"U našem sportskom centru smo upravo usmjereni prema održavanju mišićne mase, jačanju ljudi i stvaranju zdravih životnih navika"

Antonio Šagovac magistar je kineziologije, završio je Kineziološki fakultet i kondicijski je trener Rukometnog kluba "Dubovac-Gaza", a u suradnji s klubom nedavno je u Sportskoj dvorani na Rakovcu otvorio sportski centar. Sportski centar Rukometnog kluba "Dubovac-Gaza" namijenjen je dodatnom razvoju sportaša, radu s djecom i mladima te provođenju treninga, edukacija i drugih aktivnosti kluba. Sportski centar i teretanu, osim igrača, mogu koristiti i drugi sportaši, ali i građani. Oko 50 kvadrata prostora uredila je tvrtka D Gradnja, dio opreme je kupljen, a dio je iz svoje bivše teretane preselio Antonio Šagovac, koji je voditelj Sportskog centra Rukometnog kluba "Dubovac-Gaza". Razgovarali smo sa Šagovcem o poslu kondicijskog trenera, o ljubavi prema rukometu, o radu sportskog centra i što nudi sportašima i građanima.

Antonio, diplomirao si na Kineziološkom fakultetu, koji smjer, što si diplomirao?

-Ja nosim titulu magistra kineziologije u edukaciji i kondicijskoj pripremi sportaša kao usmjerenje. Samim time me moj posao veže kao profesora tjelesne i zdravstvene kulture i kao kondicijskog trenera sportaša i nekih drugih brojnih sportskih klubova. Nadam se da je ovo dostatno objašnjenje.

Sada mi je jasno zašto je tvoj otac dugo bio u sportu, zašto je dugo bio rukometaš i to golman, ti si kineziolog i brinuo o njemu, je li tako?

-Apsolutno, za one koji ne znaju moj otac je Dean Šagovac, dugogodišnji reprezentativac gluhih, osvajač brojnih medalja i samim time što si naveo apsolutno čovjek se umirovio u pedesetim godinama i tako da možda djelom je moj dio, a djelomično i genetika.

Ti si isto vezan uz rukomet, bavio si se rukometom, kada si počeo i gdje?

-Da, neki počeci sežu još 2009. i 2010. godine, tako nešto, a krenuo sam u Rukometnoj školi Karlovac, tamo me je put usmjeravao nekoliko godina i onda sam imao negdje u srednjoškolskoj dobi prijelaz u sadašnji moj klub Rukometni klub "Dubovac-Gaza" i u kojem sam ostao do današnjeg dana, najprije kao igrač, a zatim kao trener.

Ti si u biti u Rukometnom klubu "Dubovac-Gaza kondicijski trener, kondicija je tvoj posao, je li tako?

-Tako je, da, kondicijska priprema sportaša, ali puno, puno širi sami pojam toga. To uključuje i brojne druge poslove poput recimo rehabilitacije sportaša, njihove pripreme za povratak na teren, ali i brojni drugi, mogu tako reći, administrativni poslovi za jednog kondicijskog trenera, kao što su planiranje, programiranje treninga, skupljanje, obrada, analiza podataka i tako dalje. Ali kondicijska priprema za neki opći pojam, da. 

Kažu inače ljudi koji su iz sporta, a i iz rukometa, da recimo kada su pripreme za novu sezonu ili u pauzi sezone, da je taj posao najvažniji, je li se slažeš s time?

-Pa može se reći da, apsolutno, pogotovo kada je u pitanju pripremno razdoblje, ali mislim da je i tijekom cijele sezone bitan posao kondicijskog trenera. Prvenstveno zbog toga što jednom kada nešto razvijemo moramo to održavati, to je primarno. A isto tako je jako bitno održavati sportaše zdravima. Tako da svakako posao kondicijskog trenera nije vezan samo za pripremno razdoblje, ali slažem se s tobom apsolutno da je bitan. Ali je isto tako svakako važan za cijeli dio natjecateljskog dijela sezone. Ali znaš što, čak i priprema za sljedeću sezonu. Ako imamo jako dobar igrački kadar na kojeg možemo računati i u narednim sezonama onda se tu i svakako radi s njima između dvije natjecateljske sezone.

Ti si na svakoj utakmici, radiš si neke zabilješke, pratiš igrače, je li radiš svoju analizu svake utakmice?

-Možda nisam fizički s njima na terenu, ali mentalno u potpunosti da. Isto tako za nas, za mene kao kondicijskog trenera, ali i za cijeli stručni stožer bitna je analiza cijele utakmice, da vidimo na koji način ekipa djeluje, na koji način drugi djeluju prema nama. Samim time sve te stvari prikupimo, analiziramo, pripremamo buduće treninge i pripremamo se za svakog sljedećeg protivnika.

"Dubovac-Gaza" ima jaki stručni stožer, Matko Horvat je trener, ali pomoćnici su Ivan Povlaković Musa koji brine o vratarima, Sandro Obranović koji je jako ime u rukometu i tu si ti, je li dobro surađujete?

-Apsolutno, Matko i ja surađujemo već jednu cijelu sezonu, već možemo to tako reći, a osim toga bio sam ja trener, dok je on još bio vratar i bili smo suigrači dok smo skupa branili. Tako da s Matkom imam već dugogodišnju povezanost. A isto tako Sandro i Musa su definitivno jako dobri suradnici, jako dobre kolege i imamo svi jednu jako dobru povezanost. Mislim da se to zapravo i vidi do sada na svemu što je klub odradio u dosadašnjem dijelu, a i vjerujem da će se sve vidjeti još tijekom cijele sezone.

Kada kažemo da je netko završio Kineziološki fakultet onda se obično misli na to da je to profesor tjelesnog odgoja i ti si se u tome okušao, je li tako?

-Jesam da, odmah netom čim sam diplomirao dobio sam jednu ponudu kao profesor tjelesne i zdravstvene kulture, naravno kao zamjena. To je bila Trgovačko-ugostiteljska škola Karlovac, gdje sam odradio jednu nastavnu, odnosno školsku godinu.

Je li teže raditi s djecom, s učenicima ili s igračima, čini mi se da ovdje u "Dubovcu-Gazi" imaš neku slobodu, što misliš o tome?

-Što se tiče baš posla koji me veže mislim da je i u jednom i u drugom smjeru teško na svoj način. A ovo što si naveo, s djecom je zaista malo izazovnije raditi, obzirom da imamo različite profile djece, neki su u sportu, neki nisu u sportu i samim time treba ih približiti tjelesnoj aktivnosti i tjelesnom vježbanju. Onda je po tom pitanju možda izazovnije raditi u školi nego u klubu gdje imaš veći skup osoba, sportaša koji su specifični u tome, specijalizirani su u tome i puno je lakše raditi s njima. Ali opet kažem svaki posao ima svoje izazove i svoj način, tako da i dobro je i teško je i u jednom i u drugom smjeru.

Danas su povike, pogotovo se ljute treneri iz gotovo svih sportova, da je očajna motorika kod djece i bitno je da se bave sportom zbog motorike, kakvo je tvoje mišljenje o tome?

-Da, apsolutno, mislim da ne moram ponavljati priču oko toga da s godinama se sve manje djece bavi sportom. Mi to možemo pripisivati brzo rastućoj tehnologiji, ležanju doma, prepuštanju gravitaciji, upravo kao što smo se ja i ti sada ovdje prepustili gravitaciji tako i djeca. Svakako im je potrebno uključivanje u sport, bilo da su to bazični sportovi poput gimnastike, atletike, ali i bilo koji drugi sport, mislim da je jako bitno za djecu da se što prije uključuju u to i ne samo zbog razvoja nekakvih bazičnih sposobnosti, bazične motorike, nego i zbog brojnih drugih benefita kao što su socijalni kontekst, psihološki i tako dalje.

Nekoliko trenera iz Karlovca i to iz klubova koji osvajaju medalje da su jednostavno zabranili mobitele na treningu, na natjecanjima, na putovanjima, je li se slažeš s time?

-Pa znaš što, isključivo zabranjivanje bilo čega vjerojatno nije zdravo kao i isključivo dozvoljavanje. Ali svakako zabranjivanje mobitela u nekim situacijama je potrebno, mislim da su neke škole uvele zabranu mobitela na školskim hodnicima za vrijeme odmora. Za druge klubove sa svojim sportašima ne znam, ali mobiteli su, ja bih zapravo rekao, pogotovo na treningu, jedan veliki distraktor i to nam govore neki znanstveni radovi, gdje se zbog jednostavno tih informacija koje djeca upijaju za vrijeme treninga, jednostavno se mozak utišava, njegova aktivnost se utišava, a to na treningu ne želiš. Na treningu želiš da ti djeca budu maksimalno posvećena, kognitivno, maksimalno uključena. Tako da ova odluka je dobra, na mjestu je, ali mislim da samo trebamo paziti na neke ekstreme po tom pitanju.

Antonio, ti si voditelj Sportskog centra "Dubovac-Gaza", predstavi nam malo centar, čime se bavite?

-Pa, prvo bih rekao da sam voditelj nečega što je izuzetno korisno, izuzetno dobro za cjelokupni grad i tu mislim na građane prvenstveno, ali naravno i na sportaše, djecu sportaše, djecu općenito koja nisu sportaši i tako dalje. To je jedan projekt zbog kojeg mi je iznimno drago što je pokrenut. Projekt koji nastoji podići sposobnosti, kapacitete sportaša grada Karlovca, ali isto tako okrenuti se prema općoj populaciji, građanima u vidu podizanja nekih općih zdravstvenih sposobnosti, njihovog uključivanja u neki oblik tjelesnog vježbanja. Tako da je to jedan jako lijepi projekt i ako se samo smijem osvrnuti još kratko, jedna kratka digresija, mislim da je ovaj projekt jako dobar potez obzirom da je i sam grad čini mi se 2020. godine donio strateški dokument koji navodi upravo to, koji je na temelju prikupljenih podataka i analize ukazao na potrebu za svim navedenim i nečim što će podići rezultate sportaša, njihove sposobnosti, ali i nešto što je bitno za djecu sportaše i za opću populaciju. Tako da mislim da je to jedna jako lijepa stvar za grad.

Zove se Sportski centar "Dubovac-Gaza", ali otvoren je za sve sportaše i za sve građane, je li tako?

-Tako je, da, primarno je sportski centar naravno posvećen sportašima, sportašima kluba i njegovim članovima, ali isto tako ne želimo se ograničavat samo na njih, što sam i naveo, dobrodošli su apsolutno svi građani, djeca i ovim putem ih potičem i pozivam da se slobodno jave ili svrate. Na temelju toga se dalje sve možemo dogovoriti, mi im želimo omogućiti jednu veliku dobrodošlicu i da se kod nas osjećaju ugodno.

Gdje se nalazi Sportski centar "Dubovac-Gaza"?

-Sportski centar se nalazi naravno u Sportskoj dvorani na Rakovcu, pa čini mi se da je sada već prošlo mjesec dana od otvorenja. Isto meni je to bio jako lijep događaj, obzirom da sam djelomično i vodio samo otvorenje i obratio se svima nazočnima. Tako da, već smo mjesec dana u funkciji i eto mislim da je pravo vrijeme za sve ljude da nam se priključe.

Kakva su iskustva do sada u tih mjesec dana?

-Pa super, zaista super, super je i ta povezanost sa cijelom sportskom dvoranom. Mislim da se svi možemo osjećati malo profesionalnije obzirom da imamo sve što nam je potrebno, imamo i atletsku stazu u sklopu dvorane. Imamo naravno sportski teren i sigurno naš sportski centar čini jedan mali dio, odnosno mali dio jednog dobrog sportskog kompleksa kojeg imamo pored rijeke Korane.

Kakvo je radno vrijeme centra?

-Pa, radno vrijeme je u principu po dogovoru, ali svakako ljudi mogu pristupiti u bilo koje doba dana, ne radimo 24 sata na dan, ali ako bih baš sada morao navesti, mislim da već kada se otvara Sportska dvorana na Rakovcu, u nekih šest, sedam sati ujutro, pa sve do nekih 22 sata navečer mi smo tamo.

Antonio, malo mi pojasni rad sportskog centra Dubovac, koju uslugu ti radiš, što radiš tamo, kakav je tvoj posao ustvari?

-Pa to je posao u kojem, recimo, ako imamo nekog sportaša koji želi podići svoje performanse sposobnosti u svom sportu i na terenu, onda smo usmjereni u tome da ga upravo u tim stvarima poboljšamo. Ali recimo ako bi sada došao čovjek koji jednostavno želi podići svoje zdravstvene kapacitete, onda tu ponajviše radimo na povećanju ili recimo održavanju mišićne mase i gustoće kostiju, koji su definitivno glavni prediktori dugovječnosti uz jedan parametar koji se zove maksimalni primitak kisika, u principu u našem sportskom centru smo upravo usmjereni prema tome održavanju, jačanju ljudi i stvaranju zdravih životnih navika. Isto tako bih rekao da ljudi ne moraju očekivati da oni moraju pohađati naš sportski centar, odnosno tražiti naše usluge neodređeno, već je naš primarni cilj uvesti ih, ako već nisu uvedeni u svijet vježbanja i educirati ih, stvoriti zdrave životne navike i da oni to mogu primjenjivati doživotno.

Kakav bi bio tvoj savjet ljudima koji puno sjede na poslu pred kompjuterom, u autu i kod kuće kod televizora, što reći ljudima?

-Mala digresija, obzirom da kao magistar kineziologije, osoba koja je završila neki fakultet u visokom obrazovanju vodimo se na temelju znanstvenih radova i onoga što nam oni govore. Da budemo maksimalno objektivni i da ljudima damo najbolje moguće rezultate, odnosno rješenje. I za jednu osobu koja recimo želi prevenirati takozvanu sarkopeniju, koja je opadanje mišićne mase ili osteoporeze, smanjenja gustoća kostiju, svakako bih im preporučio dva do tri puta pa čak i jednom tjedno, ako je moguće, ako je osoba u jako zgusnutom rasporedu. preporučio bi im neki oblik treninga s opterećenjem odnosno trening s utezima, ali ne moraju biti isključivo utezi mogu biti i neke varijante vježbanja i sa samo vlastitim tijelom. Zapravo nam te stvari predlaže i Svjetska zdravstvena organizacija kroz svoje smjernice, dakle dva do tri puta tjedno primjenjivanje treninga s opterećenjem. Tu se još spominju i određeni vremenski iznosi koliko je puta potrebno provoditi žustre tjelesne aktivnosti, recimo to može biti malo brže hodanje, za nekoga može biti trčanje, primjenjivanje nekih oblika aktivnosti koje su malo nižeg intenziteta, koje su usmjerene na kardiovaskularne odnosno srčano žilne sposobnosti. Recimo to za vas može biti hodanje, za nekog to može biti lagano trčanje. Znači te dvije, odnosno tri stvari, trening s opterećenjem, trening usmjeren na srčano žilne sposobnosti i to je to, treća stvar je biti konstantan.

Kad pripremaš sportaše, recimo konkretno rukometaše, cilj je da moraju biti u dobroj kondiciji, da moraju izdržati tih 60 minuta utakmice, što je tu najvažnije?

-Po pitanju kondicije, kada analiziraš rukomet onda ga gledaš kroz zahtjeve rukometne igre i apsolutno da rukometna igra zahtijeva apsolutno uključenost svih motoričkih sposobnosti. Bitno je biti izdržljiv, bitno je biti brz, bitno je biti i brz i izdržljiv na duže staze, pa onda imamo tu takozvanu brzinsku izdržljivost. Bitno je biti jak, eksplozivan, skočan, za nekog je možda bitno imati jak šut. Tako da skup svih tih stvari čine te kondicijske sposobnosti koje su nam bitne za sport. I naravno biti robustan, odnosno smanjiti incidenciju pojavnosti ozljeda i u principu je više manje to. Ali naravno imamo još jako puno detalja o svim tim sposobnostima, ali evo nekim laičkim rječnikom po meni su tri najvažnije stvari, bit brz, izdržljiv i jak, odnosno, snažan.

Rukomet je vrlo dinamičan sport, po meni u posljednje vrijeme je dosta grub, tu su i dosta česte ozljede, imaš li kakav savjet svojim rukometašima da izbjegnu te ozljede?

-Da, zbog same karakteristike tog sporta svakako imamo ozljede koje mogu nastati i u kontaktu, ali i u beskontaktnom načinu. Ono što ćete morati razočarati, mi ozljede ne možemo ukloniti i onda kažemo prevencija ozljeda, u tom smislu razumijem smisao, ima smisla, ali prije bih upotrijebio riječ minimizirati ozljede. U potpunosti maknuti, odnosno, ukloniti ozljede je jako teško. Ovisi o jako puno stvari i jednostavno po trenutnim znanstvenim istraživanjima nemamo konkretne odgovore na potpuno uklanjanje ozljeda. Mi ih samo možemo smanjiti, odnosno minimizirat na najmanju moguću razinu. Ali za nekog sportaša koji želi minimizirati ozljede mislim da je jako bitno primjenjivati trening s opterećenjem koji nam daje ogromne benefite i voditi brigu o svojom životu. Nije samo bitno ono što radiš dva sata na terenu, mislim da je jako bitno i onih 22 preostala sata u danu i naravno postepeno kroz svoj sportski razvoj podizati svoje kapacitete, širiti svoje granice, vjerovati svojim trenerima i eto više manje mislim da sam sve rekao.