"U razdoblju od četiri, pet godina klub je zaista stasao i digao se na jednu zavidnu razinu prepoznatljivu u Hrvatskoj"

Taekwondo klub "Prana" imao je vrlo uspješnu 2024. godinu, a šlag na tortu bila je zlatna medalja Oscara Kovačića u gradu Chuncheonu, u Koreji, na Svjetskom juniorskom prvenstvu. Oscar je osvojio naslov svjetskog prvaka u kategoriji do 78 kg. Oscar Kovačić došao je u studenom u Sarajevu do novog velikog odličja, europske bronce kod seniora do 21 godine. Oscar Kovačić završio je godinu u prosincu u Bukureštu osvajanjem srebrne medalje na finalnom turniru Grand Prix u juniorskoj konkurenciji do 78 kg. Bila je to izuzetno uspješna godina za Oscara Kovačića, ali i ostali članovi kluba bili su vrlo uspješni. Natjecatelji "Prane" nastupili su na 45 turnira, a osvojili su 262 odličja, od toga 98 zlata, 86 srebra i 78 bronci. Razgovarali smo s predsjednikom i trenerom Taekwondo kluba "Prana" Goranom Cvitakom o trenutnoj situaciji u klubu, o ostvarenim rezultatima u 2024. godini, o pripremama za natjecanja u idućoj godini te o planovima i ciljevima.

Sezona je bila duga i naporna, kako si je ti vidio?

-Pa, startali smo dobrim tempom, završili smo još jačim, tako da je bilo super što se tiče rezultata, godina je bila odlična, izazovna, svjesni smo da će sljedeća godina biti još izazovnija. Znači, sada imamo najboljeg natjecatelja kluba Oscara Kovačića, koji prelazi u seniore, morat će hvatati te bodove za olimpijski ciklus i tako da bit će to praćenje mase velikih turnira.

Koliko pratim vaš rad ali i cijelu situaciju u Hrvatskoj, "Marjan" iz Splita je vodeći klub, a vi ste među klubovima koji ga prate, je li bilo teško doći do te razine?

-U jednom razdoblju od četiri, pet godina klub je zaista stasao i digao se na jednu zavidnu razinu prepoznatljivu u Hrvatskoj. Ostvarujemo rezultate koje priželjkuju najveći klubovi, meni je izuzetno drago da idemo tim tempom, jer to je sve rezultat našeg truda, truda trenera, truda roditelja, a ponajprije natjecatelja. Došli smo do te jedne razine i sada nema više nazad, nego možemo samo tjerati naprijed i još jače i trudit se da rezultat bude onakav kakav smo zacrtali na kraju krajeva.

Oscar Kovačić je perjanica kluba, ali imate i široki krug mladih natjecatelja, koji postižu zavidne rezultate, a to je jako bitno, što misliš o tome?

-To mi je drago, vrlo je bitno da klub ima širu lepezu natjecatelja, mi znamo uzimati ekipne plasmane na velikim turnirima u Hrvatskoj u konkurenciji limača, mlađih kadeta, kadeta, juniora i seniora, tako da pokazujemo da klub radi kvalitetno. Ove godine nastupili smo na zaista puno turnira, na čak 45 turnira, nije to da jedan turnir traje jedan dan, nego su tu bili turniri koji traju po pet, šest dana, tako da kada se to sve zbroji to je jedna brojka u godini dana gdje smo bili dosta odsutni, ponajviše trener Luka Vlašić, koji je išao na te veće turnire, a onda i mi ostali i eto rezultat je napravljen. Imali smo dodjelu priznanja, pa smo Luka Vlašić i ja  radili statistiku i došli smo do brojke od 262 odličja ove godine, od toga ja mislim osamnaest je bilo na G i E velikim bodovnim turnirima, 21 državna medalja, jedna europska i jedna svjetska, a to je pokazatelj da klub dobro radi. Imamo vrlo dobre kadete, odlične juniore, mlađe kadete, kadete i limače koji su vrlo kvalitetni i brzo će doći na razinu starijih natjecatelja.

Možemo reći da su se tvoji snovi ispunili koje si imao kada si osnivao klub, kakvo je tvoje mišljenje?

-Pa jesu, čak i više od toga, nisam planirao da će se ta baza ovako kvalitetno postaviti, da ćemo imati postavljene sve segmente unutar kluba i da će se ta selekcija raditi tako kvalitetno, na takav odličan način. Svi treneri vode svoje grupe, posloženi smo idealno, uvijek može biti još i bolje, ali zato smo tu i radimo da popravimo takve stvari. Selekcija se radi od tog najmlađeg podmlatka na kraju krajeva, gdje šaljem u druge grupe, kvalitetnije, starije ovisno o njihovom napretku.

Za takve rezultate treba imati kvalitetne uvjete, kakva je situacija?

-Mi smo do 2019. godine imali loše uvjete, radili smo u tri dvorane, u dvorani Osnovne škole Grabrik, u dvorani Ekonomske škole i u našoj maloj dvorani od 45 kvadrata u Senjskoj ulici. Evo došli smo do razine gdje smo zaista dali maksimalno sve i mi roditelji i treneri i članovi kluba, da smo osposobili taj prostor od 500 kvadrata. Imamo tri dvorane, čak evo zadnje dvije godine se vidi potreba i za još jednom ili dvije dvorane, bit ću najsretniji kad se sve škole prebace u jutarnju smjenu da možemo dobiti koji termin, sada je zaista teško, imamo puno članova i treba nam puno termina. Nije to više da treniraju tri, četiri puta tjedno, nego trenira se po dva do tri puta dnevno i teško je uskladiti s tim potrebama tako i da idemo prema tome da pronađemo još prostora, idealno bi bilo da škole pređu u jednu smjenu i da osiguramo termine u školskim dvoranama. Ovo što sada imamo postalo nam je premalo i jedva čekamo da škole pređu u jednu smjenu, samo da to bude što prije.

Je li to znači da su sve tri dvorane u vašem prostoru prebukirane?

-Znači, sve tri dvorane su prebukirane, znači od jutarnjih termina, kada su individualni treninzi, ovisi kako tko ima nastavu u školi, pa od 16 do 20 sati sve je zauzeto. Rupa je od 12 do 16 sati, ali to nema ni potrebe, roditelji ne mogu tada ni voziti djecu na treninge, a djeca moraju, na kraju krajeva, imati vremena za napisati zadaću.

Kakva je situacija s individualnim treninzima?

-Trener Luka Vlašić vodi kroz cijelu godinu individualne treninge, naravno ovisno o pripremnom razdoblju, kada su bitni turniri. Taj prvi tim zahtjeva ponekad i tri treninga dnevno u tom razdoblju, djeca praktički tamo donesu one krevete na napuhavanje i spavaju i žive tamo, ne isplati im se ići u pauzama doma. Ali, eto to je to, da nemamo te uvjete ne bi definitivno bilo rezultata.

Koliko ustvari imate članova?

-Mi brojimo oko 180 članova, oko 150, 160 je onih koji redovno dolaze, a ovi drugi onako dođu, pa ih nema mjesec dana i onda opet dođu i tako. Danas je takav tempo, djeca imaju i izvan školskih aktivnosti, tu je i posao roditelja, teško je to sve uskladiti s obavezama u sportu.

Kada si još uređivao prostor u bivšoj vojarni u Luščiću, dolazio sam tamo i onda smo pričali da će to biti dovoljno za sve, a sad je to postao premali prostor, kako gledaš na to?

-Da malo je, postalo je premalo, znači mi idemo jednim sustavom kvalitetnog rada i ne želimo u grupe stavljati previše natjecatelja, imamo mogućnost da u grupu stavimo i 40 članova, ali ne želimo to raditi, jer taj način rada je nekvalitetan. U jednoj grupi su djeca koja su različitih fizičkih predispozicija, gdje treba zaista jedan individualan pristup, ako toga nema, neće biti napretka. Tako da su te grupe uglavnom formirane do 20, 25 djece, evo i to je već previše, ali drugačije ne možemo, rad mora biti kvalitetan na treningu, pa je onda to najbitnije.

Koliko ste u klubu svi složni, dokaz su i ti dočeci Oscara Kovačića po povratku s velikih natjecanja, tu ste složni svi zajedno i treneri i natjecatelji i svi članovi kluba, tu je i velika podrška roditelja, koliko su bitni ti dočeci?

-Ove godine imali smo dosta dočeka, meni to iskreno predstavlja veliku sreću, ali opet i veliki stres. Isključivo se usmjeravam na turnir Svjetskog juniorskog prvenstva u Koreji, turnir je po našem vremenu bio u jedan sat ujutro, znači, oka nismo sklopili. Drugi dan su se isto pratile borbe, na kraju imao je šest borbi, tako da je njegov nastup trajao, ja mislim do 11 sati ujutro. Oka nismo sklopili tu noć, do ne znam kada, onda se to malo i profeštalo, onda je on došao pa smo napravili baš veliki doček otvoren javnosti. Dosta je to stresno iskreno, naravno sve se to pobije kroz to zadovoljstvo rezultatom i zadovoljstvo njegovog postignuća. Imali smo, ne znam, europska kadetska prvenstava, imali smo Oscarovo U21 prvenstvo gdje je osvojio brončanu medalju. Sve to zahtjeva punu pažnju, a ja sam takav, da želiš te borce dočekati, jer znam koliki je trud bio uložen da uopće dođu do nekog takvog velikog prvenstva da izbore prvenstvo. Ako se dogodi da izgube u borbi za medalju ili nešto nažalost krene krivo, nekada je i stvar ždrijeba i sreće i nesreće, tako da opet taj natjecatelj zaslužuje da ga se dočeka u klubu. Možda ne u takvom jednom velikom obujmu, ali definitivno zaslužuje da mu se posveti pažnja.

Neki put je već uspjeh plasman na tako jedno veliko natjecanje, jer je konkurencija velika, što misliš o tome?

-Da, već je plasman na veliko natjecanje uspjeh. Mi smo imali i troje natjecatelja, koji su se kvalificirali na Grand prix finalni, što je ogroman uspjeh. Karlo Bošnjak izgubio je u borbi za treće mjesto i to nesretno. Karlo je ima ove godine i nastup na Europskom kadetskom prvenstvu, gdje je isto nesretno izgubio u zadnjim sekundama borbu za medalju, ali to je sport, trebamo tu biti čvrsti. Trebamo na kraju krajeva pronaći snage da tog natjecatelja vratimo na put, da ga bodrimo i da ga motiviramo za dalje i to je naš posao jasno.

Je li ovo stvarno bila najuspješnija godina u povijesti kluba?

-Ovo je zaista bila najuspješnija godina i po broju medalja i po broju medalja s velikih turnira, na kraju krajeva svjetsko zlato Oscara Kovačića pokazatelj je jednog velikog godišnjeg uspjeha, ali kada saberemo sve rezultate i s državnih prvenstava i s ostalih međunarodnih turnira i odlazaka s reprezentacijom, bila je to definitivno naša najuspješnija godina.

Sada je došlo vrijeme da se Oscar oprosti od ovih mlađih uzrasta, sada je senior kakva su očekivanja?

-Pa očekivanja su velika, mislim, Oscar je borac koji se već dokazao i sa seniorskom klasom najvećih boraca, on nije bio na Europskom seniorskom prvenstvu, ali je bio na Europskom prvenstvu U21. To su borci do 21 godine koji ostvaraju velike plasmane na seniorskim prvenstvima tako da možemo zaokružiti jedno vrednovanje njegovo što se tiče rezultata. Ali, naravno to će biti sada njegova prva seniorska godina, možemo očekivati puno, ali moramo biti svjesni da je to njegova godina prilagodbe, da će se on susresti s novim borcima gdje će naravno i u glavi on imati jedan respekt prema tim borcima s obzirom da mu je to tek prva seniorska godina. To su natjecatelji koji su već iznad njega sedam, osam godina, pa i više, iskustva i rada i svega, tako da ja vjerujem u njega. On je svjetska klasa, vjerujem da će se on vrlo brzo prilagoditi, vjerujem da će kroz drugu seniorsku godinu, 2026. godinu, krenuti pravi rezultati.

Je li on u glavi spreman na sve to što ga očekuje?

-Meni je drago što njega sve ovo nije diglo u nebesa, ostao je skroman, onaj pristojni Oscar, koji će uvijek pozdraviti, koji je uvijek spreman pomoći, pita trenera je li treba što pomoći u klubu, u dvorani i to, on je ostao i dan danas takav. Zaista ga ove medalje, odnosno svi ovi rezultati nisu digli u nebesa i to je pokazatelj da je na pravom putu.

Razgovarao sam s Oscarom i došao do saznanja da su mu ipak glavni cilj Olimpijske igre u Los Angelesu, što misliš o tome?

-Da, on to sanja i on će taj cilj zasigurno postići, svjestan je žrtve koju mora uložiti, ali to njemu nije toliko žrtva, s obzirom da on to radi iz ljubavi, iz srca, i on je taj koji tjera konstantno uz trenera. Naravno da je tu dosta stvari koje se mogu dogoditi u te četiri godine, vjerujem da će kroz pozitivnu energiju, ozračje i motivaciju to sve biti odrađeno upravo onako kako treba.

Tu je jedna stvar, po meni jako bitna, a to je da su se Oscar i trener Luka Vlašić kliknuli i da su prava ekipa, kakvo je tvoje mišljenje?

-Da, povezani su izuzetno, na kraju krajeva, Luka je njegov, ja mislim, oduvijek trener i u prijašnjem klubu i sada zadnjih pet, šest godina u Taekwondo klubu "Prana" i oni imaju jedan izuzetan odnos. Lijepo ih je vidjeti na turnirima, tu njihovu interakciju i međusobno komuniciranje, bez verbalne komunikacije u borbi. Tako da je to jedan dobar sklop koji može samo ići još na bolje.

Kakav je plan napravljen za Oscara u idućem razdoblju?

-Kalendar je izišao i lagano se sada sve priprema. Evo sada se najprije ide na pripreme u Vrsar, kojima će prisustvovati četiri, pet kvalitetnih klubova iz Hrvatske, naših boraca će biti deset. Drago nam je što idu još neki klubovi, koji do sada nisu s nama išli, tu su i teškaši, tako da će Oscaru to izuzetno dobro doći, a plan turnira odradit će trener Luka Vlašić s obzirom da on prati taj koncept cijelog kalendara za Oscara. Morat ćemo se jako potruditi da Oscar odradi velik broj priprema u Hrvatskoj i inozemstvu, najbitnije su te pripreme i borbe izvan samog sistema natjecanja, gdje on u biti usvaja iskustva s tim jačim seniorskim natjecateljima.

Hoće li u idućoj godini biti velikih natjecanja?

-Bit će Europsko juniorsko prvenstvo, Europsko seniorsko prvenstvo u olimpijskim kategorijama, Europsko kadetsko prvenstvo te Grand prix turniri i niz drugih natjecanja. Svi naši natjecatelji imati će priliku za osvajanje medalja na velikim natjecanjima.

Mogu li se očekivati kvalitetni rezultati i medalje i od kadeta i od juniora?

-Možemo očekivati vrhunske rezultate, evo neki naši najbolji kadeti prelaze u juniorsku konkurenciju, pa ćemo vidjeti kako će se snaći, nadajmo se dobro, ali vrlo su kvalitetni tako da mislimo da će već prve godine početi ostvarivati dobre rezultate. Dolaze nam i neki mlađi kadeti koji prelaze u kadete i tome se jako veselim, konačno će tu biti udarci u glavu što ti mlađi kadeti priželjkuju već godinu dana, jer dosadno im je stalno udarati po oklopu i sada će imati priliku dokazati se.

Seniorka Matea Magdić bila je na pripremama u Južnoj Koreji, koliko će to značiti za njezin razvoj i napredak?

-Matea je izrazila želju da ode na pripreme u Koreju, tamo je zaista trenirala s vrhunskim borcima i vrhunskim trenerima. Odradila je jedne kvalitetne, vrhunske pripreme, sudjelovala je na tri turnira, jedan je bio i G statusa, ostvarila je dva srebra i broncu. Vratila se onako svježe glave s nekim novim idejama i nekim novim fintama, što je rekla. Vjerujem da će joj to koristiti, 2024. godina bila joj je prva seniorska godina i bila je to presudna godina za stjecanje iskustva i upoznavanje protivnica u toj konkurenciji. U 2025. godini sve će doći na svoje, ona pokazuje na treninzima izuzetnu spremu, samo da to pokaže i na turnirima. Matea i Oscar zajedno će nastupati na seniorskim turnirima.