Superbake s Drežnika

 Dok su mnogi ovoga ljeta uživali na plaži uz more, ove su bake bile doma u Karlovcu, na Drežniku i osim što su čuvale svoje unuke bavile su se i svojevrsnom gradnjom. Gospođe Irena i Ana su naime, uz pomoć svojih susjeda Ane i Klaudija koji nemaju djece ni unuka, ali su svejedno odlučili pomoći, bez ikakve financijske infrastrukture podigle dječje igralište.

- Ideja je došla zbog ove tu ceste. Dosadilo nam je djeci vikati stalno „Makni se, čuvaj se, pazi bicikl!“ Palo nam je na pamet da jednostavno iskoristimo prostor dva, tri vrta koja se nisu obrađivala, gdje je trava bila toliko zarasla da je bila do vrata. Skupilo se nas četvero i to je bilo to. Uzeli smo kosu i motornu kosilicu, pokosilo se i idemo, govori Irena.

Svaki element ovog igrališta izrađen je ručno i od raznih predmeta prikupljenih iz susjedskih podruma, šupa, pa čak i od odbačenih stvari.

- Nešto guma je bilo u garaži, nešto dasaka kod mene nešto kod drugih susjeda. Ništa se kupilo nije. Sve se izvlačilo od svugdje i evo nastalo je ovo igralište. Samo zbog djece, ništa drugo. Nema njih toliko, četvero petero ih se skupi, ali bolje i to nego da su na cesti. Sve smo radili ručno, pilali, šarafili, zakucavali, improvizirali svašta. Djeca nas i dan danas imitiraju. Moja sa dvije i pol' godine čim dođe uzme čekićek i zakucava svaki čavlić, to je bakino dijete, sa osmjehom priča Irena. 

Djeca su koristila igralište sve do posljednjeg trzaja sad već ugaslog „babljeg ljeta“. Izuzev „Materijalke“ koja je puna starih, zahrđalih pa samim time i nesigurnih sprava, njihova mala oaza za klince je trenutno jedino dječje igralište na području čitave gradske četvrti.

Na obje fotografije nalazi se naša sugovornica Irena Bakula. Desna je fotografija, doduše, snimljena 50-ih godina prošlog stoljeća na nekadašnjem dječjem igralištu, tek nekoliko metara od lokacije sadašnjeg.

Priupitali smo bake i što će napraviti iduće godine kad s proljećem dođe lijepo vrijeme i još više kvartovske djece na igru i zabavu.

- Imamo ga namjeru preseliti ovdje pet metara niže jer je ravniji teren i trebali bi ogradu napraviti da ta djeca tijekom igre ne bi istrčavala na cestu. Tu smo stali jer smo kratki po pitanju novaca. Nemamo sredstava da same kupimo grede, kolce ni letve, ali mogao bi nas Grad malo pogurat sa nekoliko greda za ogradu, ne bismo se žalile. Čavle ćemo sami nabavit, to imamo. Želja nam je zaštititi igralište od ceste da djeca ovdje budu potpuno sigurna, dodala je Irena za kraj.

Hoće li ova hvalevrijedna inicijativa biti prepoznata i od drugih, ostaje za vidjeti. Do proljeća pak ostaje vremena da i superbake uzmu zasluženi predah. (ls)