Više od 40 Gažana okupilo se u Kostanjcu na svom prvom kvartovskom druženju

Posljednjih godina Karlovčani često održavaju svoja kvartovska druženjima. Prvo su se počeli okupljati Dubovčaki 50+, potom mještani Borlina, obale Račkog, prijatelji Senjske ulice, pa Švarčaki, a ove godine su to započeli i Gažani. Prvo kvartovsko okupljanje organizirali su, u četvrtak 12. prosinca,  karlovački Gažani u Konobi Kostanjac, kultnoj karlovačkoj gostionici uz koju su posebno vezani mještani Gažani. Okupljanje je organizirala grupa  Gažana na čelu s inicijatorom Milom Budimlijom. Druženje je namijenjeno obiteljima, stanovnicima i susjedima koji žive ili su živjeli na Gazi. U neformalnom obliku okupilo se četrdeset i dvoje Gažanki i Gažana. Svi zajedno uživali su u kvartovskoj večeri uz nezaobilazne ribice Kostanjca. Između Kupe i Korane smjestila se Gaza. Veliki nasip koji se proteže od Koranskog slapa do Banijanskoga mosta jedna je od znamenitosti tog dijela grada. Za vrijeme Domovinskog rata, Gaza se nalazila na jednoj od zadnjih crta obrane grada Karlovca. Između Gaze i neprijateljskih linija nalazilo se samo Mekušansko polje i rijeka Korana. Unatoč tome, na Gazi je nastalo oveće prognaničko naselje. Gažanska legendarna priča je "Kad je nadvojvoda Karlo htio sagraditi grad tvrđavu za obranu kršćanstva od Turaka došao je u malo ribarsko naselje gdje su bili vrlo vrijedni ljudi koji su se bavili ribarstvom, pjeskarstvom, lončarstvom, trgovinom ... To je naselje postojalo tri stoljeća prije grada a prozvaše ga Gaza. Od tada naselje i grad razvijaju se uzajamno".

- To je anegdota koju samo dobri ljudi mogu čuti i prepoznati ako se spuste štengama do škarpe ispod Ivotove kuće, koje već dugo nema. Ili se šeću desnom obalom naše Kupe do Struge i Donje Gaze. No, to je priča, a ponos naše Gaze su njegovi vrijedni ljudi; kožari pekari, stolari, mesari, šnajderi, kirijaši i drugi, istaknuo je u svom pozdravnom govoru Gažan Mile Budimlija.

Gažanka je i pjesnikinja Dragojla Jarnević, svjetski putnici i istraživači braća Mirko i Stjepan Seljan s kojima se mogu ponositi mnogi. Netko sa strane je dodao kako je ovo hvale vrijedna inicijativa jer se godinama susreću, nažalost na sprovodima, ili tek rutinskim pozdravom na ulici. Nakon niz godina tu su se večer pojedinci konačno sastali, iako žive u istom gradu.

-Lijepo je i ponosno biti Gažan. Neka ovo pređe u tradiciju, emotivno je konstatirao inicijator okupljanja Mile Budimlija.

U ime Gradske četvrti Gaza skup je pozdravio Antun Župec-Tamba rekavši između ostaloga da prva runda pića ide na račun Gradske četvrti, a što su svi pljeskom pozdravili.

Na prvom susretu Gažana bili su: Davorin Bujević-Buca, Mile Budimlija-Žan, Biserka Wagner, Ivo Drnjačević-Iva, Drago-Dragec i Antun-Tone Duić, Damir Perlić-Dado, Vlado Dobrina, Jadranka Katić, Đurđa Bačić, Nikola Bakale-Mika, Alma i Evo Kršić, Biserka Palajska-Biba, Branimir Mateljan-Barba, Ankica-Anka i Renata Maričić, Štefica Prahović-Štefa, Mira Milivojević, Isak Ramadinović-Stif i sestra Boža, Marina i Antun-Kika Željko, Snježana-Seka Šarinić, Miro i Nikola Švinger, Zvonimir-Zvonko i Ljerka Rožić, Damir Stojkić, Tihomir-Tino Tot, Božidar Jazvac, Bruno Tomac, Ivan-Kroko Tomašević, Antun Župec-Tamba, Darko Rogoz, Božidar-Božo i Đurđa Podnar, Zlatko Jurac, Mira i Boro Tonjko te Antun-Tone Stanković Moćan.

Iznenađenje večeri bilo je kad je neočekivano ispred svih izašao Slobodan Lončar, bivši rukometaš Gaze. Naime, mnogi nisu znali da je "Slobo" samozatajni gažanski pjesnik. Pročitao je svoju pjesmu o Gazi sastavljenu za ovu prigodu. (b.0.)

TAMO KOD ŽABARSKOG PLOTA

Gajevom kad prođeš prema mostu starom

što Baniju veže sa prekrasnom Gazom.

Jarnevićevom kreni prema toj ljepoti čežnjom srca svoga,

kreni stazom snova duginih boja.

Kreni tim puteljkom kojim su negdar išli

velikani našeg tako kratkog života.

Putopisa znanih još iz davnih dana

braće Seljana, Inka Maja i Perua,

prašuma malarije i znoja, zelenilom usnule rijeke.

Plovi i moja mladost.

Sva sjećanja moja, onaj listak s jablanove grane,

otrgnuti listak na vjetrometini života.

Sve tamo do Poloja i dok onamo nijemo,

počešljan na stranu, uz drvenu tendu promatram tu rijeku.

Prošlosti u mašti, satkanu u meni.

Trenutak to je sjećanja na mladost koja mi prinese ona draga bića,

zagrljajem da prigrlim, taj i otrgnuti listak s jablanove grane.

Kao plamen u krijesu Ivanja, radosnih dana u buktinji života

što proveli smo skupa.

Tamo kod starog Sančo Panse i Kihota, kreketanje žapca u vrleti života i slame.

Tamo kod žabarskog plota.