Žene na poziciji moći... jesu li s vremenom postale ''ravnopravnije'' kolegama političarima, liderima, vođama?

Dok su većinom zemalja kroz njihovu povijest gotovo u potpunosti vladali muškarci, sve više zemalja bira žene na visoke političke dužnosti, uključujući pozicije šefove država. Prema podacima Ujedinjenih naroda s datumom 19. rujna 2022. - 30 žena obnaša dužnost šefova država i/ili vlada u 28 zemalja. Mnoge od tih žena zaslužuju pohvale za svoje inovativno i učinkovito vodstvo te za pružanje jedinstvenih i svježih pogleda na izazove s kojima se njihove zemlje suočavaju.

Primjeri žena na čelu države

Premijerka Novog Zelanda Jacinda Ardern zaslužna je za donošenje politika koje su smanjile širenje pandemije koronavirusa u njezinoj zemlji. Njezin pristup uključivao je brzo zatvaranje zemlje i izolaciju slučajeva virusa, što je omogućilo Novom Zelandu da postane prva zemlja koja se ponovno otvorila na siguran način. Mala otočna država Island također ima ženu premijerku, Katrin Jakobsdottir. Island ima povijest biranja žena na čelu države otkako je postao prva zemlja koja je to učinila 1980. Jakobsdottir je pomogla u vođenju politike da Island postane potpuno neutralan u pogledu ugljika do 2040., a također je obnovila gospodarstvo zemlje nakon posljedica ekonomskog kolapsa 2008.

Saara Kuugongelwa, sada premijerka Namibije, protjerana je iz svoje domovine sa samo 13 godina. Zatim je stekla doktorat iz ekonomije. Njezina borba protiv korupcije, zajedno s njezinim inzistiranjem na zdravoj fiskalnoj politici, dovela je do prvog proračunskog suficita zemlje u njezinoj povijesti. Predsjednica Nepala, Bidhya Devi Bhandari naglašavala je potrebu za ravnopravnošću spolova, posebno u svjetlu razornog potresa koji je desetkovao zemlju 2015. U Bangladešu, premijerka Sheikh Hasina Wajed, bivša politička zatvorenica, otvorila je vrata svoje zemlje Rohinjama, izbjeglicama koje bježe od genocida u svojoj domovini Myanmaru.

Iako Sjedinjene Države još nisu izabrale predsjednicu, i one čine korake u području ravnopravnosti spolova. Godine 2022. jednu četvrtinu Kongresa Sjedinjenih Država čine zastupnice i senatorice, a Kamala Harris trenutno služi kao prva potpredsjednica — kao i prva Afroamerikanka i prva azijsko-američka potpredsjednica u SAD-u u povijesti.

Ravnopravno sudjelovanje i vodstvo žena u političkom i javnom životu ključni su za postizanje ciljeva održivog društvenog razvoja i na deklarativnoj razini čini se da se puno postiglo. Međutim, podaci pokazuju da su žene nedovoljno zastupljene na svim razinama donošenja odluka u svijetu te da je postizanje ravnopravnosti spolova u političkom životu daleko.

Žene na pozicijama izvršne vlasti

Ovo su neki statistički podaci koji mogu rasvijetliti trenutni položaj žena na pozicijama izvršne vlasti, kako na nacionalnoj razini, tako i na lokalnom nivou:

- Sa sadašnjim tempom porasta broja žena na čelu država, ravnopravnost spolova na najvišim pozicijama moći neće biti postignuta još sljedećih 130 godina.

- Samo 13 zemalja ima ženu na čelu države, a 15 zemalja ima ženu na čelu vlade.

- Samo 21 posto ministara u vladi su žene, a samo je 14 zemalja postiglo 50 posto ili više žena u kabinetima/ministarstvima. S godišnjim povećanjem od samo 0,52 postotna boda, ravnopravnost spolova na ministarskim pozicijama neće se postići prije 2077.

- Pet ministarstva koje najčešće drže ministrice su: obitelj/djeca/mladi/stariji/osobe s invaliditetom; slijede Socijalne djelatnosti/socijalna skrb; Okoliš/prirodni resursi/energija; Zapošljavanje/rad/stručno osposobljavanje/obrazovanje/školstvo i Ženska pitanja/ravnopravnost spolova.

- Samo 26 posto svih nacionalnih parlamentaraca su žene, u odnosu na 11 posto 1995. godine

- Samo pet zemalja ima 50 posto ili više žena u parlamentu: Ruanda (61 posto), Kuba (53 posto), Nikaragva (51 posto), Meksiko (50 posto) i Ujedinjene Arapske Emirati (50 posto)

- Dodatnih 27 zemalja doseglo je ili premašilo 40 posto, uključujući 15 zemalja u Europi, pet u Latinskoj Americi i na Karibima, pet u Africi, jednu u Aziji i jednu na Pacifiku.

- Više od dvije trećine tih zemalja primijenilo je rodne kvote - bilo zakonom propisane kandidatske kvote ili rezervirana mjesta - otvarajući prostor za političko sudjelovanje žena u nacionalnim parlamentima.

- Globalno, postoje 24 države u kojima žene čine manje od 10 posto parlamentaraca, uključujući tri doma parlamenta u kojima uopće nema žena.

- Uz trenutnu stopu napretka, ravnopravnost spolova u nacionalnim zakonodavnim tijelima neće se postići prije 2063.

- Podaci iz 136 zemalja pokazuju da žene čine gotovo 3 milijuna (34 posto) izabranih članova u lokalnim upravnim tijelima. Samo su dvije zemlje dosegle 50 posto, a dodatnih 20 zemalja ima više od 40 posto žena u lokalnoj upravi.

- Primjećuju se i regionalne razlike u zastupljenosti žena u lokalnim raspravnim tijelima, od siječnja 2022.: središnja i južna Azija, 41 posto; Europa i Sjeverna Amerika, 36 posto; Oceanija, 32 posto; Istočna i Jugoistočna Azija, 28 posto; Latinska Amerika i Karibi, 25 posto; Podsaharska Afrika, 25 posto; Zapadna Azija i Sjeverna Afrika, 18 posto.

Širenje i važnost sudjelovanja žena u političkim odlukama

Uravnoteženo političko sudjelovanje i podjela moći između žena i muškaraca u donošenju odluka je međunarodno dogovoreni cilj postavljen u Pekinškoj deklaraciji i Platformi za djelovanje. Većina zemalja u svijetu nije postigla rodnu ravnotežu, a malo ih je postavilo ili ispunilo ambiciozne ciljeve rodne ravnopravnosti (50-50). Postoje utvrđeni i sve veći dokazi da vodstvo žena u procesima donošenja političkih odluka iste poboljšava. Na primjer, istraživanje o panchayatima (lokalnim vijećima) u Indiji otkrilo je da je broj projekata za pitku vodu u područjima s vijećima koje vode žene bio 62 posto veći nego u onima s vijećima koje vode muškarci. U Norveškoj je utvrđena izravna uzročna veza između prisutnosti žena u općinskim vijećima i pokrivenosti skrbi o djeci. Žene demonstriraju političko vodstvo radeći preko stranačkih linija kroz klubove parlamentarki i kroz ženske forume zalažući se za pitanja rodne ravnopravnosti kao što je uklanjanje rodno uvjetovanog nasilja, roditeljski dopust i briga o djeci, mirovine, rodna pitanja, zakoni o jednakosti i izborna reforma.

Situacija u Hrvatskom političkom životu

Uz sva prava koja danas imaju, nezamislivo je da žene u neka davna vremena nisu smjele biti na vodećim položajima. Srećom, u Hrvatskoj imamo recentne primjere žena na vodećim pozicijama u državi. Jadranka Kosor bila je prva premijerka u Republici Hrvatskoj, dok je Kolinda Grabar Kitarović prva hrvatska predsjednica. Trebalo je mnogo hrabrosti da kao žene prihvate takve rukovodeće funkcije, ne samo zbog privatnog života, već i zbog medijskog pritiska kojem zasigurno više podliježu, nego muškarci. Vidljivo je da su žene i dalje diskriminirane u političkom, ali i poslovnom okruženju. Unatoč tomu, postoje one koje su uspjele i koje aktivno sudjeluju u političkome životu, kako Hrvatske, tako i svijeta.

Uspoređujući prošlost i sadašnjost, položaj žena u društvu uvelike se razlikuje. Nekad žene nisu imale pravo na obrazovanje, nisu imale pravo glasa te nisu smjele izlaziti iz kuće. Njihov glavni „posao“ bio je brinuti se o kućanstvu, rađati i odgajati djecu. Psihičko stanje žena svakodnevno se narušavalo. Iako su ustvari bile „glave“ kuće, stvarao im se osjećaj manje vrijednosti. Takav način života doveo je mnoge žene do depresije, što je rezultiralo i velikim brojem samoubojstava. Borba za pravo glasa trajala je stoljećima, no danas je situacija ipak drugačija. Usprkos tome, još uvijek postoje okruženja gdje su žene diskriminirane, a takvi slučajevi se svakodnevno mogu pronaći i u poslovnom i u političkom okruženju. Uz zakone koji postoje i ratifikaciju Istanbulske konvencije, obiteljski nasilnici nad ženama ponegdje i dalje mirno šeću ulicama, i to samo zbog neuređenog pravosudnog sustava.

Što se tiče situacije u Hrvatskoj, na snazi je Zakon o ravnopravnosti spolova i kvote koje se moraju zadovoljiti prilikom sastavljanja izbornih lista. Žene imaju pravo na porodiljni dopust i bolovanje, a djelomičnu zaštitu mogu pronaći u mnogim udrugama. U odnosu na druge države-članice EU, Hrvatska kotira dosta nisko jer se potrebne promjene provode sporo i nisu sasvim učinkovite. Diskriminacija, mobbing i seksualna uznemiravanja i dalje su prisutni u našem društvu, zbog čega žene i dalje strahuju. Hrvatska premijerka Jadranka Kosor borila se protiv korupcije, no ubrzo je maknuta s položaja i izbačena iz stranke, dok je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović svojim stavom i šarmom osvojila brojne strane medije. I u jednom i u drugom slučaju očituje se stvaran položaj žena u društvu – one koje pokušavaju stvari mijenjati miče se sa scene, a druge se pak svodi na njihov fizički izgled. Analizirajući današnje stanje društva i položaj žena u njemu, vidljivo je da u zadnjih nekoliko godina i nismo previše napredovali u povećanju broja zastupnica u Hrvatskom saboru i broja ministrica u Vladi RH. Situacija je slična i u Općinskim i Gradskim vijećima te Županijskim skupštinama. EU parlament, naprotiv, svake godine pokazuje povećanje broja zastupnica. Kvalitetan rad i uspješni rezultati mogu se primijetiti, sjajan primjer vidljivosti je zastupnica Biljana Borzan.

Za poziciju županice se na izborima 2021. godine kandidiralo ukupno 19 političarki , a izabrane su dvije. Jedna od njih je i naša županica Martina Furdek-Hajdin koja ima i zamjenicu. Na lokalnim izborima 2017. godine niti jedna županica nije bila direktno izabrana, stoga ovo je ipak poboljšanje situacije. Nakon izbora 2013. godine bilo je 8,6% gradonačelnica. Taj broj se na izborima 2017. godine povećao s 11 na 13 gradonačelnica što znači da ih je bilo 10%. Prošli izbori donijeli su 16 gradonačelnica. Broj načelnica se također povećao, imamo ih ukupno 44.