"Olimpijske igre su mi glavni cilj u karijeri, ako ne ispunim normu za Pariz, probat ću za Los Angeles"

U posljednjih nekoliko godina atletika je jedan od najuspješnijih sportova u Karlovcu. Tome su doprinijeli i dobri uvjeti koje imaju atletičari. Najprije je postavljena atletska staza iznad tribina u Sportskoj dvorani na Rakovcu, a zatim je obnovljena atletska staza na Stadionu "Branko Čavlović Čavlek". Članovi Atletskog kluba "Karlovac" odlično su iskoristili te pogodnosti i postižu sjajne rezultate, pa su i vrlo uspješni u izborima najboljih sportaša u gradu na četiri rijeke. U posljednjih pet godina atletičari su osvojili pet naslova, za 2018. godinu najbolji je bio Bruno Belčić, za 2019. godinu Ivan Katić, a najbolji u karlovačkom sportu u 2020. i 2021. godini ponovno je bio Bruno Belčić, koji je i najuspješniji za prošlu 2022. godinu. Tako je Belčić osvojio četvrtu titulu najuspješnijeg u karlovačkom sportu. Nagradu je primio nedavno na svečanosti u Gradskom kazalištu Zorin dom. Po riječima Brune Belčića, 2022. godina bila mu je je najuspješnija do sada u karijeri. Belčić je u 2022. godini osvojio naslov državnog prvaka na 3.000 metara sa zaprekama u konkurenciji seniora te je u toj disciplini izborio srebrnu medalju na Balkanskim igrama za seniore. Razgovarali smo s Brunom Belčićem o ostvarenim rezultatima u prošloj godini, planovima za 2023. godinu te o onome što ga očekuje u budućnosti.

Prošle godine na svečanosti proglašenja rekao si da će iduća sezona biti izazovna i da očekuješ uspjehe i bio si uspješan. To si ponovio i ove godine, rekao si puno očekuješ od nove sezone. Je li to znači da ćeš ove godine ispuniti sve ciljeve?

-Da, prošle godine sam rekao na dodjeli da će sljedeće sezone rezultati biti još bolji i bili su, pa sam to rekao i ove godine, pa valjda će biti u novoj sezoni još bolji. Puno radim, marljivo treniram, pa moraju i rezultati biti sve bolji.

Jesi li zadovoljan s dosadašnjim tijekom karijere?

-Pa, za sada kada sve pogledam zadovoljan sam, bio sam i na velikim natjecanjima i na njima sam osvajao međunarodne medalje, bio sam puno puta prvak Hrvatske. Jedino evo kad razmislim, malo mi je žao 2018. godine, falilo mi je samo šest sekundi do Svjetskog juniorskog prvenstva i dalje nisam još nikad bio na svjetskom prvenstvu tako da to mi je to jedina želja uz Olimpijske igre.

Atletičari dugo traju, a ti si još mlad, pa ima vremena za ispuniti sve želje. Što ti je bilo najvažnije u 2022. godini?

-Najvažniji mi je bio nastup na Balkanskom atletskom seniorskom prvenstvu gdje sam osvojio drugo mjesto na 3.000 metara sa zaprekama, to je svakako bila najznačajnija medalja do sada u cijeloj karijeri. Bio sam puno puta na Balkanskom prvenstvu i nikako da dobro trčim, uvijek sam bio ili predzadnji ili zadnji ili sam trčao loš rezultat. Pretprošle sam godine bio peti, a isto sam išao loš rezultat. Prošle sezone se sve poklopilo, odlično sam trenirao, super sam se osjećao i stvarno je bilo lijepo natjecanje, dobri uvjeti i sve se poklopilo. Osvojio sam to drugo mjesto i to mi je puno značilo.

Ustvari si ti bio prvi, jer je za Tursku zlatnu medalju osvojio Kenijac, kako gledaš na to da je prvak Balkana iz Kenije?

-Na neki način je to jako zanimljivo, mi smo se čudili kako sada može nastupiti Kenijac, ali u zadnje vrijeme se tako radi i tu se ne može ništa. Mislim na neki način da je to čak dobro, jer je natjecanje jače, imam bolju konkurenciju, ali opet malo je čudno da je Kenijac prvak Balkana. Taj Kenijac, on je bio svjetski juniorski prvak na tri tisuće metara sa zaprekama i bio je pobjednik Dijamantne lige jedne sezone, a Dijamantna liga je najjače natjecanje u svijetu, osim svjetskih prvenstava. Tako da je te jedne sezone bio najbolji na svijetu, a ja sam bio drugi iza njega, to je za mene veliki uspjeh.

Tvoja udarna disciplina je 3.000 metara sa zaprekama i tu si najbolji u Hrvatskoj, kada će pasti i državni rekord?

-Da, to je već dugo godina moja glavna disciplina, mislim, trčim ja i druge discipline, ali naravno nisam toliko uspješan u njima kao na 3.000 metara sa zaprekama. Malo mi fali do tog državnog rekorda o kojem dugo pričamo, prošle sezone mi je falilo deset sekundi do njega i to mi je na neki način glavni cilj u novoj sezoni da probam srušiti taj državni rekord. Mislim da je to ostvarivo i ja ću dati sve od sebe da to postignem. 3.000 metara sa zaprekama je praktički obiteljska disciplina, trčimo Matko i ja, trčao je tata, jedino je Andrej pobjegao na 800 metara.

Koliko je bitno što je i tata Saša trčao tu disciplinu, koliko ti može pomoći savjetima?

-Mislim, puno stvari mi objasni, kako treba, što je dobro, što nije, nekakve tehnike i to sam promijenio i genetika je tu isto jako bitna. Puno mi znači što mi je tata trener, jer je uvijek uz mene i dosta razgovaramo o svemu.

Bio sam na stadionu kada si prošlo ljeto postigao svoj osobni rekord, koliko ti je to značilo u tvojoj najuspješnijoj sezoni?

-Da, to je isto osim srebrne medalje na Balkanskom prvenstvo još jedan, ajmo reći, najveći uspjeh do sada u karijeri. Malo mi je bilo žao što nije bilo ispod 8.50 ali opet osobni rekord bolji za sedam sekundi ne istrči se svaki dan, tako da baš sam bio zadovoljan. Htio bih napomenuti da sam se loše osjećao taj dan, bila je neka bolest u pitanju tako da taman sam se poslije toga i razboli. Dobio sam temperaturu, tako da baš prije temperature sam istrčao taj rezultat, sve se poklopilo kako treba.

Koliko ti znači trčati na domaćoj stazi u Karlovcu?

-Odgovara mi trčati doma na ovoj našoj stazi, jako mi odgovara najviše što nema putovanja i  tu treniram, naviknuo sa se na tu stazu. Radim svaki tjedan nekoliko treninga na toj stazi, tako da sam doma i publika je tu, sve to utječe i ne mogu iznevjeriti svoju publiku, moram biti najbolji na našoj stazi, pogotovo sada kada imamo odlične uvjete.

Uz tebe su i tvoja braća Andrej i Matko, koliko ti to znači?

-Puno mi znači, najviše mi znači zapravo za treninge, jer sada je Matko jedini u klubu koji može zapravo raditi ove duge kilometraže sa mnom. Dobro, tu je i Hela Rakamarić, ali on može ići brži tempo sa mnom, sada nekako kada bude još malo stariji, to će biti još bolje. To mi puno znači možemo skupa trenirati i oni se planiraju baviti dugo atletikom i Matko i Andrej, tako da smo tu kao Ingebrigtseni. Puno mi znači i na natjecanjima, bodrimo jedni druge. Matko je mlađi juniorski prvak Hrvatske u dvorani na 1.500 metara, a Andrej je bio prvi u dvorani na 800 metara kod mlađih seniora. Sad traje ta dvoranska sezona bila su već dva državna prvenstva za mlađe juniore i mlađe seniore to su bile njihove kategorije i eto bili su prvi.

Ti baš i ne voliš dvoranu, nego više natjecanja na otvorenom, hoćeš li nastupiti na dvoranskom seniorskom prvenstvu?

-Pa, nije da ne volim, nego nema zapreka u dvorani, pa pošto nema moje glavne discipline, tako da ja zapravo čekam vanjsku sezonu da bi pokazao najbolje što imam. U dvorani isto je dobro trčati za podizanje forme, ali i za trening, utrka je najbolji trening. Ove godine neću nastupiti na državnom dvoranskom prvenstvu, pa nastupio bih ja sigurno, ali ipak sam odlučio da se moram posvetiti malo više fakultetu. Imam predmet skijanje na koji moram obavezno ići, poklopilo se da je skijanje u vrijeme državnog prvenstva i jednostavno sam morao odlučiti da odem na skijanje.

Tata te pohvalio da si se ozbiljno uhvatio fakulteta, kako stojiš?

-Pa, da riješio sam dosta ispita sada u zadnje vrijeme, to mi je isto nekakav poticaj, jer što prije riješim fakultet, to ću se prije moći još više posveti treninzima. Razmišljao sam i o tom skijanju, ako ga sada ne odradim, ostat će mi za iduću godinu, onda ga je bolje sada riješiti, ipak mi je vanjska sezona puno bitnija.

Što te očekuje ove godine, koji su glavni izazovi, glavni ciljevi?

-Možda je ipak glavni cilj taj državni rekord koji iznosi 8:40, ranije smo već spominjali moj osobni rekord od 8:50, znači fali mi 10 sekundi, to je ostvarivo nije nemoguće i potrudit ću se za to, to je nekakav glavni cilj. Što se tiče natjecanja, osim državnog prvenstva htio bih napomenuti dva međunarodna natjecanja, koja su ove godine najvažnija, to je seniorski Kup Europe koji će biti održan u Poljskoj u šestom mjesecu i to je natjecanje u kojem planiram biti u top formi i tamo želim, ako ne istrčati državni rekord, barem se približiti i onda na državnom prvenstvu ako bude opet u Karlovcu oboriti taj državni rekord. Drugo natjecanje koje je trebalo biti prošle godine, to je Univerzijada, koja se održava u Kini, to mi je nekakva isto velika želja, jer nikad nisam bio na drugom kontinentu. Naravno, sada je pitanje hoće li se to održati, jer se već dvije godine odgađa zbog pandemije, tako da vidjet ćemo, ali to su dva najveća natjecanja u ovoj sezoni. Za Univerzijadu imam ispunjenu normu, tako da je samo pitanje hoće se održati ili neće.

Ti si stalni član reprezentacije Hrvatske, kakav je osjećaj predstavljati svoju zemlju?

-Mislim, biti u reprezentaciji Hrvatske to je velika stvar, nema većeg ponosa i to je uvijek drugačije, nego kada trčite za klub. Naravno, kada trčim za klub orijentiran sam na sebe, a ovako za reprezentaciju, za Hrvatsku, uvijek treba dati još više i motivacija je puno veća i velika je to stvar trčati za reprezentaciju. stvarno mi je jako drago što mogu predstavljati Hrvatsku.

Svečanost proglašenja najboljih u gradu Karlovcu, to je u stvari jedan poticaj, jedna nagrada za ono što si učinio. Je li lijepo biti najbolji u svom gradu?

-Pa, naravno lijepo je biti najbolji, pogotovo već četvrti put, znači da stvarno nešto radim i treniram. Prošle godine sam ostvario te najbolje rezultate u karijeri, tako da mislim da mi je to zaslužena nagrada i naravno poticaj za dalje.

Kako ustvari stojiš na fakultetu, koja si godina?

-Sada ću upisati cijelu treću godinu, riješio sam prve dvije, ostala su mi još dva ispita iz prve dvije godine, ali to planiram riješiti sada kroz mjesec dana i ove godine planiram tri godine skroz završiti, tako da bi mi ostale samo dvije i onda je to već blizu. Prve dvije godine sam malo loše ušao u to učenje, više sam se posvetio atletici, ali sam shvatio da moram to što prije završiti i sada sam ozbiljno to shvatio.

Kako odrađuješ treninge u Zagrebu?

-Da, imamo tu dvorana u kojoj se održavaju državna prvenstva na Velesajmu, tamo smijemo trenirati, ali je tata, trener, u Karlovcu, problem mu je dolaziti u Zagreb, jer su treninzi i ovdje u Karlovcu. Da samo zbog mene da dolazi u Zagreb malo je komplicirano, tako da treniram tamo sam kada sam u Zagrebu na fakultetu, ali pokušavam što češće dolaziti doma na trening, doma i učim najčešće. Tako da u Zagreb zapravo idem samo na predavanja ispite i vježbe, doma treniram i učim.

Vikendom se svi okupite u Karlovcu i trenirate, kako to ide?

-Pa da, vikendom ima i neki dan u tjednu da dođe cijela ekipa. Ovi atletičari koji su upisali fakultete oni nisu više toliko ozbiljni, ne svi, ali većina, sada dolaze ove mlađe generacije koje su još uvijek tu u školama u Karlovcu srednjim i osnovnim tako da se sada promijenila ekipa, uvijek je ekipa na okupu, ali sada su to mlađi koji su u srednjoj školi, tako da sam ja među starijima. Sada sam ja tu, Andrej, tu je i Nika Jagodić, Lea Novković, malo nas je, ali nas ima.

Ako se ostvare tvoji planovi za ovu godinu, bit ćeš opet kandidat za najuspješnijeg u karlovačkom sportu?

-Vidjet ćemo, ne želim ništa sada unaprijed govoriti, ali ja ću dati sve od sebe, probat ću ponovo osvojiti medalju na Prvenstvu Balkana i možda biti među tri na Kupu Europe ili osvojiti medalju na Univerzijadi, sve je otvoreno. Tako da vidjet ćemo, osnovica svega toga je prvo mjesto na državnom prvenstvu, to je uvijek nekakvo izborno natjecanje, ako tu budem prvi i ostvarim dobar rezultat, najvjerojatnije ću ići na sva ta međunarodna natjecanja, naravno osim svjetskih prvenstva i olimpijskih igara, to je normalno puno jače, to je teško za ispuniti. Zapravo, ovo je samo nekakav uvod, da ću tek iduće godine pokušati jako poboljšati rezultat i probati ispuniti normu, odnosno, kvotu za Olimpijske igre u Parizu, bit će jako teško, bit će izazovno, ali spreman sam za te treninge, a i ako ne uspijem iste sezone se održava Europsko prvenstvo u Rimu, tako da barem onda odem tamo, ako ne uspijem ostvariti odlazak na Olimpijske igre.

Prilika će biti i za odlazak u Los Angeles, kakvi su planovi za to?

-Ustvari, Los Angeles mi je glavni cilj u karijeri tako da vidjet ćemo kako će to biti, ako ne uspijem otići u Pariz, učinit ću sve da odem u Los Angeles. Za svakog sportaša su Olimpijske igre glavni cilj.

Što se rezultata tiče, osim da oboriš državni rekord, do kojeg vremena se želiš spustiti, s kojim rezultatom bi bio zadovoljan?

-Pa, svjetski rekord iznosi 7:53, puno sam o tome razmišljao, ustvari stalno o tome razmišljam i ne znam, kada sam bio mlađi, stalno sam govorio ispod osam minuta, ispod osam minuta, sada vidim da je to jako, jako teško, malo je atletičara koji su išli ispod osam minuta, ali realno oko 8:15 tu negdje bi jako volio ići. Mislim da s puno treninga, s puno rada je to ostvarivo. Da, to bi bio europski vrh sigurno, a ovisi kako koje sezone, ali tu bi bio i blizu svjetskog vrha.