateji Bišćan, opet našoj bivšoj igračici, koja je sa svojom agencijom tu odradila jako dobar posao. Mislim da bez nje toga ne bi bilo, prvo, ona nas je i ohrabrila da uopće uđemo u to. Moram priznati da sam ja bio dosta skeptičan u tome, opet ponavljam, nije nas strah od ovog trenažnog dijela, dakle samog treninga, mi smo tu dobri, imamo i kvalitetne trenere. To su sve treneri s visokom stručnom spremom. Xue Han je diplomirala na Fakultetu za fizičku kulturu u Kini, Roberto koji je inače iz Milana, ali mama mu je Irkinja pa je studirao u Dublinu. dakle, on je završio sportski menadžment na Univerzitetu u Dublinu. Imamo jednu jaku međunarodnu ekipu visokoškolovanih ljudi. Dakle, sami taj dio nam nije ni u jednom trenutku predstavljao problem, ali velim opet taj administrativni dio barem se za mene činio nešto vrlo teško. No, uz pomoć svih ovih ljudi mislim da to dobro dobro držimo pod kontrolom, s time da trebam svakako navesti Martu Pastuović, to je osoba iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, koja nas na neki način prati i nadgleda provedbu projekta, koja je stvarno od pomoći, od velike pomoći i kada god je bilo nekih nesuglasica, nekog manjeg nerazumijevanja stvari, bila je tu da nam da nam pojasni. Ja mislim da je možda i najteži dio, ovih prvih par mjeseci iza nas i vjerujem sad smo se svi malo uhodali u čitavu priču i djeca su shvatila što se od njih očekuje. Dakle, iako su to vrtićka djeca, treba reći da su to pravi treninzi, da to nije ovoga tako lako za sve njih. No, eto dobro sve prate, ako su izdržali ova tri mjeseca, mislim da bi normalno trebalo biti ubuduće još lakše.

Koji je glavni cilj projekta?

-Dakle, cilj projekta je dosta human, postoji ideja da se što više djece uključi u sport, postoje i određene socijalne grupe, koje, ajmo to tako reći, imaju prednost pri ulasku u projekt i mi smo i dalje otvoreni za njih. Dakle, mi možemo novu djecu primati i dalje, očekujemo ne samo djecu iz Duge Rese, nego možda i iz Karlovca. Očekujemo da će biti još novih upisa, iako smo mi da tako kažem zadovoljili taj neki minimum koji moramo imati, ali možemo primati i dalje novu djecu. No, isto tako treba reći da ovaj projekt ima još jedan dio koji je baš bio Matejina ideja i mislim da je to odlična ideja. To je prevencija pretilosti, što je sigurno veliki problem danas, pogotovo kod djece i mogu reći da smo i u tom dijelu ostvarili jako dobre rezultate. Znate i sami da je danas jako teško djecu natjerati da se nečim bave. uglavnom su pred kompjuterima, pred mobitelima i tako dalje. A evo u ova tri mjeseca imali smo djece s nešto viška kilograma i mogu vam reći da su da su rezultati jako dobri, da ih je ovaj naš program doveo u neku aktivnost da su redovni i da je već bilo da da imamo djece koja su već izgubila po tri, četiri kilograma u ova tri mjeseca, što mislimo da je jako dobar rezultat. Bitno nam je samo da nastave s programom, koji traje dvije godine. a interes nam je naravno da većina te djece i dalje ostane u nekom od sličnih programa, ne nužno u našem klubu.

Kolika je ustvari vrijednost ovog projekta?

-Vrijednost projekta je 140.000 eura u dvije godine, sredstva su od Europske unije. Treba reći da su, ajmo tako reći, partneri u projektu, dakle Europska unija. Hrvatski zavod za zapošljavanje i Ministarstvo turizma i sporta. Svi oni su uključeni na određeni način u praćenje projekta.

To znači da tu ne može biti nekakvog kiksa, da tako kažem, jer se nadzire provođenje projekta, je li tako?

-Tako je, apsolutno, mora biti sve po pravilima koja postoje, od trošenja sredstava pa na dalje, broja treninga, programa treninga i svega ostaloga. Radi se o vrlo ozbiljnim stvarima i to je nešto novo za naš klub. Evo moram reći da mi je drago da smo to ušli u taj projekt, naravno da možda u jednom manjem dijelu naš natjecateljski dio pati, ali ne značajno. Velim, ova prva tri mjeseca baš su nam se poklopila s krajem lige i sa svime time da smo u sve to ulazili, možda se malo osjetilo, ali ne ništa dramatično. Mislim da možemo mi to sve zajedno odrađivati, dakle i taj vrhunski natjecateljski dio rada kluba, kao i ovaj projekt. Takva su vremena da su projekti postali tako nešto što prije nije postojalo. U današnje vrijeme to je čestu uobičajen dio financiranja klubova i što prije to shvatimo, to je bolje za sve nas jer jednostavno, to je ne samo sadašnjost nego vjerojatno i budućnost financiranja ili barem dijela financiranja klubova.

Dobili ste u sklopu projekta i dio sredstava koji je potrošen na opremu, o čemu se radi?

-Pa jasno, podrazumijeva se da stolni tenis nije jeftin sport, ako znate da jedna guma košta 30, 40 eura najmanje, ne govorim tu o vrhunskim gumama, vrhunske gume su i 60 ili 70 eura. Jedno drvo je opet govorim samo o onom za djecu, ne govorim o vrhunskom, stotinjak eura, a da imamo sad već i pedesetak djece. Jasno je da dobar dio sredstava, da ne kažem većina, će otići upravo na stolnotenisku opremu. Naravno da smo i obukli djecu da se zna da su u našem projektu, trenirka, majica i tako dalje, tako da većina sredstava kad govorimo o tome je upravo u tom nekom dijelu. Djeca nemaju natjecanja, ona nisu predviđena u tom projektu, dakle, tu nemamo troškova. Manje više se program provodi tu kod nas, u Stolnoteniskom domu "Antun Tova Stipančić", pa u dječjem vrtiću i na nogometnom igralištu, nešto ćemo možda odraditi u amfiteatru, u parku. Kao što sam rekao, Hotel "Frankopan" nam je stvarno odlično rješenje za plivanje, nije daleko, čisto je uredno, topla voda i tako dalje. Tako da znam da je za djecu to najomiljeniji dio programa, zbilja obožavaju svi i vodu i plivanje. Tako da uglavnom čini se da su najsretniji kada smo na bazenu.

Ovo je stvarno velika stvar za grad kao što je Duga Resa, a i za Karlovačku županiju, možda će to biti i putokaz nekim drugim klubovima da apliciraju na ovakve natječaje, je li bilo kakvih kontakata?

-Pa, imali smo puno upita, dolazili su ljudi iz raznih klubova, ne samo tu iz Duge Rese, Karlovca, nego iz cijele Hrvatske i tražili neke savjete da im pomognemo oko samog apliciranja, traže nas iskustva i tako dalje. Tako da, kao što sam rekao, mislim da klubovi shvaćaju da je to jedan neminovni dio djelatnosti klubova u budućnosti, a već dobrim dijelom i u sadašnjosti.

Tim projektom sigurno očekujete da će se ipak jedan dio djece opredijeliti za stolni tenis, što misliš o tome?

-Pa sigurno, Ja naravno mislim da je to jedna od ideja čitave priče, kada govorimo o vrtićkoj djeci malo je prerano još za sami stolni tenis. Stolni tenis je tehnički prekompleksan za vrtićku djecu, ali već rade s robotom. Dakle, recimo svaki tjedan barem jedan trening je, ajmo ga nazvati stolnoteniski, uglavnom s robotom. Sigurno će to kod neke djece pobuditi zanimanje i vjerujemo da će ih dio ostati u klubu, ali nećemo imati problema s time ako vidimo da su djeca talentiranija, nadarenija za neke ekipne sportove i da ih šaljemo dalje u druge klubove. Naša ideja ovog projekta, kada govorimo o ovom sportskom dijelu, ne o prevenciji pretilosti, nego o sportskom dijelu je dati djeci dobru bazu, naučiti ih redu i disciplini, poboljšati koordinaciju koliko se to može, a može se u toj dobi dosta utjecati na to i to je to. Kada govorimo o tome naš glavni cilj je jasno da će ta djeca imati prednosti u odnosu na ostalu djecu, pa i u samom stolnom tenisu, jer ipak će savladati neke osnove tehnike. Ali tek nakon dvije ili tri godine moći ćemo to procijeniti, naravno da imamo ideju pratiti djecu i nakon programa ne samo onu koja ostanu u stolnom tenisu nego i ostalu. Baš nas zanima kao kineziologe šta će se dogoditi s njihovim sportskim karijerama, velim moj dojam je da za nas je to, ajmo reći, eksperiment na neki način, jer nismo s tom dobi organizirano radili. Uvijek bi došlo poneko dijete iz tog predškolskog uzrasta, ali nismo imali neki sistematski organizirani rad i vjerujem za dvije, tri godine bit će interesantno vidjeti što će biti s tom djecom i gdje će biti u odnosu na djecu koja nisu prošla projekt.

Uz projekt naravno da se radi i trenira iako je liga gotova, glavni dio sezone je gotov, no bila su razna državna prvenstva, jesi li s time zadovoljan?

-Sezona se bliži kraju. Možemo reći da je bila uspješna, imamo opet jedno desetak medalja s državnih prvenstava. Posebno smo bili uspješni u Veloj Luci na državnom juniorskom prvenstvu do 17 godina. Leeloo je postala pojedinačna prvakinja države, Leeloo i Elena u paru su državne prvakinje, Elena u mješovitom paru je državna prvakinja, još je bilo nešto brončanih medalja. Slično je bilo i na U19 državnom prvenstvu, nažalost bile su nam djevojke malo bolesne za to u19 državno prvenstvo, ali i tu je bilo nekoliko medalja. Tako da eto držimo se, tu smo, u vrhu smo. Leeloo bi trebala ići na Europsko prvenstvo, dakle i tu držimo kontinuitet da ponovno imamo naše igrače i igračice u reprezentaciji. Zvonimiru Kramariću je za malo pobjeglo Europsko prvenstvo. četvrti je trenutno na državnoj rang listi. Dakle i on je tu negdje blizu vrhu. No činjenica je da je ta operacija, koja je bila prije godinu i pol ostavila traga i nije se u potpunosti vratio, da nije bilo toga, sigurno bi bio drugi, treći na rang listi i samim time u reprezentaciji za Europsko prvenstvo. No i ovako ja mislim da je to bila jedna lijepa, dobra, uspješna sezona za njega. Većinu tih turnira je završio među prva četiri, tu i tamo je bio peti, šesti što je sigurno dobro. I evo naš klub ima ponovno i muške reprezentativce, Zvonimir je tu u užem krugu reprezentativaca. ako nastavi ovako raditi, ako ne bude ozljeda, sljedeće godine mislim da ne bi smjelo biti problema da bude u reprezentaciji za Europsko prvenstvo i tako da naš klub opet nakon puno godina ima i muškog reprezentativca.

Kakav je plan za ljeto?

-Ljeto će biti radno, puno ćemo trenirati, puno će treninga biti, puno kampova, planiramo ići u Kinu nakon dosta vremena. Nakon korone prvi put ćemo raditi trening u Kini. Klasika je naš nastup na Kupu Krasa u Italiji. Tako recimo da stvari funkcioniraju dosta dobro i nadamo se da će i sljedeća sezona biti na tom tragu. Dakle da se zadržimo u vrhu hrvatskog stolnog tenisa da se taj projekt i dalje dobro odvija i da nastavimo s tom našom tradicionalnom međunarodnom suradnjom. Ponovno Kina, Njemačka, trebali bi ići ponovo u Kanada, ove godine nismo mogli ići zbog doigravanja.