Svjetski dan fotografije uz Šantićev selfie iz tridesetih godina prošlog stoljeća

Lagani klik fotoaparata, bljesak svjetla i trenutak u vremenu zauvijek uhvaćen. Možda digitalno, možda na filmu, medij nikad nije toliko važan koliko samo sjećanje na uhvaćeni trenutak. Grupa ljudi, zalazak sunca, kućni ljubimac, kulturna znamenitost ili primamljivo dekoriran tanjur, fotografija je način da osjetite emociju i kontekst određenog trenutka. Danas je Svjetski dan fotografije!

Svjetski dan fotografije je dan kojim odajemo počast nevjerojatnoj formi umjetnosti kakva je fotografija. Postoje osobne fotografije koje svi volimo i cijenimo, ali postoje i fotografije koje pričaju priču. Govore nam o značajnim vremenskim razdobljima ili nam omogućuju da naučimo više o planetu. Uostalom, kažu da slika vrijedi tisuću riječi, zar ne?

Fotografiju je prvi izradio Nicéphore Niépce koristeći srebrni klorid premazivanjem komada papira. Međutim, fotografija mu je na kraju uvijek potpuno potamnila jer nije znao kako ukloniti srebrni klorid s papira kako bi sačuvao fotografiju. Fotografije su s godinama postajale sve bolje i bolje. Sjetite se starog zapada u Americi i razlika te kamere pokrivene posebnim prekrivačem i s efektom mini eksplozije u odnosu na one iz Drugog svjetskog rata, ogromne, metalne, pa one iz devedesetih - uske, automatizirane, a zatim ih usporedite s modernim kamerama. Veliki skokovi u tehnologiji utjecali su na fotografiju jednako kao i na bilo koji drugi aspekt života diljem svijeta. Ipak, unatoč svim inovacijama i kreativnosti, znanosti, pa čak i velikoj količini umjetnosti koja se pojavljuje u području fotografije, malo toga može nadmašiti jednostavno zadovoljstvo snimanja fotografija i razvijanja filma kako biste uživali u cjelovitosti fotografija.

Pronađite stariju kameru i uživajte ponovno u mirisu filma od 35 mm. Prošećite i snimite nekoliko slika kako biste sačuvali vrijeme u fotografskom obliku na ''oldtajmerski'' način. Bilo bi to fora, ipak taj staromodni aparat ima neku svoju čar naspram modernih pametnih telefona i ekrana na kojima odmah vidiš što si uslikao i možeš stoput okinuti fotku dok ne ispadne onako kako želiš. Sve je postalo nekako - presavršeno. A u nesavršenostima leži najveća ljepota.

Možda ovaj svjetski dan nema neku težinu kao neki drugi, ali u svakom slučaju podsjeća nas na prolaznost vremena i važnost hvatanja trenutka u tom kratkom vremenu koliko ga u životu imamo. I mnogi će reći da nije smisao odlaska na putovanje cijelo vrijeme fotografirati, da je važno uživati u trenutku i da su najbolji izleti oni na kojima nemaš sa sobom fotoaparat jer razmišljaš samo o tome kako se dobro provesti… Slažemo se s njima. Ali, ne možemo reći da nam fotografije nisu bitne u životu… Fotka prve ljubavi, pokojne bake, razreda iz škole, s nekog rođendana, s maturalca, fotka djeteta ili s najboljim frendom. Svim ljubiteljima fotografije i fotografiranja, art fotografije ili selfija – neka vas ovaj dan podsjeti na lijep hobi koji, ako ste ga nakratko i zapostavili kojim slučajem, zaslužuje barem danas da ga se ponovno sjetite i već se ovaj vikend ponovno bacite na fotkanje!

Za ilustraciju ovog članka odabrali smo fotografiju na kojoj je Stjepan Šantić, predratni poznati karlovački fotograf, i njegov autoportret, rekli bismo danas - selfie koji je snimljen 1930.-tih godina u Fotografskom atelieru u vlasništvu Stjepana Šantića, izgrađen 1919. godine (danas je to ULAK, iza kina Edison do Zorin doma).