"Uskočio sam trenutno na mjesto trenera, nije ustvari imao tko drugi, pa tko će nego kapetan momčadi"

Tin Panjević već je godinama jedan od najistaknutijih karlovačkih košarkaša, predvodi seniorsku momčad Košarkaškog kluba "Šanac" u Drugoj košarkaškoj ligi zapad za muške. Tijekom zimske pauze Goran Starčević odstupio je s mjesta trenera, pa je dogovorom igrača i vodstva kluba trenerski posao preuzeo Tin Panjević. Tako Panjević sada ima dvostruku ulogu trenera i igrača. Košarkaški klub "Šanac" ostvario je u prvenstvu u deset susreta šest pobjeda i četiri poraz. U drugom dijelu sezonu momčad je pod vodstvom Tina Panjevića ostvarila jedan poraz, Karlovčani su poraženi na gostovanju u Kraljevici, a kod kuće su trebali igrati s "Adriom" iz Poreča, ali je susret odgođen. Razgovarali smo s Tinom Panjevićem o njegovoj igračkoj karijeri, o dvostrukoj ulozi u klubu, o očekivanjima do kraja prvenstva i o planovima za budućnost.

Koliko dugo si u košarci i kako baš košarka?

-U košarci sam 22 godine, ustvari bit će uskoro. Kako je došlo da se bavim košarkom, pa  došlo je spontano na Rakovcu u kvartu, haklali smo tri na tri i tako sam počeo trenirati u tadašnjoj "Žoroni" koju je vodio veliki zaljubljenik u košarku Žarko Hajdin Žora. Volim ja i mali nogomet i ostale sportove, ali ipak je glavna košarka.

Kakav je bio tvoj igrački put?

-Da, počeo sam u Košarkaškom klubu "Žorona", a zatim nastavio igračku karijeru u "Šancu". Karijeru u "Šancu" prekinuo sam u jednoj sezoni, kada sam bio član Košarkaškog kluba "Duga Resa". Mislim da ću do kraja igračke karijere biti u "Šancu".

Tijekom zimske pauze Goran Starčević odstupio je s mjesta trenera prve momčadi, pa si ti preuzeo i trenersku ulogu, kako je došlo do toga?

-Pa, ja ne bih rekao da je Goran Starčević odustao, ja mislim da je kod Gorana došlo do faze kada se on malo zasitio i uzeo si je pauzu. Vratiće se Goran, ne vjerujem da neće, možda u mlađe dobne kategorije, sa seniorskom ekipom je malo komplicirano, ja ga razumijem u potpunosti. Ja sam tu uskočio trenutno, nije ustvari imao tko drugi, pa tko će nego kapetan momčadi.

Kakav je po tebi interes mladih za bavljenje košarkom?

-Pa da, interesa ima, ali nije to ni približno kako je to bilo prije i nije to ni približno ozbiljno kako je bilo prije. Prije se, ne znam, mali nogomet igrao u kvartu, puno ozbiljnije se košarka haklala, svi sportovi su se haklali, danas nije to baš praksa. Mladi su sve više na mobitelima, mi smo bili stalno vani, nije baš više tako, ali da se trenira, trenira se,  mislim evo "Kelteks" je u odbojci u Superligi i pretežno su mlade cure, mlada ekipa je u rukometu, u sportu ima mladeži, ali to ni približno nije kao prije i sve je manje te konkurencije, konkurencija je uvijek zdrava.

Neki misle da Karlovac nije podneblje za košarku, jer nema visokih mladih ljudi, kakvo je tvoje mišljenje?

-Ne znam, ja sam odrastao u vrijeme kada je bilo visokih dečki, sada ne znam, možda jednostavno iz tog razloga što mladi više toliko ne ulaze u sport, pa ni u košarku. Ja vidim na cesti visokog čovjeka, samo što nije u košarci.

Proteklog ljeta bio sam ugodno iznenađen, utakmice Ljetne amaterske košarkaške lige pratio je veliki broj ljudi, Šanac je redovno bio pun, što znači da Karlovčani vole košarku, kakvo je tvoje mišljenje?

-Ja mislim da ljudi u Karlovcu jako vole košarku, samo dugo vremena nije bilo pravog rezultata, pojavila se neka crna slika oko košarke, mislim da bi jedan dobar rezultat u skorije vrijeme mogao progurati naprijed opet populaciju prema košarci, odnosno da se gledatelji vrate na tribine. Ovo u Šancu bilo je predivno prošlog ljeta i to treba definitivno ponoviti opet ovog ljeta.

Zaista je bilo lijepo u Šancu, dolazile su cijele obitelji, ljudi su gledali košarku i družili se, je li to po tebi bila prava promocija košarke?

-Stvarno je bila lijepa atmosfera u Šancu, bilo je predivno za gledati, dok sam gledao druge ekipe, a bilo je jako lijepo za igrati u takvoj atmosferi. Ja sam takav igrač, volim košarku i s istim žarom i voljom igram susrete Ljetne amaterske lige u Šancu i prvenstvene utakmice u Sportskoj dvorani na Rakovcu.

Koliko se trenutno radi na treninzima?

-Radimo naporno na treninzima, radimo dosta, imamo malo problema sa seniorima, neki igrači rade, neki imaju obitelji, trebalo bi malo više to stimulirati financijski, pa bi možda bilo i malo ozbiljnije. Ali radi se dobro, upotpunili smo se s mlađim dečkima, koji su juniori i trenira se dosta. Popraviti se normalno može jako puno toga, ali evo za sada, od kada sam ja tu, ja sam zadovoljan.

Može li se u ovoj sezoni napraviti iskorak?

-Pa, ove godine usudio bih se reći što se tiče lige da je to gotova priča, jer je "Pula 1981" nama otišla daleko, ali iskorak u igri možemo napraviti. Naš je problem što niti u jednoj utakmici nismo kompletni. Što se tiče prvenstva, presudila je ta utakmica u Karlovcu s "Pulom 1981", koju smo izgubili, smatram da smo tu utakmicu definitivno trebali dobiti i mislim da smo imali priliku pobijediti u toj utakmici, poraz je usmjerio cijelo prvenstvo u drugom smjeru.

Goran Starčević je bio dosta razočaran nakon te utakmice, je li možda kasnije zbog tog poraza odstupio s mjesta trenera?

-Ne bih rekao da je odstupio zbog tog poraza, jednostavno je ta utakmica usmjerila sezonu. Poslije toga smo izgubili u Kastvu i Pazinu. Smatram da smo dobili utakmicu s "Pulom 1981" da bi ekipa ostala cijela na okupu i da ne bi kiksali niti u Kastvu niti u Pazinu, no što je tu je, idemo dalje.

Većina igrača radi, studira ili ide u školu, pa je teško složiti se, pogotovo na treningu, a bez dobrog treninga teško da se može nešto napraviti, je li se slažeš s time?

-Definitivno, tu se slažem, u malo ozbiljnijem sportu treba se trenirati svaki dan, pa i po par puta dnevno. Ovdje kod nas je problem treninga, nas ima na treninzima, ali nema konstante da jedan igrač dođe svih pet dana u tjednu na trening, to su rijetkosti.

Još si u dobroj formi jesi li si zacrtao do kada ćeš igrati?

-Pa, to se baš ne bih složio da sam u nešto prebajnoj formi, igrat ću do kada će tijelo dati, nisam ja još star, tek sam u 28. godini. Mislim da ima tu još godina za dati, jedino moja je velika želja možda iskorak u neku višu ligu, pa da bude to samo malo ozbiljnije. Jasno to želim sa "Šancem", naravno ne planiram otići nigdje drugdje.

Što si dogovorio u klubu, do kada ćeš voditi momčad, do kraja sezone ili duže?

-Ja sam sada na to mjesto došao isključivo zato što nije imao tko, ja da mogu birati sada smatram da nisam sposoban voditi seniorsku ekipu. Košarkom se želim duže baviti i normalno zanima me jako trenerski posao, ali možda najprije s mlađim kategorijama, to bilo bolje za početak.

Sada su u Karlovcu trenutno tri košarkaška kluba, je li to potrebno i je li to dobro, kakvo je tvoje mišljenje?

-Pa, moje mišljenje je da smo mi premala sredina za tri kluba, mislim da smo premala sredina za dva kluba. Mislim da bi tu trebalo raditi i jednostavno se dogovoriti, napraviti jedan pošteni klub i krenuti napokon prema naprijed. Imamo suradnju s Košarkaškim klubom "Roling" u mlađim dobnim kategorijama.

Počeo si trenirati u "Žoroni", Žarko Hajdin Žora bio je veliki zaljubljenik u košarku, kakva su tvoja sjećanja na njega?

-Žora je bio fanatik, bio je jako dobra osoba, jako puno fali karlovačkoj košarci. Definitivno treba puno takvih ljudi, vjerujem da bi bilo puno bolje. To je osoba, koja je imala u autu tenisice i košarkašku loptu, ali i nas pet mladih igrača i vodio nas je gledati utakmicu ili igrati utakmicu, nebitno, definitivno fali takvih ljudi.

Govorili smo o toj prošlosti, ja se sjećam mi smo čekali u redu na Baniji da bi igrali na koš, bio je interes veliki, malo sam razočaran, napravljeno je igralište na Vunskom polju koje zjapi prazno, što ti misliš?

-Mislim da to nije vezano samo za košarkaško igralište, ne vidim ja baš da djeca i mladi igraju nogomet, ne igraju se niti drugi sportovi. Mi smo čekali u Šancu više od pola sata da dođemo na red. Danas su mladima važniji mobiteli, laptopovi i tableti.

U momčadi ste Češković, Božić i ti najiskusniji i zje mišljenje?nate povući mlađe igrači, oni mogu puno naučiti od vas, kakva je situacija?

-Da, mi ih znamo povući, ali promijenila su se malo vremena to definitivno. Ja sam upijao od starijih igrača, od Starčevića, Silvašija i Perisa kada su igrali, od njih sam puno naučio. Jedva sam čekao da mi pokažu nešto novo, danas, recimo, nije takva situacija. Mislim da bi danas mladi igrači puno više trebali učiti od nas starijih.

Imate u klubu mlađe uzraste, ima li talentiranih mladih igrača?

-Pa, talenata ima, ima talenata, mislim ne bih nikoga posebno izdvojio, ali ima dobrih dečki, ima i mlađih dečki, koji su sada mlađi kadeti, imaju i onih koji su sada juniori. Ima znači košarkaša u Karlovcu, definitivno ima i to u sva tri kluba ima talentirane djece, radi se. Čini mi se da ide na bolje.

Je li sada dođeš koji put na hakl u Šanac ili pretežno haklaš tri na tri na Rakovcu?

-Sada igram u Šancu Ljetnu košarkašku amatersku ligu, dok sam bio mlađi dolazio sam u Šanac, ali rekao sam već da se dugo čekalo. Tada se čekalo ne samo u Šancu, nego i na drugim sportskim igralištima. Mi igramo tri na tri na igralištu "Bačvice" na Rakovcu, to je ostao kvartovski sport.

Što očekuješ sad do kraja sezone, evo nekako borba za vrh je prošla, da li bi te kao trenera i igrača zadovoljilo treće ili četvrto mjesto?

-Ne bih se prvenstveno trenutno sada zamarao rezultatom, svejedno nam je završili drugi ili peti, kako bude bit će što se tiče mjesta. Ja samo želim da se radi kvalitetno i da radimo temelje za budućnost, mislim da bi od toga trebali krenuti.

Grad Karlovac pripada središnjoj Hrvatskoj, igrali ste prije s klubovima oko Zagreba, već ste nekoliko godina u skupini Zapad, u takozvanoj "morskoj ligi", što je bolje?

-Ja nisam siguran, ne znam ni sam što je bolje, možda bi u viši rang bilo lakše ući iz ove lige u kojoj smo sada. Zašto smo mi tada odlazili, zato što se tada radila selekcija u klubu. Kada smo se mi preselili u skupinu Zapad ostali smo samo mi mladi, meni se čini da je ostao samo Razumić, koji je bio kapetan tada i ostao je Josipović. Mi svi ostali imali smo po šesnaest, sedamnaest, osamnaest godina. Kako smo tada prešli u tu ligu, tako smo i ostali. Mislim da je iz ove lige lakše napredovati.

Čini mi se da su u ovoj ligi veći troškovi putovanja, da se dalje vozi, a da ste ostali u ligi gdje ste bili sve su klubovi u Zagrebu i okolici, što misliš o tome?

-Pa sigurno da su u ovoj ligi troškovi puta veći, idemo po Istri, po Primorju, no već smo se naviknuli. Idemo nekoliko puta u Pulu, pa u Poreč, Pazin i Labin, to su dosta značajni troškovi putovanja, ali za sada smo tu. Pa mislim da je iz ove lige lakše ići dalje i treba težiti takvim stvarima, treba imati ambicije i definitivno se nadam se da ćemo se u budućnosti i mi vratiti u Prvu ligu.

Tin, košarka, posao, obitelj, je li uspiješ povezati te obaveze?

-Uspijem, ali teško, treba dosta i odricanja, ja mislim da trebaš biti veliki fanatik i imati veliku volju za takve stvari. Ja volim košarku i igram košarku, sve su mi to prijatelji i družim se s prijateljima tako da mi nije teško. Imam naravno i podršku obitelj, žena i dijete svi stoje iza mene. 

Hoće li se i sin baviti košarkom?

-Ne znam da će se odlučiti za košarku, ali je u sportu, počeo je trenirati nogomet, pa se prebacio na boks. Sin sada ima šest i pol godina, a u kojem će sportu završiti to stvarno ne znam, još je malen da se definitivno odluči, ali glavno da je u sportu.