Uoči Josipova na Dubovcu se okupilo 1500 hodočasnika

Devetu srijedu Velike pobožnosti svetom Josipu, 12. ožujka predvodio je vlč. Lovro Zaplatić, župnik Svetog Ivana Krstitelja iz Rečiće čiji su župljani predvodili brojne Josipove hodočasnike koji su došli iz Dubrovnika, Zagreba i Zagorja. Uz vlč. Lovru koncebrirali su preč. Vjekoslav Meštrić župnik Uznesenja BDM Marije iz Stenjevca, preč. Darko Pužin, župnik svete Klare u Zagrebu, vlč. Marijan Prepeljanić, župnik sveta Ivana Krstitelja Novo Čiće i sv. Antuna Padovanskog Bukevje, vlč. Dragutin Gereci župnik Pohoda BD Marije na Vinagori i Kraljice Mira u Marincima, te fra Veselko Grubišić duhovnik franjevačkog svjetovnog reda Dubrovnika, vlč. Đuro Zrakić umirovljeni svećenik, te mons. Antun Sente ml., rektor Josipova svetišta. Đakonsku su službu vršili đakoni Stanko Mikulić i Ivan Iviček. Već tradicionalno posebnu ljepotu liturgijskom slavlju dali su članovi župnog zbora i orkestra iz Rečice pjevanjem i sviranjem starih crkvenih pučkih i liturgijskih popijevki pod ravnanjem Tomislava Vrane.
Pozdravljajući preko 1500 Josipovih hodočasnika na početku misnog slavlja mons Sente je kazao kao je lijepo vidjeti ovo ispunjeno Josipovo svetište, dan nakon što je obilježena godišnjica smrti sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, koji je nakon pedeset godina ispunio Stepinčevu želju proglasivši u ime biskupa hrvatskog govornog područja ovu karlovačku crkvu Nacionalnim svetištem svetog Josipa zaštitnika Hrvatske.

-Ovdje je nekada bila močvara, a evo sada je crkva. Mnogi su dok se gradila govorili čemu tako velika, ali evo danas je često premala i Bog hvala da je tako. Drago mi je da ste došli iz različitih krajeva. Uistinu nas je veliki broj koji želimo moliti svetog Josipa zaštitnika Crkve i naše domovine Hrvatske da nas zagovara, da nam pokazuje put i da nas uči iznad svega ljubiti Boga i vršiti njegovu volju baš kao to prikazuje dogotovljeni najveći mozaik u Hrvatskoj Josipa Botterija Dinija i jučer postavljeni brončani kip Josipa, Marije i Isusa akademskog kipara Vida Vučaka, kazao je na početku misnog slavlja mons. Sente.

U prigodnoj homiliji vlč. Lovro je između ostalog kazao kako se nalazimo u korizmi i godini Jubileja kao hodočasnici nade.

-Hod, hodanje predmnijeva određeni napor koji valja uložiti da svladamo put. Predmnijeva i cilj i svrhu hoda i događaje koji će se zbiti na putu, određena otkrića…Potrebno je određeno vrijeme. Ovaj Isusov govor iz današnjeg evanđelja lakše ćemo razumjeti ako pogledamo cjelinu Lukinog evanđelja. Isus hoda zemljom, trudi se, propovijeda, naučava, susreće ljude, tješi ih, liječi. Jednom riječju daje se sav za čovjeka i čovjeku. Međutim, gledajući sve to – rezultat je zanemariv. Na sličan način možemo primijetiti da mnogi roditelji daju sve za svoju djecu, odriču se mnogo čega, trude se i riječju i primjerom dovesti ih na pravi put. Rezultat je često suprotan ili zanemariv. Često smo nestrpljivi i voljeli bismo vidjeti odmah rezultate svoga nastojanja. Ponekad je potrebno vrijeme da neke stvari sazriju. Vrijeme je pokazalo da Isus nije uzalud propovijedao, trudio se. Danas je njegova riječ djelotvorna i proširena po čitavom svijetu. Majka Monika je više od 30 godina molila za obraćenje svoga sina Augustina koji je lutao daleko od Boga. Duga i strpljiva molitva, ispunjena nadom urodila je plodom – obraćenjem njezina sina, i ne samo to: postao je svećenik, biskup, jedan od najvećih umova Crkve i svetac. Što bi bilo da je odustala kada je vidjela da je na početku molitva bez rezultata?
Raščlanimo li ovaj ulomak Evanđelja iz njega možemo iščitati tri tipa vjernika, tri načina kako provesti vrijeme korizme.
Ponajprije to je vjerski konformizam o kojem govori i papa Franjo u svojoj korizmenoj poruci kada nas poziva da budemo hodočasnici nade. Vjera postaje rutina, da bismo se pokrenuli čekamo nešto posebno. Zapravo se u vjerničkom životu ne događa ništa.
Drugi je tip vjernika poput ove Kraljice s Juga o kojoj govori Isus koja se pokreće, kreće na daleki i nesiguran put da čuje Salamonovu mudrost. U tome prepoznamo čovjeka vjernika koji kreće hrabro ispunjen nadom kroz ovo vrijeme korizme s vjerom da će susresti uskrsloga Gospodina koji će promijeniti njegov život. I treći tip vjernika je poput Ninivljana koji čuvši Riječ Božju kreću odmah u promjenu svoga života i razmišljanja.
Većina je donijela lijepe odluke na početku hoda kroz korizmu. Činili smo to i prijašnjih godina. Možda postajemo malodušni jer ne uspijevamo uvijek. Na kraju toga korizmenoga hoda ustanovimo da smo malo ili ništa ostvarili od zacrtanoga. Neka nas ne rastužuje to što nismo uspjeli, neka nas veseli ono malo u čemu smo uspjeli. Na tom korizmenom putu hodamo kao hodočasnici nade. Naša je nada Isus Krist. On je s nama na tom našem putu u našu nutrinu. Uz nas je u svim kušnjama, dvojbama, posrtajima. To je naš put u pustinju, na susret sa zvijerima u nama. Neka nas one ne prestraše i ne obeshrabre.
Došli smo kao hodočasnici nade u ovo Nacionalno svetište svetog Josipa u jubilejsko mjesto oprosta da ohrabreni i okrijepljeni hrabro koračamo kroz ovo vrijeme. Da se poput Josipa ne bojimo izazova, da poput njega prihvatimo svoje mjesto i svoje poslanje u Božjem planu spasenja čovjeka i svijeta. Budimo hrabri poput Kraljice s Juga i otvoreni poput Ninivljana, kazao je vlč. Zaplatić i zaključio svoju homiliju mudrom misli koju je ovih dana negdje pročitao: „Nema sveca bez povijesti, niti grešnika bez budućnosti".

Pri kraju misnog slavlja mons. Sente pokazao je na majku Anu i njenu dvogodišnju djevojčicu Anju koja se radosno igrala pred kipom svetog Josipa. Anju su iščekivali 10 godina. Opterećeni brojnim zdravstvenim teškoćama, usrdnom i ustrajnom molitvom svetom Josipu nakon deset godina Ana i njen suprug postali su zahvalni roditelje male Anje.

Najava Josipovih slavlja

Rektor Sente tom je prigodom još pozvao okupljene vjernike na proslavu Josipova koja će biti obilježena svečanom akademijom i blagoslovom mozaika Josipa Botterija Dinija i kipom Vida Vučka u petak 14.3 u 19 sati, misnim slavljima koje će u 11 sati predvoditi hrvatskih biskupi u subotu 15.3 mons. Dražen Kutleša, u ponedjeljak 17.3. mons. Marko Medo i u srijedu 19.3. mons. Antun Škvorčević.