„Primarno je da obitelj kao temelj društva funkcionira i da se djeca osjećaju poželjno i sigurno“

O aktivnostima i planovima Obiteljskog centra Područne službe Karlovačke koja obavlja djelatnost za područje Karlovačke županije, u emisiji Aktualno našeg radija govorili su upravitelj navedene ustanove, psiholog Mario Jovković i socijalna radnica i psihoterapeutkinja u navedenom Obiteljskom centru, Marion Trcol.

*Koja je uloga i funkcija Obiteljskog centra Područne službe Karlovačke?

Jovković: Možemo početi od našeg osnovnog kreda koji kaže: „Zadovoljan pojedinac, jaka obitelj i zdravo društvo“.  To su neke etape u tom procesu kako bi došli do zdravog društva. Pa sada što mi tu točno radimo? Mi smo u sustavu socijalne skrbi. Osnovna ideja sustava socijalne skrbi je zapravo da pružimo društvu nešto što si mnogi ne mogu priuštiti, da to bude besplatno, odnosno na teret države. Mi u suštini djelujemo kao savjetovalište. Imamo jedan dosta specifičan kadar u odnosu na mnoge druge ustanove. Za većinu poslova imate uvjet diplomu i određenu stručnu spremu, kod nas je to samo dio. Mi imamo određene struke, hajdemo reći te pomagačke profesije koje nam se mogu pridružiti, ali onda imamo dodatne uvjete u obliku određene razine obrazovanja iz supervizije, iz psihoterapijskih pravaca, što znači da ljudi moraju biti dodatno educirani baš za taj specifičan savjetodavno terapijski rad s ljudima. Na državnoj razini djeluju 22 jedinice obiteljskog centra, 21 područna služba i središnja služba. Budući da mi pokrivamo cijelu županiju, jedan od prvih koraka koje sam nastojao poduzeti po preuzimanju dužnosti upravitelja, jer radio sam tu i prije, bilo je proširiti usluge, a u čemu smo i uspjeli. Prvo smo otvorili ured u Ogulinu, a nakon toga u Slunju. U Karlovcu djelujemo na dvije adrese. Sjedište nam je u Meštrovićevoj 10, a u Gundulićevoj ulici nam je dodatni prostor. Ima nas nekolicina stručnih radnika i posao nam je takav da nam ljudi primarno dolaze iz savjetodavno-terapijskih razloga, a drugi dio posla obuhvaća aktivnosti poput predavanja, tribina, radionica itd., koje mogu biti više manje u bilo kojem obliku i bilo kojih tema za koje možda netko predvidi da su korisne. U tom kontekstu primarno surađujemo sa osnovnim i srednjim školama na području županije gdje smo im partner u provođenju preventivnog programa. Osim toga surađujemo i s vrtićima, s Crvenim križem, s policijom i mnogim drugima.

*Gospođo Trcol, koliko ukupno imate korisnika i koje su oni kategorije?

Trcol: Broj naših korisnika raste iz dana u dan jer je i sve veća potražnja. S tim radionicama mi se još više promoviramo i škole zapravo same usmjeravaju i šalju djecu, nekad i roditelje koji smatraju da bi bilo potrebno da se uključe iz bilo kojeg razloga. Te kategorije su isto tako različite. Naglasila bih da nam je jedini uvjet da je dijete školske dobe. Ne radimo s djecom predškolske dobi osim u nekim programima koje smo u vrtićima provodili. Korisnici dolaze s raznom problematikom, bilo da se radi o vršnjačkom nasilju u školama, ili razvodu roditelja. U svom radu najčešće se susrećem s razvodom roditelja i djeci koja prolaze kroz to potrebna je podrška u prilagodbi na razvod njihovih roditelja. Imamo i slučajeva kada se radi o nekoj nemogućnost izražavanja vlastitog mišljenja ili nemogućnost borbe za sebe. Neka djeca jako teško sklapaju prijateljstva, nemaju dovoljno samopouzdanja i zapravo onda škola,  roditelj ili netko iz obitelji čuje za nas i uputi ih kod nas u Obiteljski centar. Kada nam dođe takvo dijete ili mlada osoba radimo na tome da pristupimo individualno i da nemamo isti pristup za svako dijete. Neka djeca su zatvorenija,  treba im malo više vremena da se otvore pa onda koristimo neke tehnike iz terapije igrom i kroz igru im se trudimo približiti. A neka djeca su vrlo otvorena i odmah dijele sve što je njima važno, pa mislim da je najbitnije da pratimo njihov ritam i pratimo njih.

*Koliko ste do sada pružili usluga i traži li se u posljednje vrijeme vaša pomoć više u odnosu na prije?

Jovković: Na području Karlovačke županije protekle godine imali smo oko 3.700 korisnika. Čini mi se da se usluge traže puno više nego prije.

*Dolaze li kod vas djeca sama ili s roditeljima i kakav je pristup terapiji?

Trcol: Za prvi susret je nekako obavezno da bude prisutan netko od roditelja, ali drugi roditelj također treba izrazit svoju suglasnost i znati da mu je dijete uključeno, što zna biti izazovno kad se radi o djeci razvedenih roditelja. Ali iz moje prakse, za svu djecu s kojom radim, oba su roditelja upoznata i oba roditelja se uključuju. Većinom radimo individualno s djetetom, ali po potrebi uključujemo i roditelja. Pomoć je ponekad potrebna i roditeljima. Oni se uključuju vrlo često kao podrška i za sebe, a ne samo kao podrška djetetu u tom procesu.

*Koliko obično traju terapije?

Jovković: Sve je individualno i zaključke donosimo od slučaja do slučaja. Ukoliko netko ima neke manje komplicirane upite, onda to može biti gotovo za jedan ili dva razgovora.

Neki zahtijevaju puno dulje praćenje koje može trajati i dvije godine. Nekad ima period da su ti razgovori intenzivniji i češći, pa onda dođe period da su puno rjeđi. Ljudi nam se znaju nekad jednostavno javiti po potrebi. Primjerice nešto im je iskrsnulo i žele o tome porazgovarati ili prije donošenja velike životne odluke i slično.

Stvar koja se dosta zanemaruje kod naših zanimanja je da dođete samo kad imate jako ozbiljne i velike probleme. Ne. Možda netko razmišlja o promjeni posla, jer nikada promjena posla nije samo promjena posla. Radi se o promjeni određene okoline. Nećete imati više te neke kolege, prijatelje, međuljudske odnose na način koji ste imali. Utjecat će vam na slobodno vrijeme, na put, na obitelj, možda na to kako ćete se prvih nekoliko mjeseci osjećati poslije posla, koliko ćete si „vrtit“ nekakve stvari, koliko ćete se morati dodatno usavršavati i tako dalje. Tako da su zapravo sve te odluke puno kompliciranije nego što se čini na prvu ako im pristupate na malo analitičniji način. S druge strane, kada radimo sa bračnim, odnosno partnerskim odnosima, to zna biti dosta intenzivno i dosta komplicirano i zna potrajati. Prva stvar je uvijek da morate upoznati osobu, jer teško je komentirati i donositi bilo kakve zaključke na temelju prvih nekoliko razgovora. Nekoga možete upoznati kroz dva razgovora, a za nekoga nije ni osam dovoljno.

Često je slučaj kod ljudi da imaju nekakav stabilan period i nema svađa, nema nekakvih problema. Jednostavno je onako sve ok. I onda u jednom trenutku ispadne kako jedna osoba kako da želi tenzije, kao da želi svađu. To može izgledat namjerno, možda nesvjesno. Kao da izazivate neke sukobe oko potpuno nepotrebnih i naizgled neznačajnih stvari. Onda malo porazgovarate sa osobom i onda često ispadne da je osoba imala teško djetinjstvo jer sve se tu vrti od tog djetinjstva. Prve tri godine naravno su ekstremno važne, ali isto tako je važno za napomenu da mi iz prve tri godine nemamo sjećanje, znači to nam je totalno u nekakvom zaboravu što znači da ode u nekakvu podsvjesnu razinu pitanje privrženosti i tako dalje. I onda vi u tom ranom periodu, kažem općenito u djetinjstvu usvajate  i odnose unutar obitelji što će reći da ako vi imate nekakve odnose u obitelji pune tenzija, problema gdje svakodnevna svađa, nećemo sad ulaziti zbog čega, to postaje nekakav dio vas i to u vama stvara taj baseline, tu nekakvu osnovnu ravnotežu. Znači kod vas je zapravo neravnoteža uobičajena. Vi cijelo vrijeme tražite povratak u ravnotežu.

I sada, primjerice, meni može biti ravnoteža mir. A nekoj drugoj osobi može taj mir može značiti da nešto nije u redu, jer to nije normalno. To nije uobičajeno. I ona se zapravo puno prirodnije osjeća u ovoj drugoj situaciji. Tako da jako puno stvari zahtjeva duboko upoznavanje, i poznavanje osobe i njenog razmišljanja. A nekakav osnovni korak u bilo kojem obliku terapije je osvješćivanje. Znači da vi osvijestite to neko svoje ponašanje.

*Gospođo Trcol, koliko vama obično treba vremena da upoznate osobu da „dođete“ do te prve tri godine?

Trcol: Zapravo ovisi koliko je osoba samosvjesna prije nego dođe kod nas na savjetovanje i onda ovisi jako puno o tome je li ona već svjesna nekih obrazaca, prepoznaje li „ok to mi je možda naučeno od mame, od tate, od bake“ ili joj treba nešto duže da to shvati. Tako da je to opet individualno. Ali na tim prvim susretima svakako razgovaramo o obitelji, o odrastanju, o tome kako je to ranije izgledalo, gdje ponašanje koje se sada manifestira ima neku podlogu u prošlosti.

*Unazad nekoliko godina u fokusu nam je mentalno zdravlje mladih, ali i generalno svih dobnih skupina. Vodite li u Obiteljskom centru brigu o tome i na koji način?

Trcol: S djecom koristimo neke tehnike iz terapije igrom. Primjerice o problemu razgovaramo kroz pijesak, kroz crtež, kroz možda neke figurice ili priče, jer djeca na taj način se lakše izraze. A vezano za pitanje mentalnog zdravlja, rekla bih da je danas djeci puno teže jer puno više faktora utječe na njihovo mentalno zdravlje i to nisu više samo roditelji, obitelj, vršnjaci, nego su to i mediji i društvene mreže. U svom radu nastojimo se i na taj dio osvrnuti i razgovarati o realnosti društvenih mreža i nekako osvijestiti djeci koliko oni pozitivnih stvari, koliko zapravo vrijednosti i vještina posjeduju, a možda se nekad pronađu u situaciji da se uspoređuju s nekim prijateljem ili s nekim možda i starijim, nečijom obitelji na društvenim mrežama i zaborave koliko zapravo i oni mogu i koliko zapravo i oni vrijede.

*Gospodine Jovkoviću, želite li vi nešto dodati?

-U psihologiji postoje projektivne tehnike. To su oblici rada u kojima vi osobi dajete neki neutralan podražaj i onda ona svoju ličnost projicira na to nešto. Na primjer, imate sličicu iz stripa gdje dvoje ljudi razgovara, ali bez teksta, izbrisan je tekst i onda tražite osobu da vam kaže o čemu oni sada raspravljaju i onda kad napravite nekoliko takvih stvari, osoba vam nesvjesno izbaci nešto što nju mori i o čemu razmišlja i to kad tad izađe van i onda se možete za to uhvatiti i o tome malo porazgovarati. Sličan primjer je kada dijete na upisu u prvi razred nacrta obitelj i onda možete jako puno vidjeti iz tih crteža, primjerice veličina djeteta ili veličina roditelja, udaljenost, boje koje koristi. Sve su to nekakvi neverbalni odgovori koji nas mogu usmjerit prema nečemu.

*I sama misija i vizija obiteljskog centra je očuvanje tradicionalnih obiteljskih vrijednosti. Definirajte što su to tradicionalne obiteljske vrijednosti?

Jovković: Primarno je da obitelj funkcionira. Upravo ona je temelj društva zbog prokreacijskih mogućnosti i tako dalje. Glavno je da očuvamo nekakvu obiteljsku dinamiku, da ta komunikacija bude na razini, da djeca imaju sigurno mjesto, da se ne osjećaju nesigurno ili nepoželjno unutar obitelji. Moraju imati povjerenja prema roditeljima da se prije svih njima povjere, da s njima rješavaju probleme i u konačnici da ta obitelj nije nužno samo otac, majka i dijete kao nuklearna obitelj već i djedovi i bake i da se to možda malo proširi. Moramo paziti da nismo usamljeni, moramo imati socijalne veze i brinuti o njihovoj kvaliteti.

Gospođo Trcol, što biste vi dodali?

Trcol: Temelj je zapravo obitelj koja je podržavajuća i sigurna i koja omogućava djetetu da se razvija u potpunosti i da svoj pun potencijal razvije u nekim sigurnim uvjetima.

*Što biste na kraju poručili građanima?

Trcol: Htjela bih da ostane poruka da svi mi imamo neke svoje probleme, neke teškoće s kojima se nekad malo teže nosimo. Bez obzira koliko bila široka naša mreža podrške dobro je nekad popričati s nekim tko je stručnjak za ljudske odnose i tko može razgovarati i pronaći možda nešto što ta osoba nije uvidjela.

Jovković: Volim citat Marka Twaina koji kaže: „Ljutnja je kao kiselina koja više štete radi spremniku u kojem se nalazi, nego bilo čemu na što se izlije.“

Tako da dođite kod nas i izlijte, zaključuje Jovković.

„Obiteljski centar Područna služba Karlovačka pruža širok spektar usluga“

Obiteljski centar Područna služba Karlovačka pruža širok spektar usluga, uključujući različite oblike savjetovanja, obiteljsku medijaciju i specijalizirane programe. Svojim radom nastojimo pružiti podršku svim osobama i obiteljima kojima je potrebna pomoć u suočavanju s izazovima svakodnevnog života. Bilo da se radi o emocionalnim teškoćama, odnosima unutar obitelji ili potrebama za osobnim rastom, naš stručni tim tu je da vas usmjeri, podrži i pomogne vam u pronalaženju najboljih rješenja za vas i vaše najbliže.