"Nama se dogodio jedan jako brzi rast, ljudi nisu naviknuti da netko krene sa školom košarke, a dođe do ove faze unutar dvije godine"

Davor Pejčinović poznato je ime hrvatske košarke, imao je 22 godine dugu igračku karijeru. Od 1991. godine bio je član Cibone, a zatim je godinu dana bio član Košarkaškog kluba "Karlovac", zatim je otišao u klub "Kusadasi" u Turskoj, da bi se 1999. godine vratio u "Cibonu" i odigrao jednu sezonu. Zatim je igrao za "Široki", pa za "Zadar", koji je u sezoni 2000./2001. nastupio u Euroligi. Slijedili su klubovi "Budućnost" Podgorica, "Varese", "Pau-Orthez", "Kijev", "Bashkimi" Prizren, "Shanghai Sharks" Kina, "Olympia" Larissa, "Helios" Domžale, "Keravnos" i "Dubrava". Igračku karijeru Davor Pejčinović završio je 2008. godine u "Zrinjevcu". Bio je niz godina reprezentativac Hrvatske, a osvojio je s reprezentacijom dvije brončane medalje, 1994. godine na Svjetskom prvenstvu u Torontu i 1995. godine na Europskom prvenstvu u Ateni. Nakon igračke karijere, Davor Pejčinović skrasio se u Karlovcu, gdje živi s obitelji. Aktivan je u košarci, predsjednik je Košarkaškog kluba "KA Basketball", koji se u ovoj sezoni uključio u seniorski natjecateljski sustav, klub je član Treće košarkaške lige Centar. Razgovarali smo s Davorom Pejčinovićem o njegovoj igračkoj karijeri, o klubu i planovima te o životu u Karlovcu.

Davore, u svojoj igračkoj karijeri igrao si i za Košarkaški klub "Karlovac", kako je bilo tu sezonu?

-Jesam, jednu sezonu odigrao sam za "Karlovac", bilo je prekrasno, na svakoj utakmici bila je puna dvorana. To mi je bila odskočna daska za poslije. Iz "Karlovca" sam otišao u Tursku i tako kao profesionalac prošao cijeli svijet.

Jesi li zadovoljan s igračkom karijerom?

-Zadovoljan sam, bilo je jako lijepo, kao dijete sam došao u jednu "Cibonu". Bio sam i kadetski i juniorski prvak bivše Jugoslavije, imam šest naslova prvaka sa "Cibonom", dva puta sam osvojio Kup Hrvatske. S reprezentacijom Hrvatske osvojio sam 1994. godine broncu na Svjetskom prvenstvu u Torontu, a 1995. godine broncu na Europskom prvenstvu u Ateni. Igrao sam na Mediteranskim igrama, na svjetskim i europskim prvenstvima, na Univerzijadi u Buffalo, igrao sam u deset zemalja svijeta, Francuskoj, Italiji, čak sam igrao u Kini u klubu "Shanghai Sharks". Baš je to bila jedna lijepa karijera i trajala je dosta dugo 22 godine.

Skrasio si se u Karlovcu, što te privuklo, rijeke i parkovi ili nešto drugo?

-Privukla me supruga Maja najviše, a recimo kada sam završavao sa košarkom, odabrao sam živjeti tu u Karlovcu, inače sam iz Osijeka, a Karlovac me najviše podsjeća na Osijek. Karlovac je pun pogodak, jer je prekrasan grad, pun je parkova, volim prirodu, inače sam ribolovac, lovim ribe i na Šumbaru i na dah i tako dalje. Karlovac je jednostavno fenomenalan grad, baš sam se zaljubio u njega i oduševljen sam tu, baš je lijepo, mirni život.

Ima Karlovac i jednu košarkašku legendu, to je naš Šanac, vidim da si prihvatio tu legendu, kakvo je tvoje mišljenje o Šancu?

-Šanac je jedno prekrasno igralište, pogotovo što znam njegovu povijest, što sam poznavao neke košarkaše iz tog vremena, sada su to pokojni bivši igrači, koji su igrali poznatu utakmicu 1964. godine, kada je igrala tadašnja reprezentacija Hrvatske protiv All stars selekcije profesionalaca NBA lige. Selekciju Hrvatske predvodio je naš trener Berislav Radišić Pačka, a igrali su Karlovčani Živko Kasun, Zlatko Kiseljak, Slobodan Kolaković, Boris Križan i Stjepan Ledić. Za Hrvatsku su igrali Mirko Novosel, Petar Skansi i Josip Pino Gjergja. Uz njih sam dosta vezan, imali su značajnu ulogu u mojoj karijeri. Mirko Novosel selekcionirao me u "Cibonu", bio mi je trener, Josip Gjergja bio je izbornik 1994. godine na Svjetskom prvenstvu u Torontu, a Petar Skanski bio mi je trener u reprezentaciji.

Predsjednik si Košarkaškog kluba "KA Basketball", kako je nastao klub?

-Pa taj klub je nastao puno prije nego što sam ja preuzeo vodstvo kluba. To je klub koji je osnovao Vlado Štefanac, a zvao se "Auto lim-lak". Klub je aktivan nekakvih dvadesetak godina i kroz njega je prošao cijeli niz igrača, tu se radilo i s mlađom kategorijama, današnji trener koji radi kod mene, vodi seniore i zadužen je za omladinski pogon, za kadete i juniore, Marko Novaković, stasao je u tom klubu. Tako da klub ipak ima neku svoju povijest, ja sam samo u biti promijenio naziv kluba u "KA Basketball", skraćeno "KA BA". Postao sam predsjednik kluba s novom upravom i s mojim ciljevima i zadaćama.

Sigurno ti je cilj oživjeti karlovačku košarku, dosta si aktivnosti radio preko ljeta, organizirao si turnir u 3x3 košarci, koji se igra po cijeloj Hrvatskoj. Kako to da si se uključio u 3x3 košarku?

-Uključio sam se i u taj dio, sada ne znam, 3x3 košarka trenutno je najbrže rastući sport u cijelom svijetu, to je priznati olimpijski sport od Olimpijade u Tokiju. Ja sam se uključio u 3x3 košarku još prije dvije godine, a došli smo sada već do faze da je Košarkaški klub "KA BA" jedan od osnivača krovne organizacije za 3x3 košarku, što se dogodilo nedavno u prostorijama Hrvatskog košarkaškog saveza. Sljedeći koraci su priznanje te udruge od strane HKS-a, a to bi se trebalo dogoditi u prosincu na Košarkaškom saboru HKS-a i priznanje od Hrvatskog olimpijskog odbora. Tako da bi mogli sljedeće godine organizirati Prvenstvo Hrvatske i da bi mogli onda jednostavno djelovati. S obzirom da se pokazalo da imamo dobar potencijal u mlađim kategorijama, recimo naš Pavao Močnik je konkurirao za reprezentaciju U17 ove godine. Ta je reprezentacija ove godine postala europski prvak u 3x3 košarci, cure i dečki su na Mediteranskim igrama osvojili broncu i srebro, znači tu postoji ogroman potencijal i sada HKS i Hrvatski olimpijski odbor i mi koji smo tu pioniri radimo na tome da naša reprezentacija izbori Olimpijadu u Los Angelesu.

Davore, to je vrlo brza košarka, brzo se igra, da li bi vi igrači koji ste igrali prije dvadeset, trideset godina mogli igrati 3x3 košarku?

-Pa, mi smo igrali i svi smo stasali na vanjskim terenima, igrali smo, to se tada zvao basket tri na tri, čekali smo u redu da bi igrali, koliki je bio interes za hakl. Mi smo svi haklali, ali prvo tri na tri, pa smo onda išli u nekakve škole košarke i onda se to počelo dijeliti, oni koji su ostali u ozbiljnoj košarci prestali su igrati basket da se da se ne bi ozlijedili. Postojali su profesionalci, a oni koji su bili na nekakvom nižem levelu, nisu poslali profesionalci nego su ostali u košarci u nižim ligama oni su paralelno i haklali. Tako da je u biti ova tri 3x3 košarka jedan projekt od FIBA-e koji je počeo 2011. godine koji je prihvatio cijeli svijet po unificiranim pravilima i trenutno se 3x3 košarka igra po istim pravilima na svih pet kontinenata. Igra se i u Americi u Europi, isto se igra i u Japanu, isto se igra i u Indiji, recimo interesantno je da Indija ima 3x3 košarku i 3x3 ligu, a nema 5x5 košarku. Igra se i u Indoneziji i tako dalje.

Koje sve selekcije ima Košarkaški klub "KA Basketball"?

-Mi imamo sve selekcije, pokrivamo od mini basketa za najmlađe, onda imamo školu košarke, imamo kadete, juniore i seniore. Smatram da ima u Karlovcu dosta djece zainteresirane za košarku, međutim, vremena su se promijenila, klubovi više po meni ne mogu funkcionirati na način da u dvorani čekamo da djeca dođu na sport. Djeca su danas nažalost ili na njihovu sreću, ne znam, uključena u taj informatički dio priče, sjede za kompjuterima, tabletima, laptopima i tako dalje. To ima opet svoju cijenu, djeca nisu više toliko motorički dobra od rane mladosti, a na nama je onda da njih motiviramo da idemo raditi pokazne treninge, da ovo što mi kao klub provodimo, da organiziramo što više 3x3 turnira vani, da punimo Šanac, da djeca vide košarku kako ona izgleda, da se vrate na te vanjske terene. Mislim da ćemo tu napraviti u tom smislu najveće pomake za upis djece i za dovoljnu količinu djece u školi košarke, da bi se mogle povući pravilne selekcija da bi onda mogli reći da imamo kvalitetnu školu košarke, što sam apsolutno siguran da Karlovac može imati.

Karlovac je uvijek bio košarkaši grad, koliko je to danas bitno?

-Pa, gledajte današnja djeca s obzirom da je prošlo dosta godina nisu ni svjesna koliko su bili veliki rezultati te generacije. Mi govorimo o generaciji, koja je igrala ligu bivše Jugoslavije, tadašnji "Željezničar" bio je u Prvoj ligi, a ta liga bila je po meni najjača liga u Europi, znači Karlovac je dao reprezentativce bivše Jugoslavije. Kada sam išao kao igrač igrati vani, imao sam prilike sjediti s Bodanom Tanjevićem, nisam ni znao da on uopće poznaje Karlovac da poznaje Žira Kasuna, on je meni pričao o Karlovcu i tako dalje. Jedan Božo Maljković pozitivno govori o Karlovcu, znači ja hoću reći da jedna europska i svjetska elita poznaje Karlovac kao grad košarke.

Prošlog ljeta klub je organizirao Ljetnu amatersku ligu, Marko Novaković je to dobro vodio, Šanac je bio pun, pokazalo se da ljudi vole košarku, jesi li zadovoljan?

-Pa, eto Šanac je bio pun, to je meni bila nekakva misija prije dvije godine, kada sam pričao svojim sugrađanima, prijateljima da ćemo napuniti Šanac bili su malo skeptični, ajmo tako reći. Košarkaški klub "KA Basketball" organizirao Ljetnu ligu. Marko Novaković samostalno je iznjedrio i iznio sve što se tiče Ljetne lige od web stranice, statistike igrača i ovu priču učinio mogućom. Mi smo jednostavno kao klub i Marko i svi treneri u mom klubu, gdje smo svi veliki entuzijasti, jednostavno smo vjerovali u tu priču da će se napuniti Šanac i on se napunio. Napravili smo tu balans, tako da smo imali 3x3 turnir u petak i subotu i u nedjelju završnicu Ljetne lige, koja se igrala kroz cijelo ljeto s malom pauzu za godišnje odmore. Imali smo svaki vikend košarku koja nam se događala u našem prekrasnom Šancu uz ono što treba imati, malo glazbe, ugostiteljsku ponudu, da se može popiti piće, da se mogu uzeti kokice za djecu i tako dalje.

U ovoj sezoni krenuo si i sa seniorskom košarkom, uključio si se u sustav natjecanja Hrvatskog košarkaškog saveza, klub je u Trećoj košarkaškoj ligi, jesi li zadovoljan kako to sve skupa ide?

-Jesam, objektivno košarka i svi sportovi u Karlovcu imaju jedan problem, a to je kada djeca postaju juniori, kada se odlučuju što je prioritet, ajmo reći, sport ili obrazovanje većinom se odluče naravno za obrazovanje. Ovisi o potencijalu i kvaliteti koju ima i talentu, koje jedno takvo dijete ima i klubovi su suočeni s odlaskom juniora taman kada oni trebaju postati seniori iz Karlovca za fakultetom, za školovanjem. Nama se dogodio u klubu nagli rast, gdje smo mi ove godine procijenili da imamo obavezu i odgovornost prema juniorima, pogotovo izlaznim juniorima. Formirali smo seniorsku ekipu na način da smo u biti preko Ljetne lige skautirali, gledali koji je to igrački seniorski fond u Karlovcu, probrali smo osam kvalitetnih seniora, krasnih dečki s kojima smo razgovarali da pomognu ovim kadetima i juniorima, tako da smo napravili jednu mješovitu ekipu, osam iskusnih i osam mladih igrača, koji su mahom kadeti i juniori.

Svi treneri u svim sportovima kažu da je sve u redu dok sportaši ne završe srednju školu onda su problemi, jer odlaze u Rijeku i Zagreb, pa onda jednostavno svi planovi padaju u vodu. Kako sačuvati momčad, što si ti poduzeo?

-Košarkaški klub "KA BA" potpisao je ugovor o suradnji što se tiče razvoja pet na pet i tri na tri košarke s Veleučilištem u Karlovcu. Suportirali smo Veleučilište što je već pokazalo određene rezultate, prošle godine su bili četvrti na finalsima, bili su treći u 3x3 košarci, bili su na Europskom prvenstvu između svih sveučilišta ove godine u 3x3 košarci i to je jedan zalog za budućnost. Smatram da klubovi trebaju brinuti za svoj klince koji odlaze na studij, meni su dva juniora sada otišla u Rijeku, ja sam već zvao tamo Košarkaški klub "Kastav" i prijatelje koji su tamo, to je jedna zdrava sredina, da li oni mogu doći trenirati tri put tjedno. Igrat će za "KA BU" ili po dogovoru za klub koji im je u Rijeci domaćin. Bitno je tu djecu zadržati u košarci, da ne stanu sa razvojem.

Kako se klub pokriva financijski?

-Sad sam ja jedini financijer, nemam nijednog sponzora što se tiče kluba, uspijevam sve financirati u ovim minimalnim tehničkim uvjetima, koje trenutno imamo. Uspjeli smo pokriti školu košarke i sve pogone, međutim to je sve još uvijek premalo za jedan kvalitetan rad, u budućnosti planiramo imati individualne treninge, fizičku pripremu i neke druge stvari. Opet ja držim da je ovo što sam započeo prije dvije godine jedan proces i da treba biti strpljiv.

Kakva je suradnja s Karlovačkom sportskom zajednicom?

-Pa, ja nemam tu što pretjerano reći, mi nemamo niti jedan termin niti bilo kakvo financiranje od Karlovačke sportske zajednice, participiramo u puno natjecanja, prijavit ćemo se na natječaj koji ide u prosincu i nadamo se da će Karlovačka sportska zajednica prepoznati naš rad. Mi imamo šest licenciranih trenera pri Hrvatskom košarkaškom savezu i još dva vanjska koji nam pomažu, imamo kvalitetan rad, napisali smo stručne programe koji su na verifikaciji Ministarstva znanosti i obrazovanja i Agencije s obzirom da to obuhvaća djecu u predškolskom odgoju. Mislim jednostavno da treba možda malo vremena, jer nama se dogodio jedan jako brzi rast, ljudi u sredinama nisu naviknuti da netko krene sa školom košarke, a da dođe do ove faze unutar dvije godine.