Ivan Maraković, trener Streljačkog kluba "Duga Resa"
"Mi smo već dvadeset godina jaki, spadamo među tri, maksimalno četiri ekipe na državnom prvenstvu"
VIŠE IZ RUBRIKE
Streljački klub "Duga Resa", usprkos problemima, ostvario je i u 2022. godini niz zapaženih rezultate, pogotovo na državnim prvenstvima, a izabran je i za najbolji sportski klub u Dugoj Resi u prošloj godini
Streljački klub "Duga Resa" već je godinama u vrhu dugoreškog i županijskog sporta, a među najboljim je streljačkim klubovima u Hrvatskoj. U 2022. godini klub je ostvario zapažene rezultate na domaćim i međunarodnim natjecanjima. Natjecatelji kluba osvajali su medalje u svim kategorijama, od kadeta do seniora. Klub je u svojoj povijesti stvorio niz sjajnih strijelaca, koji su ostvarivali vrhunske rezultate i osvajali medalje na europskim i svjetskim prvenstvima. Streljački klub "Duga Resa" bio je u 2022. godini najuspješniji sportski kolektiv u Dugoj Resi. Najzaslužniji za sve te uspjehe je trener Ivan Maraković, koji je za svoj rad dobio brojna priznanja. Razgovarali smo s uspješnim trenerom o rezultatima kluba u prošloj godini, uvjetima rada, trenutnom stanju u klubu te planovima.
Kako uvijek uspijevate pronaći talentiranu djecu za streljaštvo?
-Do sada je to bilo relativno lako, ali svakim danom postaje sve teže, u Dugoj Resi je sve manje učenika. Osamdeset učenika, otprilike, upiše se godišnje u dvije, odnosno, tri osnovne škole. Pored toga "ubila" nas je korona, pandemija, dvije godine nismo smjeli dopunjavati kadar, pogotovo kod ovih malih, jer smo svaki dan bili na uvidu, a i škole ih nisu puštale da dolaze u sportske objekte da ne bi uhvatili koronu.
Koliko je korona smanjila interes, a koliko se djeca inače sve manje bave sportom?
-Manji interes je zbog broja koji mi imamo, moji kolege u Solinu imaju preko puta kluba školu, u kojoj je 500 učenika, otvore vrata i dođe im 120 učenika. Meni kada dođe pet novih, ja od tih pet moram napraviti dva ili tri dobra. Tako da nismo u istoj poziciji, ali hvala Bogu za sada ide dobro.
Prošla godina bila je vrlo uspješna za klub, koji su najvažniji rezultati?
-Imali smo ekipno prvo mjesto u državnom prvenstvu u međunarodnom programu zračna puška juniori, prvo mjesto državno prvenstvo zračna puška serijska juniori, treće mjesto u Walther ligi međunarodni program za seniore i drugo mjesto Hrvatska liga zračna puška seijski program. Pored toga, naš član Tvrtko Vrcić već sada je standardni član reprezentacije Hrvatske u juniorskoj konkurenciji. Bio je sudionik Europskog prvenstva u Wroclawu, u Poljskoj, a iza toga i sudionik Svjetskog prvenstva u Kairu u Egiptu, gdje je pucao i iz zračne i malokalibarske puške. Ovaj put nije bilo finala, a jedan od razloga što se to nije dogodilo, što nismo imali reprezentativne pripreme, jer dosta teško je motivirati člana ekipe s kakvih 35 treninga, otprilike, gdje smo on i ja sami. To ide prvih pet, deset treninga, kasnije je sve teže u ovakvim sportovima, pogotovo u mlađoj konkurenciji nužne su zajedničke pripreme, jer onda jedan drugog guraju na neki način. Tako da je izostalo ono što je bilo godinu dana ranije, kada su ekipno bili treći na Europskom prvenstvu, oni su i sada zreli za taj dio, ali je trebalo to još malo doraditi. Pored toga imali smo sedam prvih mjesta na malokalibarskom oružju serijskog međunarodnog programa na državnom prvenstvu, dva druga mjesta pojedinačno na malokalibarskom oružju međunarodni program. serijski jedno i drugo u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji, jedno treće mjesto na malokalibarskom oružju, tri prva i tri druga mjesta na zračnom oružju međunarodni program i serijski te dva prva mjesta, jedno drugo, jedno treće i jedno šesto mjesto na oružju velikog kalibra revolver PAP u konkurenciji veterana. Mi smo već dvadeset godina jaki, spadamo među tri, maksimalno četiri ekipe na državnom prvenstvu na zračnom oružju i malokalibarskom oružju.
Vi ste stvorili brojne kvalitetne strijelce, koji su zatim otišli iz vašeg kluba, bojite li se da će se to dogoditi i s Tvrtkom Vrcićem?
-Da mi vratimo one strijelce, koji više nisu u klubu, mogu to komotno reći, otprilike još jedno sedam osam godina u miru Božjem mogli bi brati rezultate, gdje bi smo mogli biti sasvim sigurno među prve dvije ekipe u Hrvatskoj u zračnom i malokalibarskom oružju u međunarodnom i serijskom programu. Međutim, tri, četiri strijelca su otišla, oni pucaju u drugim klubovima, jedan od najpoznatijih je Borna Petanjek, koji je i svjetski vrh. Što se tiče Tvrtka Vrcića, on je danas na studiju u Osijeku, a puca za naš klub. Dogovor je da tamo koristi streljanu Pampas u redovnom treningu, za sada ja se nadam da će tako ostati još koju godinu.
Puno se ulaže truda da bi se nešto napravilo, onda strijeli odu, naravno tu je u svemu bitan novac. Kakvo je vaše mišljenje?
-Tko ne zna u svakom sportu, ovdje pogotovo, rad s mladima od toga kada dođe i počne dok ne izraste u kvalitetu, to je rudarski posao, tko to nije probao teško može shvatiti. Pored toga ulaganja su velika, jedna oprema za strijelca, mislim samo na ono što obuče, streljačko odijelo je oko 2.000 eura, zračna puška je oko 4.000 eura, malokalibarska puška, to je ono što sada pokušavamo nabaviti za Tvrtka Vrcića, jer ga sada ograničava sredstvo kojim radi, tako da ne može pokazati ono sve što može kao pojedinac. Ta puška danas dođe oko 45.000 kuna, a sa svim dodacima cijena se penje do 10.000 eura. Ja bih rado kada bi nekog od roditelja da takvih ima kupio pušku, što se inače događa vani, evo imamo sada slučaju u Zagrebu roditelj dođe, kupi i donese pušku. Ja takvih u Dugoj Resi ne poznajem, sasvim sigurno ih nema, ja bih volio da ih ima, na taj način mi snosimo sve ove troškove, ulaže se puno u to sve zajedno da bi stvorili nekoga tko nas može predstavljati na prvenstvima Hrvatske, a pogotovo na europskim i svjetskim prvenstvima.
Da, to je velika muka, a troškovi su i mete i municija, kakva je tu situacija?
-Danas morate imati elektronske mete, više se ne puca nigdje na papir, nema problema, mi to još radimo, imamo jednu elektronsku metu, koja ako ćete nabaviti direktno novu u kunama košta 32.000 ili 33.000 kuna. Za malokalibarsko oružje košta nešto malo više od toga, a mi za to nemamo novaca. Sada koristimo za mali kalibar streljanu u Karlovcu i tu nam se stvara problem, jer je to isto tako trošak, jer da bi došli tamo i napravili tri treninga moramo za to platiti.
Nedavno je bila sjednica Skupštine Streljačkog saveza Karlovačke županije gdje ste pokazali svi jednu složnost. Istaknuli ste i taj problem, vi imate u Dugoj Resi zračnu streljanu, a za mali kalibar morate dolaziti u Karlovac, a to su sredstva. Kako se snalazite?
-Da, možemo ići trenirati u Zagreb ili u Karlovac, a naravno za to su potrebna sredstva. U Karlovcu smo platili prošle godine, ali hajde kasnije su nam skinuli, jer valjda je netko intervenirao, pa je tako taj dio osim prvog plaćanja ostao gratis od strane tvrtke Mladost . U Zagreb ako dođemo, pored puta, trening nas košta negdje 200 kuna zato što smo tamo opalili metak.
Kakva je situacija sa streljivom?
-U svakom slučaju kada govorimo o kvalitetnom streljivu za onoga koji ide visoko, koji ide na europska i svjetska prvenstva ne može pucati sa ovim streljivom što je uobičajeno za serijsku pušku, ono je dobro, ide u devetku u serijskom programu, ali ovdje je svaki metak centar, nema problema, a centar je 10 mm, a puška koju sada koristi Tvrtko Vrcić ima rasjep negdje 17 milimetara, prema tome uz sav trud i tako dalje, on nije kriv za 30 posto onih pogodaka koji su izvan centra.
Uz Tvrtka Vrcića imate još niz strijelaca i sve selekcije od kadeta do seniora, je li sve popunjeno u tim selekcijama?
-Mi sada imamo kadete, juniore i seniore, međutim baš ne možemo popuniti ekipu s kadetima, pa smo sada imali prvenstvo, da ga tako nazovemo, Osnovne škole Vladimir Nazor, gdje su bili šesti razredi, sada predstoji natjecanje učenika sedmih razreda. Kod šestih razreda bilo je nešto, ali su mali i nježni po konstituciji, vidjet ćemo sada sa sedmim razredima da kadete popunimo do kraja, da bi nam ostali za sljedeću sezonu, da mogu nastupiti na prvenstvu Hrvatske. Sada imamo i dvije kadetkinje, a nadam se da će ostati u klubu.
Čini mi se da je u prošloj godini streljaštvo bilo top sport u našoj županiji, vi ste napravili sjajne rezultate u Dugoj Resi, a Streljački klub "Policajac" u pištolju u Karlovcu. Možemo li reći da streljaštvo ide naprijed?
-Streljački klub "Policajac" je na pištolju, Cindrići, znači otac i sin su glavni, a imaju i reprezentativca, do sada je to bio Vlado, sada je njegov sin Matija član reprezentacije Hrvatske u seniorskoj konkurenciji i to mu dobro ide. Pored toga i Streljački klub "Karlovac" nakon nekog vremena se probudio, radi se dobro, imaju trenera Nikolu Grčića, koji radi s kadetima i juniorima, a ima od ranije i seniorski dio i mislim da se dobro dižu i da napreduju u dobrom pravcu i da će biti na vrhu.
U Karlovcu se uređuje streljana, pa će i to puno značiti za razvoj streljaštva. Kakvo je vaše mišljenje?
-Karlovac je dobio elektronske mete, nešto na zraku i nešto na malom kalibru, to će u svakom slučaju doprinijeti kvaliteti, jer možemo trenirati onako kako se trenira i nastupa na streljanama, na koje dolazimo na natjecanja, a to je velika stvar za Karlovac. Sada bi trebali još samo zatvoriti veliki kalibar na tom dijelu, jer se bune okolni stanari, ne znam zbog čega, jer oni su došli kasnije, poslije streljane, znali su gdje dolaze. To nije tako velika buka, pogotovo jer nije svaki dan, nego u tijeku godine nekoliko dana, kada se obavlja trenažni dio i gađanje, pa sada treba nadsvoditi taj dio, napraviti bukobrane, pa da taj zvuk ne ide van. Nadam se da će to moći napraviti, jer to nas u svakom slučaju ograničava u nastupima i u trenažnom dijelu, pogotovo što na vojnoj streljani moramo platiti nastup da dođemo tamo i to vam je negdje oko pedeset, šezdeset kuna po pojedincu i negdje tri kune po ispaljenom metku, a to je veliki novac.
U kakvom je stanju vaša zračna streljana u Dugoj Resi, kakvi su uvjeti?
-Uvjeti za zrak u našoj streljani su dobri, nema puno mjesta, ima 10 mjesta, a znate onu narodnu, gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna, tako i mi nastupamo. Nije to preveliko, relativno je skučeno, to je mali prostor, nastojimo ga iskoristiti maksimalno, nikome ne smetamo i može se trenirati kako treba, pa termine možemo određivati po potrebi prijepodne i poslijepodne. Plaćamo najam gradskoj upravi u dvije rate godišnje.
Jeste li u kontaktu sa strijelcima koji su otišli od vas, Bornom Petanjekom i ostalima?
-Kako da ne, pa Borna Petanjek je vrlo često gost na streljani, jer kada dođe u Dugu Resu, onda i trenira na našoj streljani i nema problema. Mislim da smo došli dotle da bi on sam kazao da bi bilo najbolje da nije išao nikuda iz Duge Rese, tada bi uspjeh sigurno bio veći nego sada, jer uz sve to zajedno gdje nastupa i tako dalje, ima i problema, a koji su vezani pomalo i uz taj sporta i ostalo vezano uz taj njegov prelazak.
Borna je zbog studija otišao u Solin, a sada je u Zagrebu, kakva je trenutna situacija?
-Da, sada je on u Zagrebu, iz "Dalmacijacementa" prešao je u "Končar", tu su sada nastupili neki slični problemi kod tih, da tako kažemo velikih, koji se javljaju redovito u nekom odnosu prema sportašima. Nadam se da će Borna Petanjek prevazići sve probleme i da će i dalje biti vrlo uspješan.
Prošla godina bila je vrlo uspješna, hoće li i ove godine biti dosta posla i puno natjecanja?
-Bit će dosta posla i dosta natjecanja kao i svake godine. Nadam se da ćemo ovaj reprezentativni udio zadržati i da ćemo proširiti taj dio reprezentativaca, jer mi je Filip Maletić bio pozvan već dva put u reprezentaciju, ovaj put izostao je s natjecanja na zračnoj pušci, jer je imao jedan slabiji rezultat u Beogradu na Grand Prix turniru u dvanaestom mjesecu, ali nema problema. On će to u svakom slučaju nadoknaditi pogotovo na malom kalibru, prošle godine je već bio treći u juniorskom dijelu s oružjem koje, da tako kažem, nije bilo za ono što je on radio. Tako sada ukoliko uspijemo nabaviti tu malokalibarsku pušku, koju bi preuzeo Tvrtko Vrcić, onda bi ona s kojom je Tvrtko nastupao bila za Filipa Maletića, u svakom slučaju to bi bilo dovoljno dok ne poraste za godinu dana ili godinu i pol dok ne dođe do tog maksimuma da mu puška ograničava rezultat. On to može sasvim sigurno još barem godinu, godinu i pol odraditi. Nadam se da ćemo u ovom dijelu zračnog oružja zadržati taj primat u Hrvatskoj na međunarodnom programu, a pogotovo na serijskom programu u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji.
Klubovi iz Solina i Zagreba imaju puno veći budžet od vas, a vi ste uz njih u vrhu. Kolike su razlike u sredstvima?
-"Dalmacijacement" iz Solina je na proračunu od milijun i 500 tisuća kuna, a "Končar" na 800 tisuća kuna. Mi smo u 2022. godini dovukli na 125.000 kuna i ostvarili sve ove rezultate, a vidjet ćemo što će i kako biti u 2023. godini.
Duga Resa je mala sredina i takva je sudbina klubova, iako je stvarno veliki uspjeh klubova, koji iz tako male sredini s malo sredstava naprave puno. Kako gledate na to?
-Mi radimo više od dvadeset godina, 1999. godine bili smo prvi put prvaci Hrvatske u seniorskoj konkurenciji. Nastupili smo u onim platnenim kaputima, tako da smo bili atrakcija, svi su nas došli gledati kako je to izgledalo nekada. Šebalj i Polović dovoljno su bili po kvaliteti jači da smo uzeli prvo mjesto. I evo do sada smo na vrhu Hrvatske, nabavili smo iz redovne dotacije sve što nam otprilike treba, osim kada moramo zanavljati oružje, znači oružje je došlo do maksimuma, strijelac ga je prevazišao i moramo nabaviti novo.
Koliki je rok trajanja oružja?
-Puška ima rok trajanja, sada pogotovo, nekada dok sam ja još nastupao i tako dalje, još smo koristili oružje, bilo je dobro i nije bilo problema, ako nije izgubilo puno na kvaliteti, međutim sada imate maksimalnu kvalitetu, ali rok trajanja više nije neograničen da bi tako rekli. Tako ako kupujete mali kalibar i ako je to vrh kvalitete, to nije ovo što mi sad uzimamo, još ima iza toga ovoga više, njegov rok je otprilike 30.000, 35.000 do 40.000 35 40 metaka, a strijelac negdje ispuca godišnje, ako se hoće malo bolje pripremiti, barem petnaest do dvadeset tisuća metaka. Znači, nakon dvije godine, dvije i pol godine mora ići novo oružje, a to si mi ne možemo priuštiti.