"Veseli smo zbog rukometaša koji su na putu povratka u Premijer ligu, a žalosni zbog slabijih rezultata rukometašica"

Uz sve probleme, rukomet je i dalje jedan od vodećih momčadskih sportova u gradu na četiri rijeke. Rukometaši "Karlovca" ispali su u proljeće iz Premijer Lige, ali sada su na putu povratka, osvojili su naslov jesenskih prvaka sa četiri boda prednosti. Seniorke Rukometnog kluba Škola Rukometa Karlovac ušle su pojačane u novu sezonu, ali nisu u prvom dijelu prvenstva opravdale očekivanja, devete su sa samo šest bodova, a očekivalo se mjesto u gornjem dijelu tablice. U klubu se nadaju da će u drugom dijelu sezone biti puno bolje. O svemu tome i o niz drugih rukometnih aktivnosti razgovarali smo s predsjednikom Skupštine Rukometnog kluba Škola rukometa Karlovac Milošom Đankovićem, koji je i član Upravnog odbora Hrvatskog rukometnog kluba "Karlovac".

Generalno gledajući kakva je bila ova godina za karlovački rukomet?

-Pa i dobra i nije bila dobra. Bila je dobra, jer smo relativno završili po meni dobro, mogli su biti neki rezultati bolji nego što jesu. Kada govorim općenito o rukometu dakle i o Rukometnom klubu Škola rukometa Karlovac i o Hrvatskom rukometnom klubu "Karlovac" moram reći da smo mi u prošloj sezoni ispali iz Premijer lige, ali sada smo opet veseli, jer smo prvi na tablici i nadamo se i mogućnosti povratka u Premijer ligu. Malo smo žalosni zbog rezultata seniorske ženske ekipe koja po meni trebala malo bolje nastupiti, ali se nadam da ćemo to na proljeće popraviti. Ove druge mlađe selekcije su ostvarile očekivane rezultate, koji su bili i do sada. Mi smo u petom i šestom mjesecu imali završnicu državnog prvenstva s dvije selekcije i bili su čak jako dobri rezultati, a sada očekujem da će tako biti i sljedeće godine.

Prije početka sezone bilo je puno optimizma kada su u pitanju seniorke Rukometnog kluba Škola rukometa Karlovac, no završile su na devetom mjestu sa samo šest bodova. Koji je razlog tome?

-Da, ne možemo biti zadovoljni, svi smo zajedno očekivali više od ekipe, koja je dobro posložena i pojačana. U čemu je problem, ja sada u ovom trenutku još uvijek nisam siguran koji je pravi razlog, ali moram reći da smo mi kao Upravni odbor i kao klub dosta učinili. Mi smo pojačali ekipu, vratila se Kristina Vuković iz "Ivanića", vratila se natrag Petra Bačić i došla je naša bivša igračica, koja igra na poziciji kružnog napadača Mia Nose. Tako da smo očekivali da će sve to skupa biti bolje, međutim nešto se tu dogodilo i nisu došli očekivani rezultati. Bilo je tu dakle i dobrih utakmica, mislim da smo mi skoro sva prva poluvremena dobro odigrali, ali završnica nije bila prava i nekako su nam bodovi otišli neplanirano, oni koje smo realno planirali. Mi smo trebali biti barem treći u ligi, normalno da nismo još zreli da idemo na prvo mjesto i na Prvu hrvatsku ligu, ali eto spremamo se lagano. Pa eto, da li ćemo to na godinu uspjeti napraviti, budemo vidjeli. Moram reći da smo mi ove godine učinili još nešto, mi smo prvi put u povijesti angažirali trenera za fizičku spremu koji dva put tjedno radi s igračicama. Omogućili smo prijevoz igračica koje studiraju u Zagrebu da dođu na treninge. Dosta smo to malo posložili i stvarno smo puno napravili, ali nažalost malo su nam pobjegli rezultati, ali nadam se da će se to popraviti.

Puno se očekivalo od povratka Kristine Vuković iz "Ivanića", ali izgleda se sve nije još dobro posložilo?

-Imamo kod muških jedan sličan slučaj, u seniorskom muškom pogonu. Ivan Rukavina bio je u "Sesvetama" skoro dvije godine i on se vratio, ali došao je iz "Sesveta" nekako ja bih rekao slabiji nego što je otišao. On je bio kadetski i juniorski reprezentativac Hrvatske i nekako je stagnirao. Kristina je otišla u "Ivanić" i vratila se u puno lošijem stanju nego što je bila kada nas je napustila i sada se to lagano popravlja. Nadam se da će ona sad vratiti natrag u pravu formu i da ćemo mi biti respektabilna ekipa ove Druge hrvatske lige zapad, koju mi igramo i da ćemo onda vidjeti ako se poslože sve kockice pokušati one iduće godine napasti na Prvu hrvatsku ligu.

U prvu ekipu uključene su i neke mlađe igračice, vi nemate problema jer ima mlađe dobne uzraste. Kakva je situacija s mladim igračicama?

-Ima nekoliko djevojčica od 15,16 godina koje pokazuju dobre igre, ali trebaju naravno malo iskustva. Mi smo podmladili ekipu silom prilika, četiri igračice stavili smo u pogon zajedno s ovima koje su došle i one se sve polagano spremaju. Za mlade igračice napravili smo U 16 ligu za kadetkinje, koju nismo do sada imali, znači one igraju kadetsku ligu imamo i mlađe kadetkinje i djevojčice.

Imali smo ove godine konačno to prvenstvo u mini rukometu, jeste li zadovoljni s odazivom i sa samim natjecanjem?

-Da, sve se polako vraća, nismo imali ta prvenstva dvije godine, odgađalo se zbog poznatih problema s pandemijom, no ove godine smo uspjeli organizirati natjecanje. Čak smo naš uobičajeni termin koji je bio u travnju morali pomaknuti, jer nismo mogli koristiti školske sportske dvorane, bila je zabrana od ministra. Tako da smo dobili zeleno svjetlo tek u petom mjesecu, pa je naše prvenstvo bilo u šestom mjesecu. Bilo je sve u redu, bilo je skoro 200 ekipa. Znači opet se vratilo, ali je većina rekla da im baš ne odgovara taj termin u šestom mjesecu. Tako da smo za iduću godinu vratili termine u travnju, planiramo iduće prvenstvo i već je gotovo sve riješeno, poslali smo obavijest da će novo prvenstvo 21. po redu u super mini i mini rukometu za djevojčice i dječake biti u travnju, dakle 16. i 23. travnja, a to su naši standardni termini. Mi smo pokrenuli postupak, uskoro će biti sastanak organizacijskog odbora i imamo četiri mjeseca da sve odradimo i da opet dočekamo, nadam se, više od dvjesto ekipa.

Znamo svi da je to najveći skup tih godišta u Hrvatskoj, bilo je to i otvoreno Prvenstvo Hrvatske, onda nam je to Hrvatski rukometni savez oduzeo, kakva je sada situacija?

-Mi smo poslali pismo namjere Hrvatskom rukometnom savezu da bi mi bili organizatori završnice Prvenstva Hrvatske, međutim oni su odustali, javili su da uopće nema završnice u mini rukometu, oni će nas podržati, nama će neke stvari sponzorirati ili donirati. Oni su zadovoljni što mi to organiziramo, ali ne žele da ta djeca, ti najmanji da budu u završnici. Oni tako samo rade završnice kod U 11, to su djeca koja imaju 12 godina, mi imamo nešto mlađe, osam, devet i deset godina. Tako da Hrvatski rukometni savez ima samo natjecanja u velikom rukometu, a ne žele da financiraju, odnosno da imaju završnice u mini rukometu.

Sve ove godine kod nas na tom natjecanju bili su igrači i igračice koji su danas su reprezentativci, tko je sve bio?

-Skoro svi, dakle manje više nema ni jednog igrača koji nije bio kod nas. To je već 21. prvenstvo, dva nismo imali, znači 23 godine su prošle, ti neki igrači koji su tada imali, ne znam, devet, deset godina, sad već imaju 30 godina. Znači gotovo svi igrači i igračice igrali su mini rukomet, možda netko slučajno nije bio kod nas, ali većina jesu. Mi to pratimo i gledamo, naše seniorske ekipe, muška i ženska, svi su bili u mini rukometu i prošli su dakle tu fazu. Ali ima nešto drugo što se sada pojavljuje i što zabrinjava, primijetili smo da neke sredine ne dolaze u posljednje vrijeme na prvenstvo i sada vidimo da ti klubovi imaju krizu seniorskog pogona, znači klubovi nisu dovoljno ulagali u rad s mladima. Imate primjer "Medveščaka", koji je u velikoj krizi. Imate primjer "Zameta" iz Rijeke i ženske i muške ekipe, a oni su nekada bili vodeći u mini rukometu. Čim su prestali dolaziti na prvenstvo, to je bio znak da ne rade s mlađim skupinama. Sada su i muška i ženska ekipa na putu ispadanja iz najvišeg ranga, znači treba raditi s mladima.

Je li rad s mladima jedino rješenje za klubove, a i općenito za rukomet u Hrvatskoj?

-Da, općenito Hrvatska cijela bi se morala orijentirati na rad s mladima. Evo primjer, "PPD Zagreb" ne može parirati u Europi ozbiljnim klubovima ni blizu. Ja koliko znam "PPD Zagreb" ima proračun negdje oko 23 milijuna kuna, a to je negdje oko tri milijuna eura, ozbiljni europski klubovi imaju proračun od 15 do 20 milijuna eura i normalno da nisu ravnopravni s tim momčadima. Vidjet ćemo kako će se riješiti taj problem. Ja bih apelirao općenito i rekao da mi za mlađe dobne skupine moramo naći novce i država i grad i lokalna zajednica, kako hoćete, znači to bi se trebalo drugačije pokušati organizirati i rješavati. Ulaganje u sport i mlade sigurno je ulaganje u budućnost, trebaju nam termini i novci za opremu i novci za honorare za trenere i za natjecanja. Mi smo rekli da oko 50 do 60 utakmica godišnje se mora odigrati da bi netko postao kvalitetan igrač. Mi smo sada došli u situaciju da više ne možemo ići na turnire kako se spada, mi smo jedno sedam, osam godina zaredom išli u Prag na turnir, to je drugi najveći turnir u Europi gdje smo tamo boravili, da smo čak i dobre rezultate radili i stjecali iskustvo i na taj način stvarali igrače. Išli smo u Partille u Švedskoj jedno pet, šest puta gdje je najveći turnir na svijetu, više ne možemo ni pomisliti da idemo tamo, ne možemo financijski podnijeti ni prijevoz, kamoli troškove jer to bi sve bilo do roditelja , a oni to više ne mogu podnijeti.

Dvije godine smo se mučili s koronom, bilo je dosta problema za sport, koliko je ustvari ona naštetila rukometu u Karlovcu?

-Nismo mi nešto baš kiksali previše s djecom, nešto je djece odustalo, ali problem je što mi godinu dana i više nismo radili, to je veliki problem, normalno da je to sada uzelo nekog maha i mi nismo radili, a ja to gledam i cijela Hrvatska, ne samo mi u gradu Karlovcu. Puno znači za mladog sportaša godinu i više rada, mi nismo mogli ući u sportske dvorane, nismo mogli trenirati. Mi smo imali jednu, dvije privatne dvorane, ali nismo mogli svi tamo doći. Normalno da je to bio problem, tako da nedostaje taj rad i to sada pokušavamo nadoknaditi i riješiti, ali eto to nam malo nedostaje. Zato nam je ta korona naštetila, nismo imali utakmice i nismo trenirali kako se spada, normalno došlo je do toga da sada trebamo puno više raditi.

U ovoj sezoni vratili ste se i u osnovne škole, kakva je tu situacija?

-Da. vratili smo se u škole, osnovali smo nove selekcije, sada imamo pet selekcija kod dečki i pet kod curica i to je već napredak i sada ponovo radimo po školama. Definitivno radimo u osnovnim školama Banija, Grabrik, Dubovac i Švarča, s time da smo jednu podružnicu napravili u Dugoj Resi. Pokušavamo se još više aktivirati i raditi i po školama da imamo barem tu do 20 djece koju ćemo kasnije selekcionirati.

Vratimo se malo rukometašima "Karlovca", jeste li zadovoljni s njihovim učinkom u prvom dijelu prvenstva?

-Zadovoljan sam i ako ne znam zašto smo to izgubili u Zadru, taj nam poraz nije trebao, no što je tu je, imamo deset pobjeda i jedan poraz i prvi smo s četiri boda prednosti ispred "Buzeta". Očigledno je da su ovi mlađi stasali, koji su u ekipi i da smo bolnu točku, ja bih rekao, iz prošlog prvenstva riješili, a radi se o golmanima koji su nam bili malo slabija točka. Došla su dva mlada ambiciozna vratara, kojima je prosjek negdje od deset do petnaest obrana po utakmici. U prvom dijelu prvenstva pobijedili smo "Buzeta" u gostima, iako je to bila dosta teška utakmica i to nam je velika prednost. U drugom dijelu prvenstva "Zadar 1954" i "Buzet" dolaze nam u Karlovac i mislim da mi više ne bi trebali imati nekih prepreka.

Tko je po vama tu najopasniji protivnik?

-Razgovarao sam s trenerima, ali i članovima uprava većine klubova i oni su svi rekli da smo mi ti koji bi trebali prvi. Sustav je takav da se drugoplasirani bori kroz kvalifikacije za viši rang i oni se svi bore za drugo mjesto za sada, oni su nas već riješili da smo mi prvi, a slijedi borba za drugo mjesto, koje vodi u kvalifikacije, u kojima smo mi prošle godine nažalost izgubili od "Metkovića", a oni su bili drugoplasirani prošle godine u prvenstvu. Dakle, oni se svi bore za to drugo mjesto, znači i "Zadar 1954" i "Buzet", a ovisi hoće li se u tu borbu uključiti "Rovinj" ili netko drugi. Mi imamo sve u svojim rukama, znači imamo te osnovne, glavne protivnike kod kuće i u zadnjem kolu gostujemo u Rovinju, ali mislim da će do tada sve biti riješeno.

U Zadnjem jesenskom kolu pobijedili smo momčad "Rovinja" i razgovarali smo malo s trenerom, koji je kazao da su to sve domaći igrači i da se ta ekipa stvara deset godina. Koji je vaš komentar?

-Da mali Dario Jagić je trener, ja ga zovem mali, jer sam ga trenirao u kampu republičkom koji je bio u Puli u Istri, bio je odličan igrač srednji vanjski i sada je u trenerskim vodama. On se već stvarno desetak godina bavi s mladima i ova je ekipa iznikla iz tog rada, nisu to sve igrači iz Rovinja, ima ih iz okolice i iz cijele Istre, ali su to sve domaći igrači, oni se polako slažu i to je solidna ekipa. Moram reći da je nama u toj utakmici falilo pet igrača, imamo i ozlijeđenih, no na kraju smo zasluženo pobijedili.

Generalno gledajući kakva je po vama perspektiva rukometa budućnost u Karlovcu?

-Budućnost je dobra, perspektiva je dobra, međutim nama još uvijek, ja to mislim i to već i papagaji pričaju, nama nedostaju sredstva. Znači nama nedostaje dovoljno novca da mi možemo, ono što smo pričali, otići slobodno na turnire, napraviti bolje uvjete platiti bolje i honorirati trenere koje imamo. To nam je osnovni problem, dosta toga ide na roditelje, koji sve manje mogu financirati, koji gube moć i taj ćemo problem mi morati riješiti, društvo će morati nešto riješiti. Svi nekako pričaju da bi trebalo puno više izdvajati za mlade i tako dalje, ali mi konkretno ne vidimo baš previše da se to radi, Nama je sve poskupjelo, oprema, lopte, trenirke i prijevoz, a neke dotacije koje su tu ne vide se barem za sada ili ako se vide nisu povećane i to nam je veliki problem. Ja uvijek kažem u nekom žargonu, znači pomažemo zbog krize koja je i cijena koje jesu i poljoprivredi, obrtnicima i tvrtkama i ustanovama, ali sport nažalost ne.

Ja volim reći da je rukomet u Karlovcu, muški i ženski, spasila Rukometna škola Karlovac, jer ne da ste samo školovali igrače, nego ste školovali i trenere. Kakvo je vaše mišljenje?

-Istina je, pa svi treneri koji su se vrte u rukometu bili su u školi, mi smo ih sve educirali i radili s njima, bili su igrači koji su krenuli u te trenerske vode i našli se u tome. To je istina i sada da li smo mi spasili rukomet ili nismo ne znam. Tko bi se netko drugi u međuvremenu bavio time da nas nije bilo, ali situacija ovih 20 godina je da smo mi to radili i da i dalje to radimo. Kažem, fali nam to malo još boljih uvjeta da možemo bolje raditi, ali nadam se da će se u idućem razdoblju to popraviti, nadamo se svi, evo optimistički očekujemo da se u sljedećoj godini rukometaši vrate u Premijer ligu.