Nagipova kestenjara na istome je mjestu već 33 godine

Pričekaj deset minuta. Sad ću ispeći, kaže Nagip. Iz kante uzima narezane kestene, baca ih na ploču, pali plamenik i pazi da kestenje svako toliko promiješa.

-Kestenima treba nekih desetak minuta da se dobro ispeku. Treba paziti da se svi podjednako peku, da se ne dogodi da neki nisu pečeni, a drugi su izgorjeli. Pred kraj promiješam rukom  jer moraš to osjetiti, drugi oblik kesten dobije kad je pečen,pojašnjava kestenjar.

-Pogledaj. Kad vidiš iskre onda znaš da su gotovi.   

Nagip Imeri svake jeseni svoju kestenjaru postavlja kod Miljokaza na kružnom toku i tako već 33 godine.

Kestenjar sam od 1986. godine i od prvog dana kada sam počeo na istom ovom mjestu prodajem kestene, priča Nagip, kojem su nudili da promijeni lokaciju, ali nije na to pristao.  Kestenjar je postao na nagovor rođaka.

-Inače sam slastičar po struci, trgovac, sve poslove radim, ali na nagovor jednog rođaka počeo sam peći kestene. Bio sam tada 25 godina mlad i odlučio – probat ću. Današnja djeca ne žele raditi. Ja sam kao mladić to prihvatio i korak po korak, godinu po godinu i evo me 33 godine sam tu.

U Karlovcu za kestenjara pravog posla ima oko mjesec dana, ispričao je. Kestenjaru postavi  krajem rujna, posao se može razvlačiti, ali to nema efekta. U ovaj je posao Nagip krenuo bez ikakvog iskustva. Od rođaka je preuzeo posao, peć na kojoj peče i dan danas i postao kestenjar.

-Nikad u životu nisam pekao kestene prije toga. Učio sam sam. Čovjek koji želi nešto naučiti brzo nauči. To je najmanji problem. Ljudi se često boje hoće li uspjeti. A probaš, pa što bude. Nitko nije rođen da sve zna, svi moraju učiti. No, treba znati dobiti kupca, treba znati s ljudima raditi. Ne možeš biti prgavac na ovom poslu i ne smiješ gledati na sitno, ima li netko dovoljno novaca ili ne. Uzmi! Ako je pošten donijet će novac, ako nije, nije… Toliko dugo radim da poznajem puno ljudi. Puno kupaca imam, stvarno su korektni i uvijek se vraćaju.

Dogode se i greške, jer živ čovjek pogriješi, kaže Nagip, ali bitan je odnos prema ljudima. Djeca iz obližnje škole Braće Seljan česti su gosti, ako i nemaju novca dobiju svoju mjericu vrućih kestena. Ponekad mušterijama ispeče njihove kestene koje mu donesu, a to je razlog zašto ljudi rado dolaze i vraćaju se.

-Svaki kesten se mora narezati, ali ako režeš na jednu stranu dogodi se da ne vidiš da je s druge strane pišljiv. Ali nikad ljudima ne bih dao namjerno kesten koji nije dobar. Rađe bacim 100 kila nego da dam nekome. Znam kakva je situacija, znam da ljudi nemaju novaca i ako ti netko da 10 kuna, a ti mu podvališ nešto što ne valja nije pošteno, niti ljudski.

Ima svoje dugogodišnje „dobavljače“ kestena, jer smatra da treba i drugima pomoći da nešto zarade.  U 33 godine malo se za kestenjare promijenilo. Nekadašnje fišeke, zamijenili su škarnicli, naš kestenjar smatra da je to i bolje. U drvenoj kestenjari stoje kašete sa spremnim narezanim kestenima, jer priprema je vrlo važan dio posla, plinska boca, ali i fiskalna blagajna, koje nekad nije bilo. Za mjericu kestena cijena je 10, a za mjericu maruna 15 kuna.

Dok razgovaramo dolazi kupac, gleda kestene, kaže da su sitni.

-Ne mogu ih ja povećati gospodine, kad je priroda dala takve, odgovara Nagip.

Nekoliko puta prekidamo razgovor dok prolaze poznanici i mušterije da mu se jave ili ga pozdrave, no Nagipa žalosti što je u gradu sve manje ljudi.

-Nisam rođen u ovom gradu, ali duže od 50 godina sam tu, od svoje mladosti. Ovdje su došli moji roditelji, a djed mi je došao prije Drugog svjetskog rata u Karlovac. Sjećate se slastičarnice na Baniji? Tamo su bili moji roditelji i djed. Mi smo dugo, dugo tu. Drag mi je grad, ali je sve pustiji i pustiji. U osam sati navečer nema više nikoga. Kad sam ja počeo raditi ovdje su prolazile kolone ljudi u šetnji. Sad nema žive duše, vidite možda jednu osobu koja psa vuče za sobom.

Iako slastičar, ne voli kolače s kestenima, najdraži su mu ipak pečeni. No, pečenje kestena samo je jedan u nizu sezonskih poslova od kojih Nagip živi. Ljetne mjesece najčešće provodi na moru kao pomoćni kuhar. Ponekad radi kao pečenjar.

-Ako treba i čistim, nije problem, niti je sramota. U današnje vrijeme sve poslove čovjek mora znati raditi. Nema toga da ti padne nešto s neba.

Na pitanje hoće li netko naslijediti njegovu kestenjaru, odgovara kako ne vjeruje da će to dogoditi, jer njegovi sinovi nisu zainteresirani.

-Ali, ja ću raditi dokle budem mogao. Neću se predavati. Uživam i s voljom to radim. Borben sam čovjek i nikad ne bi odustao.