Prvi Karlovački

“Sve što smo planirali u ovoj sezoni, odradili smo”

Autor: Branko Obradović

04.12.2021

Sport

Razgovor: Ivan Šimunović, trener Gimnastičkog kluba "Sokol" Karlovac

Gimnastički klub “Sokol” iz Karlovca, klub je bogate tradicije, koji  djeluje već 136 godina i jedan je od najuspješnijih sportskih kolektiva u Karlovcu i našoj županiji. Gimnastičarka Petra Furač već je godinama najbolja sportašica grada Karlovca i Karlovačke županije, a i niz drugih gimnastičara i gimnastičarki postižu zapažene rezultate. Klub je unatoč problemima u pandemiji nastavio s uspješnim radom i vrhunskim rezultatima.

Osijek je od 29. do 31. listopada bio domaćin Prvenstva Hrvatske u muškoj i ženskoj sportskoj gimnastici u apsolutnom, slobodnom i obaveznom programu. Bilo je to rekordno državno prvenstvo na kojem je nastupilo više od 500 gimnastičarki i gimnastičara. Gimnastički klub “Sokol” iz Karlovca predstavljalo je ukupno 38 vježbača, a jedini klub s više predstavnika bio je ZTD “Hrvatski Sokol” iz Zagreba. Karlovački gimnastičari bili su vrlo uspješni na prvenstvu te su osvojili veliki broj medalja. Natjecateljska sezona za klub je završila, ali se nastavilo s ozbiljnim radom. Razgovarali smo s glavnim trenerom u klubu Ivanom Šimunovićem o protekloj sezoni, rezultatima na natjecanjima, treninzima i planovima za budućnost.

Jeste li zadovoljni ovom sezonom?

-Sa sezonom sam poprilično zadovoljan, s obzirom kako nam je izgledala cijela slika tijekom godine na kraju smo mi finiširali jako dobro. Sve što smo planirali u ovoj sezoni, odradili smo.

Prošle godine bilo je problema s treninzima, kako je to izgledalo ove godine?

-Ovo je definitivno najčudnija godina što se tiče sportskih treninga, vjerojatno svima pa i nama. Početkom godine jedno dva i po mjeseca nije se smjelo trenirati u dvorani, osim kategoriziranih sportaša i sportašica, tako da smo imali jednu siromašnu situaciju u dvorani. Samo njih par smjelo je trenirati, a ostalo društvo moralo je čekati bolje vrijeme, doslovno su morali čekati bolje vrijeme. Naime, dobili smo dozvolu da smijemo raditi ispred dvorane i čekali smo toplije vrijeme da možemo iznijeti sprave na dvorište. Tako da smo se vratili jedno 25 godina unazad, nosili smo sprave van, pa unutra da bi se moglo trenirati izvan zgrade. Uglavnom, sve smo izdržali, preživjeli smo. Ali bome je to bilo dosta zahtjevno razdoblje za trenera.

Nakon toga došla je jedna lijepa stvar, a to je kamp u Selcu. Kako je bilo ove godine?

-Da tako je, kamp u Selcu je jedna lijepa priča, a kamp se pretvorio u međunarodni i na to smo ponosni. Svake godine tu i tamo nam se pojave novi gosti, novo društvo, tako da smo ove godine imali jako brojne Poljake i Poljakinje. Bili smo super društvo, učili smo jedni od drugih, družili se, tako da su se najavili i za iduće godine. Jedno stotinjak sudionika bilo je ove godine u kampu, tako da je to bila jedna lijepa priča bez obzira na covid-19.

U kampu se jako puno radi, treninzi su tri put dnevno. Koliko taj kamp znači za natjecatelje u nastavku sezone?

-Taj kamp slikovito rečeno zapravo je odskočna daska za daljnji razvoj gimnastičara i što se tiče kondicije, pa je tu i tehnička priprema, jer ne možemo usporediti bilo kakve treninge tijekom godine. Imamo tri treninga na dan po dva tri sata tako da je to jedna super priča uz šum mora i prekrasan pogled. Zato nam se gosti stalno vraćaju u kamp, ne samo domaći, već i strani.

Jeste li zadovoljni rezultatima ostvarenim na državnom prvenstvu?

-Super smo odradili to državno prvenstvo. Moram napomenuti da je ovo državno prvenstvo zapravo bilo među jačim državnim prvenstvima u zadnjih, ne znam desetak, petnaest godina, koje je organizirao Hrvatski gimnastički savez. To je zato što ova situacija nije dozvoljavala veći broj natjecanja, dapače bio je jako mali broj natjecanja, tako da su sportaši visoke kategorije mogli tek na ovom natjecanju ostvariti svoju kategorizaciju. Što znači da su svi tempirali svoju formu za to državno prvenstvo. Koliko je bila jaka konkurencija dokaz je da su nastupili neki gimnastičari i gimnastičarke koji su nastupili na Olimpijskim igrama. To je dosta važno i za promociju gimnastike, a mladim gimnastičarima i gimnastičarkama puno je značilo nastupiti uz zvijezde hrvatske gimnastike, bilo je i slikanja. Zadovoljan sam nastupom na državnom prvenstvu prvenstveno što evo drugu godinu zaredom imamo seniorske ekipe i žensku i mušku, jedna i druga ekipa bile su uspješne, cure su nam uspjele doći do zlata, dečki do bronce. Tako da smo zbilja zadovoljni i evo nastavljamo tu priču ja se nadam i iduće godine. Petra Furač je najviše povukla, osvojila je pojedinačno pet medalja.

Petra Furač je reprezentativka, kakva je ove sezone bila situacija s reprezentacijom?

-Da, uvijek nam se Petra Furač tu vrti u reprezentaciji, no ova godina baš je bila  teška. Hrvatski gimnastički savez trudio se organizirati čim više tih kontrolnih treninga za razna europska i svjetska natjecanja. Na kraju krajeva cijela priča je bila u tome da se organiziraju kontrolni treninzi da se reprezentativci međusobno vide, da se ne izgubi međusobni kontakt. Ti su treninzi bili važni i da se vidi gdje se tko od njih nalazi i kondicijski i tako dalje, da se nekako održava ta priča, da ne padnu s formom i motivacijom što je najvažnije. Ove godine smo uspjeli imati nekoliko tih kontrolni treninga, jedan u Osijeku, a dva smo odradili u Lučkom tako da evo vidjet ćemo kako će to ići dalje.

Mene iznenađuje ova snaga kluba, jer svake godine dolaze na natjecanja novi mladi natjecatelji. Kako to objašnjavate?

-Da, dugi niz godina moramo se posvetiti svakom od te djece, koju kasnije izbacimo na natjecanja kao nova imena. Stvar je u tome da moramo imati jako veliku bazu što se tiče broja djece i trudimo se to raditi usprkos svemu. Naime, teško nam je jer samo su tri profesionalaca u klubu. Imamo jako puno djece, s tim da nam je lista čekanja velika, a koju nastojimo naravno smanjiti, ne želimo da ta lista bude velika. Malo po malo gradimo tu kvalitetu i evo izbacujemo ta nova imena. Potvrda te priče je da smo na državnom prvenstvu osvojili 22 medalje, znači po broju medalja bili smo peti, no međutim po brojnosti, koliko je uspjelo naših gimnastičara i gimnastičarki osvojiti kartu za nastup na državnom prvenstvu, na drugom smo mjestu, ispred nas je samo ZTD “Hrvatski Sokol” iz Zagreba. Tako da evo i to potkrepljuje neku priču i da ipak radimo kvalitetno, odnosno, da smo na dobrom putu.

Interes za gimnastiku uz sve ove probleme vezane uz pandemiju ne opada u Karlovcu. Imate i tu listu čekanja, jer roditelji žele upisati djecu na gimnastiku. Da li je velika razlika između broja dječaka i djevojčica?

-Generalni problem u cijeloj Hrvatskoj je to da su zastupljenije djevojčice nego dječaci. Evo ove godine to se nešto manje vidi i ove godine su dečki čini se odlučili trenirati gimnastiku, tako da možemo reći da je odnos 50:50, barem što se tiče liste čekanja. Nažalost, ne možemo ih upisati sve tako da je ipak malo više upisanih djevojčica nego dječaka. Mi se trudimo da se to nekako izjednači ali vidjet ćemo što možemo po tom pitanju napraviti.

Iako je natjecateljska sezona gotova, vi i dalje naporno trenirate, kakva je situacija?

-Da, i dalje i radimo radimo punom parom, ne damo se. Treninzi su redovno, dvorana je zauzeta praktički cijeli dan, tako da radimo četiri i pol do pet sati svaki dan s raznim grupama. S tim da i subotu moramo iskoristiti, jer to je najslađe doba za treniranje u jutro od 9 do 12 sati i to lijepo iskoristimo. Sigurno da ovi natjecatelji koji su osvojili medalje na državnom prvenstvu medalje rade svaki dan, tako da znamo da je Petra Furač veliki radnik. Ona provede više vremena u dvorani nego doma.

Znači do kraja godine samo rad i rad. Jesu li to ustvari pripreme za iduću sezonu?

-Da, radimo i dalje i pripremamo se za iduću sezonu. Mi smo čak mislili da ćemo nakon državnog prvenstva mrvicu popustiti s tempom, no međutim apetiti djece su ostali veliki i držimo visoki tempo rada, učimo nove stvari, radimo na kondiciji. Dakle, radimo ozbiljno i dalje, mislimo uvijek dva koraka naprijed, mislim da ćemo iduće godine ostvariti još bolje rezultate.

Hoće li ove godine biti održana tradicionalna Gimnastička akademija?

-To je pitanje za milijun kuna. Vidjet ćemo, još uvije ovisi puno toga o tim mjerama. Znate malo je nezgodno organizirati akademiju, a ne možemo roditelje pustiti u dvoranu zbog tih mjera. Tako da vidjet ćemo što će biti, možda se situacija popravi.

Kako stojite sa spravama?

-Što se tiče sprava u našoj dvorani u pravilu imamo sve, problematika je ta što se moraju i te sve sprave obnavljati iz godine u godinu, a što malo kaska. Ali evo u zadnje dvije, tri godine kupili smo jako puno novih stvari, novih strunjača i sprava. Sad smo naručili nove spužve za jamu. To je u nekakvom planu da obnavljamo više manje svake godine, trudimo se napuniti tu jamu. Treba nam malo pomoći oko svega toga, vidjet ćemo što ćemo uspjeti napraviti, možda ćemo pokrenuti i nekakav projekt.

Petra Furač je puno napravila u karijeri, kada prestane s natjecanjima, hoće li ostati u klubu kao trenerica?

-Znamo da je Petra Furač odlučila ostati kasnije u gimnastici kao trenerica. Ona je trenutno učiteljica gimnastike. Mi smo ponosni na to što je to završila i koristimo je u dvorani kao trenericu. Ona mora polako učiti i krenuti prema gore, da bi jednog dana bila i trenerica natjecatelja. Za sada ona nama više treba kao natjecateljica i dokle ona može, dok ona želi trenirati i dok bude imala motivaciju za treninge, mislim da bi bilo dobro da trenira. Kada se ona odluči povući iz natjecanja, mi ćemo je naravno podržati u tome i ja se nadam da ćemo joj ostati podrška do samo kraja.

U gimnastici je situacija da žene prije prestanu s aktivnom karijerom od muškaraca. Kako to komentirate?

-Pa iskreno nisam siguran što je razlog, možda obiteljski život, možda nekakve poslovne prilike, to su velika odricanja i veliki napori tijekom karijere. Mislim da ipak ima veze s obiteljskim životom. Djevojke kada se odluče na obiteljski život, teško je onda trenirati, ne znam, na primjer, kada žena rodi dijete teško je vratiti se nazad treningu. Lovro Čorak i Matija Tek još su tu, zadovoljni smo s dečkima. Imamo dobar prijateljski odnos s gimnastičkim klubom iz Rijeke, jer dečki su upisali fakultete u Rijeci, studiraju i vježbaju u prijateljskom klubu. U stalnom su kontaktu s trenerom Marjanom Šančićem, čuju se na dnevnoj bazi i dogovaraju oko treninga i plana rada. To je jedna lijepa priča, za njih je nadležan trener iz Rijeke, ali međutim sve ide po dogovoru s Marjanom Šančićem.

Sigurno već sada planirate kamp u Selcu iduće godine. Kakvi su planovi?

-Tu nas ne može omesti niti covid, ustvari ne može nam nitko ništa. Mi smo tako uhodana ekipa, da nas ništa ne može omesti. Dok smo još bili u Selcu, mi smo već pisali lagano na papiriće ideje za sljedeće Selce. Što se tiče datuma kamp će biti u isto vrijeme kao ove godine, dakle, što se tiče termina ništa se neće promijeniti, a vidjet ćemo što se tiče mjera i kakva će tada biti situacija, a o tome ovisi i broj sudionika u kampu. Sve će se na vrijeme moći saznati putem interneta.

Moramo li brinuti za budućnost gimnastike u Karlovcu?

-Pa kako sada stvari stoje ne. Evo mi radimo na tome, kao što sam rekao razmišljamo uvijek dva koraka naprijed. Radimo na tome da probamo educirati kadar iz naših redova i što se tiče sudaca za početak, a posebno nam je drago, kada se netko od članova kluba pronađe i u trenerskom zvanju. Bit ćemo podrška svim našim članovima koji se žele educirati da postanu kvalificirani treneri i da nam pomognu u radu u našoj gimnastičkoj obitelji. Mislim da smo na pravom putu.

Imate li formulu kako stvoriti novu Petru Furač?

-Formula je rad, rad i samo rad, malo discipline, pa opet rad, rad i rad. Petra Furač je jedan veliki talent, ona jako puno radi. Ona čini jedan posto pretpostavljam populacije djece koja dođu u klub. S tim da je taj jedan posto jako teško zadržati, jer to su jako sposobna djeca i ako oni pokažu afinitete za nešto drugo, da žele nešto drugo, teško ih je zadržati. Petra je fenomen, već godinama vlada našim sportom i gradskim i županijskim.