"ATP Umag sigurno ide u svoje 31. izdanje"

Tomislav Poljak, voli istaknuti da je iz Duge Rese, a teniski je odrastao na teniskim terenima Teniskog kluba "Karlovac" u Vrbanićevom perivoju. Počeo je trenirati 1994. godine i do danas je prisutan, a igrao je za sve selekcije kluba. Pred oko godinu i pol, kada je novo vodstvo preuzelo klub, izabran je za predsjednika kluba. Zbog selidbe u Umag, te privatnih i poslovnih razloga, morao je dati ostavku, no ostao je na raspolaganju klubu. Poljak je radio i kao sportski novinar u Jutarnjem listu, a zatim je prešao u tvrtku "Star Wing Sports Management", koja brine o nekim od najboljih tenisača svijeta. Vlasnik agencije je Lawrence Frankopan, koji je do studenog prošle godine bio i direktor turnira u Umagu, a od tada direktor je Tomislav Poljak. Kada je prije nešto više od šest mjeseci preuzeo funkciju direktora turnira Poljak je počeo raditi na organizaciji ovogodišnjeg turnira. Razgovarali smo s Tomislavom Poljakom o njegovoj teniskoj karijeri, karlovačkom klubu, novinarskom poslu, radu s najboljim svjetskim tenisačima i naravno, o ovogodišnjem turniru u Umagu.

Kakav je bio tvoj teniski put?

-Krenuo sam s tatom u Belavićima, u Brigu, kada bi on išao na termine, molio bih Boga da završe pet minuta ranije, pa da mogu s njim na teren, to su nekako prve memorije. Kada je tata vidio da se to meni stvarno sviđa, u jesen 1994. godine doveo me u Vrbanićev perivoj na prve treninge kod nažalost sada pokojnog našeg dragog Arga, Damira Lipaka. Tako je sve počelo i danas nakon nekih 26, 27 godina i dalje sam u tenisu i jako sam sretan zapravo.

I danas igraš, kakva je forma?

-Da, igram i danas, ali daleko sam od prave forme. Naša generacija, koja je bila dosta uspješna, na debelom je zalasku. Dok mladi u klubu ne stasaju, malo im pomognemo koliko možemo. Zvali su me iz kluba, pa igram za momčad u Prvoj hrvatskoj teniskoj ligi.

Kakav je bio put do uloge direktora turnira u Umagu?

-Put nije vukao direktno preko tenisa, jer sam dugo radio kao novinar, što sam i po struci, radio sam u sportskoj redakciji Jutarnjeg lista punih sedam godina. Kroz cijelo studentsko razdoblje i nešto malo kasnije i kroz cijeli taj rad pružila se prilika, znao sam da se pruža jednom u životu, a to zapravo u početku nije bilo vezano uz Umag, nego vezano uz tvrtku "Star Wing Sports Management". Tvrtka brine o karijeri nekih od najboljih svjetskih tenisača, imam to zadovoljstvo da mogu usko surađivati s Lawrencom Frankopanom, dosadašnjim direktorom turnira u Umagu, koji je vlasnik te agencije. Brinemo o karijerama nekih od najboljih tenisača na svijetu, recimo Stan Wawrinka, Gael Monfils, Karen Khachanov, Jannik Sinner, nova mlada talijanska zvijezda u usponu i tako dalje. Goran Ivanišević nam je jedan od klijenata. Tako da kroz rad u agenciji, koja je vrlo brzo preuzela i brigu oko ATP turnira u Umagu, došao sam u poziciju da mogu šest godina odraditi kao asistent direktora turnira Frankopana, a prošle godine smo zamijenili uloge iz čisto praktičnih razloga. Naime, sada sam Ištrijan, kako kažu u Umagu, gdje sada živim, pa je bilo lakše i jednostavnije da ja preuzmem tu ulogu, a da mi on daje sav suport, koji sam ja njemu godinama davao. Radili smo kao tim, što ćemo i nastaviti.

Koronavirus je više od godinu dana protivnik sporta, ide li ove godine turnir u Umagu?

-ATP Umag sigurno ide u svoje 31. izdanje. Mogu reći da je tamo lokalna zajednica toliko vezana uz taj turnir, kojeg nije bilo prošle godine, jer je bilo puno važnijih stvari, kojima se i dalje bavimo u svijetu i društvu općenito. Taj umaški turnir, ja bih ga nazvao kao nekakav feelgood za Umag i regiju, naravno i šire. Ne pričamo isključivo o Istri, ne pričamo isključivo o Hrvatima, nego i o onom dijelu Slovenije, koji gravitira Umagu, o Italiji i tako dalje. Super smo ponosni da turnir ove godine svakako ide, sve potvrde su dobivene. Imamo, naravno, jako puno protokola, koje moramo slijediti, nadamo se poboljšanju epidemiološke situacije, što će nam uvelike olakšati organizaciju, ali teniski dio umaškog turnira svakako ide. Što se tiče zabavnog i gourmet dijela, koji čine isto tako jednako važne sastavnice našeg eventa, još uvijek naravno moramo pričekati, kao sa svime. Moramo vidjeti koji će to biti epidemiološki okviri unutar kojih ćemo održati naš event. Potrudit ćemo se naravno da to bude što sličnije onome kao što radimo svake godine, bez bilo kakvog izlaganja riziku, jer je zdravlje svih onih koji posjete Umag, a to je tijekom tih deset dana nekih sto tisuća najvažnije, a sve ostalo ipak je sekundarno.   

Organizacija turnira je veliki posao, uspijevaš li sve pokriti?

-Uspijevam, ali eto, moram biti iskren i reći koliko je taj umaški tim uhodan, ti ljudi rade toliko dugo taj event, neki od njih i svih trideset godina. S druge strane naša uloga je možda malo različita od one koju bi si ljudi predstavljali kada netko kaže direktor turnira. Mi se bavimo uglavnom teniskim dijelom priče, kao što sam rekao, to je event, koji se sastoji od niza popratnih događanja i zapravo Plava laguna, kao firma, koja je vlasnik turnira i licence turnira ima svoj tim ljudi koji se bavi tim eventom predvođen Arlen Brozić, koja zapravo koordinira mnoge stvari. Mi dolazimo kao nekakva nadogradnja u onom dijelu za što smo eksperti, a to je tenis.  

Koji igrači dolaze na ovogodišnji turnir?

-Ne mogu vam još neke stvari otkriti, već imamo zapravo listu manje, više sastavljenu, no ne mogu vam otkriti čisto iz razloga, jer još nismo išli s tim van i još čekamo neka odobrenja. Reći ću vam dvije stvari, jedna je da smo u olimpijskoj godini, što nama nikada nije lako. Naravno, svi još čekamo stopostotnu potvrdu da će se Olimpijske igre u Tokiju dogoditi, ali sve ide prema tome. Na subotu, kada su polufinalni susreti u Umagu, počinju Olimpijske igre u Tokiju. Dakle, tenisači koji idu u Tokio, ne mogu nastupiti u Umagu, što nama uvelike otežava posao. Međutim, ja to ove godine dočekujem s velikim osmjehom i optimizmom, zato što smo napravili jako bitne stvari za bližu budućnost tog turnira. U teniskom svijetu rađaju se neka imena, koja bi u idućim godinama mogla igrati jako ozbiljnu ulogu i mi smo hvala Bogu na vrijeme reagirali. Na vrijeme smo napravili nekakve dugogodišnje suradnje, a kroz recimo desetak dana objavit ćemo imena.

Kakva je situacija s Bornom Ćorićem?

-Nažalost, Borna Ćorić, koji je vezan uz turnir u Umagu, tamo je ostvario svoju prvu ATP pobjedu, prije nekoliko dana je objavio da ide na operaciju ramena. Naravno, to će ga sigurno usporiti, a propušta i Roland Garros, Wimbledon i Olimpijske igre. To nije jednostavna operacija, vidio sam ga nedavno, znamo se dugo i evo želim mu svako dobro i da to sve prođe kako treba. Nažalost ove godine neće nam biti na raspolaganju niti Marin Čilić, koji ide u Tokio. Marin i Ivan Dodig pokušat će napraviti nešto više, pogotovo u paru. Pokušat će napraviti sve da dođu što bliže medalji.

Jesi li ikada razmišljao o tome da ćeš jednog dana biti na čelu tako velikog turnira?

-Teško je to bilo ikada zamisliti i sada reći ono najotrcanije da je to ispunjenje snova, da to je nekakvo ispunjenje snova, iako je teško reći da je to uopće bio san. Na kraju krajeva, Hrvatska ima jedan ATP turnir, a ja sam taj jedan jedini, koji je na čelu takvog turnira. Dugo sam već u tome i znam što takva uloga nosi sa sobom, ogromnu odgovornost, ali i ogroman ponos. Neću to skrivati, jer cijeli život sam u tenisu, tenis je veliki dio mog života i teško mogu zamisliti što bi više želio raditi od ovoga.  

Kakva je suradnja s novinarima?

-U prethodnim godinama, koje sam odrađivao u nekoj malo operativnijoj ulozi, od koje neću bježati ni u ovoj situaciji, puno sam komunicirao s novinarima, što u Jutarnjem listu, što u svim ostalim tiskovinama, što na televizijama. Lijepo je imati te odnose, lakše je raditi s ljudima koje znate, a možda je i meni lakše raditi s novinarima, jer sam bio i s druge strane mikrofona, diktafona ili čega već.

Obično u Umag dolaze za vrijeme turnira i mnoge poznate osobe, kako će biti ove godine ?

-Sve je to vezano uz situaciju s pandemijom, jer mi da sutra organiziramo turnir, ne bi smjeli imati publiku prema važećim epidemiološkim mjerama. Naravno do turnira su preostala dva mjeseca i čvrsto smo uvjereni da od 15. srpnja pa nadalje neće biti tako. Što se tiče imena, dolazim iz svijeta sporta i meni je u svih ovih pet, šest godina koliko smo odradili, najdraži gost bio 2019. godine, a to je bio košarkaš Luka Dončić. Malo se sada i naježim kada se sjetim kako je sve to skupa izgledalo kada je došao upit i kada je on rekao da bi zapravo došao na turnir. Za mene je on već sada u konkurenciji za najboljeg sportaša s područja bivše države ikada. Mislim da u daljnjih deset, petnaest godina koliko ga čeka karijere, ne znam što bi se trebalo dogoditi da on tu titulu ne uzme, uz dužno poštovanje svim velikanima koji su se bavili sportom na ovom području. Mislim da je on neka druga dimenzija, tako je normalan, tako pristupačan i jednostavan, naravno, kao što to obično jesu ljudi na toj razini. To iskustvo bilo je fantastično, uvijek se nadamo da će nam takvi ljudi doći. Pokušavamo držati Umag na takvoj razini kakvu je još Slavko Razberger postavio, a on je na neki način otac ovog turnira. Letvica je uvijek bila visoko i trudimo se održati tu razinu.  

Jesi li u kontaktu sa Slavkom Razbergerom?

-Slavko Razberger je živuća legenda, imam tu privilegiju da imam dobar odnos s njim. Kako sada živim u Umagu vidimo se dosta često i dalje je aktivan i dalje igra tenis, naravno da se od njega može jako puno naučiti. Opet, vremena su se toliko promijenila, tako da teniski turnir kakav je on radio danas je iz niza razloga nemoguće raditi na taj način. Mi smo se morali prilagoditi nekim novim vremenima, morali smo se prilagoditi tome da lovimo možda neke igrače za koje predviđamo da će u budućnosti biti jako dobri, što je zapravo i on radio. Međutim, mi se sada moramo jako oslanjati na to, jer se teniski svijet toliko promijenio. Carlos Moya simbol je turnira u Umagu, a kada je bio na svom vrhuncu i top deset i top pet i broj jedan na svijetu, igrao je 25 turnira godišnje i onda je on mogao u svoj raspored uključiti turnir kakav je Umag, serije 250, tada international. Danas top igrači igraju od 12 do 17 turnira godišnje i zato karijere traju, zato mi vidimo Federera koji igra u 40. godini, zato vidimo Đokovića i Nadala koji dominiraju sa 34 i 35 godina. Jednostavno teniski svijet se jako promijenio, uz promjene podloge i niz drugih razloga. Tako da eto, mi se u tom novom teniskom svijetu jako dobro snalazimo. Kažem, od toga živimo i u tome živimo, tako da nadam se da radimo zadovoljavajući posao za sve one koji vole turnir u Umagu.   

Zašto ustvari danas tenisači igraju manje?

-Carlos Moya i Thomas Muster dobri su primjeri zašto, zato što su bili specijalizirani za zemljanu podlogu. Danas specijalisti u svijetu tenisa, neću reći da ne postoje, ali ako želite biti top deset ili top petnaest, ne možete biti specijalist za neku podlogu, ako i možete onda to mora biti tvrda podloga, koja ipak dominira u svijetu tenisa, a ne zemlja. Imate primjere sjevernoameričkih tenisača Raonica, Shapovalova, Augera, Isnera, koji odigraju prvi dio europske zemlje, koji se trenutno igra do Roland Garrosa, a nakon Roland Garrosa više im ne pada na pamet da bi išli na zemlju. Zato što se jednostavno pripremaju za seriju turnira na tvrdim podlogama i onda to ode u nekom drugom smjeru.

Koji je tenisač na tebe ostavio najdublji dojam?

-Patric Rafter, koji je u Umagu bio 2019. godine, znamo svi što on nama znači, Ja znam što on meni znači i znam što mi je ta 2001. godina značila. Imam to zadovoljstvo da surađujem s Goranom Ivaniševićem već više godina i onda vidjeti Patrica Raftera s dvadeset godina više, s istim onim šarmom, s istim australskim prijateljskim nastupom, nešto nevjerojatno.

Iako živiš u Umagu i dalje si na raspolaganju karlovačkom klubu. Koliko ti to znači?

-Da, to mi puno znači, ja sam se stavio prije svega na raspolaganje Tanji Basar za koju mislim da radi sjajan posao kao predsjednica, koja je zapravo ušla u tu priču, kada smo mi ekipa koja se okupila, tada kratkotrajno na čelu sa mnom, zapravo htjeli neke stvari promijeniti i tako dalje. Uvijek ću biti na raspolaganju, doći i odigrati ligu, ako se baš mora, ili pomoći kroz neke druge stvari. Jako mi je drago što sada imamo taj projekt, taj naš Road to Umag, koji ove godine radimo prvi put. Dakle, Road to Umag će biti serija od tri turnira, tri pred kvalifikacijska turnira za Umag. Ajmo to tako nazvati. Pobjednici će biti pozvani u Umag, znači tri pobjednika turnira plus tri naše pozivnice, šest igrača dva dana prije kvalifikacija, razigravat će za jedno mjesto u kvalifikacijama. Za jednu pozivnicu, koju imamo na raspolaganju. Na taj način htjeli smo zapravo Umag i turnir i umaški šarm približiti svim regijama, jer idemo u preostale tri regije. Nećemo se zadržati na Istri i Kvarneru, nego idemo u središnju Hrvatsku s Karlovcem, idemo u Slavoniju s Požegom i u Dalmaciju sa Splitom. To će biti tri kluba organizatora i jako se veselim tome, jer mislim da će Karlovčani moći vidjeti fantastičan tenis, neke od ponajboljih hrvatskih igrača. Ne očekujte Čilića i Ćorića, to nije njima namijenjeno. To je namijenjeno našim profesionalcima, koji nemaju toliko prilike pokazati se i našim najboljim juniorima, a vjerujte mi tu ima jako zanimljivih igrača za pogledati. To su igrači koji danas imaju 15, 16, 17, 18 i više godina, a sutra bi već mogli biti velike zvijezde.

Kada će biti turnir u Karlovcu?

-Serija počinje 9. lipnja u Karlovcu, tada će biti održan prvi od tri turnira, tjedan dana kasnije smo u Požegi i završavamo u Splitu. Dakle, tjedan za tjedan. 9. lipnja su kvalifikacije u Karlovcu, od 10. do 12. lipnja bit će glavni turnir. Sigurno ćemo Karlovčankama i Karlovčanima, a i šire, moći prenijeti sve ono što jedan turnir nudi. On će imati svoj nagradni fond i bit će u kalendaru Hrvatskog teniskog saveza. Ovo neće biti običan seniorski turnir, jer je krajnja nagrada vrlo primamljiva našim igračima. Za sada je odaziv fantastičan, ljudi su reagirali jako dobro na ideju koju smo tek nedavno predstavili i stvarno će se u Vrbanićevom perivoju moći vidjeti vrhunski tenis, kakav nije viđen godinama.

To će biti i velika promocija za tenis u Karlovcu. Kako ti to vidiš?

-Apsolutno, mislim da je to u skladu s onim što novo vodstvo kluba propagira. Kada sam morao izaći iz uprave zbog tih osobnih i poslovnih razloga, unutra je ušao Mario Podrebarac, kao moja zamjena, Tanja Basar je postala nova predsjednica, a ona je bila u starom sazivu uprave. Jako mi je drago da su ulovili kontinuitet rada, imaju hrpu izazova pred sobom, imaju hrpu nekakvih problema, što je normalno, ali to znači da rade i da se trude i da pokušavaju da se tenis u Karlovcu vrati na one razine gdje bi trebao biti.

Obaveza je puno, stigneš li doći u Vrbanićev perivoj?

-Da, obaveza ima puno i poslovnih i privatnih, imam malo dijete, koje traži svoje. Dok budem mogao igrati ću ligu za klub. Odrastao sam u Vrbanićevom perivoju i dušu mi napuni svaki put kada mogu stati, pa makar i popiti kavu, ako ne stignem odigrati tenis. Svakako je gušt.