"To je ogroman entuzijazam, mi u ovaj projekt ženskog malog nogometa vjerujemo"

Nogometni klub "Radnik" djeluje na Gazi i poznat je svim ljubiteljima sporta u gradu Karlovcu. Vrijedni i marljivi sportski djelatnici iz tog kluba osnovali su prošle godine Malonogometni klub "Radnik Futsal", a ženska futsal ekipa u ovoj sezoni igra u Prvoj hrvatskoj malonogometnoj ligi za žene. Ekipa je u prva tri kola doživjela tri uvjerljiva poraza, ali je igrala protiv tri najbolje ekipe u prošloj sezoni. S dopredsjednikom Nogometnog kluba "Radnik" i predstavnik Malonogometnog kluba "Radnik Futsal" u Prvoj malonogometnoj ligi za žene Marinkom Alićem razgovarali smo o situaciji u ova dva kluba i planovima za budućnost.

Kakva je bila povijest Nogometnog kluba "Radnik" u posljednjih desetak godina?

-Što se tiče Nogometnog kluba "Radnik", mi smo u sezoni 2010./2011 kao prvaci Druge županijske nogometne lige istupili iz natjecanja. Jednostavno se nije moglo, tada je bila ona velika kriza i počelo se sve polako gasiti. Uprava se nije najbolje snašla i sljedećih sedam, osam godina klub je stagnirao. 2017. godine promijenili smo vodstvo kluba, pokrenuli smo neke stvari, kompletno smo obnovili klub tijekom 2018. godine. Za to vrijeme ugostili smo Ženski nogometni klub "4rijeke", bili su kod nas, možemo reći, podstanari, razvijali su se na našoj infrastrukturi, s tim da smo zajedno funkcionirali neko razdoblje. Sada je kod njih sazrela situacija i otišli su na karlovački stadion. Mi smo naš klub obnovili i sada planiramo početi s uređenjem stadiona, da možemo imati uvjete za neka natjecanja, jer ima tu nekih ozbiljnih investicija oko toga. Druga stvar gdje smo trenutno kratki je trenerski kadar. Danas po Zakonu o sportu ne možete stvarati selekcije, ne možete se natjecati, ako nemate verificirane trenere, to uvjetuje Hrvatski nogometni savez, ali i Zakon o sportu je vrlo jasan. Mi moramo prvo riješiti taj zahtjevni moment i onda ćemo na temelju toga početi razvijati svoje selekcije.   

Kada ste odlučili ozbiljnije se posvetiti malom nogometu?

-Stvar je sazrela u jednom trenutku, zato što su neke djevojke, koje su prije trenirale u Ženskom nogometnom klubu "4rijeke", u par navrata došle i s nama veteranima odigrale neke utakmice, jer mi veterani imamo redovna okupljanja uz nogomet ponedjeljkom i četvrtkom. Uz razgovor došlo je do toga da bi one željele nešto osmisliti oko svog nastupa. Ukazala se prilika u veljači 2019. godine da sudjelujemo na ženskom turniru u malom nogometu u Sportskoj dvorani na Rakovcu u organizaciji Nogometnog saveza Karlovačke županije. Nastupilo je sedam ekipa i mi smo bili drugi s tim djevojkama. Tu je pokretač bila Antonija Vranić, koja je danas kapetanica ekipe. Ona je jednostavno okupila jedan broj djevojaka, koje su pokazale jedan respektabilan odnos prema igri i prema rezultatu, tako da smo mi bili izuzetno ponosni. Godinu dana smo vagali što da napravimo, iskreno govoreći, već smo mi 2019. godine planirali ući u Prvu hrvatsku malonogometnu ligu za žene, čak smo i podnijeli zahtjev, no registracija iz velikog u mali nogomet bila je komplicirana, ali smo nakon toga ostali svi zajedno na okupu.

Kako su se dalje stvari odvijale?

-Trenirali smo cijelu jesen 2019. godine, koliko smo mogli i nakon toga smo nastupili na četiri, pet turnira u malom nogometu i to se pokazalo dobrim. Došli smo sa ženskom ekipom na turnir "Kutija šibica", izgubili smo u prvom kolu s velikom razlikom, ali od ekipe koja je kasnije igrala u finalu. Poslije toga uslijedio je "Winter cup", tu smo imali dosta veliko poboljšanje u igri. Sljedeći turnir imali smo u Popovači i tu su djevojke osvojile treće mjesto, jedan pogodak dijelio nas je od nastupa u finalu.   

Imate žensku i mušku malonogometnu ekipu, no u fokusu aktivnosti je ženska. Kako to objašnjavate?

-Fokus je na ženskoj ekipi, jer je ona od početka bila formirana kao ekipa. One su bile posložene kao ekipa i sustavno smo planirali što ćemo s njima učiniti. Kod muških je to u inicijalnoj fazi, zato što je muški mali nogomet puno zahtjevniji, znači morate imati dobru financijsku strukturu da bi ušli u neke projekte. Kod muških kotizacija za nastup u Prvoj hrvatskoj malonogometnoj ligi iznosi 60 tisuća kuna, ne možete ući unutra bez tih novaca. Prva hrvatska malonogometna liga za žene je relativno jeftina. Čak i veliki ženski nogomet se financira od strane Hrvatskog nogometnog saveza. To je sport koji se tek razvija i koji još ne privlači dovoljan broj sponzore. Što se tiče malog nogometa, kod muških to je strašno. Samo u Splitu postoje četiri županijske lige, Zadar ima dvije ili tri, Šibenik dvije, a uz to još idu veteranske ekipe. Mali nogomet jako je razvijen u Dalmaciji i Zagrebu.  

Kako je išlo s vašom prijavom za nastup u Prvoj hrvatskoj malonogometnoj ligi za žene?

-U sezoni 2019./2020. bilo je prijavljeno svega deset ekipa, mi smo bili jedanaesti i nismo prihvaćeni, mada je kasnije jedna ekipa odustala. Ostali su na devet ekipa, no ipak nas nisu pozvali. Ovaj put je strategija bila malo drugačija, pripremili smo se, ali smo imali jedan veliki tehnički problem. U veljači 2020. godine izbrisali su nam sve registracije za djevojke. Hrvatski nogometni savez tada je imao tumačenje da se veliki i mali nogomet moraju odvojiti i mi smo šest mjeseci kumili i molili da ostanemo, jer Nogometni klub "Radnik" ima tradiciju od sedamdeset godina, klub je prošle godine napunio 70 godina. Mi to nažalost nismo mogli proslaviti zbog pandemije koronavirusa, ali ćemo to već odraditi i sjetiti se svih naših ljudi, koji su bili aktivni u klubu. Mi smo tek 1. srpnja 2020. godine bili doista ucijenjeni da moramo osnovati novi klub. Hrvatski nogometni savez postavio je parametar da moramo formirati malonogometni klub za nastup u Prvoj hrvatskoj malonogometnoj ligi za žene. Mi smo to napravili, čudom, moram reći da smo u roku od samo sedam dana registrirali klub, što je bilo fascinantno. Bio je srpanj, pandemija, ali nema tko nam nije izašao u susret. Nakon toga smo prijavili Prvu hrvatsku malonogometnu ligu za žene, tu se puno zauzela Marijeta Ćelić iz Karlovačke sportske zajednice. Ona nam je puno pomogla u logistici oko prijave i kod Hrvatskog nogometnog saveza. Tada je bio tehnički problem, mi smo se prijavili, a zbog korone nije se znalo hoće li se igrati. Stvari su se razvijale dosta komplicirano. Mi smo bili na sastanku svih ekipa i na naš zahtjev da nam se potvrdi da smo članovi Prve hrvatske malonogometne lige za žene, oni su nam rekli da nas mogu evidentirati kao prijavu, a ne mogu nas staviti da smo dio prve lige. Temeljem toga nismo mogli ući u dvorane, jer u njih su mogli samo prvoligaši, svi drugi klubovi imali su status iz prošle sezone, jer su ga prenijeli. Mi smo imali veliki problem, jer nismo mogli trenirati, trenirali smo vani, na pomoćnom terenu kod teniskih terena uz Sportsku dvoranu na Rakovcu, to je jedino što smo mogli dobiti.   

To je bio zaista veliki problem, što se dalje događalo?

-Da, nismo mogli trenirati, a sve zagrebačke ekipe ušle su 1. listopada u dvorane i trenirale su. Ekipe koje su koristile igračice iz velikog nogometa dobile su utrenirane igračice. Tako da smo mi krenuli s jednim ogromnim minusom. Činjenica je još jedna, da je za ovu sezonu u Prvoj hrvatskoj malonogometnoj ligi za žene bilo prijavljeno četrnaest ekipa, od toga je pet ekipa odustalo do 6. prosinca, kada smo i službeno postali članovi te lige. Tog momenta se na nagovor Hrvatskog nogometnog saveza "Osijek" vratio unutra i ostalo je deset ekipa. Vjerojatno će se ženski mali nogomet razvijati, mislim da će se stvoriti dvije lige, iz rezultata je vidljivo da je to logičan put. Mi smo se našli među izuzetno jakim ekipama, kada izađete igrati protiv ekipe koja ima šest, sedam reprezentativki, koje su u punom treningu, a vi ne možete ući u dvoranu, onda to nije ravnopravna borba.   

Niste imali sreće ni kod ždrijeba, u prva tri kola igrali ste protiv tri najbolje ekipe iz prošle sezone. Kako to komentirate?

-Mi još 1. prosinca nismo bili sigurni hoćemo ili nećemo biti prvoligaši. Ako ste dvije godine nekoga gnjavili i vjerovali, tim curama obećavali i one su se trudili, a sada ćete vi reći da nećete, nema šanse. Mi smo znali što će se dogoditi. Nešto što je jako važno, znači rezultati izgubljenih utakmica. Volio bih ljudima slikovito objasniti što to znači, mi igramo 2 put 20 minuta čiste igre, jedno naše poluvrijeme je kompletna finalna utakmica s prošlogodišnjeg karlovačkog malonogometnog turnira. To je ustvari manje vremena nego što nama traje jedno poluvrijeme. Ovdje dolazi do izražaja koliko ste pripremljeni, koliko imate snage i na to treba dodati da nemamo treninge, jer nemamo dvoranu. I uz to treba napomenuti da smo imali četiri samoizolacije, da smo imali tri djevojke s koronom u tom razdoblju, da smo na treninzima radili sa četiri, pet djevojaka. Mislim da smo dva put sastavili jedanaest igračica na treningu. To je ogroman entuzijazam, mi u to vjerujemo. Mi ćemo nastojati u idućoj sezoni to malo drugačije postaviti. Djevojka iz Vinkovaca došla je braniti u utakmici i nakon toga vratila se kući. Vjerujemo u njih i tjerat ćemo to dalje i od toga nećemo odustati, ali na to ćemo u ovoj godini dodati i mlade cure na "Radniku".   

Jesu li vam se za treninge otvorila vrata Sportske dvorane na Rakovcu?

-Sada nam je Sportska dvorana na Rakovcu otvorila vrata, dobili smo termine, kada su vidjeli da smo počeli, da se igraju utakmice, da smo organizacijski dobro posloženi, da imamo sve pohvale do sada u organizacijskom smislu, besprijekorni smo. Nama je sada problem da su djevojke dislocirane, imamo jednu curu iz Krnjaka, jednu iz Bosiljeva, nisam vjerovao da do Bosiljeva ne postoji autobusna linija. Kako da tu djevojku dobijemo na trening. Tri cure iz Zagreba sada su otišle. One su prije igrale za "Sisciu" iz Siska, ponudile su se da igraju za nas i mi smo to prihvatili, golmanica i dvije igračice. Sada kada je bio potres u Banovini, dvije od njih tri, tamo su angažirane i opet su uspostavile kontakt s ekipom "Siscie" i igrat će za njih. Bila je molba prema nama da bi se njih tri vratile u ekipu iz Siska. Mi to nismo trebali odobriti, jer prijelazni rok na početku godine nije obavezujući. No, mi smo trenutno to napravili. Mi smo ih pustili da pomognu ekipi iz Siska, to je malonogometna ekipa, koja kao i mi igra u Prvoj hrvatskoj malonogometnoj ligi za žene i ima tradiciju od samih početaka lige. Nismo mogli stati na put takvoj ideji, pustili smo te tri djevojke i zato smo utakmicu s ekipom "Alumnus Sesvete" odigrali sa šest djevojaka.

Da li vjerujete u ostanak u ligi?

-Da, sama činjenica da je "Graničar" iz Đurđevca odustao, mi bi trebali ostati u prvoj hrvatskoj malonogometnoj ligi za žene. Mi moramo sada razmišljati da li iz našeg bazena povući neke igračice te iz Zagreba i nekih drugih sredina. Realno treba vidjeti s koliko sredstava ćemo raspolagati, jer kvalitetne igračice igraju za novac. Jedna prvoligaška ekipa na igračice mjesečno potroši pedeset tisuća kuna. Mi ako uspijemo postaviti stvari u realan okvir sigurno ćemo ostati u ligi. Tehnički ne bi trebali ispasti, ali mi želimo napraviti rezultat, koji ipak na kraju prvenstva ne bi bio s nulom. To ćemo se sigurno potruditi.

Hrvatski nogometni savez pomaže ovu ligu, ne plaćate suce i delegate. Koliko vam to znači?

-Suce i delegate ne plaćamo, to plaća HNS. Nama najviše pomaže Karlovačka sportska zajednica u financijskom obliku. Pomaže nam i nekoliko tvrtki, koje su nas maksimalno opremile, imamo nove garniture dresova, lopte i tako dalje. Vjerujem da ćemo i financijski svoj dio obaveza odraditi. Karlovačka sportska zajednica pokriva nam dvoranu. Hrvatski nogometni savez imao je drugačiji koncept Prve hrvatske malonogometne lige za žene. Ovo je po prvi put da se igra na jednu utakmicu. Koncept malog nogometa za žene bio je da se vikendom odigraju dva kola. Domaćin je bila jedna od ekipa, koja je na svom terenu organizirala sve utakmice dva kola, Domaćin je za to dobivao određena financijska sredstva s kojima je trebao sve platiti, dvoranu, suce i delegate. Ovo je prvi put da se igra domaćinski jednokružno i to je sve napravljeno zbog pandemije koronavirusa.

U ovaj projekt uključili su se i svi veterani u klubu. Jeste li zadovoljni s njihovim učinkom?

-Što se tiče veterana, mi smo kao članovi kluba vrlo homogeni. Mi nemamo tehničkih problema, da nešto ne možemo napraviti ili ne želimo napraviti. Mi sada moramo obnoviti stadion na Gazi, za to moramo tražiti suglasnost od Prirodoslovne škole i to moramo napraviti kako se spada. To će sigurno veterani svojim akcijama učiniti. U zadnjih godinu, dvije podigli smo klub što se tiče interijera, kvalitete za boravak igrača na jednu razinu. Naš jedini problem su treneri i to moramo što prije riješiti. Čim to riješimo pokrenut ćemo neke nove mehanizme osim ovoga.

Kakva je sada situacija s trenerom za futsal?

-Mi imamo u planu osposobiti trenera za iduću sezonu, kako HNS bude raspisivao natječaj, tako ćemo mi postupati. Školovat ćemo jednog trenera za futsal, a dva za veliki nogomet. Planiramo svakako imati svoje trenere. Trenutno imamo trenera na klupi, koji ima licencu Hrvatskog nogometnog saveza, ali on nema direktan kontakt s djevojkama. S nama trenira onoliko, koliko ga mi trebamo, on nije naš član i nije ponikao iz našeg kluba. Mi jednostavno po propozicijama trebamo imati trenera i mi smo to dogovorili sa čovjekom, sklopili smo volonterski ugovor i to ćemo istjerati do kraja ove sezone. Koncept je da imamo svoje trenere i mi ćemo ih školovati.