Član Atletskog kluba "Karlovac" Bruno Belčić bio je najuspješniji u karlovačkom sportu u 2018. i u 2020. godini, a nedavno je osvojio naslov najuspješnijeg za 2021. godinu

"Kako sam krenuo ovu zimu mislim da bi se mogao približiti normi za Olimpijske igre"

VIŠE IZ RUBRIKE

    Atletika je trenutno jedan od najuspješnijih sportova u gradu na četiri rijeke. Tome su doprinijeli i dobri uvjeti koje imaju atletičari. Najprije je postavljena atletska staza iznad tribina u Sportskoj dvorani na Rakovcu, a zatim je obnovljena atletska staza na Stadionu "Branko Čavlović Čavlek". Članovi Atletskog kluba "Karlovac" odlično su iskoristili te pogodnosti i postižu sjajne rezultate, pa su i vrlo uspješni u izborima najboljih sportaša u gradu na četiri rijeke.

    U posljednje četiri godine atletičari su osvojili četiri naslova, za 2018. godinu najbolji je bio Bruno Belčić, za 2019. godinu Ivan Katić, a najbolji u karlovačkom sportu u 2020. i 2021. godini ponovno je bio Bruno Belčić.

    Tako je Belčić obranio titulu i nedavno je na svečanosti u Gradskom kazalištu Zorin dom dobio nagradu za najuspješnijeg karlovačkog sportaša u prošloj godini. Belčić je u 2021. godini osvojio naslov državnog prvaka na 3.000 metara sa zaprekama u konkurenciji seniora te je u toj disciplini nastupio na Europskom prvenstvu za mlađe seniora, a na 1.500 metara bio je drugi kod seniora na državnom prvenstvu.

    Razgovarali smo s Brunom Belčićem o ostvarenim rezultatima u prošloj godini, planovima za 2022. godinu te o onome što ga očekuje u budućnosti.

    Što je ono najbitnije što si učinio u 2021. godini da izabran za najuspješnijeg karlovačkog sportaša?

    -Pa, najbitnije je da sam bio seniorski prvak Hrvatske u prošloj godini te sam ispunio normu za odlazak na Europsko prvenstvo za mlađe seniore u disciplini 3.000 metara sa zaprekama. To je bio nekako i glavni cilj koji smo i ostvarili, nažalost nisam upao u finale, ali dobro je da sam nastupio na tom prvenstvu. Bilo je još niz dobrih rezultata, ali to je bilo najvažnije za osvajanje naslova najuspješnijeg karlovačkog sportaša.

     Bruno, nova staza je u Karlovcu, koliko ona utječe na rezultate vas atletičara?

    -Pa puno utječe, evo cijelu zimu smo trenirali i već sada je dosta naših atletičara išlo na prvom natjecanju na otvaranju dvoranske sezone osobne rekorde. Ja sam išao za 3 sekunde bolji rezultat na prvom natjecanju na 1.000 metara. Tako da sve ide kako treba i puno nam pomaže nova staza. Pomaže nam i staza gore u Sportskoj dvorani, pogotovo sada kada su hladniji dani, kada padne snijeg, nemamo gdje nego u Sportsku dvoranu tako da nam to isto puno pomaže.

    Spomenuo si ovu dvoransku utrku u Zagrebu na 1.000 metara, koliko je to ustvari vrijedan rezultat?

    -Da, znači trčao sam 1.000 metara i htio bih napomenuti da je to bilo odmah dan poslije svečanosti dodjele priznanja u Zorin domu, tako da nije bilo baš vremena za slavlje. ali u subotu je bilo nakon natjecanja. Uglavnom išao sam tih 1.000 metara, bio sam drugi, prvi je bio Marino Bloudek, on je jedan od jako dobrih atletičara. Išao sam 2.26 na 1.000 metara i to vrijedi 1.000 bodova na tablicama, a moj najbolji rezultat na zaprekama, koja je moja glavna disciplina isto vrijedi tu negdje oko tisuću bodova. Tako da sam išao na disciplini koja nije moja glavna disciplina jednako vrijedan rezultat kao na svoj glavnoj disciplini tako da to puno govori o mom ulasku u ovu sezonu. U utrci Bloudek je odmah krenuo naprijed, on je trenutno bolji od mene, a i to je njegova disciplina, on trči 800 metara i 1.000 metara te srednje pruge, a bio je i prvak Europe na 800 metara, tako da je on išao četvrti rezultat trenutno u Europi na 1.000 metara.

    Tebi je to jako bitan rezultat, jer si dokazao da imaš brzinu. Koliko ti to znači?

    -Jako je važno da imam tu brzinu, da mogu izvući prvi kilometar u svojoj disciplini, jer ako imam 2.26 na 1.000 metara, onda mi nije problem u utrci na 3.000 metara sa zaprekama prvi kilometar ići za recimo 2.40 ili 2.45. To mi puno znači da mogu značajno popraviti rezultat u svojoj disciplini.

     Dobio si u prošloj godini konkurenciju na 3.000 metara sa zaprekama u Lovri Nedeljkoviću iz Osijeka. Kakva je tu situacija?

     -On jako dobro trenira, dobar je dečko, vidjet ćemo, ako ja budem napredovao kako očekujem, teško da me može dobiti na 3.000 sa zaprekama. On trči inače tri, pet i deset kilometara, tako da se baš i ne poklapamo po disciplinama, ali ako dođe na 3.000 metara sa zaprekama, vidjet ćemo, bit će super utrka a i puno mi zapravo pomaže to što je konkurencija postala jača, jer onda i ja moram napredovati.

     Što te očekuje ove godine osim domaćeg seniorskog državnog prvenstva?

    -Ove godine ima jako puno natjecanje, čak najviše do sada, jer kako je bila korona sve se odgađalo i ove godine su nam baš stavili sve. Sada odmah na početku dvoranske sezone imamo tromeč reprezentacija u Zagrebu, nadam se da ću izboriti nastup na 1.500 metara. Ove godine imam Prvenstvo Mediterana za mlađe seniore, koje je u Italiji. Nisam siguran je li imam normu, mislim da mi fale dvije sekunde, ali to bi trebao ispuniti, to mi je nekako glavni cilj ove sezone, to međunarodno natjecanje. Ove godine, pošto sam stariji, nemam više ovih natjecanja za mlađe uzraste, tako da imam samo seniorsko europsko i svjetsko prvenstvo. Tu su norme dosta jače, za Europsko seniorsko prvenstvo norma je 8.30, tu mi fali nekih 20, 25 sekundi, ali ja vjerujem da se mogu približiti tome, a mogu upasti i preko rankinga, tako da ne mora biti nužno da ispunim normu i htio bi se barem približiti tom natjecanju, ako i ne ispunim normu i onda iduće godine što bude.

     Kakav je tempo treninga, koliko puta dnevno treniraš?

    -Treniram najčešće dva put na dan, pogotovo sada kada su mi ispitni rokovi, nemam predavanja, pa sam doma i učim, tako da imam vremena otići na treninge. Jedan imam, to je kao glavni trening, sa svima ostalima koji treniraju, srednjoškolcima i ostatkom ekipe, a ja onda sam odradim dodatni trening ili kad stignem malo odem u teretanu, odradim nekakvo rastrčavanje. Tako da znači da najčešće odradim dnevno dva treninga.

    Konačno imaš na stadionu sve uvjete, imaš zapreke i možeš normalno trenirati. Svi koji su bili na natjecanjima u Karlovcu hvale opremu, jesi li ti zadovoljan?

    -Da, sada mogu bez problema trenirati zapreke, to je isto velika stvar. Sada dok je zima baš ne idemo na stadion, ali prije vanjske sezone na otvorenom trenirat ćemo svakodnevno na stadionu. Oprema koju mi imamo najkvalitetnija je u Europi i svijetu, to je Polanik oprema, koja se koristi na svim svjetskim i europskim natjecanjima, tako da je to top oprema i jako smo zahvalni što nam je to omogućeno i naravno da će nam puno pomoći.

     Kakva je situacija sa cijelom ekipom koju je formirao tvoj otac, a gdje ste svi približnih godišta?

    -Nažalost, polako se ta ekipa razilazi, jer su se neki dečki ipak posvetili studiju, pa se polako to nekako ipak raspada. Žao mi je što to govorim, ali nadam se da će se možda ipak nešto izvući. Ali ja sam trenutno zadnji koji je ostao od našeg godišta tu u Karlovcu i koji treniram u dvorani s ovim srednjoškolcima, mislim da su oni isto super ekipa, ja sam se i s njima snašao i meni je s njima super. Kada dođem u Zagreb treniram recimo s Katićem, tako da imam s kim trenirati i u Karlovcu i u Zagrebu. Kod nas je prošle godine bio Tomislav Novosel, no on se ipak vratio u Zagreb. Bio je dogovor da on dođe kod nas i da mi postignemo državni rekord u štafeti, međutim nismo uspjeli i on se vratio nazad, ali ja sam s njim još u kontaktu. Kad dođem u Zagreb dogovorimo se za neke treninge, sada malo manje, ali sprijateljili smo se i bit ćemo i dalje u kontaktu.

    Tako da mi on najviše znači za ove kilometraže, recimo kad idem 15 i 20 kilometara, onda idem s njim. Moram spomenuti Lovru Kasunića, on se jako poboljšao, on je sada četvrti razred srednje škole, trenutno najviše treniram s njim. On je bio na Europskom prvenstvu u krosu u Irskoj i poboljšao se jako i može trenirati sve uz mene, tako da mi je sada on partner na treninzima. Lovro je proglašen najboljim karlovačkim mladim sportašem u 2021. godini. Tu su i cure koje isto dobro rade Helena Valentić i Lea Novković. Heleni svaka čast, ona isto studira i pokušava redovno trenirati. Lea je još srednjoškolka, ona isto dolazi na sve treninge i bit će i ona dobra.

     Studiraš kineziologiju, kako ide fakultet?

    -Prošle godine sam se malo opustio što se tiče faksa sad nekako sve moram stizati, no zadovoljan sam, ove predmete koje sada slušam uz kolokvije sam većinom riješio. Najveći problem je gimnastika, pa moram puno vježbati na fakultetu, a uz dva treninga na dan, to je dosta teško. Trebao bi to sve riješiti što prije, kada mi prođe dvoransko državno prvenstvo posvetit ću se malo više faksu.  

     Uz tebe stasaju i tvoja braća Andrej i Matko i oni postižu sve bolje rezultate. Kako oni napreduju?

     -Na ovim treninzima koje radimo svi zajedno su i Andrej i Matko, ali ne na ovim kilometražama koje radim vani. Oni su na dobrom putu, pogotovo Andrej, on je sada u dvorani išao osobni rekord na 600 metara, a on inače trči 800 metara. Jako je dobar, mogao bi iznenaditi ove godine, možda čak i osvojiti neku medalju. Išao je 1.20 na 600 metara, tako da je jako dobar. Matko je još mlad, sada je dobio nagradu za mladu nadu. Ja im dođem kao uzor i uz mene napreduju.

     Član si seniorske reprezentacije Hrvatske, kakva je atmosfera u reprezentaciji?

    -Pa super, mislim da je reprezentacija uvijek nešto posebno, vožnja u busu, smještaj u hotelu, sve je super, a to je skroz druga razina. Mi na državno prvenstvo idemo autom na dan natjecanja. S reprezentacijom smo na okupu nekoliko dana prije natjecanja, sve je nekako drugačije. Lijepo je biti u reprezentaciji, to je želja svih sportaša.

     Približavaju se Olimpijske igre u Parizu, hoćeš li se probati kvalificirati?

    -Naravno da bi volio nastupiti, razmišljao sam i o Tokiju, ali to je bilo stvarno prerano. Da za Pariz nekako imam više šanse nego za Tokio i stvarno se nadam da bi mogao se približiti normi. Spominjao sam već ranking na svjetskim atletskim tablicama, po plasmanu boduju se najbolja tri rezultata i na primjer za državno prvenstvo ako sam prvak dobijem 70 dodatnih bodova tako da preko tih bodova se može upasti, ne mora se nužno ispuniti normu. Norma za Olimpijske igre je 8.22, fali mi sada pola minute, tako da treba puno napraviti, ali ima i dosta vremena i prostora za napredak tako da vidjet ćemo u ove dvije godine. Ako ovako nastavim kako sam krenuo ovu zimu mislim da bi se mogao približiti normi. Vidjet ćemo, treba uživati, ići iz utrke u utrku.

    Jako je bitno da sam istrčao taj rezultat na 1.000 metara u dvorani, to mi je nekako i dodatna motivacija, jer znam da sam da sam se poboljšao i da sam brz na tim kraćim dionicama. Imao sam u toj utrci prolaz na 800 metara 1,54, a prošle godine mi je osobni rekord na 800 metara bio 1.54, tako da sam se dosta popravio.

     Neki atletičari kažu da im je bolje trčati vani, nego u dvorani. Kakva je kod tebe situacija?

    -Meni je čak možda i lakše trčati neke discipline u dvorani, jer nema vjetra, malo je zagušljivo, vani je naravno svježi zrak na otvorenom to isto puno pomaže, ali recimo meni u dvorani na 1.500 metara nema neke veće razlike. Meni puno više smeta vjetar vani kad zapuše. Više vrijede rezultati u dvorani, ako je isti rezultat vani i u dvorani, u dvorani nosi više bodova. Recimo, ovaj rezultat na tisuću metara, da sam ga istrčao vani ne bi nosio 1.000 bodova nego nekih 940, znači da vani vrijedi malo manje.

     Gdje je po tebi uopće karlovački sport?

    -Karlovački sport, po meni, ide u dobrom smjeru. Sada se i nogomet diže, koliko vidim, ne idem baš na utakmice, ali pratim rezultate i rukomet je u redu i ženska odbojka se digla. Mislim da sve ide u dobrom smjeru i da će se rezultati samo dizati. Karlovački sport bit će sve bolji i bolji.

     Prošlih sezona išli ste na zimske pripreme u Makarsku, hoćete li ići ove godine?

    -Najvjerojatnije ćemo ići u Makarsku i ove godine, ići ćemo na more u travnju, za vrijeme Uskrsnih blagdana. Mi smo išli u Makarsku u prvom mjesecu, ovdje snijeg metar, dođemo na more tamo 20 stupnjeva, skroz druga priča tamo na moru. Sada prije seniorskog državnog prvenstva, koje je 26. veljače, tata je nešto spominjao da bi možda išli u Medulin tjedan ranije. To bi isto bilo dobro malo se maknuti na more prije seniorskog prvenstva, da se kvalitetno pripremimo i da probamo osvojiti neko zlato.

     Je li porastao interes mladih ljudi za atletiku sada kada je na stadionu nova oprema?

    -Imamo mi dosta ovih novih mladih, kako mi kažemo klinaca. No, sada je teško reći tko je za koju disciplinu, jer u dvorani oni svi rade iste treninge. Treba vidjeti vani kada dođemo na stazu, malo da isprobamo skok u dalj i skok u vis te tehničke discipline. Ja sam sada na faksu položio atletiku i bacanja i skokove tako da ja isto mogu pomoći malo klincima i pokazati što treba.