"Uskrs nam stavlja druge naočale kroz koje drugačije promatramo svoj život"

U vrijeme pandemije koronavirusa vjernici se na poseban način pripremaju za blagdan Uskrsa. Vjernici se za Uskrs pripremaju kroz korizmu, koja je ove godine bila od 26. veljače do 9. travnja. U ovim posebnim uvjetima i u karlovačkom dekanatu bile su pripreme za Uskrs. Na čelu dekanata od 2015. godine je prečasni Dražen Karačić. Karačić je došao u Karlovac 2013. godine, kada je preuzeo župu Presvetog Srca Isusova u Novom centru. Razgovarali smo s karlovačkim dekanom o pripremi za Uskrs, o značenju tog kršćanskog blagdana za vjernike i o ovogodišnjoj specifičnoj situaciji u kojoj dočekujemo Uskrs.

Koji je značaj Uskrsa i što on znači vjernicima?

-U životu svakog čovjeka postoje dva važna događaja a to je rođenje i smrt. Oba događaja itekako su važna za svakog pojedinca i za njegovu obitelj. I mi kršćani pripremamo se i posadašnjujemo dva važna događaja a to je Kristovo rođenje – Božić, kojemu prethodi vrijeme priprave – Došašće; te Kristovo uskrnuće – Uskrs, kojemu prethodi vrijeme priprave – korizma, te Veliki tjedan, koji nas uvodi u Otajstvo Kristove muke, smrti i Uskrsnuća. Značenje Uskrsa za nas vjernike je veliko. Uskrs nam stavlja druge naočale kroz koje drugačije promatramo svoj život, svoje poslanje, svoje križeve i patnje, svoje životne muke i umiranja. Potrebno se je nanovo odozgo roditi i postati novi čovjek u Kristu Isusu. Nakon Uskrsnuća ništa više nije ISTO.

Kako se vjernici pripremaju za Uskrs?

-Vrijeme korizme pomaže nam da zavirimo u svoj život, u svoje srce, da prepoznamo i priznamo što to ne valja kod mene – ne kod drugoga, te da se iskreno pokajemo i molimo Gospodina za promjenu svoga života. Crkva nam daje sredstva u ovo vrijeme a to su: post – odricanje, molitva – ustrajnost, te djela milosrđa – konkretna ljubav prema potrebnima. Tako da se vjernici intenzivnije pripremaju i dopuštaju svaku darovanu godinu u korizmi mijenjati sebe i svijet u kojem žive. Ići za Kristom, slijediti Ga, biti s Njime – donosi novo rođenje i rađa novog čovjeka.

U ovoj situaciji epidemije kako dočekati Uskrs?

-U ovoj situaciji epidemije koja je "okupirala" mnoge zemlje, pa tako i našu domovinu, posebne su prilike koje rađaju novim oblicima i mogućnostima priprave za Veliki tjedan i Uskrs. Ostali smo bez onoga poznatoga i uhodanoga sadržaja koji smo često konzumirali i činili automatizmom a da nas ništa nije dotaklo i promjenilo. Otvaraju se novi pogledi, nove mogućnosti, pojavljuju se i novi proroci, koji imaju svoje tumačenje svega na ovosvjetskoj pozornici. U Crkvi postoje važne stvari a to su poniznost i poslušnost. Obje osobine rese mudrog i strpljivog čovjeka, kršćanina i vjernika, koji sluša svoje pastire, papu Franju i naše biskupe, nadbiskupa Josipa, biskupe Ivana i Miju, zajedno s njima moli i tako ostvaruje svoje poslanje i zadaću u ovom svijetu. Crkva se kroz ovo vrijeme nemogućnosti zajedničkih slavlja vjernika u svojim župnim crkvama i samostanima, priprema na različite načine. U tome nam pomažu naši katolički mediji i drugi mediji na razini države i lokalne zajednice, te na različite načine otvara nova slavlja u našim kućnim crkvama a to su naše obitelji. Zbližili su se stariji i mladi, djeca i roditelji, različite generacije – počelo se zajednički moliti, vidjeti drugoga u pravome svjetlu, čuti ga i saslušati.

Kako u ovo vrijeme kada nema svetih misa komunicirate s vjernicima?

-Teško je vjernicima bez svojih svećenika, a i svećenicima bez svojih vjernika. Hoćemo li nakon OVOGA, više cijeniti jedni druge? Nadam se da hoćemo. S vjernicima komuniciramo na različite načine, a najjača komunikacija jest molitva i to zajednička i iskrena.

Da li radi crkveni Caritas i na koji ćete način će se pomoći onima koji su u potrebi?

-Naš nadbiskupijski Caritas i župni caritasi, uz potporu civilnih vlasti, crvenog križa i mnogih drugih udruga uvjek su spremni pomoći najugroženijima u okviru svojih mogućnosti. Uz epidemiju, pogođeni smo i jakim potresom, posebno ona područja koja su najviše stradala. Mnogi ljudi ostali su bez krova, bez svojih domova, bez sigurnosti i svjetle budućnosti. Stradala je i naša prvostolnica, katedrala u Zagrebu i mnoge župne crkve. Trebat će mnogo zajedništva, solidarnosti, upornosti u obnovi materijalnoj ali i duhovnoj. Mnogo nas toga čeka u skoroj budućnosti, budimo povezani u molitvi i spremnosti uvijek drugome pomoći.

Koja je vaša poruka u ova teška vremena?

-U zajedništvu svih kolega svećenika našeg karlovačkog dekanata: velečasnog Antuna Kolića, velečasnog Lovre Zaplatića, braće pavlina fra Maria Škrtića, fra Juraja Domšića, fra Euzebija Kneževića i fra Stjepana Hruškara, velečasnog Duje Kurtovića, fra Krunoslava Alberta, fra Marina Kuzminskog, fra Bogdana Cvetkovića, velečasnog Nikole Sanjkovića, velečasnog Filipa Pavlovića, monsinjora i rektora Nacionalnog svetišta svetog Josipa Antuna Sentea, velečasnog Vlade Mikšića, monsinjora Ferdinanda Vražića, te sestara Kćeri Božje Ljubavi, sestara Klanjateljica Krvi Kristove, Družbe sestara franjevki od Bezgrešne te u svoje osobno ime kao dekan, želim svim vjernicima, svim ljudima dobre volje ispunjen i blagoslovljen Uskrs, obasjan Kristovim svjetlom i novom nadom u pobjedu nad zlom, te završetak ovoga vremena obilježenog epidemijom, te početak novoga života u boljim životnim uvjetima. Zahvalni smo posebno svim onima koji se žrtvuju i brinu za naše zdravlje i živote, našim herojima, od državne razine do one lokalne, poštujmo sve propise i uredbe, te naravno OSTANIMO DOMA. A svima koji su izgubili svoje najdraže želimo izraziti svoju blizinu i sućut, te nadu u ponovni susret s njima u vječnosti. Krist je uskrnuo, aleluja!

Branko Obradović