"Već dvadeset godina smo među tri najbolja kluba u Hrvatskoj"

Streljački klub "Duga Resa" osnovan je 1974. godine i do devedesetih godina sudjelovao je na prvenstvima Hrvatske, na lokalnim turnirima u streljaštvu te na prijateljskim natjecanjima u Sloveniji. Klub je 1994, godine pokrenuo kadetsku školu, koja je 1997. godine dala rezultate, jer su dugoreški strijelci osvojili sve što se može osvojiti u Karlovačkoj županiji. Seniori su 1999. osvojili po prvi put prvo mjesto u Hrvatskoj i od tada do danas, 21 godinu traje uspješna dugoreška streljačka priča. Osvojeno je 120 do 125 pehara ekipno u kadetskoj, juniorskoj i seniorskoj konkurenciji na državnim prvenstvima te nešto više od 150 pojedinačnih medalja na tim istim državnim prvenstvima. Najzaslužniji za sve te uspjehe je trener Ivan Maraković, koji je za svoj rad dobio brojna priznanja, od gradskih i županijskih do nacionalne razine, posebno od Hrvatskog streljačkog saveza. Razgovarali smo s uspješnim trenerom o uspjesima kluba, trenutnom stanju u klubu te planovima.

Ova godina je specifična zbog pandemije koronavirusa. Kako je vaš klub prošao sve te izazove?

-Od početka godine, pa do ožujka sve je normalno teklo, a tada su došle zabrane, prekinuli smo s natjecanjima. To je sve trajalo do kraja lipnja. Međutim, kako jedan dio programa možemo obavljati vani, tako smo cijeli srpanj bili na malokalibarskom oružju, nacionalni i međunarodni program. Zatim smo promijenili kalendar, tako da je kolovoz bio slobodan, a sada nam je rujan krcat državnim prvenstvima. Sve ono što se nije odradilo od ožujka do svibnja strpali smo u rujan, da bi prije završetka kalendarske sportske godine, a to je 15. listopada, obavili ono što je trebalo biti u kalendarskoj 2019./2020. godini.

Kakva je situacija s velikim natjecanjima na kojima nastupa reprezentacija?

-Program reprezentacije je zatvoren, tih natjecanja nema. Od ožujka nema nastupa reprezentacije, otkazana su dva europska prvenstva na zračnom i malokalibarskom oružju i Svjetsko juniorsko prvenstvo u malokalibarskom oružju. To će vjerojatno trajati do kraja godine, jer sada u novoj kalendarskoj godini imamo nekoliko međunarodnih turnira, koji su manjeg opsega, ali zvaničnih europskih i svjetskih prvenstava nema sve do početka iduće godine, a tada će se vidjeti u kojem smjeru kreće taj nesretni Covid-19.

Kako je bilo s treninzima u proteklom razdoblju?

-Mi smo u biti pauzirali od polovice ožujka do kraja travnja, a onda smo dobili dozvolu da možemo nastaviti s trenažnim procesom s obzirom na prostor koji imamo i na činjenicu da je oružje oprema pojedinca. Istina, to je bilo u smanjenom obliku, pa smo to iskoristili za treninge članova kluba, koji nastupaju za ekipe na državnim prvenstvima. Tako da u tom dijelu se osjetila neka razlika, ali ne tako puno, kao da smo prekinuli sa svim zajedno. To se vidjelo i sada na rezultatima, koje smo imali u srpnju i rujnu.

Kakvi su bili rezultati u ovoj godini?

-Ove godine osvojili smo četiri prva mjesta ekipno, jedno drugo i jedno treće mjesto. Prvo mjesto osvojili su juniori u disciplini serijska zračna puška, u toj disciplini i seniori su bili prvi, a juniori i seniori bili su prvi u disciplini MK puška 3x20. Drugo mjesto osvojili su seniori u disciplini ležeći stav MK puška i treći su bili seniori u Prvoj A ligi u međunarodnom programu. Pripremamo ovaj dio kadetske škole, ali tu moramo biti oprezni zbog rada s djecom, jer ima i direktnog kontakta, djeci treba pokazati kako se drži oružje i druge radnje, pa tu treba paziti.  

Duga Resa je poznata kao rasadnik dobrih strijelaca, kako to objašnjavate?

-Na neki način ja uvijek kažem da svake neke druge godine dođe neka malo "rodnija" godina, pa dobijemo po jednog ili dvojicu strijelaca, koji kasnije iznjedre u poneku klasu u jednom od oružja. Sada je tu Tvrtko Vrcić, koji je član juniorske reprezentacije Hrvatske u zračnom i malokalibarskom oružju. Od početka to je bio Marin Šebalj, jedan od najboljih strijelaca u Hrvatskoj, zatim Borna Petanjek, pa onda Filip Brinski, Bojan Stipančić i tako dalje. Sve su to članovi reprezentacije od 1999. godine do sada. Bilo je i djevojaka, to su Bojana Nuhanović, Nikolina Čunović i Magdalena Kasunić. Spominjem samo one, koje su osvajale prva mjesta na državnim prvenstvima. Sada je bitno da je jedan od kvalitetnijih juniora u Hrvatskoj Tvrtko Vrcić, koji nastupa za reprezentaciju u zračnom i malokalibarskom oružju. Nadam se da ćemo to i nastaviti.

Koji vam je problem u radu?

-Da, imamo kod svega toga jedan problem, zadnje oružje koje smo dobili, koje smo kupili, staro je više od pet godina. Sada smo došli u situaciju da imamo ljude, dečke koji nastupaju, ali nam je oružje postalo limitirajući faktor. Ovo što imamo ne može dati vrhunsku kvalitetu, koja bi trebala biti. Nadam se da ćemo uspjeti postići dogovor s Gradom Dugom Resom i Sportskom zajednicom Duga Resa da u tom smjeru pokušamo nabaviti barem dva komada oružja da bi tu kvalitetu mogli nastaviti. Barem da Tvrtku Vrciću omogućimo tu razinu rezultata, koju sada ima. Nezgodno je što ta zračna puška dođe negdje oko tri i pol tisuće eura, a malokalibarska puška nešto više od pet tisuća eura. To su problemi s kojima smo sada suočeni, a ovo drugo nekako krpamo, da se zadovolji kvaliteta. Ulažemo malo više nego obično da se održi taj dio.  

Je li u streljaštvu važniji talent ili rad?

-U svakom slučaju važniji je rad, talent je ono gdje pojedinci nešto brže usvajaju program da bi došli do nekog rezultata, ali bez rada nema ništa. Tako da imate onih koji imaju manje talenta, ali svojim radom nadoknade taj dio, rad je taj što nosi.

Kakvu ulogu ima "mirna ruka"?

-To je poštapalica, "mirna ruka i oštro oko". Međutim, nije to to, sve je u glavi, koliko se možeš isključiti od svega toga što je oko tebe. Koliko možeš sam sebe kontrolirati, jer kod nas su tri osnovna elementa pažnja, kontrola i samokontrola, ako toga nema, ako to nije vrhunsko bez obzira na "mirnu ruku i oštro oko" neće biti vrhunskog rezultata.

Stvarate prvake i reprezentativce, ulažete u strijelce, a onda oni odu u druge klubove. Kako to komentirate?

-Da, upravo tako, skoro da je tako, odu oni koji se školuju. Zadnji slučaj pred nekoliko godina bio je Borna Petanjek, vrhunski strijelac, osvajač europskih i svjetskih medalja. Trebali smo pronaći nekih petnaestak tisuća kuna godišnje da ga zadržimo, da nastupa i dalje za naš klub. Nije prošlo, nismo mogli to riješiti, normalno da je otišao, jer je trebao pokriti neke svoje troškove, trebalo je platiti školovanje. Završio je u "Dalmacijacementu" iz Solina, a sada nastupa za "Končar" iz Zagreba. "Dalmacijacement", "Končar" i "Duga Resa", to su tri najbolja kluba u Hrvatskoj u zračnom i malokalibarskom oružju u kadetskoj, juniorskoj i seniorskoj konkurenciji i tako je već dvadeset godina. Uvijek smo u vrhu.

U streljaštvu je puno disciplina, o čemu se radi?

-U streljaštvu su različite discipline, imamo nacionalni ili serijski program i međunarodni program. U zračnom oružju puca se 60 metaka. U međunarodnom programu kraljica disciplina je 3x40 trostav, gdje se puca po 40 metaka u ležećem stojećem i klečećem stavu. Tu je važna tehnika, ali i znanje i upornost, jer taj meč traje nešto više od tri sata. Dakle tri sata treba imati maksimalnu koncentraciju da bi "ubili" rezultat, koji je potreban. Na zračnom oružju puca se 60 metaka na deset metara, centar na toj daljini je negdje oko 0,2 milimetra i uopće nije problem pogoditi 60 centara. Prema tome, do kuda je došlo steljaštvo, tehnika i sve ostalo i normalno pripremljenost natjecatelja za taj dio.

Kakva je situacija u županijskom streljaštvu?

-Postoje tri kluba u Karlovačkoj županiji, koji se natječu na državnoj razini. To su "Policajac", "Karlovac" i "Duga Resa". "Policajac" ima pištoljaški program. "Karlovac" ima zračno i malokalibarsko oružje, no oni su se više specijalizirali za serijski program, onaj domaći. Mi smo uzeli i taj serijski i međunarodni program, kojem dajemo daleko više značaja, nego serijskom programu. Zato ponekad imamo problema, jer subotom pucamo serijski program, a u nedjelju međunarodni program. Neki kažu sve je to puška, to je isto kao kao da nekom u nogometu daš pravu loptu, a sutra mu uvališ krpenjaču, da jednako napravi s obje lopte. Puška je jedno i drugo, ali tehnika i sve ostalo je drugačije.

Kakva je budućnost streljaštva u Dugoj Resi i Karlovačkoj županiji, vole li mladi streljaštvo?

-Problem je u broju mladih, koje imamo, ne mogu reći za Karlovac, taj dio ne poznam, međutim u Dugoj Resi taj broj učenika koji se upisuje u prve razrede je već godinama malen, mislim da je taj broj oko 80 ili 90. Godišnje dobijete u klub deset do petnaest djece, no taj broj se osipa i ostane ih nekoliko. Mi moramo od tog malog broja napraviti dobre strijelce. U "Dalmacijacement" dođe na upis oko 150 djece, puste prirodnu selekciju i ostane ih četrdeset, od kojih biraju najbolje. Puno im je lakše nego nama.

Kakva je financijska situacija u klubu?

-Nastojimo i neki način uspijemo se pokriti, ne dobijemo i nemamo puno, međutim organiziramo tako da bi zadovoljili cijeli program. Štedimo tamo gdje ne bismo smjeli štedjeti. Ono što dobijemo od Sportske zajednice Duga Resa i što dobijemo od donacija, kada to zavrtimo do 100 tisuća kuna vrlo smo zadovoljni. "Dalmacijacement" ima proračun od milijun i pol kuna, a "Končar" je na oko 700 do 800 tisuća kuna i još ih četiri do pet puta godišnje "okrenemo".

Klub ste bogate tradicije, kada je ustvari počeo taj vaš uspon prema hrvatskom vrhu u streljaštvu?

-Osnovani smo 1974. godine, ali posebno bih istaknuo 1994. godinu kada smo pokrenuli kadetsku školu, koja je već 1977. dala rezultate na županijskim natjecanjima. Od 1999. godine smo u hrvatskom vrhu, dakle već 21 godinu. Osvojili smo 120 do 125 pehara ekipno na državnim prvenstvima u kadetskoj, juniorskoj i senioskoj konkurenciji, a nešto više od 150 pojedinačnih medalja na tim istim državnim prvenstvima. Imali smo u tom razdoblju nešto više od dvadeset državnih rekorda. Želimo nastaviti taj kontinuitet, a to je vrlo važno.