Razgovor: Petra Furač, članica Gimnastičkog kluba "Sokol", najbolja karlovačka sportašica u 2020. godini

"U višeboju su sve četiri sprave i ako zezneš jednu, možeš ispraviti na drugoj"

VIŠE IZ RUBRIKE

    Članica Gimnastičkog kluba "Sokol" Petra Furač već godinama je konstanta karlovačkog i županijskog sporta. Svake godine postiže značajne rezultate, pa je već po peti put izabrana za najbolju karlovačku sportašicu. Petra Furač bila je najuspješnija karlovačka sportašica u 2020. godini, a ostvarila je nekoliko zapaženih rezultata. Osvojila je naslov višebojske državne prvakinje, prva je bila na preskoku i tlu, a druga na dvovisinskim ručama i gredi. Furač je nastupila u sastavu reprezentacije Hrvatske na Europskom prvenstvu u Turskoj, gdje je ženska ekipa osvojila odlično šesto mjesto, a Petra je bila dvadeseta u višeboju. Razgovarali smo s Petrom Furač o naslovu najbolje karlovačke sportašice, o dosadašnjem dijelu karijere, o reprezentaciji i o planovima za budućnost.

    Što za tebe znači naslov najbolje karlovačke sportašice?

    -Ovo mi je peti naslov najbolje karlovačke sportašice. Naravno da mi puno znači da sam najbolja u svom gradu. Ovaj naslov je veliki poticaj za daljnji rad. To što sam najbolja sportašica svog grada, to mi je i motivacija za nove uspjehe.

    U prošloj godini bilo je malo natjecanja, kako je uopće bilo?

    -Ostala su u prošloj godini ustvari samo dva natjecanja, naše državno prvenstvo, koje je održano "na knap" i Europsko prvenstvo u Turskoj. Prvo smo imali u studenom državno prvenstvo. Inače, nemam tremu na našim natjecanjima, no pošto je to bilo prvo natjecanje u prošloj godini pobrala me trema. Jako sam zadovoljna s ostvarenim na državnom prvenstvu, osvojila sam naslov državne prvakinje u višeboju što mi je bio glavni cilj.

    Kakva je situacija s gredom?

    -Na gredi se još uvijek natječem na natjecanjima Svjetskog kupa, ali nekako više volim trenirati i natjecati se u višeboju. Na gredi kada dođeš na natjecanje imaš jednu priliku, a u višeboju su sve četiri sprave i ako zezneš jednu, možeš ispraviti na drugoj.   

    Je li manjak natjecanja utjecao na motivaciju?

    -Što se tiče mene, ja sam sada još više željna natjecanja, tako da mi je ta situacija u jednu ruku dobro došla. Pretpostavljam da mlađi natjecatelji jako gube na motivaciji i što se tiče treniranja i što se tiče natjecanja. Mi imamo jako puno djece u klubu i ja se nadam da će ostati. Vidjet ćemo kada se stanje stabilizira, kako će sve krenuti dalje.

    Kako je bilo na Europskom prvenstvu u Turskoj?

    -Bilo je naporno, sama ta testiranja prije natjecanja bila su vrlo zamorna. Imali smo pripreme reprezentacije kao ekipa prije samog odlaska na Europsko prvenstvo i tamo smo odradili jedno testiranje. Zatim, kada smo došli u Tursku do samog negativnog testa, nismo znali hoćemo li uopće nastupiti. Kada je stigao negativni test bili smo sigurni da ćemo nastupiti. Šesto mjesto ekipno to je povijesni rezultat za hrvatsku žensku gimnastičku reprezentaciju. Tako da sam jako zadovoljna.  

    Svi gimnastičari i gimnastičarke nakon sportske karijere ostaju u klubu- Hoćeš li i ti ostati?

    -To je moja druga obitelj i ne znam kako bi bez nje. Ne mogu zamisliti život bez prijatelja u gimnastičkoj dvorani. Svi smo u klubu jedna velika klapa, družimo se i izvan treninga i natjecanja.

    Koji su ti sportski planovi?

    -Želim se plasirati na Olimpijske igre 2024. godine i ako to ostvarim onda mogu u sportsku mirovinu. Puno toga u gimnastici ovisi o zdravlju i o ozljedama. Na sreću, nisam imala niti jednu veću ozljedu. Puno gimnastičarki prestalo je trenirati zbog ozljeda. Planiram trenirati još nekoliko godina i ako odem na Olimpijske igre, onda ću moći mirno prestati. Tko zna, možda ostanem i duže u natjecateljskom pogonu.

    Što planiraš nakon sportske karijere?

    -Želim ostati u gimnastici, sutkinja već jesam i imam položeno za učitelja sportske gimnastike, tako da ja uz svoje treninge pomažem ostalim trenerima u treniranju djece. Svakako želim ostati u gimnastici kao trenerica.

    Na koji način se trenutno odrađuju treninzi?

    -Trenutno nas je u dvorani pet s kategorizacijom i dosta je tmurna atmosfera, prema onome kako je bilo prije. Treniramo trenutno tri sata dnevno, što je za gimnastiku zapravo malo, ali za sada je dovoljno za pripremanje. Imamo CRO-GYM lige u organizaciji Hrvatskog gimnastičkog saveza, tek toliko da se pokrene neka natjecateljska atmosfera, pošto su sva natjecanja odgođena. Ne znamo ni sami što će dalje biti.  

    Kako si uopće počela trenirati gimnastiku?

    -Bila sam hiperaktivno dijete u pozitivnom smislu, imala sam višak energije. Tete u vrtiću preporučile su mojim roditeljima da se bavim nekim sportom, predložile su gimnastiku kao bazični sport i hvala im na tome. I još su dvije cure, koje su bile sa mnom u vrtiću krenule na gimnastiku. U gimnastici su najvažniji rad, red i disciplina. Najbolje je krenuti od najranije dobi da trener napravi bazu za taj sport i da se lakše krene u gimnastiku. Motorika je glavna. Ja sam krenula u gimnastiku sa četiri godine i to je najbolje doba za početak. Ustvari i najbolje je početi se baviti gimnastikom sa četiri, pet godina, ako se hoće ostati u tom sportu. Isto tako bi svim roditeljima dala savjet da upišu djecu u gimnastiku ili atletiku, samo da steknu motoriku, a kasnije se mogu preseliti u bilo koji sport i bit će im lakše. 

    Što si do sada propustila u karijeri?

    -Olimpijske igre, no one su sada u planu za 2024. godinu. Glavno će biti Svjetsko prvenstvo godinu dana prije, to će ustvari biti kvalifikacije za Olimpijske igre. Sada smo trebale jedna cura i ja ići na kvalifikacije za Tokio, ali je na kraju išla samo jedna cura. No, ne žalim bit će prilika.

    Kakva je dvorana Sokolskog doma za treninge?

    -Naša dvorana dobro je opremljena za razinu u Hrvatskoj, ali što se tiče šire razine, nije baš profesionalno opremljena. Trebalo bi biti više trenažnih sprava i puno više prostora, ali ja sam zadovoljna da i to imamo, jer smo prije trenirali i u puno lošijim uvjetima.

    Odlazite na treninge i u neke druge dvorane. Koje su to dvorane?

    -Sada u zadnje vrijeme koristimo novu gimnastičku dvoranu u Zagrebu. Problem je što u toj dvorani ne možemo ostati spavati, no meni to nije problem pošto je Karlovac blizu. U Nacionalnom gimnastičkom centru u Čakovcu je bolje, jer tamo imamo sobe, pa je bolje kada smo duže na pripremama. Meni iskreno je najdraža dvorana u Osijeku, to je nova dvorana i ima sve uvjete. Tamo ćemo imati treninge za mjesec dana.  

    Kakva je situacija u hrvatskoj gimnastici?

    -Muška gimnastika je uvijek bila dominantna, ali se u zadnje vrijeme diže i ženska gimnastika i ja sam izuzetno sretna zbog toga. U muškoj gimnastici imamo Filipa Udea i Tina Srbića. U ženskoj gimnastici nemamo gimnastičarku takve klase, ali mlađi uzrasti mi se jako sviđaju što se tiče napredovanja u gimnastici.

    Je li moguće da dođeš do europske medalje u višeboju?

    -Konkurencija u višeboju je vrlo jaka i na Europskom prvenstvu vrlo je teško uzeti medalju. Već je uspjeh ući u finale, gdje ulazi 21 gimnastičarka. Natječem se na gredi, a to je sprava na sreću. Tako mi se dogodio pad zbog kojeg sam bila jako razočarana, a ne bi trebala biti jer sam ušla u finale Svjetskog kupa u Mersinu. U finalu sam zeznula, a to je bila prilika za veliki rezultat. Nadam se medaljama.

    Je li greda najteža disciplina?

    -Meni su ruče najteže, zapravo ruče su svim gimnastičarkama u Hrvatskoj najteža sprava. Ne znam razlog, ali nije greda najteža. Ona mi je ustvari najlakša. Previše sam u zadnje vrijeme na gredi, tako da mi je najlakša, ali u biti su sve sprave podjednako teške.

    Imaš li slobodnog vremena?

    -Naravno, imam i slobodnog vremena, sve stignem. Često su me pitali u vrijeme kada mi je gimnastika bila jedina ljubav, je li mi treneri ne daju da izlazim. Onda mi je to bila izlika, moram na trening, ne da mi trener da izlazim van. Sada gledam gimnastiku kao sve ostalo, ali ona mi je još uvijek broj jedan u životu.

    Roditelji vole upisivati djecu u gimnastiku, posebno djevojčice. Kakva je situacija po tom pitanju?

    -Još uvijek je situacija u klubu takva da prevladava ženski spol, ali ima dosta i muške djece. Roditelji upisuju djecu, jer je to bazični sport, tako da bi i ja upisala svoje dijete na gimnastiku, ali rekreativno, šalim se. Sigurno ću upisati svoje dijete u gimnastiku, ali ono će izabrati hoće li ostati u gimnastici ili otići u neki drugi sport.

    Uz gimnastiku, u Karlovcu je atletika sve bolja. Kakav je tvoj komentar?

    -Jako mi je drago da su atletičari dobili novu stazu, hvala Bogu, jer kada sam vidjela onu staru stazu, pitala sam se kada će se to mijenjati. Poznajem cure iz atletike, zvale su me da dođem trčati s njima, sada su došli i novi rekviziti za ostale discipline. Nadam se da će biti sve bolji, a idu tim putem.

    Hoće li ove godine biti održan gimnastički kamp u Selcu?

    -Za sada stoji da će biti održan kamp u Selcu, krajem srpnja i početkom kolovoza i to u dva turnusa. Nadam se da će kamp biti održan, jer realno gledajući u ovoj situaciji ne može se ništa planirati. Nama je kamp u Selcu drag i svi mu se veselimo.