U Karlovcu imamo najstarije studentske novine u Hrvatskoj koje izlaze kontinuirano bez prekida

Magazin karlovačkih studenata ''INDEKSpress'' najdugovječniji je studentski list u zemlji, najstarije su to studentske novine u Hrvatskoj koje izlaze kontinuirano bez prekida. Nedavno je proslavio svoj obljetnički 77. broj kojim je ušao u punoljetnost. U Studentskom centru su se oko mlade i uspješne redakcije okupili svi oni koji im daju godinama vjetar u leđa, među njima i bivši suradnici, kolege novinari iz lokalnih medija, predstavnici Grada i Županije… Uz balone, glazbu, tortu i pivo – obilježili su 18 godina kontinuiranog izlaženja. Tim povodom napravili smo priču u kojoj smo razgovarali s članovima redakcije i njihovom glavnom urednicom.

Više od 1200 kartica novinarskih tekstova napisano je od svibnja 2005. Maja Purgar je ''ljepilo redakcije'' kako su je nazvali njeni novinari, glavna urednica je od prvog broja.

-Zapravo smo u punoljetnost ušli još prošle godine, ali se nikako nismo uspjeli do sad skupiti i organizirati proslavu, tako da s malim zakašnjenjem to sada obilježavamo. Sad kad vidim te sve naslovnice na hrpi, zapravo mi je žao što to nismo učinili još i prije. Zapravo, shvaćam da je napravljen veliki posao i valja to proslaviti, kazala nam je na početku našeg razgovora.

Sve je započelo idejom Studentskog centra da se u njihovim prostorima održi nekoliko novinarskih radionica. Radionice su okupile entuzijaste koji su ubrzo došli na ideju osnivanja lista. Tadašnji ravnatelj Davor Jurčević je zapravo potaknuo tu ideju s obzirom na to da je radionica imala jako dobar odaziv. I tako je sve počelo.

-U početku bismo nekad izašli dvaput na semestar, nekad triput, nekad četiri… Onda smo odlučili uvesti malo reda i imati neku ustaljenu dinamiku, sad izlazimo četiri puta u jednoj studentskoj godini, dakle dva puta u semestru, nastavlja glavna urednica dalje svoju priču. Radi se o 18 stranica između naslovnice i posljednje strane, sad smo za rođendan napravili desetak više. Možete ga prelistati na ovoj poveznici.

Veleučilište je jedna vrlo specifična studentska sredina, govori nam dalje Maja, to nije jedna klasična studentska masa koja se zadržava četiri-pet godina, ona jako fluktuira, tu ima i starijih ljudi, ljudi koji su tu da se tako izrazim ''u prolazu'', onih koji dođu, ode, vraćaju se, iz različitih su gradova, mnogi studiraju uz posao, obitelj… Tako da redakcija INDEKSpress-a ima veliku fluktuaciju novinara, kazala je.

Više od 100 novinara, fotoreportera i suradnika radilo je na tih dosadašnjih 77 brojeva, od kojih je velik dio došao na prošlotjednu rođendansku proslavu i bilo ih je jako lijepo vidjeti kako su sretni što su bili dijelom te osamnaestogodišnje povijesti.

-Kad se neki novinar pojavi - ja ga odmah bacam u vatru, nema tu puno uputa, u hodu sve radimo, tako se najbolje uči… Pustim ih da pišu o čemu žele, svatko od njih ima druge afinitete. Naravno da se dogovaramo da pokrijemo i određene teme koje su aktualne i bitne iz područja studentskog života, Veleučilišta ili što je vezano uz naš grad. Ali, ako oni imaju želju pisati o Davidu Bowieju ili psihologiji ili nečem trećem, imaju moju podršku. Imaju otvorene ruke, sve slobodno rade … i mislim da je taj način rada i razlog zašto se sve to tolike godine održalo. I, iskreno, ja čak njihove tekstove niti ne ''peglam'' što se kaže ''do daske'' jer onda to više ne bi bilo njihovo. Ono što je meni najbitnije i što najviše cijenim da oni to žele, hoće, imaju volju, nastavlja Maja.

Danas praktički više ni nema sekcije koja uspije preživjeti jer su drugačija vremena, teško je održati motivaciju i interes, kontinuitet pogotovo… Ovdje ni nema studija novinarstva, generalno nije ni za očekivati da će biti puno studenata s afinitetom za novinarstvo, zato nije lako, ali zato je to još i vrjednije, kazala je Purgar.

-Moja iskrena želja je da me na uredničkom mjestu zamijeni neki student. Valjda će se i to dogoditi jednog dana.

Od 2005. su se, rekla nam je Purgar, promijenila 4 dekana na čelu Veleučilišta, dva ravnatelja Studentskog centra, 7 mandata Studentskog zbora se izmijenilo…

-Imali smo jedno vrijeme redakciju u prostorima SC-a, međutim zbog prirode njihovog studiranja (svatko je na drugom smjeru, imaju predavanja u različito vrijeme…) i same činjenice da u tom smislu nije to bila koherentna skupina da bismo se mogli svi zajedno redovito fizički nalaziti, počeli smo funkcionirati online. Na neki način smo kao mali novinarski nomadi, radimo na laptopima od kuće i čujemo se telefonski. Naravno, nalazimo se nekad, ali ne da bismo pisali i uređivali, već da bismo raspravili neke stvari, da bismo se dogovorili, na kraju krajeva i podružili se.

Nisu svi iz Karlovca, nisu svi ni karlovački studenti, a nisu svi ni studenti. Ima ljudi koji su ostali s nama jer to vole raditi, tako da smo različitog profila, ali nas veže sve zajedno ljubav prema onome što radimo i potreba da nas se čuje (čita). Svojevremeno je postojala i foto sekcija, međutim nije se uspjela održati. Tako da su danas svi fotoreporteri s pametnim telefonima, iako se moram ovom prilikom zahvaliti i lokalnim medijima i novinarima i fotografima koji su uvijek spremni uskočiti i pomoći nam ako nam zatreba neka fotografija, poručila je glavna urednica.

-Ja imam puno staža i nikad nisam imala poslodavca, ili u ovom slučaju više suradnika, kao što je to Studentski centar. Njihova je inicijativa, logistika i financije, sve. Ja u životu nisam doživjela da te netko pusti tako da radiš, da te ne dira, ne propituje, ne poziva na red. Doslovno, sve što mi poželimo – oni kažu: ''Može!''. Tako je bilo s bivšim ravnateljom, tako je i sa sadašnjim… I to je neprocjenjivo. Čak i kada se nekome ne svidi što napišemo i recimo to tako ''potuži se'' na nas, uvijek nas se pita za argumente i čuva nam se leđa.

List od 2020. godine zbog COVID epidemije izlazi isključivo u elektroničkom obliku i može se pronaći na službenim internetskim stranicama Studentskog centra Karlovac, a imaju i svoje društvene mreže (Facebook, Instagram). Redakcija trenutno broji sedam novinara koji, vodeći se svojim individualnim novinarskim instinktima, pokrivaju mnoga različita područja studentskog života i interesa.

-Neki su iz INDEKSpress-a ostali u novinarstvu, neki su otišli u lokalne medije, mnogima smo pisali preporuke, posvuda ih ima, kazala je Maja, Evo, npr. urednica lista Socijalni rad na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Karlovčanka inače – nije studentica kod nas, ali je došla pisati kod nas… Tako da su sve to neke stvari koje govore da radimo dobar posao.

Razgovarali smo i s nekim od članova redakcije… Lara Jurčević je jedna od njih, završila je Prehrambenu tehnologiju na Veleučilištu u Karlovcu i tu večer  je bila u ulozi moderatorice proslave. Inače ima 27 godina i planira upisati Poslovno upravljanje. Osam godina već piše za list i kroz razgovor s njom dolazimo do zaključka da se ne slaže s urednicom oko toga kako bi Indekspress trebao voditi neki student jer, kaže Lara, upravo to što je Maja ta konstanta – je održalo list tolike godine, a studenti dolaze i odlaze i teško da bi ih netko mogao toliko držati zajedno, uvoditi nove članove i ispraćati stare, i održavati kontinuitet kako to radi njihova omiljena urednica Maja.

Lara je prije nego li se je priključila redakciji bila urednica gimnazijske Zore, a još u osnovnoj školi urednica Grabrića – tako da je nekako bio očekivani slijed da će i tijekom studija nastaviti s novinarskom sekcijom ako je bude bilo na fakultetu na kojem će studirati. Imala je tu sreću. Piše vlastiti blog, surađivala je i s našim Karlovačkim tjednikom u kojem je pisala kolumne. Iako nije novinarstvo njezin primarni posao i zanimanje, cijeli život je povezana s pisanjem i medijima.

-U odabiru tema uvijek pokušavam povezati svoju struku, tako da često pišem o prehrani, nutricionizmu, studentskoj prehrani, zdravoj hrani i slično. Imamo onaj pravi novinarski način rada i u tom smislu smo skroz profesionalni, ali nije stresno, sve je nekako opušteno, nalazimo se na kavi i pivi, dogovorimo se, a ostatak rješavamo mejlom. Puno smo toga naučili. Prvenstveno kako nešto napisati sažeto, kratko, jasno  zanimiljvo. U početku smo svi pisali duge kilometarske tekstove koje kao takve nitko ne bi čitao, ispričala nam je Lara.

Helena Brajdić ima 30 godina, završila je Ugostiteljstvo i od trenutne ekipe je najduže u redakciji INDEKSpress-a, od 2014. godine. Ona je primjer novinarke koja je i nakon završetka ostala pisati za list.

Saznali smo od naših sugovornica da su uistinu zadovoljne podrškom i suradnjom SC-a i Veleučilišta, od uvjeta rada do honorara kojeg inače većina studentskih listova nema, a koji se određuje po angažmanu, količini teksta, težini novinarskih zadataka i slično, a svakako je dodatni motiv koji pripomaže studentskom životu.

-Mislim da je ovo super studentski posao, kaže Helena, ozbiljan – nije to samo pisanje, mi radimo i intervjue, moramo se za razgovore dobro pripremiti, radimo puno toga, fotografiramo… Ja se inače bavim grafičkim dizajnom tako da mi je puno pomogao za dalje u mom poslu. Tako i mnogim drugim kolegama, dok se neki vide i u novinarstvu kao profesiji. Odgovornost imamo veliku prema našim radnim zadacima, imamo rokove, ali nema nekog velikog presinga, slaže se Helena s Larom, i mislim da je to prvenstveno do urednice koja to sve odlično koordinira i fleksibilna je. Dobro se slažemo i svi smo kao jedna mala obitelj.

Iva, Lana, Roko, Sven, Valentina, Fran, Helena, Lara… to je ta obitelj i ekipa vrijednih mladih talentiranih novinara, kojima zajedno s njihovom urednicom i ''poslodavcem'' Studentskim centrom - još jednom čestitamo lijepu veliku obljetnicu i drago nam je da su je dostojno proslavili, kao i da smo bili dijelom iste! Želimo im puno sreće u daljnjem radu i računamo na neku suradnju s našim tjednikom u skoroj budućnosti!