Ženska prava u južnom Sudanu, Siriji, Afganistanu... samo zabrinutost ili i poduzimanje nečega?

Uslijed aktualnog pokreta #MeToo, rasprava o jazu u plaćama između spolova i rodnoj ravnopravnosti na radnom mjestu (osobito na razini rukovodstva), reproduktivnom zdravlju žena i takozvanom ružičastom porezu, jasno je da je kategorija roda postala još centralnija točka kroz koji gledamo u svakodnevnom životu i mjerilo za mjerenje pravednosti našeg svijeta.

Suočeni smo i s podsjetnicima na rodne nejednakosti koje i dalje postoje diljem svijeta, kako one očigledne - kao što je rodno uvjetovano nasilje, tako i suptilnije norme i uvjerenja koja potiču generacije neravnoteže. Tzv. ''Indeks žena, mira i sigurnosti'' (WPS indeks) koji su zajednički objavili Sveučilište Georgetown i Institut za istraživanje mira u Oslu, mjeri prava žena kroz razine uključenosti u društvo, zastupljenosti u pravosudnom sustavu i osjećaja sigurnosti, kod kuće, u zajednici i unutar postavki sukoba. Indeks rodne nejednakosti Ujedinjenih naroda dotiče se sličnih podataka, kao što je broj godina obrazovanja koje žena dobiva i zastupljenost žena na političkoj razini, kao i stope poput smrtnosti majki, ranog braka i maloljetničke trudnoće.

Koristeći ova dva skupa podataka, Concern Worldwide – meprofitna organizacija, najveća irska agencija za pomoć i humanitarnu pomo lani je sastava listu od 10 najgorih zemalja što se tiče prava žena. Također detaljno opisuju neka pitanja jedinstvena za svaki kontekst, pitanja na kojima Koncern radi na rješavanju kroz svoje programiranje u svakoj od spomenutih zemalja. Mi smo od tih 10 zemalja odlučili predstaviti situaciju u tri ''najgore'', najnepovoljnije zemlje: južnom Sudanu, Siriji i Afganistanu.

Južni Sudan

Štetne rodne norme kao rezultat patrijarhalne kulture izostavile su žene u Južnom Sudanu iz donošenja odluka i političkih aktivnosti. Žene imaju malo ovlasti odlučivanja u kućanstvu. Nedostatak vlasništva nad resursima i prava na zemlju u središtu je neravnoteže moći među spolovima; manje od 5% žena je financijski uključeno u svoje zajednice i društvo. Godine 2020. Ujedinjeni narodi nisu imali dovoljno podataka da točno rangiraju Južni Sudan na svom Indeksu rodne nejednakosti, iako su izvijestili da zemlja ima najveću stopu smrtnosti majki u svijetu — više od jedne na svakih 100 trudnica iz Južnog Sudana umrijet će zbog komplikacija trudnoće ili naknadnog poroda.

WPS indeks za 2021. temelji se na ipak malo više podataka o Južnom Sudanu, dovoljno da ga rangira na 165. mjesto od 170 zemalja po pravima i sigurnosti žena. Dugogodišnji sukob u zemlji čini je manje sigurnom zemljom za žene kako u njihovim zajednicama tako i s njihovim domaćim partnerima - jedna od četiri žene u Južnom Sudanu prijavila je nasilje od intimnog partnera.

Sirija

Prije izbijanja rata 2011. rodna dinamika u Siriji bila je tradicionalno patrijarhalna. Žene su dobile pravo glasa na nacionalnim izborima tek sredinom 1950-ih, a, iako im je bilo dopušteno raditi, činile su mali postotak predratne radne snage. Mnoge sirijske žene, posebno u tadašnjoj srednjoj klasi u zemlji, odlučile su ostati kod kuće i podizati obitelji - što je u skladu s činjenicom da se brak u zemlji još uvijek smatra ugovorom između muža i ženina oca. Tek je 2020. godine zemlja kriminalizirala ubojstva iz časti.

Dugotrajna kriza je pogoršala mnoge od ovih rodnih normi, istovremeno uvodeći mnoge rodne komplikacije koje dolaze sa sukobom. Jedan od razloga zašto je Sirija tako nisko rangirana na WPS indeksu duguje aktualnom ratnom sukobu, u kojem 75 od svakih 100.000 žena bude ubijeno u organiziranom nasilju, a samo 16,9% žena osjeća se sigurno u svojim zajednicama. Sveučilište Georgetown kvalificira broj incidenata seksualnog nasilja povezanih sa sukobom kao "masovno" i bilježi da je gotovo 25% sirijskih žena prijavilo da je doživjelo nasilje od strane intimnog partnera. Sirija je nešto bolja na UN-ovom Indeksu rodne nejednakosti; međutim, neki od odlučujućih čimbenika - uključujući godine obrazovanja muškaraca i žena - pomalo su iskrivljeni, budući da je sukob spriječio cijelu generaciju sirijskih djevojčica i dječaka da steknu osnovno obrazovanje.

Afganistan

Afganistan je na posljednjem mjestu od 170 zemalja na WPS indeksu i 157. od 162 na UN-ovom Indeksu rodne nejednakosti. Više od četiri desetljeća sukoba i krize u kombinaciji s regresivnim rodnim normama ostavilo je mnoge afganistanske žene i djevojke neobrazovanima - one kojima je dopušteno pohađati školu uglavnom ne ostaju u školi dulje od dvije godine. To se odražava na financijsku uključenost žena u zemlji; što WPS rangira na samo 7,2%. Zemlja se također nalazi među najvišima po rodno uvjetovanom nasilju, s 35 od svakih 100 žena koje su navodno izložene nasilju od strane intimnog partnera. Zajedno sa susjednim Pakistanom, ubojstva iz časti ovdje su protuzakonita, ali još uvijek široko rasprostranjena.

Ženska prava: samo zabrinutost ili i poduzimanje nečega

Nijedno od navedenih pitanja u ovim zemljama koje se ubrajaju među najgore za prava žena, ne može se riješiti preko noći ili samo promjenom politike. Promjena i napredak prema rodnoj ravnopravnosti događa se na razini zajednice, obitelji, pa čak i na razini pojedinca — propitujući intrinzične rodne norme koje se drže i za žene i muškarce, što znači biti žena ili muškarac i kako jednakost može koegzistirati s tradicijom.

Ipak, također vidimo koliko su duboke veze između nejednakosti spolova i pitanja poput siromaštva, gladi, sukoba i klimatskih promjena. U Koncernu je rodna transformacija u središtu svih njihovih programa, tvrde, bilo da su osmišljeni za rješavanje poljoprivrednih izazova, pomoć pojedincima u izgradnji malih poduzeća, odgovor na akutnu krizu ili suzbijanje gladi. Kao međunarodni tim od više od 4000 članova i s milijunima ljudi kojima služe svake godine, kritički ispituju i izazivaju rodnu dinamiku kako bis ostvarili veći, održiviji napredak prema okončanju ekstremnog siromaštva. Tamo gdje to ima smisla, također grade i jačaju sustave koji podržavaju tu razinu jednakosti.

Ove inicijative uključuju obveznu edukaciju o rodnim pitanjima — za muškarce i žene, za sudionike njihovog diplomskog programa, radi se o višegodišnjem projektu koji je vrijedan više milijuna eura, a namijenjen je za razvoj sigurnog modela učenja za škole u Sierra Leoneu i zagovaranje na razini politika s lokalnim i nacionalnim predstavnicima kako bi se osiguralo da nove politike pomognu ponovnom uspostavljanju ravnopravnosti spolova.