Svestrana Nika Vitas odlična iz kemije, biologije, povijesti, voli politiku, a želi studirati medicinu

Nika Vitas je srednjoškolka koja pohađa treći razred opće Gimnazije Karlovac. Naizgled ista kao i svaka tinejdžerka, a kad ju malo bolje upoznate - nije baš tako. Nika voli povijest, kemiju, biologiju, hrvatski jezik, politiku. Svake godine sudjeluje na školskim natjecanjima, za svoj 5.0 prosjek prima stipendiju Karlovačke županije. U slobodno vrijeme volontira i sudjeluje u debatnom klubu. Uz naporan radni ritam vremena se nađe i za prijatelje, ipak su oni, kako nam Nika kaže, njeni glavni navijači i potpora. Pohađala je Osnovnu školu Grabrik, bila je odlična učenica pa se odabir Gimnazije kao srednje škole sam nametnuo.

-Znala sam da ću ići u Gimnaziju. Premišljala sam se jedino oko smjera kojeg bih upisala. Birala sam između općeg, matematičkog i prirodoslovnog. U osnovnoj školi sam voljela kemiju, biologiju, ali i povijest i geografiju. Naposljetku sam upisala opći smjer. Rekla sam si tada – proći ću jednakim intenzitetom sve predmete i na kraju ću vidjeti što me najviše zanima i za što se želim kasnije visokoobrazovati. Za sada mogu reći kako nisam pogriješila odabirom općeg smjera. U prvom polugodištu prvog razreda malo sam se iznenadila. Bila je to eksperimentalna godina. To znači da smo prvo polugodište imali prirodoslovne predmete, a u drugom društvene. Na kraju se ispostavilo kako to nije toliko dobra opcija pa više nije taj sustav, priča nam Nika.

Neki bi rekli kako je život gimnazijalca naporan, često se stavlja u kontekst jednog od najzahtjevnijih srednjoškolskih programa. Nika nam odgovara na to kako nije previše naporno, njene brige dijele i prijatelji koji pohađaju druge srednje škole.

-S vremenom se priviknete na gimnazijski tempo pa čak i zavolite zahtjevnost učenja. Normalno da je za testove ponekad naporno učiti, ali to je mentalni rad i kao takav prirodno je da je naporan. Ništa nije neizvedivo, tako ni polaganje ispita. Tko god se malo potrudi može bez problema upisati gimnaziju i završiti ju. Teško mi je uspoređivati Gimnaziju s ostalim školama. Prijatelji koji idu u druge srednje škole imaju iste probleme kao i ja. Svi moraju učiti, ne tjera me toliko Gimnazija na učenje, koliko ja sama sebe tjeram. Točnije, moje ambicije me tjeraju na marljiv i dosljedan rad, doznajemo od naše elokventne sugovornice.

Nakon završene gimnazije mora se na fakultet. Bez diplome sveučilišta ili veleučilišta teže je napredovati u karijeri, različite su mogućnosti od, primjerice, onih koji odabiru strukovne škole. Osjećaju li gimnazijalci, odnosno Nika, pritisak okoline?

-Pritisak postoji. On se prvenstveno osjeti sada u zadnjim godinama gimnazije, kad kreću mature i prijava željenog fakulteta. Sad se često mogu čuti i jadikovanja gimnazijalca – eh, da sam upisao strukovnu školu ne bi me ovo mučilo. I to je normalno. Muke koje sada imamo su prolazne, zaista nisu previše značajne. Sve će proći. Prijatelji su mi najveći navijači. U sedmom razredu su mi zbog osvojenog 3. mjesta na državnom priredili iznenađenje i kupili tortu. Prošle godine smo imali, kako bi moj profesor Ognjen Gravora rekao, pizza party. Naravno, bilo je tu i komentara da sam štreber. Takvih će komentara uvijek biti, a na koncu ja sam imala više koristi od mog “štreberskog ponašanja” i učenja, nego oni od omalovažavanja, pa na kraju mislim da nije ni loše biti njihova definicija štrebera, zaključuje naša gimnazijalka.

Uz svakodnevni ritam učenja Nika redovito odlazi na natjecanja. Ostvarivala je odlične rezultate iz hrvatskog jezika, kemije, biologije i povijesti. Veliki je zaljubljenik u povijest, a sve je počelo u djetinjstvu, puno prije prvog susreta s tim predmetom u 5. razredu.

-Djed me naučio implementirati povijest u svakodnevni život, učio me kako je sve što se događa posljedica nečega iz prošlosti. Imala sam previše puta tijekom dosadašnjeg školovanja pitanje Zašto, i svako to moje Zašto našlo je odgovor u povijesti. To mi je bila motivacija da učim taj predmet. Išla sam u osnovnu školu Grabrik i imala sam izvanrednog profesora povijesti - Vedrana Šenka. Kad imate dobrog profesora i ako to nije predmet zbog kojeg vam se diže kosa na glavi - sve je lakše. Tako sam krenula i na natjecanja, kroz njih sam vidjela da mi povijest ide. Od 8. razreda redovito odlazim na natjecanja iz povijesti, tada sam postala državna prvakinja. Svoje uspjehe iz povijesti nastavila sam nizati u gimnaziji, kaže Nika.

Uz puku znatiželju, povijest ju zanima i zbog politike. Iako je većini srednjoškolaca ona odbojna, kod Nike je suprotno.

-Uključila sam se u debatni klub kojeg u Gimnaziji vodi profesorica Martina Vičić Crnković, a sada ga je preuzeo profesor Matej Kobašlić. Učimo argumentirati vlastito stajalište, razvijati kritičko mišljenje. Debatni klub je odlična slobodna aktivnost za srednjoškolce jer smatram kako je danas važno znati dobro zastupati vlastite stavove. Aktivno sudjelujem na IMUN i European Youth Parlament konferencijama, to su svojevrsne simulacije Ujedinjenih naroda i Europskog parlamenta, ispričala nam je Nika.

Zbog svojih uspjeha od Karlovačke županije prima stipendiju, 500 kuna mjesečno.

- Dobar je to džeparac. Puno mi pomaže pa ne moram stalno ''žicati'' roditelje. Ne trošim puno, štedim si za budućnost. Kada dovoljno uštedim, a uz malo sufinanciranje roditelja, kupit ću si time prvi auto, puna je planova naša gimnazijalka.

Nakon srednje škole želi studirati medicinu. Dio studija rado bi provela u inozemstvu, ali ne bi htjela ostati ondje. Dom je dom.

-Planiram ostati u Hrvatskoj, ne razmišljam o životu u inozemstvu. Eventualno što bih uzela u obzir je školovanje vani, možda diplomski studij na nekom prestižnom sveučilištu. Potom bih ostala dvije-tri godine zbog prakse i natrag u Hrvatsku. Ovdje su mi svi, obitelj, prijatelji, ne vidim razlog da to napustim, prepričava.

Ima Nika i svoju listu želja, takozvani ''bucket list''. Prva stavka je posjetiti sve zemlje svijeta, a od svih najprije Tajland.

-Htjela bih se okušati u poduzetništvu, želim imati nešto svoje. Okušala bih se i u politici, ali to tek kad malo stasam kao čovjek. Za bavljenje politikom prvo se mora okusiti život, probati razne stvari kako bi se o istima moglo govorit dobro u javnosti i donositi razumnije odluke, kaže.

Više danas ne možemo govoriti o jednoj karijeri i jednom poslu, nego barem o dvije karijere i nekoliko poslova. To je ono što u današnje vrijeme tjera čovjeka da pomiče svoje granice. Jednostavno - brzina vremena, informacija, moderno školovanje to iziskuju od nas. Svojim ambicijama i radom Nika nam može biti sjajan primjer toga.