Suveniri iz karlovačke radionice Keramika Nova mogu se pronaći po čitavoj Hrvatskoj

Zasigurno najveća keramička radionica u Karlovcu je Keramika Nova u Donjem Pokupju u krugu tvornice Winerberger. Danas je radionica obiteljski obrt koji vodi Katarina Lamza Osterman, no ima zanimljivu povijest, a dobar dio te povijesti isprepliće se i s Katarininim životom. Naime, za početak rada radionice zaslužna je njezina majka, a obitelj je iz Petrinje doselila u Karlovac kad je Katarini bilo devet godina.

-Ja sam odrasla na ciglani. Doselili smo u Karlovac kad je tata postao tehnički direktor u tadašnjoj Ciglani Ilovac. Stanovali smo tu gdje je danas upravna zgrada Wienerbergera. Tu nam je bio stan, a za vrijeme rata smo imali sklonište u pećima, priča Katarina.

Kratko je ispričala i kako je počela s radom zaštitna radionica i kako je u to bila uključena njezina majka.

-Mama je prvo radila u proizvodnji.  Imali su i laboratorij,  a od toga je kasnije nastala zaštićena radionica. To je zapravo bila igra sudbine, nije joj nikad bila namjera da se bavi ovim, recimo, umjetničkim radom. Završila je, naime, srednju kemijsku školu, a eto otkrilo se da ima umjetničkog talenta pa je kasnije išla u Italiju na tečajeve izrade keramike.

Naime, u zaštićenoj radionici radili su invalidi rada Ciglane Ilovac, koji više nisu mogli raditi u proizvodnji. Kad je Ciglana privatizirana, odnosno kad ju je kupio Wienerberger, radionica je izdvojena i također je privatizirana. U njoj je nastavila raditi Katarinina majka.

Kad su počeli „stidljivo“ raditi suvenire, bile su to jednostavne pločice, bez glazure i za njih se koristila ciglarska glina. Oni stariji će se sjetiti kalendara s tim pločicama.

- Od te ciglarske gline mogle su se raditi samo te pločice. To je bio hrvatski grb koji se bojao rukom, pločice s motivima Starog grada Dubovca, sve bez glazure. Na tim sam pločicama i ja sam radila kao srednjoškolka. Mama me preko ljeta zaposlila, ali ne sjećam se više jesam li dobila plaću, kaže Katarina.

Inače je diplomirana ekonomistica i njezin je posao uglavnom nabava i prodaja, mada kad zatreba uključi se i u proizvodnju.

Dok je Keramika bila zaštićena radionica Ciglane u njoj je radilo i do trideset ljudi, danas uz Katarinu, zaposleno ih je još troje i prava je manufaktura. Uz peći i radne stolove, police su pune kalupa, uzoraka suđa, lampi, suvenira u različitoj fazi dovršenosti pa će se na istoj polici naći i sveci i fratri i predsjednici. Staro keramičarsko kolo služi kao postolje ovećem svetom Florijanu, a Katarina nas je ugostila na zanimljivoj sjedećoj garnituri koju je njezin otac napravio od starih remena koji su nekad bili korišteni na tvorničkim strojevima.

Dvoje radnika upravo je pripremalo suvenire za Park prirode Učka i to figure sova. Objašnjavaju kad figura izađe iz kalupa, prije pečenja, treba ručno doraditi detalje, tako da iako je proizvodnja serijska svaki je predmet unikat, posebice nakon bojanja.

- Proizvodnja keramike je naš glavni posao, dakle i suveniri i posuđe, jednostavno rečeno sve osim keramičkih pločica. Imamo različitih i zanimljivih zahtjeva, evo i prije nekoliko minuta imala sam upit da napravimo keramičke slamke. To još nikad nismo radili.

U Keramici najviše rade proizvode prema vlastitom dizajnu, posebice suvenire, kaže Katarina, ali ima i klijenata koji dolaze s vlastitim zamislima.

- Suvenire najviše sami dizajniramo, ali sad je potražnja za suvenirima stala, što s obzirom na situaciju nije ništa iznenađujuće. U Karlovcu ih prodajemo u Aquatici, u Radićevoj ulici u školi i nešto prodamo u Lin trgovini. Od suvenira najbolje idu šalice, magneti, manje zdjelice, no to ovisi o mjestu prodaje. Na primjer u Aquatici idu ribe i sve u obliku ribe, riba-zvonce, riba-zdjelica…

Spominjemo jedan od traženijih suvenira u akvariju, a to su krpeni somovi, a Katarina dodaje da i oni imaju somove s brkovima od konca koji često ostaju bez brkova.

- Imamo slučajeva kad ljudi dođu s gotovim idejama što bi željeli da napravimo. Obično nađu sliku na internetu koja im se svidi. Rijetko tko ima baš dizajnersko rješenje, plaćeni dizajn i razvijen proizvod, a na kraju rijetko tko si to može i priuštiti. Vrlo malo radimo poslovnih poklona. To je nekad bilo uobičajeno. Sada to radimo za eventualno desetak firmi koje su zadržale tu tradiciju i njihovi kupci to očekuju.

Dizajn je uvijek zajednički posao, pojašnjava Katarina.

-Svi se skupimo i nabacujemo ideje dok ne dođemo do rješenja, jer svi znamo što se u keramici može napraviti. Nedavno smo osvojili treću nagradu na Trienalu zagorskog suvenira. Nagradu je dobilo naše zagorsko „Čovječe ne ljuti se“. Figure su purani, zagorski dvorci su destinacije ili kako smo to zvali „kućice“. Tako purana furaš u Veliki Tabor… To nije prodajni suvenir jer je velik, cijenom nije baš pristupačan, više je za izložbu i natječaje. To je Trienale i zamišljeno više kao izložba da se Zagorje promovira, sad je bilo petnaesto,  znači oni to održavaju već 45 godina, a mi sudjelujemo na svakom.  

U Keramici pružaju i usluge pečenja za druge, primjerice udruge ili škole, a primaju narudžbe za jedan komad pa do čitave serije. Jedan od najzahtjevnijih komada bio je kip Marije Terezije u gotovo prirodnoj veličini.

- Kip je radila mama i bilo je dosta komplicirano. To je bila narudžba kafića ili restorana u Bjelovaru koji je nosio ime Marije Terezije. Radili smo i suđe za prve dvije sezone RTL-ove emisije „3-2-1 kuhaj“, radimo aroma lampe već tri godine za „dm“,  za Kraš radimo puno. Kako oni imaju svoje trgovine, uzimaju od nas pet vrsta posudica u kojima se rinfuzno pakuju slatkiši. To nude kao gotov poklon.  

Od zanimljivih proizvoda nama koji smo stari oko 50 godina, u oči su upale bijele zdjele kakve su imale naše bake. U Keramici rade čitav servis koji se i nazvali – Bakin servis. Keramički suveniri i drugi proizvodi iz ove radionice mogu se naći u desetak parkova prirode i nacionalnim parkovima, kao i brojnim institucijama i tvrtkama.

Krovni pijetao – čuvar kuće i ukućana

U Keramici se može nabaviti i krovni pijetao koji je danas je čest ukras obiteljskih kuća.

-Sljemeni pijetao u narodnoj predaji je znamen sreće, budnosti i plodnosti. Smatra se da čuva kuću i ukućane od vatre, požara i munja. U nekim područjima stavljao se na krov tek po rođenju prvog sina, piše o ovom tradicionalnom ukrasu na internet stranici Keramika Nove.

Ksenija Begović

Foto: (dn)