"Trening je daleko najbitnija stvar u razvoju jednog mladog sportaša"

Članovi Mačevalačkog kluba "Karlovac" marljivo treniraju i neće prekidati s radom niti preko ljeta. Manjak natjecanja karlovački mačevaoci nadoknađuju treninzima. Klub je tradicionalno organizirao turnir u sklopu Zvjezdanog ljeta, kojim se obilježava rođendan grada Karlovac. Turnir je održan na otvorenom, na Šetalištu dr. Franje Tuđmana i u Preradovićevoj ulici, a nastupilo je desetak karlovačkih i zagrebačkih mačevaoca. Među njima su bila tri hrvatska seniorska reprezentativca, te po jedan juniorski i kadetski. O ovom turniru, o treninzima, o natjecanjima, stanju u klubu i planovima za budućnost razgovarali smo s trenerom Krešimirom Profozićem.

Hoće li i ovo ljeto biti radno?

-Mi uvijek radimo, imamo praksu već jedanaest, dvanaest godina da preko ljeta radimo. U principu volimo iskoristiti ljeto što je više radno moguće, zato jer je ljeto razdoblje kada su djeca, učenici i studenti rasterećeniji i psihički i fizički, imaju najviše slobodnog vremena. Netko tko se želi kvalitetno baviti sportom i napraviti neki kvalitetan rezultat, trebao bi apsolutno svako ljeto, cijelo vrijeme trenirati. Bez toga ništa, kada krene školska godina, brzo su tu problemi sa školom, ocijene, pa malo si bolestan, pa natjecanja, pa tako ljeto je idealno, ne samo za obaviti fizičke pripreme, što većina klubova radi krajem ljeta. Nije ljeto samo za to. Kod mlađeg sportaša moraju se tijekom ljeta raditi i druge stvari.   

Koliko je za sportaša važan rad tijekom cijele godine?

-Sportaš mora apsolutno raditi cijelu godinu, mora raditi na sebi, što više radi, trebao bi biti kvalitetniji, ovisi s kim radi, kako radi. Malo ima i tu nekih varijabli koje na to utječu. Pravi sportaš u bilo kojem sportu može imati dva, tri tjedna maksimalno godišnjeg odmora. Nekakav profesionalac u sportu može si priuštiti mjesec dana odmora ili malo duže, ali dijete koje je u razvoju, u bilo kojem sportu i sada preko ljeta dva mjeseca ne radi ništa, od njega se ne može nešto očekivati.   

Imaš dosta iskustva i znanja pa znaš što treba sportašu. Je li to važno u cijelo stvari?

-Da, nadam se da znam što treba pojedinom sportašu. Pratim sportaše i individualno, a i postignuti rezultati pokazatelj su da dobro radim i da znam što sportašima treba. Ja svakog svog sportaša individualno znam, znam što može, znam što ne može, znam na čemu treba raditi više, na čemu manje, od osnovnih fizičkih priprema do specifičnih fizičkih priprema, pa do tehničkih priprema, da ne ulazimo sada dalje u taktiku i tako dalje. U principu sportaša valja poznavati i svaki pravi trener bi u svako doba dana i noći trebao znati što mu je s pojedinim sportašem, koji mu je plus, a koji minus, koje su mu mogućnosti, koje bi mu mogle biti krajnje mogućnosti i tako dalje. Što se više trenira, to se više i jasnije vidi.   

Kakva je ustvari situacija s natjecanjima?

-Kod nas u mačevanju Svjetska federacija i Europska federacija u godinu i pol dana organizirali su jedno natjecanje i to jer su morali. Trebao se zatvoriti krug sudionika Olimpijskih igara u Tokiju, inače ne bi organizirali ni to natjecanje. Malo sam razočaran što nema tako dugo natjecanja, no međutim, s druge strane konačno stignemo normalno trenirati. Članstvo nam se zbog toga nije niti malo osipalo, dapače, dobili smo čak novih članova. Svi uzrasti redovno treniraju, možda me netko od svih natjecatelja u mjesec dana pita hoće li biti kakvo natjecanje ili neće. Mi u klubu imamo stvari ustrojene tako da je trening najbitniji dio proces odrastanja jednog mladog sportaša. Natjecanje je nekakva potvrda njegovog rada, njegovih mogućnosti. Trening je daleko najbitnija stvar u razvoju jednog mladog sportaša, bez obzira o kojem se sportu radi, ako imamo četiri utakmice ili četiri turnira u mjesec dana, a sportaš s druge strane mora odraditi četrdeset ili pedeset treninga, onda bi po zdravoj logici svakome trebalo biti jasno da je trening važniji od natjecanja.  

Sportaš ako je dobro pripremljen, onda rasterećen ide na natjecanje. Kakvo je vaše mišljenje?

-Sportaš bi prije svega trebao rasterećen, veseo i sretan dolaziti na treninge. U svakom klubu je drugačije, ali dijete, koje se još fizički razvija, vrlo je lako uvjeriti da je sa svakim treningom sve jače. Mladi sportaš mora biti fizički jači i brži i ako on vidi da se u tom smislu razvija, da je sve brži, sve eksplozivniji, skočniji i jači, onda će s voljom i smiješkom dolaziti na trening i odlaziti s njega. Trening apsolutno mora biti baza svega. Oni koji natjecanje stavljaju pred trening i koji se vesele samo natjecanju, to niti su pravi sportaši, niti su pravilno usmjereni, to je po meni krivo.  

Kakav je bio turnir u Karlovcu u sklopu Zvjezdanog ljeta?

-To je bio naš tradicionalni turnir povodom rođendana grada Karlovca, u sklopu Zvjezdanog ljeta, koji je naš klub organizirao jedanaestu godinu za redom. Turnir je trebao biti međunarodnog karaktera, nažalost zbog ove situacije nismo uspjeli dovesti nikoga izvana. Došlo je nekoliko najboljih boraca iz Zagreba, s kojima je došao izbornik Darko Limov. Na turniru su nastupila tri hrvatska seniorska reprezentativca u floretu te jedan juniorski i jedan kadetski reprezentativac. Turnir je zapravo specifičan po tome što je na otvorenom, to je jedan od rijetkih turnira na svijetu, koji se održava na otvorenom. Zaista je zanimljivo u našem lijepom gradu s lijepim parkovima vidjeti kako se u parku natječu mačevaoci, toga u svijetu nema. Turnir se nije bodovao za hrvatsku i svjetsku rang listu, niti je to bio neki izborni turnir. Turnir je bio povodom rođendana našeg grada, ali je i natjecateljski karakter bio na razini.   

Gdje trenirate tijekom ljeta?

-Koliko imam informaciju, sve dvorane pri osnovnim i srednjim školama preko ljeta su zatvorene, Tako da mi ne možemo trenirati u dvorani Osnovne škole Dubovac, gdje inače treniramo. Svako ljeto u principu, osim što znamo vani trenirati, na Glazbenom paviljonu i u perivoju kada nam vrijeme dozvoli, imamo sreće što smo takav sport, treniramo i u dvorani Atomskog skloništa i na tome smo zahvalni Miroslavu Brežanu. Taekwondo klub "Karlovac" ustupi nam svoju dvoranu kada nam god treba, dogovorimo se bez problema za termine, pogotovo preko ljeta. Pomoć Miroslava Brežana puno nam znači, važno nam je da se možemo uvijek osloniti na dvoranu u Atomskom skloništu, da tamo možemo trenirati, da toga nije, ne bismo danas bili gdje jesmo.

Jesu li članovi kluba u ovoj pauzi kada nema natjecanja napredovali?

-Napredovali smo sigurno, ako ništa fizički, tu su svi natjecatelji napredovali. Koliko su otišli u nekim tehničkim i taktičkim stvarima, to mi je iskreno teško reći da li su se puno poboljšali ili malo ili kako tko. Pretpostavljam da su se svi trebali poboljšati, ali pošto nije bilo natjecanja, ne mogu to sada ocijeniti, da li se netko više približio nekom boljem rezultatu ili manje. Ono što mogu reći sa sigurnošću, u zadnjih godinu i pol kako nema natjecanja treninzi su nam sve kvalitetniji, sve bolji. Uspio sam dovesti trening do neke granice da je svaka sekunda iskorištena, da se svake sekunde radi. Djeca rade u paru, tu razinu smo dignuli na viši koncentracijski nivo, ozbiljniji. Tako da smo se u zadnjih godinu i pol dana u principu izričito bavili treningom i poboljšavanjem kvalitete svakog treninga. Ne vidim da smo tu nešto izgubili, a koliko smo dobili vidjet ćemo.

Koliko je napredovao Antonio Gojak?

-Po meni se Antonio Gojak po kvaliteti približio našem najboljem mačevaocu Petru Filešu, koji je od njega stariji tri godine. Fileš je zadnje dvije, tri godine seniorski prvak Hrvatske, a Antonio je treći. Mi ćemo se uvijek truditi približiti što više i raditi na nekim našim nedostacima, radit ćemo i na našim prednostima, tako da se mi trudimo. Antonio Gojak je još dosta mlad, tek će u srpnju navršiti 21 godinu, karijera u mačevanju bez problema traje do 37, 38 godina, ljudi s 35 godina osvajaju medalje na svjetskim prvenstvima, jer je naša disciplina floret iznimno mentalno zahtjevna i nije isto kako netko razmišlja s 23 godine i s 33 godine. Danas je taj trenažni proces otišao toliko gore, ne samo trenažni proces, već i pažnja koja se poklanja prehrani i nekim životnim navikama. Ibrahimović ima 40 godina, Buffon ima 45 godina, Ronaldo 36 godina i mislim da su oni u odličnoj fizičkoj formi, da nema tu nekih problema. Antonio Gojak ima još puno puno vremena.

Jedan od turnira koji će biti održan je onaj na Olimpijskim igrama u Tokiju, hoće li nastupiti najbolji?

-Da, većinom će u Tokiju nastupiti oni najbolji. U muškom floretu na Olimpijske igre ide 25, maksimalno 30 sportaša, tako da to nije neka velika brojka, jer u floretu na svjetskoj rang listi ima više od tisuću natjecatelja iz svih krajeva svijeta. Sa sigurnošću možemo reći da sigurno deset, petnaest kvalitetnih natjecatelja nije se kvalificiralo. Richard Kruse, koji je bio na kampu kod nas u Karlovcu, koji je na prošlim Olimpijskim igrama bio četvrti, a na pretprošlom Svjetskom prvenstvu drugi, znači ima vrhunske rezultate, nije se uspio kvalificirati.  

Na idućim Olimpijskim igrama mogao bi nastupiti i Antonio Gojak, što mislite o tome?

-To bi bilo lijepo, radit ćemo na tome, nije da nam je to neki pritisak, ako se dogodi bit će samo jedna jako lijepa stvar. Mi ćemo dati sve od sebe da se to dogodi. Antonio sada ima 21 godinu, a s 18 godina nastupio je na svim najjačim natjecanjima na svijetu, ostale su samo Olimpijske igre, Nastupio je na juniorskim i seniorskim svjetskim kupovima, juniorskim i seniorskim svjetskim prvenstvima te na juniorskim i seniorskim europskim prvenstvima. Na Olimpijske igre se iz Europe jako teško kvalificirati, jer je daleko najveća konkurencija, daleko najveća koncentracija kvalitetnih mačevaoca, pogotovo u floretu, mač još koliko, toliko.

Je li onda po vama veliko dostignuće nastup Bojana Jovanovića na Olimpijskim igrama u Londonu?

-Da, Bojan Jovanović i naš izbornik Darko Limov napravili su veliki posao. Zadnji olimpijac u mačevanju prije toga iz Hrvatske bio je Ivan Mažuranić 1936. godine u Berlinu. Tako da je dugo godina prošlo i to što je Bojan Jovanović tada učinio apsolutno graniči sa sportskim čudima.

Kada su ove godine upisi u klub?

-Ove godine smo malo promijenili politiku kluba i nećemo više raditi upise od 1. rujna, kada počinje nova školska godina, radit ćemo upise od 1. srpnja. Zašto ne bi napravili upise sada kada mi radimo cijelo ljeto. Djeca kada idu s roditeljima na more, dobiju odmor, a kada su u Karlovcu treniraju. Trener je cijelo ljeto na raspolaganju. Kada radimo upise u rujnu, uvijek ima nekih problema, a sada ćemo to odraditi ranije. Djeca mogu doći u klub, pogledati kako se radi i upisati se. Imamo četiri termina u sklopu Sportskog ljeta, kojeg organizira Karlovačka sportska zajednica, imamo četiri slobodna treninga u Atomskom skloništu, može se doći i probati, a kome se sviđa može ostati.

Ima li naznaka da će se ove godine održati neka natjecanja?

-Nema ih baš previše, naznaka je da će biti državno prvenstvo, trebalo je biti održano u svibnju i nije, a mora bit održano. Najava je da će biti u listopadu ili studenom. Trebalo je u lipnju biti održano Europsko prvenstvo U23, na kojem je trebao nastupiti Antonio Gojak, trebalo je biti i Europsko seniorsko prvenstvo, na kojem je također trebao nastupiti Antonio Gojak. Europsko prvenstvo U23 je otkazano, a Europsko seniorsko prvenstvo navodno je prebačeno u listopad, vidjet ćemo. Hrvatski mačevalački savez i Zagrebački mačevalački savez htjeli bi organizirati turnire na svjetskoj razini, koje inače organiziraju, prošle godine su željeli organizirati Svjetski kup, ali im Svjetska mačevalačka federacija nije dala. Mi imamo volje u Hrvatskoj, ali problem je na višoj distanci.