"Uvijek može biti bolje za branitelje, ali od kako je ministar branitelja Tomo Medved puno toga je regulirano"

Satnik Nikola Bakale aktivno se uključio u Domovinski rat 1990. godine i to u postrojbu rezervnog sastava MUP-a Republike Hrvatske, a zatim kao dragovoljac u 110. brigadu Hrvatske vojske od 28. lipnja 1991. godine, kada započinje svoju vojničku karijeru. Obnašao je sljedeće dužnosti: zapovjednik voda u 2. satniji Prve pješačke bojne 110. brigade od 28. 6. 1991. do 15. 7. 1992. godine, zamjenik zapovjednika 2. satnije Prve pješačke bojne 110. brigade od 16. 7. do 31. 10. 1992. godine, zapovjednik 3. satnije Druge pješačke bojne 13. Domobranske pukovnije od 1. 11. 1992. do 30. 4. 1993. godine, zamjenik zapovjednika 2. pješačke bojne 13. Domobranske pukovnije od 1.05. do 30.08.1993.godine, od 1. 9. 1993. godine postavljen je za zapovjednika 3. pješačke bojne 13. Domobranske pukovnije, a tu dužnost obnašao je do 1.05.1994. godine.

Temeljem zapovjedi Zapovjednika Zbornog područja Karlovac i postavljenja predsjednika Republike Hrvatske od 1. 5. 1994. godine postavljen je na dužnost načelnika stožera i zamjenika zapovjednika 13. Domobranske pukovnije, a dužnost obnaša sve do 31.10. 1994. godine, kada preuzima dužnost pomoćnika načelnika stožera za operativno planske poslove u 13. Domobranskoj pukovniji. Dužnost obnaša od 1. 11. 1994. do 30. 6. 1995. godine. Temeljem personalnog postavljenja Zbornog područja Karlovac postavljen je na  dužnost savjetnika za operativne poslove Zbornog mjesta Karlovac od 1. 7. 1995. do 31. 12. 1995. godine. Od 1.06.1996.godine postavljen je na dužnost pomoćnika načelnika stožera 110. Domobranske pukovnije Karlovac.

Kao zapovjednik postrojbi od 1991.godine  bio je je aktivno uključen na prvim crtama bojišnice oko Topuskog, zatim oko obrane grada Karlovca na području Slunjskih brda, Turnja, Šišljavića, Rečice, Kobilića, Donjeg Mekušja, Belajskih Poljica, Ladvenjka, Zastinje Selišta i Markušića. Tijekom Domovinskog rata Nikola Bakale iskazao se iznimnom hrabrošću, požrtvovnošću te vojnim znanjem, a stekao je veliki ugled kod suboraca i povjerenje nadređenih časnika.

-U djelatnu vojnu službu u Oružanim snagama RH, na neodređeno vrijeme, primljen sam 1. svibnja 1995. godine, gdje sam obnašao svoje dužnosti  sukladno postavljenjima personalne Uprave MORH-a sve do umirovljenja 2005. godine. Po zapovjedi zapovjednika Zbornog područja Karlovac upućen sam 1995. godine na Hrvatsko vojno učilište "Petar Zrinski" u Zagrebu, u višu naprednu časničku školu ranga zapovijedanja bojna – divizion. Za vrijeme provedbe časničkog školovanja pripremali smo se za Oluju, a dan prije operacije poslani smo matičnim postrojbama na izvršenje borbene zadaće u Vojno-redarstvenoj operaciji Oluja. Tada je 13. Domobranska postrojba bila ugašena, dio pripadnika prešao je u 110. Domobransku pukovniju, a ja sam kao djelatnik Hrvatske vojske privremeno postavljen u Zborno mjesto Karlovac kao operativac. Imali zadaću prikupljanja snaga, koje su dolazile iz drugih područja, Varaždina, Zagreba, Bjelovara i Koprivnice, te ih razmještali na području Zbornog područja Karlovac sukladno planovima i borbenom djelovanju u operaciji Oluja. Nakon Oluje vraćen sam natrag na školovanje u Hrvatsko vojno učilište "Petar Zrinski". Bio sam jedan od najboljih polaznika. Po završetku školovanja sukladno personalnoj raspodjeli Ministarstva obrane postavljen sam u 110. Domobranskoj pukovniji Karlovac na mjesto pomoćnika načelnika stožera za operativno planskih poslova. Nakon toga po zapovjedi Zapovjednika Zbornog područja Karlovac general bojnika Miljenka Crnjca postavljen sam za instruktora i predavača zapovjednicima desetina i vodova, gdje sam predavao predmet Vođenje i zapovijedanje, te predmet Taktika, a to se odvijalo u kampu Lešće, kazao je satnik Nikola Bakale.

U prosincu 1995. godine postavljen po zapovjedi generala Crnjca u Taktičku grupu "Dunav" na dužnost prvog operativnog časnika.

-Izrađivali smo operativno-taktičke planove, zapovjedi i Odluke za uporabu Taktičke grupe "Dunav" iz sastava Zbornog područja Karlovac na prostoru istočne Slavonije. Pravac djelovanja Taktičke grupe "Dunav" Zbornog područja Karlovac trebao je krenuti iz sela Petrijevci, forsirajući rijeku Dravu, a po prelasku rijeke Drave pravac je trebao biti prema selu Jagodnjak, pa Kneževi Vinogradi, sve do izbijanja na državnu granicu sa Srbijom. Zalaganjem državnog vodstva i provođenjem mirne reintegracije 1998. godine na području istočne Slavonije spriječeno je da dođe do velikih žrtava prilikom povratka okupiranog područja istočne Slavonije u sastav RH. Mi smo imali jedan od najteži pravaca i jednu od najtežih taktičkih zadaća, a to je nasilno forsiranje i prelazak rijeke Drave. Za vrijeme priprema tih zadataka, vodio sam podređene zapovjednike TG "Dunav" na zapovjedna izviđanja, sa ciljem upoznavanja terena, razmještaja naših snaga, pravaca napadnog djelovanja naših snaga, te svih ometača u izvršenju borbene zadaće. Mjesec i pol dana proveo sam kao operativac u planiranju zadaća u Osijeku. Nakon prezentacije Zapovjedništvu Zbornog područja Osijek, naših planova i odluka, naš tim na čelu sa zapovjednikom pokojnim pukovnikom Zlatkom Rupčićem dobio je najvišu ocjenu izrađenosti svih planskih dokumenata i pohvalu od generala Petkovića i Zapovjednika ZP Osijek generala Đure Dečaka. U skladu s time provodio sam u 110. Domobranskoj pukovniji pripremu plana uvježbavanja snaga 110. Domobranske pukovnije. na čelu sa zapovjednikom brigadirom Josipom Tomačićem. Izradili smo plan vježbe pod nazivom "Udar 98", koji je odobren od strane Zbornog područja Karlovac. Vježba s mobiliziranim snagama sprovedena  je na vojnom poligonu Dugi dol uz uporabu bojnog djelovanja našeg topništva. Na vježbi je bio kompletan vrh Ministarstva obrane i Zbornog područja na čelu s Načelnikom Glavnog stožera Hrvatske vojske generalom Franjom Feldijem i ostalim zapovjednicima ratnih postrojbi. Vježba je ocijenjena najvišom ocjenom, a general Feldi osobno me pohvalio za pripremu, te vođenje vježbe kroz planirane točke, kao voditelja vojne vježbe. Taktička grupa "Dunav" rasformirana je 1998. godine nakon mirne reintegracije istočne Slavonije. Nakon toga prebačen sam u 304. logističku brigadu na dužnost pomoćnika načelnika stožera za operativno planske poslove. Umirovljen sam 2005. godine, rekao je  Bakale.

Zbog svog angažmana u Domovinskom ratu i nakon rata dobio je niz pohvala, Pohvala načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske 1992. godine, Pohvala zapovjednika 110. brigade Hrvatske vojske 1992. godine, Pohvala načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske 1993. godine, Pohvala zapovjednika Zbornog područja Karlovac 1993. godine, Pohvala Vrhovnog zapovjednika za učešće na prvom vojnom mimohodu Oružanih snaga 1995. godine, Pohvala zapovjednika Vojnog učilišta "Petar Zrinski" 1995. godine, Pohvala Zapovjednika TG "Dunav" za uspješno formiranje i provedbu bojne spremnosti 1995. godine, Pohvala načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske 1998. godine i Pohvala zapovjednika Prvog zbornog područja Oružanih snaga Republike Hrvatske 2002. godine.

Odlukom zapovjednika Oružanih snaga odlikovan je sljedećim odlikovanjima: Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti, Medaljom Oluja, Redom Hrvatskog pletera i Redom hrvatskog trolista.

Nikola Bakale izuzetno je aktivan posebno kada je u pitanju briga o hrvatskim braniteljima i o njihovom statusu. Član je Izvršnog odbora Udruge pripadnika 110. brigade, predsjednik Odbora za hrvatske branitelje i stradalnike Domovinskog rata u Karlovačkoj županiji i vijećnik Županijske skupštine Karlovačke županije.

-Uvijek može biti bolje za branitelje, ali mislim da je zakonskom regulativom od kako je ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved puno toga regulirano. Smatram da je puno toga riješeno što se tiče statusa branitelja i da se nitko ne može žaliti ako je išao za rješavanjem svoga statusa, danas je problem koji ukazuje na starost samih branitelja i njihovu skrb, te bi trebalo otvarati veći broj namjenskih domova za smještaj braniteljske populacije, a gdje bi imali potpunu zdravstvenu i socijalnu skrb, a toga danas nema i branitelji čekaju na dom od osam do deset godina, a to je nedopustivo. Također se iskazuju problemi kod djece hrvatskih branitelja, ne poštuju se sva prava koja imaju, ne poštuje se prednost kod zapošljavanja, isto je i kod djece poginulih branitelja, tu bi trebalo nešto popraviti, a pogotovo ako se odnosi na zapošljavanje u javnim ustanovama i državnim službama. Ima branitelja, koji iz razno raznih razloga žive na rubu egzistencije, zašto je tako, to je veliko pitanje. Nažalost, ima hrvatskih branitelja, koji su među beskućnicima, tim ljudima se sustavno pomaže preko svih institucija. No, ljudi s takvim problemima to prikrivaju, ne žele u sustav socijalne skrbi. Udruga pripadnika 110. brigade Hrvatske vojske pokušava pomoći svojim članovima i pripadnicima, za one koji su u teškoj situaciji pripremamo pakete za Božić, vodimo brigu o tim ljudima, koliko je to u našoj mogućnosti. No, hrvatski branitelji su samozatajni, ne vole javno iznositi svoje probleme, napomenuo je Bakale.

Prije Domovinskog rata bio je obrtnik, imao je trgovinu, a kada je obukao uniformu imao je troje male djece, to ga nije spriječilo da se stavi na raspolaganje u obrani svog grada i države.

-Još 1990. godine bio sam obrtnik, imali smo trgovinu i tako smo zarađivali za život. Imali smo žena i ja troje male djece, četvrto dijete, sin, rodio se za vrijeme Domovinskog rata, 1. srpnja 1993. godine. Bilo je teško, na prvoj crti bojišnice bio sam izložen neprijateljskom djelovanju i nekoliko puta sam bio u teškim situacijama. Kao pripadnik 2. satnije prve pješačke bojne 110. brigade prilikom osvajanja vojarne Logorište 5. listopada 1991. godine ranjen sam od strane neprijateljske topničke granate. Uvijek mi je bila važna briga o suborcima, stalno sam u akcijama vodio brigu o ljudima iz svoje postrojbe, to mi je bilo najvažnije, istaknuo je.