Zaštita i prava potrošača u Hrvatskoj

Priopćenje Mreže potrošača Hrvatske

Zaštita i prava potrošača u Hrvatskoj Potrošači u Hrvatskoj znaju kako država brine o zaštiti njihovih potrošačkih prava.  Znaju da je Zakon o zaštiti potrošača mrtvo slovo na papiru, jer hrvatsko pravosuđe ne priznaje, čak ni ne prepoznaje Zakon o zaštiti potrošača, još ni jedne presude u potrošačkim sporovima nema po Zakonu o zaštiti potrošača, a najčešće se Opći uvjeti isporuke robe i usluga stavljaju iznad Zakona o zaštiti potrošača. Dolaskom nove garniture u Ministarstvo gospodarstva poduzetništva i obrta (resorno ministarstvo za zaštitu potrošača) prije tri godine, isto je konačno počelo kreirati politiku zaštite potrošača u Hrvatskoj, koju su do tada kreirale uglavnom udruge za zaštitu potrošača. Očekivala se suradnja civilnog i javnog sektora, čime bi se prava potrošača u Hrvatskoj počela izjednačivati s pravima europskih potrošača.  Ali u zadnje dvije godine, MIGPO je mjerama i postupcima, te izmjenama zakonskih rješenja pokušalo civilni sektor potpuno marginalizirati. Doduše takva politika resornog ministarstva je krenula od 2016. godine kada se MIGPO počelo maksimalno uplitati u organizaciju i rad civilnog sektora, inzistirajući na jednom savezu udruga za zaštitu potrošača.  Otišlo se čak toliko daleko, da se zatražila „pomoć“ od BEUC (krovne organizacije zaštite potrošača Europske unije), te je ista na prijedlog MINGPO imenovala koordinatora za Hrvatsku koji je imao preko projekta zadaći u Hrvatskoj organizirati i stvoriti „umbrella organizaciju“. Projekt BEUC je u Hrvatskoj doživio potpuni fijasko, a u dogovoru s nekoliko pojedinaca na papiru je osnivana Unija potrošača Hrvatske, koja de facto ne postoji, nema članica, a niti itko od udruga u Hrvatskoj zna što radi.  Kako su se udruge za zaštitu potrošača počele okupljati oko Prvog hrvatskog potrošačkog portala, „Trošilica info“, jer je pokrenuta medijska blokada rada udruga, MINGPO je kao protutežu otvorilo portal „Sve za potrošače“, gdje navodno daje informacije potrošačima.  No, dovoljno je pogledati Partnere na toj mrežnoj stranici, da se vidi ne nema nijedne udruge za zaštitu potrošača, nijednog saveza udruga za zaštitu potrošača, a Zakon je savršeno jasan, udruge za zaštitu prava potrošača su nositelji zaštite potrošača isto kao i MINGPO. Nadalje, na istim mrežnim stranicama je istaknuta informacija o korisnim stranicama, no među njima nema stranice nijedne udruge, nijednog projekta udruga, nijedno saveza, a niti Prvog potrošačkog portala Trošilica info.  O svemu MONGPO šuti, pa su potrošači opterećeni političkih aferama preko medija, već „zaboravili“ da je MINGPO prije godinu dana prestalo financirati mogućnost zapošljavanja stručnjaka za savjetovanje potrošača u udrugama za zaštitu potrošača, pače uvjetima njihovog natječaja za sufinanciranje projekta udruga, je takvo zapošljavanje zapriječilo. Da paradoks bude veći, MINGPO je zabranilo zakonom (kreator zakona) da aktivisti udruga daju savjete potrošačima, ako nisu položili stručni ispit u MINGPO. A MINGPO do sada kao nadležno za provedbu ispita, nikada nije organiziralo polaganje stručnog ispita za savjetnike za zaštitu potrošača.

U Hrvatskoj su pravo pokretanja spora za kolektivnu zaštitu potrošača imali „POTROŠAČ“ – hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača i Savez udruga za zaštitu potrošača. Opisanom politikom MINGPO Savez „POTROŠAČ“ je u postupku likvidacije, a SUZP je prestao postojati, jer je svim ovlaštenim osobama istekao mandat, a nova Izborna Skupština nije održana, što znači da u istom automatizmom slijedi likvidacija.  Neosporna je činjenica da MINGPO nije pokrenulo nijednu tužbu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a nije dodijelilo to pravo postojećim savezima udruga za zaštitu potrošača tj. suprotno Direktivama EU, udrugama je oduzelo to pravo, potrošačima je jasno koga štiti MINGPO.  U Hrvatskoj već nekoliko godina ne de facto ne postoji Nacionalno vijeće za zaštitu potrošača, koje je i prije postojalo pro forme radi. MINGPO nikada nije uvažavalo saveze udruge, te kontaktira isključivo s nekoliko podobnih udruga. Ako je činjenica da je u Registru udruga RH upisano 108 udruga za zaštitu potrošača, a MINGPO kontaktira s manje od deset, jasno je da nikakve suradnje civilnog i javnog sektora nema, a da tih nekoliko podobnih udruga MINGPO koristi kao demokratski ukras u provođenju eutanazije pokreta za zaštitu potrošača u Hrvatskoj. U takvoj situaciji, nezadovoljne udruge su bez znanja i patronata MINGPO, osnovale novi savez udruga za zaštitu potrošača Hrvatske, pod nazivom Mreža potrošača Hrvatske /MPH/. Strategija djelovanja MPH je zamišljena kao umrežavanje udrugama za zaštitu potrošača na provođenju koordiniranih, ciljanih, nacionalnih kampanja i propagiranja koja će imati velik učinak u poboljšanju i osnaživanju potrošačkih prava u Hrvatskoj, a time i EU. To planira na hrvatskom tržištu provesti konkretnim akcijama i putem otvorenih stručnih foruma za donošenje politika koje definiraju prava potrošača, te javnim aktivizmom.

Zamjenik predsjednika Mreže potrošača Hrvatske za strategiju razvoja i komunikacije

Željko Tomašić