„Vi kao pacijent morate na Švarči dobiti uslugu koja vam je potrebna!“

Dva tjedna ste ravnateljica, ali ste dugo u sustavu, bili ste i zamjenica bivšem ravnatelju. Jeste li znali što Vas čeka?

-Znala sam, ali  ipak ima dosta iznenađenja. U ovom segmentu, financijskom, pravnom, ja u stvari kao zamjenica ravnatelja za medicinska pitanja nisam bila toliko involvirana. Više sam bila orijentirana na medicinski dio. Nisam previše sudjelovala u pravnim i financijskim poslovima.

Što Vas je iznenadilo?

-Toliko ogroman prostor za bolju organizaciju, a time i racionalizaciju rada, uštede i bolju uslugu. U svim segmentima. Još kao vršiteljica dužnosti započela sam s usklađenjem rada s novim Zakonom o radu, s Uredbom o magistrama, o novim radnim mjestima. To nam je bio veliki problem. U organizacijskom smislu, na nivou svake službe, postoji jedno veliko nezadovoljstvo unutar sustava. Atmosfera koju treba i vrijedi ˝liječiti˝.

''Ja sam u ovoj bolnici 20 godina, ljudi me dobro poznaju, znaju kakva sam i sigurna sam da od mene i očekuju da uvedem više reda.''

Otkud ide to nezadovoljstvo?

-Mislim da su ljudi nezadovoljni upravo zbog nedovoljno dobre organizacije u sustavu. Tako je već godinama, no evidentno je da su se problemi samo taložili jedan na drugi, stavljali pod tepih i potpuno kontaminirali kolektiv. Ljudima je dosta, veliko nezadovoljstvo stvara podlogu za razne priče koje onda kruže po odjelima i hodnicima, tiho ili glasno, pa i u javnosti. Zapravo, apsolutno sam sigurna da ljudi žele uvođenje reda.

I ja mislim da se to može. Ne preko noći, ali se sigurno može. Ja već sada imam osjećaj da je atmosfera bolja, nekako mislim da su ljudi vidjeli da postoji volja i želja da se stvari okrenu na bolje. Ja sam u ovoj bolnici 20 godina, ljudi me dobro poznaju, znaju kakva sam i sigurna sam da od mene i očekuju da uvedem više reda. Ali, a druge strane promjene su bolne, ne idu jednostavno.

Mislite na natječaje koje ste proveli za rukovodeća mjesta u odjelima i službama?

-Da.

Zašto ste neke ljude koji su i po 20 godina vodili pojedine odjele i službe maknuli s rukovodećih mjesta? To je izazvalo priličnu buru u bolnici, pa i u javnosti?

-Mislim da imam pravo organizirati rad bolnice i svih njezinih odjela i službi onako kako mislim da je najbolje. Ja potječem iz jedne službe koja je jako dugo imala jednog te istog šefa. Mislim da to u sustavu nije dobro, da je netko jako dugo na jednom mjestu, jer čovjek se istroši. Koliko god čovjek bio i kvalitetan i dobar, i koliko god htio nešto napravit, ja mislim da jednostavno dođe do zasićenja. Te probleme sam uvidjela još dok sam bila zamjenica ravnatelja: pojedini odjeli i službe jednostavno nisu dobro funkcionirali, nisu bili organizirani na najbolji mogući način i to je stvaralo najveće nezadovoljstvo. Zato sam povukla određene poteze.

Zašto ipak niste svima dali čvrsti mandat od 4 godine, nego ste neke ostavili da i dalje budu v.d. voditelji ili ste pak imenovali nove, ali opet v.d?

-Gledajte, mi smo proveli natječaj za 43 rukovodeća mjesta u odjelima i službama. Čvrste mandate je dobilo njih 34. Za neke odjele i službe mi jednostavno treba još malo vremena da se situacija raščisti, uzela sam si vrijeme da donesem konačnu odluku. Mi kroz bolju organizaciju rada moramo smanjiti prekovremene sate, moramo bolje organizirati operativne službe koje su nam u problemima. Moramo edukaciju mladih ljudi podignuti na višu razinu, više ih uključiti u rad. Osim toga, problem je i neizvršavanje obveza  prema HZZO-u. Kad već spominjemo šefove pojedinih odjela i službi, bit ću sasvim otvorena: rad privatno nije zabranjen, legalan je, ali samo ako se ispunjavaju sve obveze i u javnom sektoru, odnosno u bolnici.

Jeste Vi sad po pritiskom zbog smjena i promjena koje ste proveli?

-Jesam. U bolnici ne, meni se čini da je u bolnici sad nakon puno vremena nekako puno bolja atmosfera, ali sam pod pritiskom javnosti, prilično.

Kako se nosite s tim?

-Dobro. Stojim iza svojih odluka, svaku pojedinačno mogu argumentirati, mislim da su to odluke koje su se morale donijeti, smatram da ako hoćeš ići u bolju promjenu, mislim da ne možeš  ići utabanim stazama. Razumijem interes javnosti, jer svima nam je bolnica važna.

„Kalkuliralo se s raznim imenima tko će biti novi ravnatelj, pa će biti ovaj, pa onaj, pa se odjednom svi jako dobro razumiju i u medicinu i svi dobro poznaju bolnicu i znaju kako bi trebalo.“

Jeste li svjesni činjenice da je percepcija bolnice u javnosti loša?

-Ja sam toga svjesna, i silno mi je žao zbog toga. I to mi je bio jedan od motiva da se javim na natječaj za ravnateljicu: da to pokušam popraviti. Meni je jako žao zbog te slike koja se stvara u javnosti, jer, koliko god će zvučati patetično – ja tu bolnicu volim, stvarno je volim. Imala sam prilike otići raditi negdje drugdje, ali sam ostala raditi u svom gradu, u ovoj bolnici i jako mi je stalo do nje.

Percepcija koju spominjete je djelomično iskrivljena. Jer 80 ili 90 posto sustava funkcionira prekrasno, to su predivni ljudi koji požrtvovno rade svoj posao, stručni i kvalitetni liječnici i medicinske sestre i tehničari. Mi stvarno imamo kvalitetnu bolnicu, i infrastrukturno i kadrovski, a stvara se slika kako ništa ne valja. Znam da smo dobrim dijelom za to krivi mi iz sustava, ali ne pristajem na paušalne ocjene kako je sve loše i kako ništa ne valja. Ne pristajem na kritike koje upućuju mnogi u političkom i javnom životu o tome kako se na Švarči ljudi više ne mogu liječiti. To jednostavno nije istina!

Pojavljivale su se u javnosti i kroz medije mnoge kombinacije vezano uz imenovanje novog ravnatelja,…. Kalkuliralo se s raznim imenima tko će biti novi ravnatelj, pa će biti ovaj, pa onaj, pa se odjednom svi jako dobro razumiju i u medicinu i svi dobro poznaju bolnicu i znaju kako bi trebalo. Javila sam se na natječaj za ravnateljicu zato što mislim da dobro poznajem sustav, zato što sam sigurna da ga mogu i znam organizirati bolje i poštenije i zato što u ovoj bolnici želim, kao liječnica, dočekati mirovinu radeći u boljim uvjetima.

''Članica stranke nisam, ali imam podršku od ljudi od kojih je trebam imati, znači od našeg osnivača, Županije.''

Imate li Vi podršku politike, jeste li članica vladajuće stranke, HDZ-a?

-Članica stranke nisam, ali imam podršku od ljudi od kojih je trebam imati, znači od našeg osnivača, Županije. Ja vam tu podršku gledam ovako – imam odriješene ruke da donosim i provodim odluke koje mislim da moram donijeti i koje mogu u svakom trenutku argumentirati i braniti. Imam odriješene ruke, nitko mi se iz politike ne miješa u donošenje tih odluka i to je, mislim, najbolja moguća podrška.

Jeste li opterećeni činjenicom da su na nacionalnoj  razini u tijeku zakonske izmjene kojima će sve opće bolnice prijeći na upravljanje državi, pa će i Vaš mandat, vjerojatno, biti na stolu?

-Jesam, to je bila prva rečenica koju sam na stručnom vijeću sada iza ovih izbora rekla, a to je da ja mislim da ja imam mandat možda na godinu dana. Rekla sam da mislim da mi je vrijeme ograničeno i da ću raditi veoma brzo. Sad, je li to pritisak ili je dodatna motivacije, nisam sigurna. Mogu samo reći da ću nastojati goruće probleme riješiti, a onda, tko god došao, nadam se da će imati bolju startnu poziciju.

Javnost možda najviše zanimaju liste čekanja. Ljudima je zapravo svejedno tko je ravnatelj ako pretrage koje im trebaju mogu obaviti na vrijeme. Hoće li bolja organizacija koju spominjete u tom segmentu donijeti promjene?

-Liste čekanja – to nam je rak rana, kada tako moram reći i tu imamo jako puno posla. Ali, dobrim dijelom te liste čekanja su umjetno stvorene. Recimo, čovjek ide od kardiologa s kontrole i on vam se odmah naruči na sljedeću kontrolu za 6 mjeseci ili godinu dana i to vam automatski sustav prikazuje kao nekakvu listu čekanja. Izmiješani su nam u sustavu prvi pregledi, kontrole, tu smo malo u informatičkom dijelu u problemima i to pokušavamo riješiti, na razini države. Ali, neke stvari nisu dobro posložene i za to je potrebna ogromna podrška ljudi i informatike da se to raščisti. Međutim, ja mislim da je najvažnije da svaki, ali doista svaki pacijent  dobije uslugu, pregled, kontrolu, bilo koju uslugu koja mu je u tom trenutku potrebna.

Ja sam godinama bila šef gastroenterologije, mi smo si uvijek ostavljali prostora da nekoga ubacimo za koga shvatimo da ima ozbiljniji problem. Pacijent mora uvijek, bez iznimke, biti na prvom mjestu i u fokusu. Mi ne radimo s papirima, mi svoju odluku ne možemo baciti u smeće i isprintati novu. O našim procjenama i odlukama često ovise životi, i to mi je i kao liječnici i sada kao ravnateljici misao vodilja.

Što Vam je najteže kao liječnici, u radu s pacijentima? Nosite li posao kući u smislu da o tome stalno razmišljate?

-Od toga se ne možete odvojiti, to je jako teško, i koliko god dugo radili i imali iskustva, ništa se tu ne mijenja. Postoji jedna grozna, najgora situacija kada morate čovjeku reći da ima neizlječivu bolest, poput raka, to je jako teško i nikada se to neće promijeniti da bude iole lakše. Da ne pričam o tome kada morate obitelji javiti da je netko umro, da ste vi nažalost izgubili bitku, koliko god da ste se borili. Nama to nije lako reći. Nama nije lako to prihvatiti.. To proživljavate i nakon posla, nosite kući…. Ali, s druge strane, one situacije kada ste svojim znanjem, iskustvom, svojim radom nekome spasili život, onda sve to skupa ima smisla. Zato je medicina moja prva velika ljubav i to stvarno govorim onako iz srca.

Nedostaje li Vam rad s pacijentima?

-Da, jako. Doduše, ja i dalje radim i s pacijentima, ali u puno manjem obimu. Ali ja još dvadeset godina moram raditi, i sigurno ću se vratiti svom bazičnom poslu, prije ili kasnije. Zato želim iskoristiti ovaj mandat da posložim stvari u bolnici, da pokušam vratiti povjerenje građana, da se prestanemo vrtjeti u krug i da se posao organizira bolje i učinkovitije. Važna mi je Bolnica, važni su mi pacijenti, liječnici, sestre, tehničari. Sve je to Bolnica. Možete staviti veliko B?