"Tjelovježba je blagotvorna za zdravlje, ne samo za fizičko, nego i za mentalno zdravlje"

Doktorica znanosti Slavica Žeger Slavica Žeger u taekwondou je od osnovne škole i cijelo vrijeme je članica Taekwondo kluba "Banija Pandas". Sada s titulom doktorice znanosti želi napraviti nešto više za svoj klub i svoj grad. U sklopu Taekwondo kluba "Banija Pandas" Slavica Žeger pokrenula je sekcije Panda prenatal i Panda postnatal. Radi se o specijalnim vježbama za trudnice, koje su ponudom zanemarene, za njih se malo toga radi. Okupio se lijepi broj trudnica, koje su dolazile i vježbale, a vježbe su prilagođene tjednima trudnoće. Žene koje su rodile vježbale su kako bi im sam oporavak nakon poroda bio lakši. Zbog pandemije koronavirusa sve aktivnosti su prekinute, a djelovanje cijelog kluba i svih sekcija preseljeno je online. Razgovarali smo s doktoricom znanosti Slavicom Žeger o važnosti tjelovježbe i vježbanja u ovoj situaciji, o sportu u vrijeme pandemije i o njenom djelovanju online.

Kako živjeti u ovo vrijeme pandemije kada je u pitanju kretanje i tjelovježba?

-Mislim da na ovu situaciju nitko nije bio spreman, sve to nas je zateklo. Smatram da za nekakvo kretanje ta samoizolacija i te mjere koje danas imamo u društvu nisu nikakva isprika da se mi ne krećemo. Ne mogu se organizirati treninzi i vježbanja u živo zbog mjera ograničenja okupljanja, no većina klubova prebacila je sada svoje djelovanje u virtualni svijet. Tako da je po meni više pitanje motivacije, a manje nekakvih isprika s kojima se možemo utješiti.    

U sklopu Taekwondo klubu "Banija Pandas" imate vježbe za trudnice i rodilje, kako to sada funkcionira?

-Da, osmislila sam sam jedan program za trudnice i rodilje. Dio se odnosi na trudnice, na pripreme za porod, a dio se odnosi na mame, koje rade rehabilitaciju nakon poroda. Djeluje još jedna grupa rekreacije, a ja se striktno bavim ženama i ženskim zdravlje. Bilo je to čudno, dosta veliki šok, kada se sve to dogodilo s koronavirusom, cijelo poslovanje prebačeno je u online sferu. Jako sam sretna, jer su žene pokazale vjernost i nastavile s radom, iako ne možemo biti zajedno u dvorani. Vjerujem da ova situacija teško pada mnogim klubovima, jer žive od članarina, a ovo je sada teško za podnijeti. Mislim da su klubovi koji su se na vrijeme preselili u virtualni svijet vjerojatno i spasili živu glavu. Ja sam jako sretna što je to zaživjelo, iako sam još prošle godine, za vrijeme godišnjeg odmora osmislila online dvoranu gdje sam stavljala sadržaje. To sam napravila, jer su trudne žene htjele vježbati i dok mene nema. Ja sam bila dostupna preko te online dvorane i davala sam ženama savjete. Tako da u tom smislu nije se ništa pretjerano novo dogodili, jedino smo tu virtualnu dvoranu dogradili s drugim sadržajima. Pojavila se potreba za nekim drugim sadržajima i te neke druge grupe preselili smo u virtualni svijet. Mogu reći da sam zadovoljna i vidim da su svi korisnici mojih programa zadovoljni. Otprilike, nekih 70 do 75 posto mojih stvarnih klijenata uspješno se preselilo u taj virtualni svijet. Iako to nije idealno, jer kvaliteta rada ovisi o čovjeku koji pruža tu kvalitetu rada, ali stvarno se trudim biti podrška. Kad žene imaju neke nedoumice, nisu sigurne, čujemo se, vidimo i gledamo zahvaljujući čudima tehnologije.     

Koje su vježbe bitne za održavati dobru kondiciju a korisno ih je raditi i zbog zdravlja?

-U mom poslu svi traže magični recept, magičnu vježbu, no nema magičnog recepta. Tjelovježba je blagotvorna za zdravlje, ne samo za fizičko, nego i za mentalno zdravlje. To je ono što je sada ljudima najveći problem, ta samoizolacija i taj restriktivni prostor u kojem se danas krećemo stvaraju ljudima mentalne probleme. Kada snimam te svoje virtualne sadržaje, doslovce treba mi jedan i pol kvadrat mjesta, tako da nekakvih stvarnih isprika za to nema, jednostavno treba stvoriti naviku. Onaj tko je imao naviku nekakvog vježbanja, nekakve svakodnevne tjelovježbe, taj će to nastaviti raditi i kod kuće. Imam tu grupu rehabilitacije za mame, nismo znali koliko će to trajati, prošla su već tri, četiri tjedna i kako vrijeme ide uključili su se i tate. U biti je to lijepi obiteljski trenutak, jer je to zajednički trenutak, a neki od tih parova imaju djeca, pa i ona vježbaju. Nije to samo moj sadržaj, puno klubova radi online, svi su premjestili svoje poslovanje u taj virtualni svijet. U nekakvom pogledu biranja sadržaja, mislim da će svatko uspjeti pronaći nešto što mu odgovara u moru tih online sadržaja.

U ovoj situaciji u prednosti su oni koji žive u kućama i imaju svoje dvorište. Kakve su tu mogućnosti za tjelovježbu?

-Ljudi koji imaju nekakav kvadrat svog dvorišta u velikoj su prednosti, jer biti na svježem zraku, na mjestu gdje nije velika cirkulacija ljudi, znači to je osobno dvorište, nema razloga da se ne vježba i ne kreće. Došlo je lijepo vrijeme, još prije dva tjedna bilo je i kiše i snijega, vani je bilo hladno i nije se baš dalo boraviti vani. I ja koristim priliku da desetak kilometara dnevno šetam, idem u šumu gdje sam sama. Tako da stvarno kada ima volje ima i načina da se realizira nekakva dnevna doza aktivnosti koja svima nama treba da bi normalno funkcionirali. Tjelovježba potiče imunitet. Ljudi su kreirani, dizajnirani za kretanje. Prosječan čovjek nije dizajniran da bi deset sati sjedio u uredu, to sa sobom nosi određene posljedice. Ljudi su skloni ne održavati sebe, niti se brinuti o svom zdravlju. Većina ljudi koje poznam više se brine o svom kompjuteru, nego o vlastitom zdravlju. Kod nas još uvijek, nažalost, taj pokret brige o zdravlju, ne da nije zaživio, ali ljudi ne pridaju tome neku veliku pažnju. Prosječan čovjek brine o svom zdravlju u trenutku kada postane bolestan, onda je to nešto što traži neke druge pristupe. Nažalost, mi još malo kaskamo za Zapadom i u smislu te neke osviještenosti i brige o vlastitom zdravlju, o količini kretanja kroz dan.   

Koliko bi trebali po vama dnevno vježbati?

-Za odraditi pet, šest vježbi treba vam doslovno desetak minuta, ali se treba ujutro ustati malo ranije, naći vremena, osloboditi raspored. Nekada se ljudima čisto zbog lijenosti to ne da. To je stvarno stvaranje navike i ja uvijek potičem roditelje da budu primjer vlastitoj djeci, jer djeca uče primjerom. Mene je jako razveselio taj primjer, gdje se tata priključio našoj grupi za mame, jer to je jako lijep primjer djetetu da je tjelesna aktivnost nešto što je poželjno, nešto što je obiteljski događaj i nešto što mogu svi zajedno raditi.  

Jesu li dovoljni sklekovi i trbušnjaci?

-Za opću populaciju definitivno su dovoljni sklekovi i trbušnjaci. Ne morate biti neki veliki stručnjak, svi smo barem kroz osnovno obrazovanje, koje je obavezno, prošli kroz veliki broj sati tjelesne i zdravstvene kulture. Ja se nadam da su svi imali dobre učitelje, pa da su ih nešto naučili. Prosječan čovjek sigurno zna i u svom repertoaru ima desetak, petnaest ili dvadeset vježbi koje može raditi. Ukoliko niste sigurni kako to napraviti, uvijek možete naći neki sadržaj koji je dostupan na internetu. Svi ih nude, nađite stranicu svog kluba ili instruktora na kojeg ste se naviknuli i imate u njega povjerenja i vjerojatno pruža neku od tih usluga. Taekwondo klub "Banija Pandas" i trenerica Mateja Kunović organiziraju dva put tjedno treninge i to je prilika djeci kojoj fali tjelesna aktivnost. Teško je djeci, ona su živahna, teško ih je držati zatvorene u četiri zida.

Što znači za sportaša stati s aktivnostima?

-Vjerujem da je najveći udar na psihu. Ovo je godina u kojoj su se trebale održati Olimpijske igre u Tokiju, koje su zbog epidemiološke situacije otkazane. Gledala sam na televiziji izjave sportaša o tome. Zanimljivo mi je bilo promatrati te reakcije, dok su neki bili vrlo realni, razumni i prizemljeni u smislu, bitnije je da svi budemo zdravi, dok su neki imali ispade u smislu cijeli svijet se vrti oko mene i moje forme. Onaj tko je profesionalni sportaš, njemu je to posao i to je dio njegovog života, koji je od njega neodvojiv, ali mislim da je trenutno sigurnost svih nas na prvom mjestu. Moramo misliti na starije članove ovog društva. Onaj koji je održavao formu u tom razdoblju od četiri godine, mislim da sada neće umrijeti u tih godinu dana. Između ostalog, koliko ja pratim, i ovi profesionalni sportaši i svi oni koji su ispunili norme za Olimpijske igre održavaju formu samostalno. U momčadskim sportovima forma sportaša je vlastita odgovornost, kao što je i tog prosječnog vježbača. Tako su i profesionalni sportaši morali naći neke nove modalitete rada, kojima će jednostavno održati situaciju, dok se stanje ne riješi. Po meni ništa tu nije izgubljeno, to su profesionalni sportaši, iza sebe imaju stožere, stručnjake, nutricioniste i stručnjake za mentalno zdravlje. Tako da ja vjerujem da osim tog ekonomskog efekta, neće tu biti nekakve velike štete. Oni svi, koji su ispunili norme nastupit će iduće godine u Tokiju, godinu dana u tom nekom sportskom smislu nije puno vremena. Po meni je jedino prihvatljivo rješenje bilo da se igre odgode, jer u ovom trenutku najbitnije je zdravlje. Odgoda igara dobro je rješenje i iz razloga što mnogi sportaši još nisu ispunili norme, a otkazani su svi kvalifikacijski turniri. Recimo da je Međunarodni olimpijski odbor rekao da se povlači crta i tko se kvalificirao na igre, upao je, tko nije to uspio nije. Jedino fer za sve sudionike je da bude da prilika da se ostvari norma. Oni koji su kvalitetni i spremni, za njih neće biti problema, za njih ništa nije izgubljeno, barem ja tako mislim.    

Došlo je lijepo vrijeme i ljudi su krenuli s vožnjom na biciklima. Kako je vaše mišljenje o tome u ovoj situaciji?

-Ima u ovoj situaciji dosta dilema, neki viču zdravi ljudi ne moraju nositi maske, a neki tvrde da se moraju nositi. Tako se može diskutirati i o vožnji biciklima u ovoj situaciji. Mene su trudnice znale pitati za bicikl, ali to svakako nije nešto što je poželjno u trudnoći. Za opću populaciju bicikl je u redu. Živim izvan grada i bicikliram svakodnevno, ali ja u toj svojoj vožnji od deset, petnaest kilometara ne vidim niti jednog čovjeka. Mislim da su tu varijante na temu vrlo široke, pa sada reći biciklirajte, mogu snositi sankcije, jer sam to rekla. Druga stvar je kada ste u urbanom dijelu, u centru grada, tu već kada idete stubištem sretnete nekoliko ljudi, morate primiti pet, šest kvaka, koje koristi cijela zgrada, zatim izađete s biciklom u park, tamo opet ima petnaest, dvadeset ljudi. Sama ta situacija povećava mogućnost da se to otme kontroli. Mi koji živimo na selu sada smo u boljoj situaciji, nego oni koji žive u gradu, u malim stanovima. Bicikl je inače odličan za rekreaciju uz te neke mjere predostrožnosti. Ja bih apelirala na ljude da uključe zdrav razum, a on nalaže da neke stvari nećete raditi, a neke hoćete.   

Koliko je po vama bitno vježbanje kod kuće?

-Vježbanje kod kuće trebalo bi biti sastavni dio života svih ljudi. To ne traži puno vremena, treba malo motivacije. Nema tu ni isprike nemamo vremena, radimo puno, jer većina ljudi je sada kod kuće. Vlastiti odabir je hoće li osoba ležati cijelo poslijepodne na kauču ili će vježbati, što će doprinijeti njegovom boljem raspoloženju i zdravlju. Stres je danas moderna bolest, pogotovo u ovoj situaciji, gdje mnogim ljudima ovisi zaposlenje i neki drugi aspekti života, koji su stvarno jako bitni. Ljudi su pod stresom neminovno. Puno je ljudi ostalo bez posla i teško se snalaze. Tjelovježba je nešto što bih preporučila svima, ako ništa drugo u svoja četiri zida trideset minuta dnevno učinit će čuda za vaše zdravlje i imunitet.

Je li istina da trčanje pomaže kod stresa?

-To je individualno, ovisi o karakteru. Meni odgovara, istrčim se 45 minuta, istuširam se i ja se osjećam stvarno olakšano. Ne mora to biti slučaj kod svih. Neki ljudi vole drugačije aktivnosti, recimo jogu. Ima mnogo aktivnosti, pa i oni izbirljivi mogu naći nešto za sebe, a vjerujem da većina ima dnevni boravak u kojem se može vježbati.

Kako ljudi mogu vježbati s vama u ovoj situaciji?

-Mogu se priključiti online grupi, imam facebook i instagram stranicu. Ljudi koji vježbaju kod mene pridruženi su u grupe. Snimim vježbe, oni to skinu i vježbaju kod kuće. Trudim se stvarno da to djelovanje približim najviše što mogu onome što smo imali u živo, to traži dosta truda i vremena. Ako se radi s voljom i ako je to nešto što volite, barem za mene, tu nema nekih velikih promjena u odnosu na ono što smo radili kada smo bili u dvorani. Pokušavam što više educirati trudnice, pa stavim jednom tjedno na stranicu i edukativni materijal.

Branko Obradović