210 godina od dolaska francuskog maršala Marmonta u Karlovac

Karlovačku su povijest ispisali mnogi. Jedno od značajnijih povijesnih razdoblja za Karlovac bilo je doba francuske uprave koje je, unatoč svome kratkom vijeku, od 1809. do 1813., ostavilo značajnog traga u karlovačkom društvu, kao i u gradskoj politici, privredi i kulturi.

Francuska vojska u Karlovac je stigla krajem studenog 1809. godine. Njihov je dolazak gradskom stanovništvu nekoliko dana ranije najavljen poštom ili kurirom. Prema karlovačkom povjesničaru Radoslavu Lopašiću u grad je pristiglo oko pet tisuća Francuza, no pojedini izvori govore i o manjem broju. Vojnici nisu bili dobro opskrbljeni hranom, uslijed čega je teret njihova uzdržavanja spao na lokalne vlasti i stanovništvo. U takvim okolnostima nedostatka reda i discipline došlo je do raznih izrabljivanja i zlouporabe karlovačkog gostoprimstva, o čemu pišu suvremenici. Naročito u okolnim selima, francuski vojnici su zalazili u kuće, zabitne dvorce, župne dvorove, iznuđivali su novac, klali perad, praznili smočnice i uzimali hranu. Situacija se s vremenom ipak djelomično stabilizirala. Dana 11. prosinca su i članovi Gradskog poglavarstva položili prisegu vjernosti francuskom caru. Svatko je imao pravo izabrati želi li ostati pod francuskom vlašću ili otići preko Save na austrijski teritorij. Smjena vlasti za mnoge Karlovčane značila je i ispit savjesti – ostati ili otići, a stanovništvo je podijeljeno na pristalice i protivnike francuske vlasti. Bilo je to razdoblje previranja, a red je u gradu ponovno uspostavljen tek s dolaskom generalnog guvernera Ilirskih pokrajina Augusta Marmonta.

Jedan od Napoleonovih najvećih vojskovođa stigao je u Karlovac 26. prosinca 1809. te je postavio temelje za promjenu slike koju su Karlovčani stvorili o Francuzima u prvim tjednima nakon njihova dolaska. Od 1. siječnja 1810. proglašeno je mirnodopsko stanje, a vojnici su otišli u gradske kasarne. Karlovac je u vrijeme francuske vlasti postao sjedištem Civilne Hrvatske, jedne od šest provincija Ilirskih pokrajina, te je time bio svrstan u pet gradova čije je gradonačelnike osobno imenovao car Napoleon. Tako je 1812. godine u Parizu gradonačelnikom imenovan Josip Šporer. U gradu su provedene reforme uprave i sudstva, zdravstva i školstva. Kada je na hrvatskom prostoru primijenjen Napoleonov Građanski zakonik ukinuti su feudalni odnosi, građani su izjednačeni pred zakonom, a uveden je i civilni brak. Francuski jezik postao je službenim, a u skladu s time i u Karlovcu je pokrenuto njegovo intenzivno učenje. U gospodarskom pogledu grad nije toliko prosperirao jer je došlo do promjene glavnog trgovačkog pravca, ali 1811. dovršena je Lujzijana čime je Karlovac novom, modernom prometnicom povezan s Rijekom, što je bilo od velikog značaja za kasniji razvoj prometa i trgovine.

Marmontova i Napoleonova stajališta s vremenom su se počela razilaziti, pa je Marmont na koncu 1811. smijenjen. Međutim, Karlovčanima je ostao u dobroj uspomeni, a doba francuske vlasti je uglavnom zapamćeno u pozitivnom svjetlu. Lopašić piše: „Karlovčane je privukla živahna francezka narav i iskrenost koja je dolikovala moralnoj ćudi hrvatskoj“. Marmont je i danas prisutan u svakodnevnom životu Karlovčana u imenu jedne gradske ulice – Marmontove aleje. (ma)

foto: KAfotka

Izvor: R.Radovinović