Erdeljac:"Odi u školu da ne bi trebao raditi“. Krivo! Odi u školu da bi naučio raditi kako treba

Dani otvorenih vrata u Mješovito industrijsko-obrtničkoj školi

VIŠE IZ RUBRIKE

    Europski tjedan strukovnog obrazovanja „VET WEEK“ u karlovačkoj Mješovito industrijsko-obrtničkoj školi danas je obilježen Danom otvorenih vrata, pod nazivom “Vještine za sutra”. Cilj je približiti vrijednost strukovnog obrazovanja, pokazati primjere dobre prakse i stručnost učenika koji se školuju za deficitarna zanimanja. Pored različitih vještina i aktivnosti koje su učenicima osnovnih škola i zainteresiranim građanima predstavili učenici, među ostalim moglo se vidjeti što rade i čemu se uče budući pekari, frizeri, kozmetičari, arhitektonski i građevinski tehničari te fotografi.

    Ravnateljica Snježana Erdeljac smatra da je strukovno obrazovanje u našem društvu zanemareno te zato koriste svaku priliku da društvu pokažu da postoje, da pokažu kako dobro i kvalitetno rade, pa je iz tih razloga i odabran naziv današnjih otvorenih vrata „Vještine za sutra“.

    -To su vještine bez kojih ne možemo, kaže Erdeljac i zanemariti njih, ne ponuditi ih na tržištu rada, ne truditi se da privučemo učenike i da njihovim roditeljima ne pokažemo koliko su bitni, mislim da bi bio naš veliki propust. Iz tog razloga taj veliki propust ne želimo napraviti, želimo pokazati da smo tu, da obrazovanje nudimo te želimo prije svega pokazati kako naši učenici lijepo i uspješno rade.Karlovačka Mješovito industrijsko-obrtnička škola jako dobru suradnju ima sa sličnim školama u Skandinaviji, točnije Finskom i Švedskom. Zanimalo nas je koliko je naš obrazovni sustav drugačiji od njihovog i koliko bi nama vremena trebalo da „stignemo“ njihov obrazovni nivo. Ravnateljica kaže:

    -Finski sustav je zapravo ogledni sustav u svijetu kako bi školovanje trebalo izgledati. Prošli smo i Finsku i Švedsku i po onome što smo tamo vidjeli, treba nam jako, jako puno vremena da bi smo ih „stigli“. Prije svega najpotrebnija nam je promjena društvene klime prema struci i strukovnim zanimanjima i radu. Izgleda da smo odjednom postali društvo koje se srami rada i u kojem roditelj kaže djetetu, „odi u školu da ne bi trebao raditi“. Krivo! Odi u školu da bi naučio raditi kako treba, jer tek školski način rada je pravilan način rada, kaže. Drugi problem možda leži i u kasnijem usmjeravanju naše djece u strukovno obrazovanje. U europskim zemljama normalno je da se djeca već sa deset i dvanaest godina odlučuju o daljnjem školovanju, dok je kod nas to dob od petnaest godina, što je možda ipak malo prekasno. Žalosno je i što smo u našem obrazovnom procesu potpuno zanemarili određene vještine i rad s rukama. Jer to je nešto što učeniku otvara spoznaju da postoji pored knjige, ploče i krede i drugi načini učenja, zaključila je Snježana Erdeljac.