Zoran Salopek o 60 godina RIPS-a: Sin nastavlja tradiciju, a kvaliteta ostaje naša svetinja

Ove godine obrt RIPS slavi impresivnih 60 godina postojanja. Povod je to za razgovor sa Zoranom Salopekom, koji je naslijedio i modernizirao obiteljski posao. Kazao nam je kako je sve počelo davne 1966. godine.

-Moj otac je otvorio obrt 7. veljače 1966. godine. On je podrijetlom iz Ogulina, a zanat za medičara i svjećara izučio je u Križevcima, u tadašnjoj "školi učenika u privredi". Došao je u Karlovac i krenuo praktički od nule. Ja sam se rodio 1965., dakle godinu dana prije obrta, i doslovno sam odrastao u radionici. Uz oca sam zavolio taj posao, završio kemijsku školu i nastavio tradiciju. Zanimljivo je da smo 30. obljetnicu slavili s ocem, a evo, dočekali smo i 60. što je u današnje vrijeme uistinu impozantna brojka.

U tih šest desetljeća tehnologija se drastično promijenila. Kako danas izgleda proizvodnja svijeća u odnosu na očeve početke?

-Razlika je ogromna, ali neke osnove su ostale iste. Mi i danas imamo status tradicijskog obrta jer dio svijeća i dalje radimo ručno – to se ne može zamijeniti strojem. No, kako sam preuzimao posao, uvodio sam strojeve, a ove godine, baš za 60. obljetnicu, uveli smo potpuno robotiziranu liniju. Ipak, kvaliteta je ostala svetinja. Otac nikada nije dopustio da svijeća izađe iz radionice ako nije bila savršena, kao da je rukom rađena. Puno sam ja svijeća vratio natrag u kotao dok nisam postigao tu razinu.

Put do uspjeha nije bio bez prepreka. Prošli su kroz rat, ekonomske krize, pa čak i veliki požar.

-Bilo je teških trenutaka. Prije rata smo prodavali po sajmovima u Slunju, Ogulinu, surađivali s lokalnim zadrugama. Onda je došao rat, svi smo išli braniti domovinu, a tata je ostao sam kod kuće. Poslije rata je krenulo ozbiljnije širenje, ušli smo u velike sustave poput DM-a, učili o bar kodovima i paletama. 2000. godine smo preselili pogon na Gazu, a onda nas je 2012. pogodio strašan požar. Sve je izgorjelo, ali nismo odustali. Ponovno smo se izgradili i danas nas je 37 u obrtu.

Salopek naglašava da RIPS nisu samo strojevi, već ljudi.

-Imamo ljude koji su kod mene više od 30 godina, oni su kao familija. Danas je teže s mlađim generacijama, teže se prilagođavaju tom dioničkom radu, ali ja se trudim to nivelirati. Za 60. rođendan su me dirnuli do suza – napravili su mi svijeću u obliku knjige s posvetom da cijene rad i poštenje u firmi. To je bit svega. Ako radnik nije zadovoljan, nema ni kvalitetnog proizvoda.

Često čujemo da "svaka svijeća ima dušu", a Salopek otkriva što čini jednu svijeću kvalitetnom.

-Bit svijeće je da izgori do kraja i pravilno. Kvaliteta ovisi o omjeru posebnih parafina i fitilja. Mi pazimo na svaki detalj. Postoje različiti proizvodi – recimo, parafinska pjena za lampione košta manje i gori kraće, ali i to ima svog kupca. No, jednom kad kupite loš materijal i pokvarite standard, povratka nema. Svaka svijeća drugačije izgori jer, kako kažete, ima dušu dok gori.

Mnogi se danas brinu zbog ekološkog otiska, posebno plastike od lampiona, ali u RIPS-u se strogo pazi na ekologiju.

-Svi naši materijali imaju certifikate i nisu štetni za zdravlje. Što se tiče plastike s groblja, ona je zbrinuta. Svako groblje ima sustav odlaganja i recikliranja, točno se zna gdje ta ambalaža završava. Za razliku od vrećica ili boca koje završe u prirodi, ovdje je slijed jasan. Svijeća je dio našeg temperamenta – palimo je kad smo sretni i kad smo tužni. Ljudi ne trebaju imati grižnju savjesti zbog tradicije dok god se otpadom pravilno upravlja.

Uputio je i poruku mladim poduzetnicima koji tek kreću u proizvodnju.

-Moraju biti hrabri i ustrajni. U proizvodnji nema popuštanja – to se mora "istjerati" do kraja, ujutro, popodne i navečer. Svako ulaganje i upornost se na kraju vrate, jamčim vam to. To nije samo posao, to je sastavni dio života.

Na kraju je kazao kako vidi budućnost RIPS-a.

-Moj sin je već pet godina u firmi, završio je menadžment i polako preuzima segmente poslovanja. Ima volju, ja sam tu da pomognem, i dok god budemo mogli raditi kvalitetno, radit ćemo. RIPS danas nije samo Zoran Salopek, to je cijela zajednica i drago mi je što smo kroz sve ove godine mogli pomagati drugima, donirati i biti dio identiteta našeg grada.