"U tih 140 godina kroz ovaj klub, kroz gimnastiku kao bazični sport prošlo je jako puno vježbača, ali i jako puno kvalitetnih ljudi"

Gimnastički klub Sokol Karlovac ima 140 godina dugu tradiciju bavljenja gimnastičkim sportom i tjelovježbom u cjelini te je nositelj kvalitete gimnastičkog sporta u gradu, županiji i regiji. Posljednjih godina 19. stoljeća "Pokupski Sokol" bio je u središtu društvenog života Karlovčana. O njemu su zabilježene brojne informacije u lokalnim novinama Svjetlu i Slogi, ali i u listovima i časopisima izvan Karlovca. Udruga je nastala zahvaljujući nekolicini mlađih naprednih građana, a pod utjecajem prednjačkog zbora "Hrvatskog Sokola" iz Zagreba i njegova starješine dr. Josipa Fona. Pojavu "Pokupskog sokola" najavilo je Svjetlo 21. lipnja 1885. u napisu pod naslovom "Gombalačko društvo u Karlovcu" u kojem inicijatori osnivanja društva pozivaju građane, a posebno mlađe Karlovčane, da u srijedu 24. lipnja dođu u Narodnu čitaonicu "na dogovor, radi oživotvorenja toga društva". Na tom je skupu bio izabran privremeni odbor na čelu kojega je bio dr. Ljudevit Harazim, pa isti karlovački list 28. lipnja javlja da je "novo gombalačko društvo" već započelo djelovati, te izradilo pravila po uzoru na zagrebački "Sokol", koja će "ovih dana podastrijeti glavnoj skupštini". Gimnastički klub "Sokol" Karlovac osnovan je 5. srpnja 1885. godine pod nazivom Pokupski Sokol, a prvi predsjednik kluba bio je dr. Ljudevit Harazim. Tijekom Domovinskog rata, točnije 7. svibnja 1994. godine održana je izborna skupština kluba na kojoj je promijenjeno ime u Gimnastičku udrugu "Sokol" Karlovac. Upravo na sjednici Skupštine 7. svibnja 1994. godine započinje novo doba kluba. Klub je nastavio s radom u dvorani Sokolski dom. O značajnom jubileju gimnastike razgovarali smo s dugogodišnjim predsjednikom kluba, sada Članom Upravnog odbora te predsjednikom Karlovačke sportske zajednice i predsjednikom Gimnastičkog saveza Karlovačke županije Željkom Šančićem.

Što znači tih 140 godina za Gimnastički klub "Sokol"?

-Zasigurno i sama brojka, tako velika, 140. rođendan kluba i sama po sebi već puno toga govori. Dakle u tih 140 godina kroz ovaj klub, kroz gimnastiku kao bazični sport prošlo je jako puno vježbača, natjecatelja, ali i jako puno kvalitetnih ljudi u smislu trenerskom ili oni koji su obnašali određene dužnosti, koje su potrebite svakom klubu, uključujući i one koji su koordinirali rad kao predsjednici. Dakle, puno je bilo jakih imena u povijesti našeg kluba i to je ostavilo jedan pozitivan trag. Sve to skupa bila je jedna podloga i jedan temelj nama koji smo u novijim generacijama nastavili u prvim danima trenirati, vježbati, natjecati se, a onda kasnije nastavili sa sportskim aktivnostima, baviti se kao treneri, suci, a evo ja sam imao čast dugi niz godina biti predsjednik Gimnastičkog kluba "Sokol". Sada su na red došle i novije generacije, mlađe snage, pa i ovom prilikom ističem našeg Juricu Suhina, koji je pripadnik te mlađe generacije. Dakle, to je jedan kontinuitet, rekao bih, napornog, ali svrhovitog rada. Te daleke 1885. godine okupila se jedna skupina ljudi s pozitivnim mislima, kako bi osnovali klub koji bi se bavio tjelovježbenim aktivnostima i poticao ljude na jedan zdravi stil života i od tada kada je klub osnovan svjedočimo tom pozitivnom radu i pozitivnom tragu. Od nekih imena valja spomenuti da su na čelu kluba bile i osobe koje su bile gradonačelnici Karlovca. Moramo svakako spomenuti jedno vremensko razdoblje Franje Bučara, koje je proveo na ovim prostorima, i u Karlovcu, i u ovom klubu. Pa sve do ovih novijih vremena, ja moram spomenuti našeg pokojnog Ivana Belinu, koji je bio dugi niz godina trener, ali i tajnik kluba, s kojim sam imao priliku provesti nekoliko desetljeća u zajedničkoj suradnji. Spomenuo bih tu od starijih, ali značajnih osoba, nadam se da mi drugi neće zamjeriti, naše Francu Blašković i Katicu Horvatić. Dakle, uključujući i ove nove snage, koje su i danas prisutne u klubu. Veseli nas što u Gimnastičkom klubu "Sokol" Karlovac doista imamo na djelu jedno zajedništvo, jedan spoj tradicije i povijesnih dosega i uspjeha, koji su utkani u ovaj klub, ali i usklađeno s novim vremenima i s novim trendovima i s novim generacijama. Ja to volim reći da stariji vode brigu o mladima, da ih usmjere na pravi put, da ih pouče onome, što su i sami do nekih iskustava došli ili kroz svoj život i kroz svoje sportsko djelovanje spoznali. Osim toga što je takav odnos starijih prema mladima, stariji daju priliku mladima da i sami zore i sami preuzimaju određene odgovarajuće uloge u klubu, još i dok stariji mogu malo pripomoći dok su ono, što bi se reklo narodski, živi i pri snazi. Isto tako učimo te mlade da imaju korektan odnos prema starijima, ako u kojem klubu u našem gradu Karlovcu to je na snazi i na djelu, to zasigurno je u Gimnastičkom klubu "Sokol" Karlovac. U biti to jedno zajedništvo, ta jedna suradnja svih generacija, usudio bih se tome dodati i jedno kvalitetno i primjereno domoljublje, to je jedna velika snaga, koja je možda snažnija i od samih pojedinačnih sportskih uspjeha, kojih je bilo ne mali broj u dugoj povijesti karlovačke gimnastike.

Volimo reći da je gimnastika bazični sport, dakle tu se dobije baza, a kasnije može biti nadogradnja i u gimnastici i u drugim sportovima, kakvo je vaše mišljenje i tome?

-Gimnastika i atletika kao bazični sportovi djeluju u našem gradu Karlovcu i to dosta uspješno, što mi je kao predsjedniku Karlovačke sportske zajednice drago s obzirom da u tim bazičnim sportovima, iz tih klubova dolaze nove generacije dobro odgojenih, dobro formiranih sportaša, koji ako ne nastavljaju svoju karijeru u gimnastici i atletici, onda nastavljaju karijeru u drugim sportovima sukladno svojim afinitetima i svojim sposobnostima. Dakle, činjenica je da veći broj sportaša gimnastičara, koji se jedno vrijeme bave gimnastikom kao bazičnim sportom, nakon nekoliko godina svoju sportsku karijeru nastavljaju u drugim klubovima. Nije mali broj klubova, koji svjedoče tome da kada u svoje redove dobiju bivšeg gimnastičara, da dobiju jednu dobru i kvalitetnu osobu, jedan dobar potencijal, koji onda se u tom dotičnom sportu dalje razvija. Puno je takvih primjera iz prakse, iz glave kada bi izdvojio nekoliko njih, sigurno bi riskirao da nekoga zapostavim. Veseli nas to da kada drugi sportovi govore o kvalitetnom radu u gimnastici, onda to sve istinske sportaše, a poglavito sve bivše gimnastičare mora veseliti.

Kada se govori o Gimnastičkom klubu "Sokol" Karlovac, onda neizostavno uz to ide i Sokolski dom, to je čvrsta veza, je li to stvarni dom gimnastičara?

-Svojevremeno, Sokolsku dvoranu izgradili su gimnastičari, ona je u novije vrijeme bila u ingerenciji upravljanja gradske tvrtke Mladost, a sada njome upravljaju Sportski objekti Grada Karlovca, koji vode brigu o tom objektu, gdje je jedan od korisnika i Gimnastički klub "Sokol" Karlovac. Ta dvorana kada je bila sagrađena, bila je poprilično kvalitetna i nudila je infrastrukturno dosta toga, što je za razvoj gimnastike u to doba bilo dostatno, da karlovačka gimnastika može biti u vrhu gimnastike na ovim prostorima. Međutim, sve se razvija, pa tako i u ovim zadnjim desetljećima svjedočimo razvoju u mnogim područjima, u tehnici i tehnologiji, pa tako i u načinu treniranja gimnastike i u uvjetima i u potrebitim spravama, opremama i trenažnim načinima usvajanja nekih novih elemenata. Tako da je Sokolska dvorana dom gimnastike, iako smo mi trenutno jedan od korisnika ili podstanar u tom domu, ali je poslužila svojoj svrsi kroz dugi niz godina i još dugi niz godina bit će dom karlovačke gimnastike. Valja reći da ta dvorana u današnje doba ima svoja ograničenja, a koja su to ograničenja. Recimo, jedno od najvećih ograničenja je što mi nemamo dovoljnu dužinu zaletne staze za preskok, pa mi treniramo sa skraćenim zaletom za preskok, odnosno u zadnjem dijelu doskoka kod preskoka radimo u jednu jamu, koju onda prekrivamo strunjačama da probamo simulirati jednu tvrdu doskočnu podlogu. Možda još veći problem od preskoka je i činjenica da u Sokolskoj dvorani ne možemo postaviti parter za kojeg treba jedna određena ploha od 14x14 metara. Dakle, mi imamo samo jednu stazu, pa parter vježbamo po principu "sim-tam", gdje vježbači treniraju naprijed, nazad, a moraju u glavi sebi slagati konfiguraciju, dakle vježbu koja će biti na parteru. Na parteru koji ima borilišni dio 12x12 metara, gdje treba odraditi određene vježbe i u katetama i u dijagonalama i u vremenu trajanja te vježbe. Tako da je to to dosta veliki problem kada karlovački gimnastičari dođu na natjecanje, da mogu kvalitetno odraditi preskok i da mogu kvalitetno odraditi parter. Za ilustraciju možda, s obzirom da sam ja jedno vrijeme intenzivno trenirao nogomet, to bi bilo kao da nogometaši treniraju na jedan gol, a onda idu igrati utakmice gdje se igra na dva gola. Možda je usporedba ovako malo čudna, ali to je pokušaj da probam malo približiti koliko je to veliki problem kada karlovački gimnastičari dođu na natjecanja državne, a pogotovo međunarodne razine. Kada dođu u velike centre koji imaju to puno bolje uređeno, kao na primjer Čakovec, odnosno Nedelišće ili dvorana u Osijeku i cijeli niz dvorana, gdje oni koji treniraju, upravo treniraju u uvjetima kakvi su na natjecanju. No, sve u svemu Sokolska dvorana je dugi niz desetljeća bila dom karlovačkih gimnastičara, dobro nam je služila i vjerojatno će služiti i dalje, sve do onog trenutka dok u Karlovcu ne izgradimo višenamjensku sportsku dvoranu. Dvoranu koja će poslužiti za mnoga natjecanja, za mnoge treninge, za mnoge događaje na razini države, ali i za međunarodne događaje. To je nekako kada gledamo infrastrukturno postalo limitirajuće za razvoj karlovačkog sporta, pa kada dođe do izgradnje jedne velike dvorane, nadamo se da ćemo onda i mi moći biti domaćini raznih manifestacija državne i međunarodne razine. Da ćemo moći dokazati da Karlovac ima itekako velikih potencijala u vježbačkom smislu, ali isto tako u organizacijskom smislu, da ima sposobne ljude koji mogu organizirati natjecanja državne i međunarodne razine doprinoseći pri tome i razvoju sporta u gradu Karlovcu, ali doprinoseći time i turističkim i gospodarskim postignućima, kako i mnoge druge sportske priredbe to znaju učiniti. Drago nam je da možemo konstatirati da kroz takve događaje i takve manifestacije sport daje povratni doprinos našoj društvenoj zajednici, da obogaćuje društveni život, ali i doprinosi određenim gospodarskim pozitivnim pomacima.

U Gimnastičkom klubu "Sokol" izgrađivali ste bazu, obučeni su suci i treneri, koliko je to bitno u jednom klubu?

-Ono što čini jedan klub velikim to nisu samo sportska postignuća i sportski rezultati, to nije samo određeni broj medalja i pehara, koji se donesu s natjecanja. Ustroj nekog kluba čini ponajprije jaka uprava, koja vodi brigu o svim komponentama, dakle i o natjecateljskom uspjehu, o trenažnim uvjetima, o sponzorima i donatorima, o opremi u tom klubu. Također je potrebito voditi brigu o sudačkom kadru, kao i o trenerskom, ovo sve što smo pobrojali za to treba vremena i truda, treba usmjeravati dostojnu pažnju, dostojnu pozornost, što evo Bogu hvala u karlovačkoj gimnastici su desetljećima toga svjesni. Pa smo tako bili i mi dok smo bili malo dinamičniji akteri zbivanja u karlovačkoj gimnastici te smo vodili brigu o svim tim komponentama. No, to je tako i kod svih drugih klubova i kod drugih sportova, oni klubovi koji imaju dobre uprave, koje vode brigu o svim karikama u svom klubu, ti klubovi su uspješni i otporni na određene oscilacije, koje se prirodno događaju u svakom sportu, u svakoj sredini. Veseli da iz karlovačke gimnastike ima ljudi koji su obnašali dosta visoke dužnosti u Hrvatskom gimnastičkom savezu, da mi imamo suce nacionalne i međunarodne razine, koji su sudili na svjetskim prvenstvima i Olimpijskim igrama i to je također veliko postignuće. Kao što sam rekao, uz rezultat kojeg postigne neka naša gimnastičarka ili gimnastičar vesele i ovakva postignuća poglavito u sudačkoj i trenerskoj domeni, gdje je karlovačka gimnastika dala obol razvoju hrvatske gimnastike, a za vrijeme bivše države i tu je bio veliki doprinos karlovačkih gimnastičara. Još jednom moram spomenuti obitelj Blašković, koja je ostavila ne malog traga na rad karlovačke gimnastike, a svakako moramo i ovom prigodom još jednom spomenuti velikog trenera, ponajprije velikog čovjeka, dobrog čovjeka, našeg pokojnog Ivana Belinu, koji je doista ostavio veliki trag u karlovačkoj gimnastici.

Dug je proces stvaranja jednog kvalitetnog gimnastičara ili kvalitetne gimnastičarke, treba puno vremena, imali smo godinama vrlo uspješnu Petru Furač, možemo li očekivati njezinu nasljednicu?

-Pa evo, od ovih novijih generacija, dakle, prije Petre Furač imali smo dosta uspješnu žensku ekipu, među kojima je prednjačila Marija Štedul, višestruka osvajačica priznanja najbolje sportašice grada Karlovca, zatim je slijedio niz mlađih imena, među kojima se profilirala naša Petra Furač. Sve to je plod jednog napornog, sustavnog, svrsishodnog rada kroz dugi niz godina, jer gimnastika je sport u kojem morate trenirati svaki dan, a kada su određeni ciklusi, pripreme, onda se trenira dva put dnevno, čak i tri put dnevno. Tako se radi i u našem ljetnom gimnastičkom kampu u Selcu, gdje se onda mogu kroz dva ili tri treninga dnevno usvojiti određeni elementi, koji se onda ugrađuju u vježbe. Gimnastiku je najbolje započeti u predškolskoj dobi, mi sada već u klubu imamo, svojevremeno smo to rekli eksperimentalni program za ove male od dvije do četiri godine. Sada to više nije ni eksperimentalno, jer već više od desetak godina imamo tako mladu vrstu potencijalnih sportaša, gimnastičarki i gimnastičara u tom uzrastu od dvije do četiri godine. Zatim se profiliraju oni koji mogu nastaviti intenzivnije trenirati u gimnastici, pa kroz onda narednih pet, šest godina dolazimo do toga i vidjeti po sustavu i principu selekcije tko ima pretpostavke za nastaviti se baviti tim rudarskim sportom. Trud i rad sa svima onima koji možda ne nastave gimnastiku dalje nije uzaludan, jer kažem opet, to je određeni broj godina, koje određeni sportaši dobiju trenirajući gimnastiku kroz sve te elemente, kroz način ponašanja, odnosa prema treningu, odnosa prema treneru, prema okolini. Ako i ne nastave baviti se gimnastikom, nego odu u neki drugi sport, onda sa sobom donesu dobre navike i te navike prenose i na ostale vršnjake u tom nekom novom, drugom sportu. Tako da plod koji se dobije u gimnastici i rezultat koji se postigne je na osnovu teškog dugogodišnjeg rada i iza naše Marije Štedul bilo je skoro dvadeset godina rada, kao i iza naše Petre Furač, koja je sada, što svjedoči kada smo govorili i o svim karikama, po završetku natjecateljske karijere, klub je ulagao u nju u smislu školovanja, educiranja, ona je završila i određene programe osposobljavanja za trenera. U međuvremenu je postala mlada mama, na čemu joj čestitamo, a to je prikaz da i sportaši doprinose demografskom oporavku na ovim prostorima. Eto i naša Petra je sada trenerica i aktivno radi u Gimnastičkom klubu "Sokol" Karlovac. Vjerujemo da kroz niz desetljeća koja su pred njom kao trenericom, da ćemo imati prigode vidjeti i uspjehe njezinog rada, ne samo kao natjecateljice, nego i kao trenerice, a danas, sutra i kao članice uprave Gimnastičkog kluba "Sokol" Karlovac ili nekog kluba koji će djelovati na području grada Karlovca i Karlovačke županije. To je jedan prirodni, pozitivni slijed, koji rezultira i dobrom sadašnjosti, ali i za koji vjerujemo da će ostaviti i traga u budućnosti, koja je pred nama.