"Volio bih raditi s mladima, na tragu toga krećemo u Auto klubu "Četiri rijeke" s nekim mladim nadama"

Auto sport sve je popularniji u Hrvatskoj, ali i u Karlovačkoj županiji. 2021. godine održana je dobrim dijelom na cestama naše županije utrka Svjetskog prvenstva u reliju WRC "Croatia Rally" i to je pokrenulo razvoj relija u našoj županiji. Potaknuti uspjehom te utrke sportski entuzijasti pokrenuli su 2022. godine "Quattro River Rally" ili "Rally četiri rijeke", a jedan od inicijatora bio je vozač relija iz Gornjeg Zvečaja Željko Magličić. Ove godine održano je treće izdanje "Quattro River Rally-a", a nastupio je rekordan broj posada, čak 94. Željko Magličić vozio je ove godine za Auto klub "Četiri rijeke", a on i njegov suvozač Ivan Poljak osvojili su ukupno 35. mjesto, a treće u svojoj klasi za Prvenstvo Hrvatske. Prošle godine osnovan je Auto i karting savez Karlovačke županije, a Željko Magličić izabran je za predsjednika. Nakon utrke "Quattro River Rally", slijedi WRC "Croatia Rally", a Magličić će nastupiti u toj utrci. Razgovarali smo sa Željkom Magličićem o obje utrke u Hrvatskoj, o ostvarenim rezultatima, o razvoju automobilizma u Karlovačkoj županiji, o Auto i karting savezu Karlovačke županije i o još puno toga.

Jesi li zadovoljan nastupom na utrci "Quattro River Rally"?

-Promatrajući našu klasu u Prvenstvu Hrvatske osvojili smo treće mjesto, startalo nas je ukupno šestero i zapravo tu sam nekako odmah u startu imao želju ili cilj da budemo na postolju da budemo u ta prva tri. Pogotovo jer su tamo bili u konkurenciji i Janos Szilagy, dakle mađarski vozač sa stvarno dugim iskustvom, a koji je namučio i mislim sve prvake Hrvatske, odnosno mogu reći da je od svih njih bio i bolji, tu je i Paulo Mavričić iz Rijeke, kojeg jako respektiram, to je mladi vozač, talentiran i školovan i uvijek sam se s njime mučio, pogotovo što je bio u snažnijem autu. Tako da nisam baš očekivao da ću mu ovoga moći parirati, nakon svih problema koje smo imali treće mjesto je u redu. Isto tako kada gledam prijašnje godine uvijek sam imao taj nekakav grč tu na domaćem terenu, zbog pritiska domaćeg terena i zbog publike. Zadovoljan sam s obzirom na probleme koje smo imali. U subotu smo u Kukači probušili gumu, tu smo izgubili dvije minute, pa nam je navečer na brzinskom ispitu u gradu pukao rukavac na prednjem desnom kotaču. Tako da smo i tu izgubili nekih minut i pol tako da sve u svemu je dobro, mislim da je super što smo se vratili, kroz nedjelju držali smo taj nekakav ritam, nadoknadili zaostatak i opet se vratili na to treće mjesto.

Novi brzinski ispit u odnosu na prošlu godinu bio je na dionici od Kukače do Donjeg Primišlja, to nije daleko od tvog Gornjeg Zvečaja, kakav je po tebi to bio brzinac?

-Da, od Karlovca do starta brzinca vozili smo pored moje kuće u Gornjem Zvečaju. Mislim da je zgodan brzinac, no da je malo ispalo nespretno što smo ga vozili u oba smjera. To baš na reliju nije praksa, OK nekada organizatori tako postave ispite, ali mislim da nije sretno rješenje. To se potvrdilo i ovaj put, jer smo imali tamo jedno teže izlijetanje, dakle posada iz Kazahstana se okrenula na krov, mislim navodno čak kasnije i zapalila, ali to je sanirano na vrijeme. Isto tako na upoznavanju staze ja znam za barem jednu prometnu nezgodu koja se dogodila, zato što je bilo poslije dozvoljeno da vozite u oba smjera, što isto nije baš česta praksa. Tako da je brzinski ispit jako lijep, cesta je prekrasna i zahtjevna, genijalna je, ali mislim da nije trebalo postaviti tako da se vozi u oba smjera.

Jednim dijelom "Quattro River Rally" vozio se na nekim stazama gdje se vozi i WRC, ali u drugom smjeru, koliko to znači vozačima koji voze oba relija?

-Posadama koje voze na WRC-u nije toliko bitno da idu istim putem, njima je važno proći tu istu podlogu, tu istu konfiguraciju ceste tako da znaju podesiti svoj auto, da znaju što mogu očekivati na utrci WRC-a. Za sve druge je ja bih rekao manje više svejedno osim što možda ne mogu reći da su se vozili isto kao i posade WRC-a, brzinski ispiti su i u ovom smjeru jednako atraktivni, jednako zahtjevni tako da nije uopće za raditi neku razliku.

Bio si jedan od inicijatora pokretanja utrke "Quattro River Rally", tada si bio u Auto klubu "Delta", sada si u Auto klubu "Četiri rijeke", bio si izvan organizacije ovogodišnjeg relija, je li bilo kakvih nesporazuma?

-Pa kako bih rekao, ja sam oduvijek osjećao pripadnost ovoj županiji, bio sam član Auto kluba "Delta" od 2007. godine. Tada mi je rekao jedan prijatelj, ako se hoćeš uključiti u auto sport javi se "Delti", oni su ti najbolji u tome i njega sam poslušao i tako sam završio u "Delti". Kroz tih četrnaest godina kako sam bio član "Delte" uvijek sam nastojao, ne samo ja, nego s prijateljima tu iz kraja koji danas zapravo i čine taj Auto klub "Četiri rijeke" dovesti automobilističke priredbe u ovu županiju i eto mogu reći da smo doveli auto slalom u Generalski Stol, ocjensko-spretnosne vožnje u grad Karlovac, super slalom u Lešće prije dvije godine, u planu je da se vrati, pa i "Quattro River Rally" je isto tako rezultat nastojanja ljudi koji čine Auto klub "Četiri rijeke", čiji sam i ja član i za koji vozim. Ali eto, kako sam bio član Auto kluba "Delta" iz Zagreba uvijek mi je bilo prirodno njih prezentirati kao realizatora i organizatora svih tih utrka, koje sam sada naveo. Stvarno mislim da su i tada bili, a mislim da su i danas na najvišoj razini u smislu nekoga tko može sportsku manifestaciju realizirati odnosno provesti u djelo. Ja ne bih rekao da je to došlo do nekog neslaganja, rekao bih da je tu došlo do nekakve želje da se neke stvari naprave drugačije i po mom mišljenju možda bolje, mislim da nismo pronašli zajednički jezik, pa sam se eto našao izvan te organizacijske priče. Meni je svakako drago da je manifestacija održana, da ta priča ide dalje, da brend "Quattro River Rally" ide dalje, to je stvarno sada brend koji je prepoznatljiv u svijetu i kako je rečeno u cilju, to više nije uvertira u WRC, to je stvarno jedna utrka koja je sama za sebe dostojna, čak bih rekao da je na tragu da bude samoodrživa, da u nekoj daljoj budućnosti ima manju potrebu za financijskom pomoći institucija i lokalne samouprave, što je super. Mislim da ona nosi dobre rezultate u nekakvim turističkim parametrima, mislim da je to dobra priredba za građane, za sve diljem županije, da svi mogu tu naći neku svoju možda čak i korist. Mislim da je to nešto dobro što trebamo zadržati, što trebamo i zaštititi, rekao bih da na tragu toga je upravo Auto i karting savez Karlovačke županije zaštitio taj brend, odnosno, taj naziv, tako da je "Quattro River Rally" stvarno trademark, znači to je zaštićeni naziv. To je kao što je gornji tok rijeke Mrežnice i Tounjčice zaštićen, tako ćemo zaštititi ono što je dobro i u sportu.

Željko, član si Auto kluba "Četiri rijeke" i vidi se da je cijeli klub dosta aktivan, kakvi su tvoji dojmovi?

-Imam tu sreću da smo se okupili, prvo ljudi koji su mladi, ne toliko mladi da su neiskusni, nego imaju iskustvo. Znači to su sve ljudi koji imaju 20 godina iskustva u organizaciji evenata, neki čak iz ovog sporta, neki su čak u tom sportu prošli najvišu razinu, dakle isto svjetska prvenstva, bili su tamo mehaničari, radili su neki kao suvozači. Stvarno imamo jednu ekipu koja donosi jako puno raznolikog iskustva i znanja ima jako puno volje i entuzijazma, iz te mladosti i elana imamo želju pridonijeti tom sportu, pridonijeti našoj županiji, želimo graditi bolju budućnost za sve.

Predsjednik si Auto i karting saveza Karlovačke županije, jesi li zadovoljan radom i rezultatima tih klubova?

-Uz karlovački Auto klub "Četiri rijeke", tu je najstariji auto klub u Karlovačkoj županiji "Klek" iz Ogulina, a tu je i Auto klub "Ozalj", koji ove godine obilježava dvadeset godina djelovanja. Moram reći da je moj nekakav centar razmišljanja bio Zagreb, kako sam i bio član zagrebačkog kluba, nekako sam bio fokusiran na Zagreb i nekako su zagrebački klubovi uvijek mi bili u fokusu, čak sam možda zanemarivao uspjehe klubova iz moje županije. Sada evo kako se time više bavim i kako sam više ušao u tu srž, moram reći da stvarno baš imam onaj lokal patriotski ponos na sve kolege i kolegice iz ove županije, koji postižu stvarno vrhunske rezultate. Čak i pored tih aktivnih sportaša imamo tu pojedince sa jako puno znanja, stručnog znanja, na koje sam ponosan, koji zapravo jako visoko kotiraju u Hrvatskom auto i karting savezu i bez kojih sport u ovoj državi ne bi bio na razini na kojoj je.

"Quattro River Rally" sve je zanimljiviji vozačima, ove godine je bilo više nego duplo posada, je li to zbog WRC-a?

-Jednostavno širi se ta priča, vezano uz WRC, uvijek je posadama interesantno pronaći neki manji reli u blizini, koji bi imao sličnu konfiguraciju podloge i koji bi im poslužio kao trening. Tako je "Quattro River Rally" prepoznat i izgradio se u svijetu i ja bih rekao da jednostavno po toj inerciji automatski raste ta posjećenost, naravno mi iz našeg županijskog saveza puno radimo na tome da i aktivno privučemo druge posade. Dakle, posjećujemo druge utrke, imamo i nekakav osobni kontakt s drugim posadama, s vozačima, tako da stvarno ih nastojimo na svaki način privući kako na utrku tako i na testiranja koja za njih organiziramo. Moram spomenuti da ove godine već drugu godinu zaredom u Lasinji radimo svake godine po dva testiranja, to je i za taj kraj ja bih rekao veliki događaj, odlična je prigoda dakle za te posade da se još dodatno pripreme za "Quattro River Rally", pa kasnije i za WRC, tako da iz godine u godinu ta priča raste.

Ove godine konkurencija je na reliju bila vrhunska, nastupili su vozači koji su u rangu WRC 1 vozača, kakvo je tvoje mišljenje?

-Definitivno, evo Gryazin, koji je već drugu godinu zaredom pobijedio, on je često bio i brži od WRC 1 posada, stvarno jedni od najatraktivnijih vozača svijeta su doslovno bili sada u Karlovcu na reliju. Mene osobno čak je malo razočarala borba među njima trojicom najboljih, jer je Gryazin nekako uvjerljivo pobijedio, ja sam očekivao puno više od Pepe Lopeza, da li možda zato što je on prvi put bio ovdje, pa je bio hendikepiran ili je možda namjerno puno više eksperimentirao s autom. Evo ne znam, mislim da ćemo na WRC-u zapravo puno više saznati.

Govorio si mi da si pomalo i umoran, no evo voziš i dalje, kakva su trenutno tvoja razmišljanja o karijeri?

-Pa osjećam se sve umorniji iz godine u godinu i sve se manje dugoročno vidim kao aktivni sportaš, žao mi je što moram reći tako malo te možda negativne stvari. Ono što bih definitivno volio, to je da bih volio raditi s mladima s djecom da tako kažem, ne mislim da sam sad tu niti najbolji vozač ili ne znam što, mislim da imam neko određeno znanje, ograničeno. Nisam sveznajući, ali to što imam volio bih na nekoga prenijeti, bila bi mi stvarno čast kad bi netko kome sam na neki način pomogao ostvario rezultate veće nego što sam ja. Na tragu toga imamo u Auto klubu "Četiri rijeke" neke mlade nade, s njima krećemo ove godine u manjim disciplinama, ne odmah u reliju, ima tih malo sporijih, da tako kažem i pristupačnijih disciplina.

Pošto si stvarno iskusan i puno toga znaš, ako prestaneš voziti hoćeš li ostati u ovom sportu kao sportski djelatnik?

-Da, za sada osjećam da želim biti dio tog sporta, kažem, pogotovo što imam stav da su neke stvari pogrešne i mada ne mislim da sam nužno u pravu, ali volio bih neke stvari ako je moguće popraviti. Spreman sam se uključiti i dati sebe u tom organizacijskom i tehničkom smislu.

Hoće biti to ove godine tvoj posljednji nastup na WRC-u, jer ti su nastupi dosta skupi, treba prikupiti dosta sredstava?

-Pa to sam ti rekao prošle godine i sada opet ću reći da je ovo moj posljednji WRC, a ti me na godinu možeš optužiti da sam lagao. Gle sve je relativno, WRC je definitivno skuplji nego nastup na utrci "Quattro River Rally", odnosno, ako hoćeš preciznije on je tri puta skuplji. Da li je to skupo, da li je to jeftino ne znam, to je relativno, koliko nekome nešto znači i koliko netko ima mogućnosti. Ja moram spomenuti da mi tu pomažu stvarno dobrim dijelom i sponzori, koji me prate već dugi niz godina i iskreno se na tome zahvaljujem, bez njih bi to bilo teže. Mislim da bih to svejedno ostvario, ali sigurno teže, oni su to definitivno olakšali, čak puno znači uopće da te neko podržava i prati, onda ne gledaš na cijenu.

Čini mi se da od tih naših mladih vozača da je tu Jan Pokos nekako naprijed, on je mlad dečko i ima perspektivu, kakvo je tvoje mišljenje?

-Pa ja mislim definitivno da kada gledamo taj naš mladi kadar Jan Pokos je tu definitivno za sada, ja bih rekao broj jedan. Onaj tko mu je možda u sjeni, a mene je oduševio sada na utrci "Quattro River Rally", to je Emanuel Iđaković, on već dugi niz godina pokazuje da je vrlo talentiran, pokazuje da je sposoban dati visoke rezultate. Ja bih rekao da je bio malo ograničen s mogućnostima, prošle godine je vozio jedan onako na pola ozbiljniji auto, ove godine 70 posto ozbiljniji auto i s tim autom je već pokazao jako puno. Ja mislim da za koju godinu ako on sjedne u auto u kakvom je Jan Pokos mislim da može biti na njegovom nivou, možda čak i ispred, a to je zaista puno, pogotovo zato što je Jan Pokos školovan i ima dugu karijeru kroz karting.

Kada čovjek uđe u sport, teško ga to pušta, sigurno je i tebi teško napustiti utrke, što misliš o tome?

-Teško je reći ne, teško je to propustiti, evo ne znam, meni bi bilo valjda najteže da sjedim negdje, to jest ne da sjedim, nego da stojim pored staze i da gledam druge kako se voze. Znam da bi mi bilo žao što nisam dio toga, ali opet isto znaš svake godine je to manje više slično, pa onda jednostavno entuzijazam ti pada, nikad nije kao prve godine, nikada nije kao prvi put. Ne znam do kuda će to ići, do kada će me želja držati, ali evo neka ide godinu za godinom, pa ćemo vidjeti, malo po malo.

Tko je tvoj favorit ove godine na WRC-u "Croatia Rally"?

-Moj favorit je Sebastien Ogier. Optuživali su ga i da je kalkulator i ne znam da vozi na sigurno, ja ne mislim tako o njemu, ja mislim da je vrhunski vozač, na kraju krajeva nekada je i kalkulacija u ovom sportu bitna. Mislim da je pokazao već više puta da se stvarno može boriti, pogotovo sada evo zadnje dvije godine kako nije ono konstantan, ne vozi cijelu sezonu, ali opet kada dođe na utrku najčešće pobijedi, to dokazuje njegovu kvalitetu. Pošto nema mladog Kallea Rovanpere, koji je inače moj favorit, moj glas ide za Ogiera.