Prvi Karlovački

“Želimo ostvariti žetvu zlatnih medalja na državnom prvenstvu”  

Autor: Branko Obradović

09.08.2020

Sport

Razgovor: Krešimir Profozić, trener Mačevalačkog kluba "Karlovac"  

Mačevalački klub “Karlovac” ovih je dana izuzetno aktivan i to u dva smjera. Naime, klub već 11. uzastopnu sezonu u suradnji i pod pokroviteljstvom Grada Karlovca organizira na Foginovom kupalištu “Školu plivanja za plivače i neplivače”. Program je besplatan za sve građane, a škola traje do 17. kolovoza. To je dodatna aktivnost članova kluba, posebno trenera profesora kineziologije Krešimira Profozića, a glavna preokupacija je ipak njihov matični sport i pripreme za sezonu. Trenira se gotovo svakodnevno i želi se što više podići formu svih natjecatelja. O “Školi plivanja”, o stanju u klubu i planovima za budućnost razgovarali smo s trenerom Krešimirom Profozićem.

Kako ide “Škola plivanja”?

-Tradicija je da Mačevalački klub “Karlovac” u suradnji s Gradom Karlovcem ima “Školu plivanja” na Foginovom kupalištu. Kandidata ima dosta, desetak djece po terminu. Manje, više kao i svake godine, što se tiče nas i “Škole plivanja” ne osjeti se razlika u odnosu na protekle godine.   

Kakva je situacija u Karlovcu, ima li puno neplivača?

-Ne bih ja rekao da ima puno neplivača, ali vremena su se promijenila. Mene su učili plivati na drugačiji način, na malo grublji i tvrđi način, nego što se djeca uče danas. Djeca su danas drugačija i traže drugi pristup, rekao bih da je ustvari razlika u tome, u odnosu na prije, a ne u nečem drugom.

Kakva je razlika u učenju plivanja u rijeci i u bazenu?

-Razlika postoji, prije svega bazen je ograničen, ima plivačke staze i rubove, koji se koriste kao okretišta. Rijeka je dosta specifična, ima svoju struju, malo je drugačije. Ono što je nama u “Školi plivanja” najbitnije je da djeca na Foginovom kupalištu mogu stajati, tamo gdje učimo plivati. Na tom mjestu voda je poprilično nizak i ne mora se dijete bojati da će potonuti. Ako i potone, može stati na svoje noge, apsolutno mu se ništa neće dogoditi. U bazenu je druga priča, tamo je voda duboka dva metra i 20 centimetara. To baš nije pogodno za učiti osnove plivanja. Razlike u svakom slučaju ima.

Jesu li djeca disciplinirana?

-Da, jesu, djeca su disciplinirana. Tko želi naučiti plivati, taj malo pažljivije sluša, tko ne, taj se mota okolo. U principu moram se pohvaliti, ovo je već jedanaesta “Škola plivanja”, a niti jedne godine nismo imali negativna iskustva niti s djecom, niti s roditeljima, niti s bakama i djedovima, tko god ih doveo. Problem je bio proteklih godina da je neko doveo dijete, koje se boji vode, toliko da ne želi u nju ući.  

Koliko traje “Škola plivanja”?

-“Škola plivanja” traje mjesec dana, termini su utorkom i četvrtkom od 9 sati i 30 minuta do 11 sati. Termin je nešto duži nego proteklih godina, sada je sat i pol, a bio je jedan sat. Bitno je istaknuti da je “Škola plivanja” besplatna.  

Kakva je situacijama s treninzima mačevanja?

-Treniramo kod Miroslava Brežana u Atomskom skloništu, imali smo nešto treninga u prirodi, a bili smo neko vrijeme i u maloj dvorani Sportske dvorane na Rakovcu. Sada smo već mjesec dana u Atomskom skloništu. Radimo svakodnevno i vrlo naporno. U malu dvoranu Osnovne škole Dubovac najvjerojatnije ćemo se vratiti kada počne nastava u školi, Nadam se da ćemo tamo imati treninge kao što smo imali do sada. Vrijedno treniramo i nadamo se da će u jesen krenuti natjecanja.   

Je li napravljen kalendar natjecanja?

-Određeni su termini državnih prvenstava za sve tri discipline, mač, floret i sablju. Sve bi trebalo biti u listopadu. Na svjetskoj razini ne zna se još ništa, zna se da turnira Svjetskog kupa i nekih većih natjecanja neće biti do studenog. To je od Svjetske federacije, a od Europske federacije stigle su slične informacije, još se ne zna ništa, kalendar još nije objavljen. Vjerujem da će se Europska federacija ravnati po svjetskoj razini i da do 1. studenog neće biti ništa.

Je li Antonio Gojak nervozan što nema natjecanja?

-Antonio Gojak dobio je tjedan dana odmora za more. Da, nema natjecanja, normalno je kada puno radiš i kada vidiš da dobro radiš da to želiš negdje pokazati. Ne radiš to samo zbog sebe, nego zbog cjelokupnog dojma i zbog sporta i zbog borbe i zbog svega. Ne bih rekao da je Antonio Gojak previše nestrpljiv, a ni ostali natjecatelji, jer svakim treningom nekako napredujemo sve više, bilo fizički, bilo tehnički, bilo taktički, tako da djeca nisu nestrpljiva. Pogotovo ona koja su duže u klubu, nekoliko godina, a da ne govorimo o Gojaku, koji je tu od početka, sada će mu krenuti jedanaesta sezona. On i sam zna da se naporni rad isplati na kraju dana i ne vjerujem da je pretjerano nervozan. Isto tako vjerujem da djeca, a tako i ja, nakon napornih treninga uvijek želimo vidjeti koliko daleko možemo doći. To nas najviše zanima. U principu što duže radimo bez natjecanja i što više napredujemo, apsolutno mislimo da možemo doći dalje i dalje.    

Jeste li nadoknadili sve ono što ste izgubili dok niste trenirali?

-Od kako se ponovno otvorila mogućnost treniranja, mi treniramo redovno, radimo četiri do pet puta tjedno po dva i pol do tri sata svaki dan. Tako da su natjecatelji apsolutno nadoknadili ono što im je nedostajalo, većina ih je napredovala i u fizičkom i u tehničkom smislu. Tako da u principu je zaista sve u redu, čak nam je i pauza od tih silnih turnira i dobro došla.

Kakva je situacija sa sparingom i odlascima u kampove?

-Naravno da nam fali sparing, ali dobar sparing uvijek nedostaje prije natjecanja. Pošto sada natjecanja u bližoj budućnosti nema, fokusiramo se na neke druge stvari, a ne na sparing. Trebali smo imati sredinom kolovoza kamp u Karlovcu na koji su trebali doći Rumunji, Nizozemci, Britanci i Česi, no to izgleda ove godine neće biti izvedljivo. Nizozemci da dođu k nama, po povratku morali bi biti dva tjedna u karanteni. Rumunji ako dođu kod nas moraju odmah dva tjedna u karantenu. Tako da ove godine pripreme možda budu samo s hrvatskim reprezentativcima i mačevaocima iz Zagreba. Možda uopće ne budu na taj način, možda budu samo klupske pripreme. Vidjet ću, moram još malo razmisliti što je najpogodnije. U svakom slučaju recimo znači ova dva i pol mjeseca kako smo počeli raditi, do sada mi u principu još nismo radili na aparatima. Niti jedan član kluba nije odradio niti jednu borbu, radimo samo fizički, jako radimo fizički na razvijanju snage, na razvijanju eksplozivne snage, na transformaciji snage iz vertikalnih skokova u horizontalne u ispade mačevalačke. Sada se bavimo nekim stvarima, koje su nam možda malo falile. Borbe će doći, treniramo baš kako se spada.

Zagreb je blizu. Hoćete li trenirati sa članovima zagrebačkih klubova?

-Zagrepčani su nam tu, ali pošto ćemo se s njima najviše susretati na državnom prvenstvu, malo je nezgodno sparirati s njima. Možda je dobro sakriti neke stvari, ima vremena za sve. Sljedeća sezona bit će u najmanju ruku čudna. Upitno je hoće li biti održane Olimpijske igre u Tokiju, što će od svega toga biti. Tako da ja moram iskreno reći da na iduću sezonu ni u kojem slučaju ne računam previše, što se tiče nekih rezultata ili ekstra rezultata. Mislim da je bolje da se iduća sezona posveti kvalitetnom radu, a prilika za sparinge, zapravo i za turnire, bit će uvijek, toga neće faliti.  

Što se tiče Antonia Gojaka ne računate na odlazak u Tokio, ali ste počeli s radom u sklopu ciklusa za Olimpijske igre 2024. godine. Kakva je tu situacija?

-Da, računamo na odlazak na Olimpijske igre 2024. godine, na ove u Tokiju ne računamo. Još moramo raditi neke stvari, moramo nadograditi neke stvari na fino, finiširati. Za ove igre u Tokiju, ako uopće budu održane, ne računam, ali učinit ćemo sve da odemo na Olimpijske igre 2024. godine.

Dolaze li u klub novi članovi?

-Interes postoji, no da budem iskren, od kako smo se nakon pauze vratili treninzima, nismo previše novih članova upisivali, niti smo se reklamirali. Za sada članova ima dosta, za pravila rad i previše, ali sve je u granicama normale. S upisom novih članova počet ćemo u jesen, nakon državnog prvenstva. To moramo odraditi kako se spada. Mačevanje je što se tiče tehničkih aspekata sporta, dosta komplicirano i mora se dijete naučiti na razne stavove i pokrete, koje za ništa drugo u životu neće učiti, nego samo za bavljenje tim sportom. U principu kada novi član dođe, dugotrajni je proces da ga se nauči osnove, koje treba znati. Onda, fokus odlazi malo s novih članova na starije. Tako da mislim da ćemo s upisom novih članova početi nakon državnog prvenstva, sada je bitno da se mi dobro pripremimo za to natjecanje, a ako je netko lud za mačevanjem i želi se upisati, dva tjedna ili mjesec dana razlike neće mu smetati.

Kakva su očekivanja od državnog prvenstva?

-Očekujem puno lijepoga, očekujem žetvu zlatnih medalja. Dosta toga očekujemo ove godine, ako se sa svakog državnog prvenstva vraćamo sa sve više medalja, ovaj put to možda neće biti brojčano najviše, ali mislim da ove godine imamo najviše kandidata za naslove prvaka države, nego ikada do sada. Znači, imamo kandidate za naslove prvaka kod dječaka i djevojčica do deset godina, kod dječaka do dvanaest godina, kod dječaka do četrnaest godina, kod juniora i kod kadetkinja i tako dalje. Ova godina je malo drugačija.