"Treniramo svakodnevno tijekom ljeta, tri sata pakla u mojoj režiji u dvorani Atomskog skloništa"

Iako je ljeto, Mačevalački klub "Karlovac" vrlo je aktivan. Član kluba i hrvatski seniorski reprezentativac Antonio Gojak, nastupio je na Svjetskom seniorskom prvenstvu koje je održano u Kairu, u Egiptu. Gojak je nastupio u disciplini floret. U njegovoj kategoriji nastupilo je 158 boraca iz 55 država, sa svih kontinenata. Antonio je odradio vrlo dobar grupni dio natjecanja, u kojem je ostvario 3 pobjede i 3 poraza. Ubilježio je uvjerljive pobjede protiv reprezentativaca Singapura, Španjolske i Kuvajta, te poraze protiv Portugalca, Egipćanina, kao i tijesan 5:4 poraz protiv vrlo jakog naturaliziranog Cipranina. S tim rezultatom za ulazak među 96 najboljih na svijetu Antonio je išao na reprezentativca Meksika te nažalost izgubio borbu rezultatom 15:13. Time je natjecanje završio na 104. mjestu u konkurenciji od 158 boraca. Za članove kluba nema odmora, svakodnevno se trenira u dvorani Atomskog skloništa na Rakovcu. Mačevalački klub "Karlovac" provodi i ovo ljeto školu plivanja na Foginovom kupalištu, pa je dio članstva uključen i u tu aktivnost. O svemu tome razgovarali smo s trenerom kluba Krešimirom Profozićem.

Jesi li zadovoljan nastupom Antonia Gojaka na Svjetskom prvenstvu u Kairu?

-Da, ovo je Antoniu Gojaku treće svjetsko seniorsko prvenstvo. Zadovoljni smo svi, zadovoljan sam ja, zadovoljan je i Antonio, zadovoljan je izbornik Darko Limov. Tako da s obzirom na sve što se događalo u zadnjih pola godina i nemogućnosti redovito treninga za Antonija zbog obaveza u školi ove su se stvari jednostavno tako posložile.

Kakva je ustvari bila konkurencija?

-Nastupili su stvarno svi najbolji na svijetu, konkurencija je bila strašna. To je bila krem de la krem, kako se ono kaže. Na tom velikom i važnom natjecanju bilo je barem 30 osvajača olimpijskih medalja, vjerojatno 40 do 50 osvajača medalja na svjetskim i europskim prvenstvima te svjetskim kupovima. Tako da je konkurencija bila izuzetna, jačeg natjecanja od toga zaista nema.  

Mačevanje je u cijelom svijetu popularan sport, rasprostranjen je na svim kontinentima. To je olimpijski sport koji ima svoju težinu. Koliko je to sve poznato u Hrvatskoj?

-Mačevanje je izrazito popularan sport u svijetu, što je nama u Hrvatskoj možda malo čudno. Ali to je zaista popularan sport, nema težinskih kategorija, to mu da još jednu dodatnu težinu, na brojnosti i na svemu. Recimo, na Svjetskom prvenstvu u Kairu samo u kategoriji od Antonija Gojaka nastupali su natjecatelji iz 55 država, znači to je zaista jedan veliki broj. Antonio je bio 104., gledano u odnosu na konkurenciju, ipak je to lijep rezultat, bio je bolji od puno drugih natjecatelja. Kada kažeš nekome da si bio 104., u Hrvatskoj to ne znači ništa, jasno zbog mentaliteta i svega, no međutim biti 104. od njih 158, znači da je on ipak bio bolji od jedne trećine najboljih svjetskih boraca na ovom natjecanju, on ima tek 21 godinu i dolazi iz Karlovca. Mislim, na tako jednu veliku smotru uopće doći, a kamoli još nekoga pobijediti, to je stvarno zadovoljavajuće.

Koliki je bio problem, koliko mu je u borbama nedostajao taj trening, jer mjesecima nije redovno trenirao?

-Na kraju Antonio Gojak je izgubio borbu za ulazak u 96 od Meksikanca, izgubio je 15:13 i uglavnom čuli smo se odmah nakon turnira. Kazao mi je da bi Meksikanca u principu riješio bez problema, ali preciznost mu je bila problem, jer nije dugo trenirao. On je pikao kauč, jastuk ili nešto drugo, ali nije pikao ljude na treningu, jer nije bio u mogućnosti, tako da mu je falila preciznost. Kako se u floretu boduju samo torzo i vitalni organi, on je pogodio, ali u nevažeće dijelove. Kazao je da je bilo problema s preciznosti već u grupi, iako je u grupi imao tri pobjede i tri poraza, da je u grupi već osjetio da mu fali preciznost. Tako da u principu ja sam zadovoljan kako je odradio s obzirom na mogućnosti i kažem da je pobijedio možda Meksikanca to bih zaista bilo i za puni trening jako dobar rezultat. To bi bilo super da imate iz Karlovca jednog seniorskog muškog sportaša koji je među 100 najboljih na svijetu. Ja ne znam da li je to još neko u Karlovcu u nekom sporta ostvario, u svim tim okolnostima, mislim da je uspjeh što je uopće bio u reprezentaciji među najboljima.

Je li ovaj nastup u Kairu dokaz da je Antonio Gojak i dalje u vrhu hrvatskog floreta?

-Antonio Gojak je u principu izborio ovaj odlazak na Svjetsko prvenstvo u Egiptu s osvojenom medalju na državnom prvenstvu. No, nije njega izbornik Darko Limov pozvao u reprezentaciju samo zbog te medalje, on dobro zna njegove kvalitete. Antonio je u principu budućnost hrvatskog mačevanja, on uvijek opravda svoje pozivanje i u principu je malo puta razočarao.

Pitanje je da li bi možda Antonio Gojak pobijedio Meksikanca da je trener bio uz njega u Kairu i da mu je pomogao savjetima. Što misliš o tome?

-Pa dobro, možda, mačevanje je izrazito taktičan sport tako da možda bi pomogao koji savjet, ali Antonio je pametan i sportski školovan i obrazovan i taktički potkovan, tako da sigurno da sam ja bio tamo ne bi bilo na odmet, ali u principu natjecatelje probamo odgajati i obrazovati da oni u principu sami moraju znati prepoznati situaciju, prilagodite se i odabrati pravilno akciju. Tako da sam ja uvjeren da je Antonio odradio to sve OK.

Svaka čast izborniku Darku Limovu, ali ipak ti najbolje poznaješ Antonija. Koliko bi mu pomoglo tvoje prisustvo?

-Sigurno bi mu puno značilo da sam bio s njim. Antonio je rekao da je problem bila preciznost, a to je teško popraviti u tom trenutku, to treba raditi na treningu, malo poriktati rukicu i tako dalje. Siguran sam da Antonio nije puno griješio taktički.

Kako je ovaj nastup djelovao na Atonija, je li mu to poticaj za daljnji rad?

-Rekao sam već da je zadovoljan i on, svi smo stvarno zadovoljni. Nekakav, da tako kažemo plan prije odlaska na natjecanje, a i u razgovoru s izbornikom i s Antonijom, bio je da bi svi bili zadovoljni prolazom grupe. Znači zbog šest mjeseci velikog manjka treninga svi bi bili zadovoljni s prolazom grupe. Antonio je to napravio tako da u principu je to OK. Tri pobjede imao je u grupi, prošao bi s dvije, jednu je izgubio 5:4, baš onako gusto i eliminaciju je znači isto izgubio gusto, dao je sve od sebe. Tako da u principu ja vjerujem da je on zadovoljan. Već je značajan rezultat sam nastup Na Svjetskom prvenstvu. Volim uvijek ponoviti koliko u Karlovcu ima muških seniora u nekom olimpijskom sportu koji ove godine idu na svjetska prvenstva.

Što je s drugim članovima kluba, sada nema natjecatelja, što rade?

-Ostali natjecatelji svakodnevno treniraju, tri sata pakla u mojoj režiji u dvorani Atomskog skloništa. Od devetog mjeseca do prosinca mislim da će biti i previše natjecanja, ako sve bude u redu. Trebali bi u devetom mjesecu krenuti s Lukom Bublićem i Jakovom Božićem na kadetske svjetske kupove, znači, trebali bi ići u Beč, Budimpeštu, Bratislavu i Grčku, ako će u Grčkoj biti organizirano natjecanje. Luka Bublić je zadnju godinu kadetski reprezentativac, a Jakov Božić tek ulazi na ta kadetska natjecanja, jer ima tek 13 godina. Tako da za njih će biti dosta tih kadetskih natjecanja. Najmlađi natjecatelji imat će međunarodne turnire po Hrvatskoj i susjednim državama. Antonia Gojaka očekuju nastupi na seniorskim svjetskim i europskim kupovima. Tako da uglavnom bit će posla znači ove jeseni, naravno, ako sve bude u redu.

Dakle, radi se redovno tijekom ljeta, u kojim terminima su treninzi?

-Treninzi su svakim radnim danom ili od 10 do 13 ili od 11 do 20 sati, inače mi radimo cijelo ljeto svako ljeto i moj nekakav stav je da je s djecom najbolje raditi preko ljeta, kada su najviše opuštena i imaju najviše slobodnog vremena i svega. Tako da mi svako ljeto to iskoristimo na najbolji mogući način i onda kad dođe sezona u devetom mjesecu mi smo spremni za natjecanja.

Klub i ove godine provodi školu plivanja na Foginovom kupalištu, kako to ide?

-Školu plivanja tradicionalno organiziramo već trinaest godina. Osim mene u rad škole plivanja uključeni su i drugi članovi, koji su s djecom u vodi. Tako da svi smo uključeni ujutro u školu plivanja, a zatim idemo na trening u Atomsko sklonište. Što se tiče škole plivanja, već je ove godine kroz nju prošlo pedeset djece i tu nema odstupanja. S djecom je lako raditi, u principu kada im objasniš te tri četiri stvari oni shvate i tada ruke moraju cijelo vrijeme biti pod vodom, ne na pola iz vode i tako nekakve sitnice. U principu djeca vrlo brzo shvate zašto je to tako i probaju i vide da funkcionira te proplivaju.

Sada trenirate u Atomskom skloništu, a početkom jeseni vraćate se u dvoranu Osnovne škole Dubovac. Jesu li upisi novih članova mogući i sada ili čekate jesen?

-Upis novih članova moguć je bilo kada, onaj tko je zainteresiran za naš sport, tko bi želio probati i vidjeti kako to izgleda naša vrata su uvijek otvorena, tako da može doći u bilo kojem dijelu godine, osim recimo ako nije dva tjedna prije državnog prvenstva ili nečega baš gdje idemo svi i onda se to malo odgodi, ali u principu su upisi manje, više cijelu godinu.

Kakvi su kapaciteti, da li se može uopće primiti nove članove?

-Da, može se reći da smo zapravo relativno popunjeni i ono kad bi mi došlo deset, dvadeset novih ljudi u jednom danu, nažalost morao bi ih više od pola odbiti. Tako da u principu mislim da radimo super, da radimo punim kapacitetom, ali za nešto više od toga bi trebalo puno više svega i druga dvorana i drugi termini i više borilišta, više novaca, više posla, više opreme. Trebao bi netko drugi to i servisirati uz mene i popravljati da to radi. Tako da u principu smo trenutno skoro puni kapacitet.

Pratim rad klub od prvog dana i moram reći da je zaista napravljeno jako puno. Osnovni cilj je ostvaren, a to je da je mačevanje prihvaćeno u Karlovcu da je napravljena promocija mačevanja, da su stvoreni kvalitetni vrhunski sportaši. Jesi li zadovoljan?

-Pa jesam, najviše sam zadovoljan sa sportskim dijelom, idemo to tako nazvati, sa rezultatima, s brojem odrađenih treninga. S time kako su djeca napredovala i fizički i psihički, s tim dijelom sam najviše zadovoljan. U principu i na kraju ta cijela priča oko mačevanja u Karlovcu trebala bi ispasti OK. To su prihvatili ljudi iz zajednice koji trebaju i ja se nadam da nikome ne smetamo i nikome ne štetimo i da radimo kvalitetno, da radimo dobro, radimo već znači 14 godinu, sada će nam biti četrnaesta sezona. Nadam se da smo se dokazali i kroz rezultate, ali i kroz djecu koja su prošla kroz klub, koja su. kako bih rekao, fino odgojena, kulturna, pristojna i tako dalje. Tako da u principu sve u svemu kada se pogleda unatrag bilo je svakakvih trenutaka, moram priznati, bilo je teško, bilo je zaista teško jedno vrijeme. Zato što koliko god stvari za sada za nas jesu puno bolje nego prije, ali dosta je to išlo sporo, dosta onako flegmatično, dosta monotono i trebalo je to sve izdržati, ali to valjda mi pravi sportaši možemo izdržati sve, pa smo izdržali i ovo. Treba ipak još jedanput reći da je to velika stvar, jer je mačevanje olimpijski sport i takav jedan sport promovirati i ja bih rekao uključiti u sportsku zajednicu u Karlovcu je velika stvar. Mislim da bi mi svima trebali biti na čast, puno prije nego nekakvo opterećenje ili nešto drugo. Mačevanje je na svjetskoj razini izrazito popularan sport, u Hrvatskoj nešto manje popularan, ali nema svaki grad u Hrvatskoj mačevalački klub i za to postoje razlozi, nije lako ni nabaviti tu opremu, a najveći problem u Hrvatskoj je nedostatak mačevalačkih trenera i ti nemaš koga uopće da ti to znanje niti prenese niti da ga negdje usvojiš. Meni su ga prenijeli izbornik i kolega s fakulteta koliko su mogli, dalje sam sam radio, gledao sam, vozio se po natjecanjima i polako sve slagao. Mnogi su mi rekli da zašto smo odabrali floret, a ne mač gdje je lakše napraviti dobre rezultate. Tako da smo mi tu odabrali teži put, teže je napraviti rezultat u floretu nego u maču, da smo se bavili mačem rezultati bi bili sigurno još bolji, još veći. Tako da smo mi i unutar teškog sporta odabrali zapravo najtežu disciplinu. No, zadovoljan sam, ponosan sam na sve što smo napravili. Imamo dobru bazu za budućnost mačevanja u Karlovcu, za budućnost kluba i mislim da će rezultati biti sve bolji.