"Uspjeli smo održati članstvo za vrijeme pandemije i ostvarili smo zavidne rezultate"

Trener Karate kluba "Karlovac 1969" Dario Keča član je Upravnog odbora Hrvatskog karate saveza i uključen je u sve aktivnosti u hrvatskom karateu. U Hrvatskoj su ove godine organizirana tri velika međunarodna natjecanja, Europsko prvenstvo, Balkansko prvenstvo i Svjetski kup, a za organizaciju tih natjecanja primljene su brojne pohvale. Na Europskom prvenstvu u Poreču nastupio je i član Karate kluba "Karlovac 1969" Dino Povrženić. Tijekom ove godine i ostali članovi kluba bili su aktivni i ostvareni su vrlo zapaženi rezultati. Razgovarali smo s trenerom u klubu i članom Upravnog odbora Hrvatskog karate saveza Dariom Kečom o stanju u klubu i u hrvatskom karateu.

Kakva je bila ova sezona za hrvatski karate?

-Mi smo jako dobro izgurali ovo izazovno razdoblje, uspjeli smo čak i organizirati Europsko prvenstvo u Poreču, iako se do zadnjeg nije znalo u kojem će pravcu sve ići. Nedavno je bilo i Balkansko prvenstvo, gdje je došlo jedanaest reprezentacija . Prepoznatljivi smo kao super organizatori, sve smo pohvale dobili. Čak je održan i Svjetski kup. Nama je sada ta baza Istra, zbog organizacije i zbog dvorane Žafike u Poreču koja nam je na raspolaganju na jednoj višoj razini. Domaćini nas lijepo prihvaćaju. Tri velika natjecanja organizirali smo u Hrvatskoj, jer se dogodilo da su neki odustali zbog ovih izazova. Imali smo i izuzetne rezultate. Dečki su postali ekipni europski prvaci, cure su bile treće, a bilo je tu još i pojedinačnih medalja. Tako da je to jedna sjajna stvar za hrvatski karate. Šteta za Olimpijske igre što nije osvojena medalja, super je bilo da je naš Ivan Kvesić bio tamo, to je veliki rezultat samo se plasirati tamo među tih deset, osam izravno kroz kvalifikacije. Međutim, to je tako, malo je falilo, puno trebalo da dođe do medalje, ali idemo dalje. Nastojali smo održati sva državna prvenstva, što se do sada realiziralo, uz sve mjere koje su se tražile. Tako da vlada jedno zadovoljstvo i ja vjerujem u svjetlu budućnost.

Treba li brinuti za budućnost hrvatskog karatea?

-Svakako ne, mi smo jedan od najmasovnijih sportova i dalje postoji veliki interese za karate i borilačke sportove, tako da organizacijski i tradicionalno i po svim mjerilima i sada nakon ponovno malog žešćeg aktiviranja bilježimo rast. To je zadovoljstvo i znači da kvalitetno radimo i da to roditelji i djeca prepoznaju.

Sva natjecanja organizirana su uz poštivanje epidemioloških mjera. Je li to bio veliki posao?

-Da, to je financijski predstavljalo velike izazove, zato što je na samom Europskom prvenstvu bilo dvanaest liječnika, koji su morali svaki dan testirati natjecatelje. Svaki dan po izlasku iz hotela natjecatelji su testirani, nismo zabilježili niti jedan slučaj da je neka osoba bila pozitivna. Bili su vrlo visoki standardi i uspjeli smo sve odraditi kako treba. Dobili smo sve pohvale od Europske organizacije i Svjetske organizacije, tako da ćemo u budućnosti opet dobiti domaćinstvo Europskog prvenstva.  

U Poreču na Europskom prvenstvu bio je i član vašeg kluba Dino Povrženić, ali nije uspio doći do medalje. Kako to komentirate?

-Konkurencija je bila vrlo jaka, to je bio zadnji kvalifikacijski turnir koji je bodovan za odlazak na Olimpijske igre. Sve je po malo odigralo svoju ulogu. Tu je i taj dio završavanja fakulteta i zapošljavanje. Dino je stvarno odradio koliko je mogao, drugo kolo, bilo je problema i sa sudačkim odlukama. Međutim, moglo je biti i bolje, no ja sam zadovoljan s time. Svi smo htjeli da to bude medalja, no previše toga se dogodilo unutar tri mjeseca, pa nismo mogli sve izgurati, taj trenažni proces, niti kvalitetne sparinge, no on je još tu. Diplomirao je, zaposlio se, očekujem da će odraditi još koju sezonu, za gušt. Ova prva godina je godina adaptacije, kako ima malo slobodnih dana. Na kraju godine bit će drugačije. Dobit će novi ugovor, a po kojem će moći više trenirati. To neće biti profesionalizam, međutim on ima tolike kapacitete da možemo odlučiti zagristi. Još uvijek vjerujem da može do medalje na Europskom prvenstvu.

Može li klub iznjedriti novog Dinu Povrženića?

-To je sada veliki izazov, mi imamo zbilja jednu mladu i nadarenu generaciju, koja je jako talentirana. Imamo barem pet, šest potencijalnih reprezentativaca, koji ako izdrže i zadrže su u klubu i ostanu motivirani mogu puno napraviti. Danas su vremena vrlo izazovna, ogroman je utjecaj tehnologije, medija i okoline, to je neko novo odrastanje s kojim se ne suočavamo samo mi u našem klubu, to i ostale kolege govore iz loptačkih i drugih sportova. Mi imamo zbilja potencijal, nastojat ćemo to iskoristiti. Trener Ivan Puklavec jako dobro radi s mlađim uzrastima, treba još više angažmana, razmjene s drugim klubovima, jedno odricanje za koje treba biti spreman. Treniramo, radimo da bi imali vrhunskog sportaša, naravno radimo i s onima koji treniraju karate na razini da se izgrade kao čvrsti ljudi, da dobiju štih koji će ih pratiti cijeli život. Ja vjerujem da ćemo u tome uspjeti, jer ako trener nema ambiciju, onda ne može imati niti sportaš. Mi treneri moramo naći motiv. Na razini Hrvatske je problem, premalo je u školama tjelesnog odgoja, dva sata je premalo. Nadamo se da će se naći neki model i pogurati to ne samo zbog vrhunskog sporta, nego zbog sporta kao očuvanja imuniteta, zdravlja, psihe, svega. To su mnoge europske zemlje prepoznale, pa imaju i dva sata dnevno tjelesnog odgoja i nama susjedna Slovenija ima puno više od nas. Teški izazovi nas čekaju u idućih desetak godina. Mi smo tu pozitivni, mi ćemo uvijek izvući najbolje od onih koji dolaze k nama i rade.

Dino Povrženić je poseban, jer ima i jak voljni moment. Koliko je to važno?

-Naravno da je važno. U bilo kojoj aktivnosti ili zanimanju izvrsnost zahtjeva karakter, a naravno upornost i neprekidno usavršavanje. I kada se klikne s osobom, onda nema problema. Nismo imali uvjete za rad unutra, vani je bilo minus deset, Dino je trčao ujutro u 6 sati i 15 minuta. On je bio takav tip sportaša da je od malih nogu imao taj karakter i jednostavno mi je vjerovao, Nikada nije bilo prehlade, niti ničega, to je jedna psiha, pogotovo u borilačkom sportu, koji zahtjeva primiti udarac, zadati udarac i tako. Tu je i moment suđenja, tu je i čvrsti trening, jedna izgradnja, a onda kasnije kada dođu životni izazovi, sve je lako.

Jeste li imali osipanje članstva u klubu za vrijeme pandemije?

-Kod većine klubova dogodilo se osipanje članstva u ove dvije godine, mi smo uspjeli održati članstvo. Nama se veliki broj djece vratio i sada se upisao. Bilo je tu dosta opreza. Neki klubovi pali su za 30 do 40 posto članstva. Neki su se članovi sportskih klubova odviknuli od sporta i ušli u komfornu zonu. Mislim da smo previše bombardirani tom koronom, to dominira našim životima, treba ipak malo pozitive, tu smo, živi smo. Mi u klubu imamo dobar odaziv, a on je dobar i u tim grupama u kojima radimo razvoj i motoriku, jer to radimo vrlo kvalitetno. Mi smo prvi pokrenuli te modele treninga, davno prije kada sam ja počeo raditi. Trudimo se sa svojim angažmanom, oblicima treninga, s komunikacijom, sa svime da to ide, roditelji su zadovoljni, djeca su zadovoljna. Treneri su ključni ljudi, ako su oni motivirani, oni mogu napraviti takav trening, da će djeca jedva čekati da dođu na idući trening. Danas treba čuvati trenere, treba ih poticati, da oni koji su do sada radili ostanu i dalje raditi uz nova usavršavanja. Uz njih trebaju i mladi, novi, talentirani treneri željni rada i uspjeha, takve trenere treba razvijati. Ukoliko nema "svježe krvi", ako se jedna osoba koja je dominirala klubom makne, nastane praznina. Sport je vječno mlad, on je optimizam i rad. Trebamo naći modele kako educirati trenere, zadržati ih i da oni motivirani rade dalje i nastave tradiciju i odlične rezultate. Nije tu bitan samo sportski rezultat, tu je niz drugih izazova i akcija, koje trener danas obnaša, administracija, prijava projekata i stalna komunikacija s roditeljima. Podržavam kolege trenere, našem gradu treba sve više profesionalnih trenera. Vjerujem da ćemo s novom Strategijom razvoja sporta u gradu Karlovcu imati bolje rezultate i da će karlovački sport ponovno iznjedriti vrhunske sportaše. Seniorski sport je teško održiv, on traži profesionalni status, mi imamo sreću da uvijek netko iskoči.  

Jeste li zadovoljni učinkom članova kluba na državnim prvenstvima?

-Jesam, sigurno može biti bolje. Seniorski sport sada se u klubu svodi na pet, šest natjecatelja. Imamo dosta tih mladih koji imaju potencijala, mi imamo trend osvajanja medalja pogotovo u tim mlađim uzrastima. Ova generacija ima nadarenih natjecatelja i u ženskoj i u muškoj konkurenciji i moramo je zadržati. Ako se netko počne baviti karateom sa sedam godina i počne se natjecati s deset godina, kod nas je to minimum i da izdrži do sedamnaest, osamnaest godina, to je sedam godina natjecanja, uspjeha i neuspjeha, drugi su izazovi. Mislim da smo zadovoljni s rezultatima, onima koji su talentirani i žele više, moramo osigurati više treninga, više situacijskih modela, kako bi postali sve izvrsniji. Danas više nije tajna kako trenirati, svi imaju you tube, svi znaju kondicijski trening, svi imaju neke psihološke treninge, toga ima i više nego dovoljno. Stvar je motiva trenera, da on svoje slobodno vrijeme i sve svoje snage iskoristi da taj sportaš bude čim bolji. Onda, da taj sportaš ima podršku roditelja i da je tu njegov karakter i onda imamo model i mogućnost razvoja vrhunskog sportaša i to ide u dobrom smjeru. Mi imamo u tome dosta iskustva i ja imam dosta iskustva u svemu tome. Sada je nova generacija, kojoj treba malo drugačiji pristup, ali su elementi i mehanizmi jednaki. To su krv, znoj, suze i malo smijeha na kraju kada si sretan, kada pobijediš. Jedan dobar motiv je u klubu, imamo modele da naše vrijedne sportaše, koji su bili natjecatelji, educiramo kako bi oni počeli trenažni proces u klubu lagano, da imamo i njih u vidu. Neka jedan ostane raditi ozbiljno, a ostali koliko mogu, opet ćemo imati taj slijed.

Je li sezona gotova?

-Imamo još nekoliko natjecanja, Euro kup u Poreču i nekoliko manjih natjecanja. Što se tiče reprezentacije Hrvatske, očekuje ju nastup na Svjetskom prvenstvu u Dubaiju kroz nekoliko tjedana. Dino Povrženić imao je slobodan ulaz u reprezentaciju, ali smo odlučili preskočiti ovaj ciklus, jer je bilo nemoguće ispoštovati program zbog posla. U njegovoj kategoriji neće nitko otići na Svjetsko prvenstvo. On je jedini mogao do nekog rezultata, ali bilo je pošteno da kažemo da nećemo ići, jer nije fer da samo putujemo. Dino će konkurirati iduće godine za Europsko prvenstvo, kada se sve posloži. U klubu idemo dalje, svake godine moramo zadržati letvicu na državnoj razini, što se tiče rezultata, to je onaj osnovni model. Imamo masovnost u klubu i dobru organizaciju. Tu nam je predsjednik Želimir Feitl, koji pomaže svojim savjetima i iskustvom, imamo dobro posložen klub i dobre međuljudske odnose, koji su pokretač svega.