Uskrs u mojoj obitelji… već sad sve miriše na uskrsni doručak!

Iako se povezuje s obiljem, uskrsni stol za razliku od trpeze drugih blagdana - ipak uključuje mnoštvo povrća i druge, "laganije“ hrane. Uskrsna trpeza služi se već od jutra, što odgovara mnogima koji su se tijekom prethodnih dana suzdržavali od hrane. Doručak predstavlja jelo kojem se za Uskrs posvećuje najviše pažnje, stoga se i najviše pamti i povezuje s ovim blagdanom.

Svatko od nas ima neki običaj na koji način teku pripreme za Uskrs. U mojoj obitelji je otac zadužen za kuhanje šunke. To iziskuje doista puno vremena. Kuha je cca 6 sati u kotlu na laganoj vatri. Nakon toga odstoji par sati u istoj i tek onda se jede. I za to je oduvijek zadužen tata, jer on to priprema s puno ljubavi i u tome je iskusan. Dok mama i ja smo zadužene za sve ostale kućanske obveze i pripremu slastica, francuske salate, uskrsnog ručka.

Otkad su nam u obitelj stigla dva mala člana (Jakov i Lucija) pisanice su postale njihova glavna zanimacija. Ne znam kako da vam to prenesem riječima, ali svi blagdani su u našoj kući obasjani s puno smijeha, zajedništva i ljubavi. To je vrijeme kad smo svi na okupu, nitko ne ide na posao... i samo veselje kruži među nama. Uskrs postaje obiteljsko slavlje u punom smislu te riječi - za obiteljskim stolom. Unos proljeća u obiteljski dom, osobito kroz cvjetne bukete, dekorativni prilozi na stolu, u zajedništvu s pisanicama i ostalim darovima iz prirode, stvaraju uskrsno ozračje.

Uskrsna košarica je košarica od pletenoga pruća u kojoj se stavlja hrana za uskrsni blagoslov. Mama obavezno priprema košaricu za blagoslov. Jer to mora biti posebni, štikani, ispeglani tabletić (još uvijek nisam dovoljno stara da to razumijem), u košaricu stavlja uskrsnu hranu kao što je pogača (kruh), sirnica, pecivo (pince, vrtanj ili pletenica), pršut ili šunku, kuhana jaja (pisanice ili oguljena), hren, mladi luk... Jedan od najpoznatijih običaja vezanih uz Uskrs je bojanje jaja. Ova je simbolika povezana s proljećem kad se nakon zimskoga mirovanja priroda ponovno budi i cvjeta šarenim bojama. Za kršćane jaje slikovito izražava „grobnu tišinu“ iz koje izlazi novi život, tj. Isusov izlazak iz groba na uskrsno jutro. Jaja su se u prošlosti bojila prirodnim bojama od kojih je najraširenije bojenje ljuskama luka. Mi smo isprobali sve tehnike, ali najljepša su prirodno obojana jaja s lukom, kurkumom, ciklom... Izuzev dječjih, naravno.

Običaj paljenja uskrsnoga krijesa ili “vuzmice” proširen je po cijeloj sjeverozapadnoj Hrvatskoj, ali i drugdje. U običaju paljenja uskrsnoga krijesa, barem u prošlosti kada je taj običaj prihvatilo i kršćanstvo, ali i kasnije, bila je prisutna plemenita ideja seoskoga okupljanja, pjevanja uskrsnih pjesama i zajedničke proslave tog najvećeg kršćanskog blagdana. A sve se održavalo oko vatre, oko ognja, oko svjetla. Kršćanima je svjetlo – Krist i u sebi ona ima duboku simboliku. Ona je znak kojim se izriče božanstvo i njegovo djelovanje: oganj prosvjetljuje, grije, razara i preoblikuje. U našoj obitelji se složi naš mali krijes i palimo ga pred večer u obiteljskom zajedništvu i veselju. Svaki kraj, svaka obitelj ima neke svoje specifične običaje i navike. Ali na kraju je najvažnije to zajedništvo i ljubav.

U nastavku sam vam pripremila recept za malo drugačiju pripremu uskrsne šunke! Probajte, ne mora svake godine biti isto! Sretan Uskrs želi vam vaša Dijana!