Danko Plevnik: Otac mi je preminuo 1974. i nije mogao utjecati na to da me zaposle

Nakon objavljenog intervjua sa Željkom Pulez u ciklusu „SpiKA“, na dio njezinih navoda reagirao je Danko Plevnik. Podsjetimo, cijeli intervju može se pročitati ovdje. Plevnikovo reagiranje prenosimo u cijelosti u nastavku.

29. rujna 2026. U Karlovačkom tjedniku, broj 38, godina 73., na stranici 9, novinarka Željka Pulez je u intervjuu iz ciklusa SpiKA rekla: "Na koncu me je život doveo do toga da nisam bila učiteljica, a tome je kumovao kolega Danko Plevnik. Dobila sam bila posao u školi i rečeno mi je da se trebam javiti 1. rujna, no u zadnjem tjednu kolovoza sam dobila telegram da se natječaj poništava. Kad sam došla do škole raspitati se što se dogodilo, rečeno mi je da se Plevnik vraća iz vojske i da je njegov otac, koji je bio utjecajan, namjestio da dobije taj posao. Ne znam je li kolega Plevnik saznao za to. Radio je u školi godinu dana, a potom otišao pisati za Komunist.”

Sjećanje bez provjere činjenica spada u književnost. U jesen 1975. bio je raspisan natječaj za popunu radnog mjesta profesora hrvatskog jezika u Šumarskoj školi. Budući da sam se vratio s odsluženja vojnog roka iz kažnjeničkog puka iz Gospića, pod optužbom da sam s Ivanom Zvonimirom Čičkom organizirao studentske demonstracije i da sam bio protiv Tita i Jugoslavije, nisam uspijevao dobiti nikakav posao. Zato sam se javio na ovaj natječaj jer je profesorica Jasna Radišić otišla na porodiljsko bolovanje u trajanju od dva mjeseca. Podnio sam dokumentaciju glavnoj tajnici gospođi Kumić. Ona me je obavijestila da sam primljen na zamjenu, ali samo na mjesec i pol dana jer se Željka Pulez žalila. Pošto nije imala uvjete, primili su mene kako piše u brošuri Šumarske škole povodom njenog jubileja, navodeći da sam bio profesor, što ona tada nije bila.

Moj utjecajni otac preminuo je 19. veljače 1974. i nije u ovom slučaju, ma koliko spiritističkih zagrobnih snaga imao, mogao utjecati na komisiju za prijem novozaposlenih. Premda sam, zbog njene žalbe, radio samo mjesec i pol dana, logički je da nisam mogao raditi godinu dana jer se poslije dva mjeseca na posao vratila profesorica Jasna Radišić.

Nakon nekoliko mjeseci, i niza uzaludnih javljanja na posao, dobio sam zaposlenje u Gradskoj knjižnici “Ivan Goran Kovačić” Karlovac, gdje sam radio osam godina, pa kronološki, uz najbolju volju, nisam mogao nakon što sam “u školi radio godinu dana, a potom otišao pisati za Komunist.”

Doktor Franjo Tuđman me je zbog pisanja nazvao “Onaj što piše”, kako je zagrebački izdavač Plejada naslovio moje memoare, gdje sam pisao na osnovi dokumenata, a ne krivog sjećanja. Nisam siguran da bi dr. Tuđman nazvao kolegicu Pulez “Ona što čita”, ali joj bez obzira na rečeno čestitam na priznanju žaleći što mojom imaginarnom krivnjom nije postala učiteljica.

AUTOR Danko Plevnik