"U 20 godina kroz Školu rukometa prošlo je oko 3.500 polaznika i trideset trenera"

Za Rukometni klub Škola rukometa Karlovac 2019. godina bila je vrlo uspješna. Klub je nastupio s devet selekcija u raznim natjecanjima. U prošloj sezoni, koja je završila u proljeće, ostvareni su zapaženi rezultati, a sve selekcije bile su pri vrhu liga u kojima igraju. U jesenskom dijelu nove sezone nastavljeno je s kvalitetnim rezultatima. Ženska seniorska ekipa, koja igra u Drugoj hrvatskoj rukometnoj ligi zapad osvojila je u jesenskom dijelu prvenstva šesto mjesto s jedanaest bodova. U prosincu je organizirana Večer rukometa, kojom je obilježeno dvadeset godina djelovanja kluba. Razgovarali smo s predsjednikom Rukometnog kluba Škola rukometa Karlovac Milošem Đankovićem o rezultatima ostvarenim u 2019. godini te o organizacijskim i rezultatskim planovima zacrtanim za 2020. godinu.

Jeste li zadovoljni s ostvarenim u 2019. godini?

-2019. godina bila je uspješna za nas. Mi ukupno sudjelujemo u natjecanjima s devet selekcija. Sve su selekcije relativno bile dobre u proljeće, na kraju prošle sezone. Plasmani su bili pri vrhu liga u kojima igraju, a to su Prva hrvatska liga, Međužupanijska liga i Karlovačka liga, u kojoj igraju djevojčice rođene 2008. godine. Što se tiče rezultata, ne možemo reći da su loši, oni su dobri, bitno je da smo mi u vrhu hrvatskog rukometa i kod djevojčica i kod dječaka, što je za nas izuzetno važno. Moram reći da smo zadovoljni, a to smo na svojim sastancima i rekli. Bitno je da se takav kontinuitet nastavi i u proljeće, pa da možemo izboriti završnice državnog prvenstva za kategorije za koje se igraju završni turniri.

Jesu li plasmani na završnice i glavni ciljevi u ovoj sezoni?

-Svaki put kada krenemo u natjecanje, nama je prva stvar da osvojimo od četvrtog do prvog mjesta, a to garantira nastup u završnici po određenim ligama. Završnice se pretežno održavaju u Poreču i Umagu ili nekoj drugoj istarskoj destinaciji. Naš cilj je otići tamo, a kad smo već na završnom turniru, onda je cilj i medalja. No, ako i ne osvojimo medalju opet smo zadovoljni, jer je uspjeh od 150 do 200 klubova u natjecanju, ući u završnicu. Nadam se da ćemo u dvije, tri kategorije, u kojima jesu završnice, izboriti ulazak u završni turnir.

Povodom obilježavanja dvadeset godina djelovanja kluba organizirali ste Večer rukometa. Je li vam brzo prošlo prvih dvadeset godina?

-Moram priznati da je. Tih dvadeset godina zaista je brzo prošlo, no mi puno radimo, pa i ne osjetimo da vrijeme leti. Organizirali smo Večer rukometa, jer smo željeli povodom te jubilarne obljetnice dati priznanja svima, koji su se istaknuli tijekom 2019. godine. Nagradili smo po troje najboljih u svih devet selekcija, te po jednog igrača i igračicu u ekipama po osnovnim školama. Mi zaista radimo jako puno i svih dvadeset godina proizvodili smo igrače i igračice za karlovačke klubove. Kompletan seniorski sastav Hrvatskog rukometnog kluba "Karlovac" prošao je kroz našu školu te sve seniorke Rukometnog kluba Škola rukometa Karlovac i dobar dio igrača Rukometnog kluba "Dubovac - Gaza". To je naš zadatak. Dodatna obaveza bila je što smo preuzeli kompletan ženski seniorski pogon.

Seniorski sastav Hrvatskog rukometnog kluba "Karlovac" je u krizi. Kako izaći iz te krize?

-Da, seniorska momčad je u krizi. Mi se moramo odlučiti i svi zajedno krenuti u jednu reformu. Karlovačka sportska zajednica, Zajednica sportova Karlovačke županije, Grad Karlovac i Karlovačka županija moramo učiniti sve, kako bi bolje zaživio seniorski pogon. Mi sada u rukometu nemamo ekipu u najvišem rangu natjecanja, a vidim da to nemamo niti u drugim sportovima, ni u košarci, ni u odbojci, ni u nogometu. Jedna je mala kriza seniorskih pogona u karlovačkim momčadskim sportovima. Osobno mislim da je problem seniorskog pogona u rukometu financiranje. Tu se moraju dogoditi veći pomaci, jer mi definitivno ne možemo s kadrom koji imamo, s mladim igračima, osigurati ostanak bez pojačanja.

Dobro ste upućeni u situaciju, jer ste i član Upravnog odbora Hrvatskog rukometnog kluba "Karlovac". Je li razlog krize odlazak brojnih igrača?

-Da, u dvije godine klub je izgubio dvanaest igrača, od kojih je devet bilo u prvoj postavi, a da nitko nije došao. Ne znam koji bi to klub mogao izdržati. Mi smo morali sve to izdržati, htjeli, ne htjeli. Igrači su otišli u klubove, koji su ih bolje platili. Na žalost, među tima koji su otišli, bili su kadetski i juniorski reprezentativci. Mi nismo u stanju to riješiti, to je naša stvarnost. Znači, pod hitno bi se trebalo nešto učiniti. Financira se previše klubova, možda smanjiti na neku mjeru i financirati kvalitetu. Ovako to ne ide.

Osim što se bavite igračima i igračicama, Rukometni klub Škola rukometa Karlovac stvara i trenere. Kakva je tu situacija?

-Ja to cijelo vrijeme ponavljam. Kroz Rukometnu školu Karlovac prošlo je u dvadeset godina oko 3.500 polaznika, neki su kraće, a neki duže trenirali. No, u to vrijeme kroz školu je prošlo i trideset trenera. Mi usavršavamo i školujemo trenere. Naših trideset trenera prošlo je Akademiju Hrvatskog olimpijskog odbora ili neki drugi oblik školovanja da bi dobili licence. Danas se ne možeš baviti sportom, ako nemaš završenu školu, a školovanje traje dvije godine. Mi i sada imamo trenere na školovanju. Nama su treneri otišli u druge klubove i mi školujemo nove trenere. Moj sin Dinko Đanković je u "Poreču", on je i trener u reprezentaciji, kod nas su bili i Tatjana Rašić, Tomislav Huljina, Miodrag Višnić i Ivan Pavlaković. Nama je zadatak stvarati igrače i igračice, ali i trenere.

Mnogi polaznici Rukometne škole Karlovac došli su do reprezentacije. Jeste li s tim zadovoljni?

-Da, zadovoljan sam i ponosan. Imali smo reprezentativce u svim uzrastima, u mlađoj kadetskoj, kadetskoj, juniorskoj i seniorskoj reprezentaciji. I sada imamo, mogu reći da po generaciji imamo od dva do pet reprezentativaca. Sada imamo po regionalnim selekcijama nekoliko naših mladih igračica. Mi ozbiljno radimo, naš trenažni proces traje gotovo jedanaest mjeseci godišnje.   

Jeste li zadovoljni s učinkom seniorki u jesenskoj polusezoni?

-Naš cilj u ovoj sezoni je ostanak u drugoligaškom rangu. Kada bi tako gledao, onda je jedanaest osvojenih bodova u redu, ali kada gledamo razvoj događaja, gdje smo dvije tri utakmice izgubili neopravdano, mogli smo imati puno više bodova. Moram reći da su se vratile neke igračice, koje su bile ozlijeđene, to je sigurno doprinijelo da ekipa bude kvalitetnija. Mlade igračice još nisu stasale kako treba. Mislim da za godinu ili dvije bi trebao doći uzlet, kada bi napali prvo mjesto i pokušali izboriti ulazak u Prvu hrvatsku ligu. Tada bi trebali i više sredstava, mi sada baratamo s proračunom od dvjesto tisuća kuna za seniorsku ekipu, a to je jako malo. Trebalo bi nam 500 ili 600 tisuća kuna u proračunu da bi mogli napasti Prvu hrvatsku ligu. Morali bi dovesti dvije, tri igračice i onda bi mogli napasti prvoligaški rang.

Stručnjaci kažu da je u ovoj sezoni Druga hrvatska rukometna liga za žene vrlo jaka. Kakvo je  vaše mišljenje?

-Liga je vrlo jaka. Od dvanaest klubova, devet ih je igralo u prvoligaškom rangu. Ove sezone su došli "Trešnjevka" i "Zamet", tu su još "Ivanić", "Samobor", "Zaprešić", "Rudar" iz Labina i drugi. To su sve klubovi koji su puno značili i dali su veliki broj igračica. Svi su ti klubovi sada s nama u ovom rangu natjecanja. Mislim da smo mi dobro prošli s osvojenim bodovima, iako smo mogli osvojiti još četiri boda. Završili smo prvi dio prvenstva na šestom mjestu s jedanaest bodova.

Seniorska momčad "Karlovca" je u opasnoj zoni. Hoće li doći kakva pojačanja?

-Ove zime moraju doći pojačanja. Mi smo imali peh u klubu, otišli su nam igrači, a četiri standardna igrača su ozlijeđena. Crnković počinje s treninzima, vraćaju se Begić, Čakarić i Makarun. S tim igračima dobit će se širina, ali oni dugo nisu igrali i pitanje je kada će se vratiti u pravu formu. Stručni savjet mišljenja je da se moramo pojačati s jednim pivotom i dva vanjska igrača. Već smo u kontaktu s igračima. 7. siječnja počinju pripreme prve momčadi i tada će doći na probu pojedini igrači.  

U kontaktu ste s igračima koji su otišli iz kluba. Postoji li mogućnost da se netko od njih vrati?

-Naši igrači koji su otišli u Njemačku odlično su se snašli i na njih se ne može računati. Ivan Šnajder, Andrej Obranović i Denis Karić standardni su u svom klubu "Eisenachu", koji je pri vrhu drugog ranga Bundeslige. Tomislav Sudarić radi u Njemačkoj i igra u četvrtoligaškom klubu. Naši potencijalni reprezentativci, koji su otišli u klubove Premijer lige imaju malu minutažu i s njima pregovaramo. U svojim klubovima nemaju minutažu i stagniraju. Igrači prerano odlaze, jer ih mi ne možemo platiti. Kod nas mogu dobiti hranarinu do 1.500 kuna, a u klubovima Premijer lige dobiju četiri do pet tisuća kuna te stan i hranu. Financije su veliki problem. Na godišnjoj sjednici Skupštine Hrvatskog rukometnog kluba "Karlovac" rečeno je da je proračun za 2019. godinu iznosio nešto više od 700 tisuća kuna, a klubovi iz sredine Premijer lige imaju proračun od milijun i pol do dvije tisuće kuna. Mi moramo doći na takve iznose, nije sve u novcu. Mi imamo igrače koji hoće raditi, moramo im naći posao, moraju imati plaćeni stan i hranu. Moraju se povećati iznosi koji su dobiju od Grada Karlovca i od sponzorstva, onda bi mogli računati na bolje rezultate i ulazak u Premijer ligu.

Branko Obradović