"Što se tiče sezone, ona je bila na domaćim natjecanjima izuzetno uspješna, osvojili smo šest medalja na prvenstvu države"

Veslački klub "Korana" utemeljen je 1935. godine i ove godine obilježava devedeset godina postojanja. Svečana akademija povodom obilježavanja devedesete obljetnice osnutka i djelovanja Veslačkog kluba "Korana" održana je u Kinu Edison. U holu Kina Edison bila je postavljena izložba fotografija, čiji su autori bili član Upravnog odbora kluba Nenad Sužnjević i mladi regatni veslač Leon Opačić. Zatim je održana tradicionalna 72. Karlovačka regata, kojom je obilježen 446. rođendan grada Karlovca. Svoj doprinos proslavi jubileja dali su veslačice i veslači odličnim rezultatima ostvarenim tijekom naporne sezone. Većina natjecanja je održana, ali još su preostala neka važna veslačka događanja na međunarodnom planu. O rezultatima ostvarenim u ovoj godini, o nastupima na državnim prvenstvima, o natjecanjima koja slijede, o stanju u klubu, planovima za budućnost, o obilježavanju devedeset godina djelovanja i svemu ostalom razgovarali smo s trenerom Veslačkog kluba "Korana" Zlatkom Katušinom.

Devedeset godina kluba, koliko je tu tvojih godina?

-Mojih je jedno pedesetak godina, u desetom mjesecu ove godine bit će 35 godina mog trenerskog rada, a ostalo je vezano uz aktivno veslanje. Kada bih radio neku inventuru, mislim da bih u globalu bio zadovoljan. Sigurno bi sada s ovom pameću i vremenskim odmakom neke stvari napravio drugačije, uglavnom što se tiče trenerskog posla u natjecateljskom dijelu, u svakom slučaju za koju godinu kada odem u mirovinu, mislim da ću ostaviti klub bolje organiziran, materijalno osiguran znatno bolje nego kada sam ja to preuzeo. Bile su to neke izazovne godine, prvo vrijeme Domovinskog rata, pa je svakakvih stvari bilo, ali nekako smo u kontinuitetu opstali devedeset godina, ja mislim da nije valjalo, da bi propalo.

Ova godina je u znaku obilježavanja jubileja, održana je svečana akademija, pa Karlovačka regata, kako je sve bilo?

-Da, to je bilo obilježeno, mi smo to organizirali s vrlo skromnim materijalnim sredstvima, ali mislim da je bilo dovoljno svečano i na određenoj razini, to je pokazala posjećenost i gosti koji su se odazvali. Meni je osobito iznimno drago što je došao i Damir Martin, naš proslavljeni olimpijac, osvajač tri olimpijske medalje. Mislim da je to bilo gradski, kulturno i u okviru onoga koliko smo mogli potrošiti novaca. Što se tiče Karlovačke regate, mi na termin regate ne možemo utjecati, mi ju prijavljujemo, a Hrvatski veslački savez slaže termine. Naravno, da su prioriteti u kalendaru međunarodne regate, prvenstvo države i program koji je vezan uz nacionalne selekcije. Ove godine se dogodilo da je prvi termin bio pomaknut tjedan dana ranije, pa je vraćen i regata je pala u vrlo loš termin. Uglavnom, iza prvenstva države se veslači raspuštaju, koji nisu u reprezentativnom pogonu, tako da je broj klubova i veslača na regati bio nešto slabiji, a to smo i najavili. Dogodine se kalendar sigurno mijenja, termin juniorskog prvenstva države izmjestit će se prema devetom mjesecu najvjerojatnije, pa neće biti problema oko regate.

No, najvažnije je da je tradicija sačuvana, da je regata održana, kakvo je tvoje mišljenje vezano uz regatu?

-Tako je, 72 puta, nikada nije tradicija prekinuta, niti u Drugom svjetskom ratu, niti u Domovinskom ratu, što se toga tiče. Naravno, da naša regata zbog samih uvjeta na stazi ne udovoljava uvjetima Međunarodne veslačke federacije, ali uz Bledsku regatu, na ovim prostorima to je najdugovječnija regata, koja u kontinuitetu traje toliko dugo.

Puno toga je odrađeno u ovoj godini, ali još nije gotovo, još ima natjecanja, jeste li u klubu zadovoljni s ovim što je do sada napravljeno?

-Nije još gotovo, nisu važne stvari gotove, očekuje nas Europsko seniorsko prvenstvo U23 na kojem će nastupiti Luka Hajdin i to u četvercu bez kormilara, ja sam trener te posade. Europsko prvenstvo bit će održano u Rudnicama, Račice u Češkoj, to je njihov češki sportski centar, koji je 70 kilometara udaljen od Praga. Što se tiče juniora, isto nije gotovo, jer u Janjini, u Grčkoj, polovicom rujna bit će održana Balkanijada, tako da mi imamo dosta izazova i natjecanja ispred sebe. Onda slijedi Superkup u Osijeku. Što se tiče samog rezimea sezone, ona je bila na domaćim natjecanjima izuzetno uspješna, osvojili smo šest medalja na prvenstvu države, imamo dvije seniorske medalje, tri veslača u klubu imaju treću kategoriju. Nastup na državnom prvenstvu bio je vrlo dobar, ušli smo ponovo u top 10 klubova u ukupnom plasmanu na prvenstvu države, što je za klub koji ima skroman proračun jako dobro. Meni kolege iz drugih klubova ne vjeruju s koliko novaca mi moramo izgurati godinu. Što se tiče međunarodnog plana, bilo je isto jako uspješno. Prvenstveno su taj rezultat nosili Josip Jakšić i Šime Ravnjak. Na Europskom prvenstvu osvojili smo trinaesto mjesto, prije toga smo imali prvo mjesto na regati "Croatia Open", na domaćim natjecanjima daleko su bili superiorniji od svih posada. Rijetko se dogodi da dva veslača iz istog kluba budu prvi i drugi u samcu u državi. Na Europskom prvenstvu po prvi put se veslalo po jednom drugom principu, jer je prva eliminacijska utrka odmah vodila dalje po plasmanu, a sve ostale utrke slagale su se po vremenima. Tu nam se dogodila jedna loše odveslana utrka u sezoni i dopalo nas je C finale, znali smo da posada vrijedi puno više. U C finalu bili smo 22 sekunde ispred sljedeće posade, to je ogromna razlika. Na Svjetsko prvenstvo otišli smo jako dobro spremni, bili smo homogenizirani i psihički i fizički. Bile su prijavljene 24 posade, mislim da je bilo objektivno da bi završili između desetog i trinaestog mjesta, što bi bio odličan rezultat, to su uglavnom u toj disciplini ugledne veslačke nacije, ima ih malo iz egzotičnih zemalja, iz Afrike i Azije. Reprezentaciji se dogodio peh, većina veslača se otrovala, uključujući i posadu osmerca. Već je prvu utrku Jakšić veslao bolestan, onda smo morali mijenjati na licu mjesta, izvukli smo čovjeka iz osmerca da se odvesla, tek toliko da se nastupi. Završili smo na sedamnaestom mjestu od 24 posade, da smo bili zdravi, bilo bi puno bolje. Isto tako osmerac koji je bio drugi na Europskom prvenstvu završio je posljednji, trinaesti, jer se cijela posada razboljela. Poslije se i Šime Ravnjak razbolio, trebao je veslati u osmercu, ali nije mogao, nismo više imali ljude koje bi mijenjali, čak sam i ja dobio virozu. Još dva natjecanja nam slijede, Europsko prvenstvo za seniore U23 i Balkanijada za juniore i onda ćemo polako to zaključiti. Bila je to dobra sezona sa četiri reprezentativca, Ema Hodak će još nastupiti na Balkanijadi. Mislim da imamo razloga za zadovoljstvo.

Kakva je situacija s Emom Hodak, je li u potpunosti spremna nakon zdravstvenih problema za utrke i za velika natjecanja?

-Tu nismo inzistirali, iako je bilo nekih kalkulacija oko odlaska na Svjetsko prvenstvo. Smatrao sam da je bolje da se u potpunosti oporavi, ona je imala nekih zdravstvenih problema, ali idemo polako korak po korak. Ona će se sigurno vratiti iduće godine tamo gdje joj je mjesto, iako je ona i ove godine imala dobre rezultate, ona je druga seniorka i druga juniorka u državi. Nemamo razloga biti nezadovoljni, ali s druge strane ostaje da to nije to što ona može dati u ovom trenutku. Da, stalno je godinama bila prva, gotovo nikada nije izgubila utrku. 

Koga još treba istaknuti u ovoj sezoni?

-Matija Car i Mauro Bauer su jako bitni naši veslači u ovom trenutku. Matija Car je juniorski prvak države u lakom samcu i oni su viceprvaci države u dvojcu na pariće za seniore. Oni su na svim regatama jako dobro veslali, na regati "Croatia Open" bili su drugi u međunarodnoj konkurenciji. Kod mlađih juniora do šesnaest godina Leon Opačić bio je viceprvak države u samcu za juniore B. Tako da što se toga tiče imamo razloga za zadovoljstvo, no u sportu je najbolje sve zaboraviti i okrenuti se novim izazovima, manje glava boli.

Rezultati su zaista jako dobri i po njima je sezona uspješna, kakvo je tvoje mišljenje?

-Po ovome je već sada sezona jako uspješna, jako dobre rezultate smo ostvarili na državnom prvenstvu, očekujemo još Europsko prvenstvo za seniore U23 i Balkansko prvenstvo za juniore. Balkanijada uopće nije bezazleno natjecanje, iako sudjeluje osam do deset nacija, ali to su sve ugledne nacije. Sada je, recimo, na Svjetskom prvenstvu u Trakaiju Grčka bila druga nacija na svijetu kod juniora po rezultatima. Dakle, tu su Grci, Rumunji, koji su velesila, Bugarska, Srbija, tako da ima se s kime utrkivati. To je ozbiljno natjecanje, nije tako masovno po broju nacija koje sudjeluju, ali je iznimno kvalitetno. Prošle godine osvojili smo dvije medalje, pretprošle jednu, tako da smo u kontinuitetu osvajali medalje. Tu je i Europsko prvenstvo za seniore U23, meni je jako drago što je Luka Hajdin uspio ući u četverac, on je pokazao ove godine veliki iskorak, jer je čak u četvercu skulu A, koji sada konkurira za Svjetsko seniorsko prvenstvo u Šangaju, koji će ići u Šangaj, od četiri veslača, on je jednog konstantno dobivao. Konkurirao je u više različitih disciplina, ove godine je pao izbor da se vesla četverac bez i tu je mijenjao disciplinu, jer mi uglavnom veslamo na pariće, gdje svaki veslač u ruci drži jedno veslo i tu se morao malo adaptirati i prilagoditi. Imao sam priliku po povratku iz Litve raditi s tim dečkima, zaista je to šaroliko društvo, ali uspjelo se to nekako sklopiti. Jedan studira u Americi, jedan je došao iz Padove sa studija, jedan je iz Osijeka, Luka iz Karlovca i stvar funkcionira. 

Hrvatski veslački savez dosta kombinira i traži najbolje posade u raznim disciplinama, je li to daje rezultate?

-Mi smo premali, ja sam imao malo i sreće ove godine, tako je ispalo, zapravo je rijetkost da dvojica iz istog kluba veslaju u dvojcu. Ove godine je bilo da su Šime i Josip bili najbrži juniori u Hrvatskoj. Promijenilo se vodstvo u Hrvatskom veslačkom savezu, došao je novi izbornik iz Slovenije, bio je izbornik i u Sloveniji, Dušan Jurše. Nekako je to sada raspodijeljeno po selekcijama, pa sam ja kod juniora koordinator zadužen za skul veslanje reprezentativaca. Dosta je bila zahtjevna sezona, gotovo smo imali od drugog mjeseca do sada sve vikende pripreme u Zagrebu, gdje se probalo doći do najboljih kombinacija, vrteći razne kombinacije probalo se doći do najboljih kombinacija. Tako da je bilo dosta zajedničkih okupljanja i dosta se kombiniralo. Rezultat je možda uspjeh kod osmerca na Europskom prvenstvu, gdje smo bili drugi.

Kakvi su uvjeti ove godine za treniranje na Kupi, je li bilo problema?

-Ove godine moram priznati da je sve to prošlo relativno mirno, možda smo i mi malo oguglali, pa se više ne obaziremo. Malo nam radi probleme, jer je oprema zaista skupa, pa kada dođe taj val moramo biti oprezni. Proljetni mjeseci su stvarno kritični, problematični, tamo od drugog do petog mjeseca je najgore razdoblje. Sada je bilo u redu, s dublom smo se pripremali u dobrim uvjetima kod kuće, još da nije bilo te bolesti. Kupa je bila mirna, nije bilo kupača, rano smo trenirali, od šest sati, zbog vrućine, što se tiče treniranja bilo je zaista jako dobro.

Ima li naznaka da se mogu pojaviti neka nova imena u natjecateljskom pogonu?

-Imamo probleme oko škole veslanja, tu imamo jako puno prostora da se unaprijedimo i bolje organiziramo. Nešto smo krenuli s prošlom godinom, mislim da će to tek saživjeti ove jeseni u ovom pripremnom razdoblju za sljedeću sezonu. Uglavnom, posla ima jako puno, zahtjevi su sve veći, malo se promijenilo u tom trenerskom kadru, problem je s trenerima, ne samo u našem klubu, nego jednostavno u hrvatskom veslanju, jer ovo je posao koji zahtjeva potpuni angažman tijekom cijele godine. Ja sam radio ove godine sve vikende, nisam imao niti jedan vikend slobodan. Dolaze mlađi ljudi, nije to naravno posao koji je u financijskom smislu previše isplativ, a treba puno odricanja i treba potrošiti i dosta slobodnog vremena. Postaje to veliki problem, oko škole veslanja trebao bi cjelodnevni angažman.

Kakav je interes za veslanje u Karlovcu?

-To nekako dolazi u nekakvim intervalima, imali smo sreće da se poklopila jako dobra generacija i što je jako bitno, oni se i izvan kluba stalno druže i kada se to poklopi, to je nekako najbolja sinergija, jedan drugog vuku. Bitan element su i rezultati, kada su dobri rezultati, poraste interes za veslanje.

Braća Sinković, iako imaju dosta godina još uvijek su aktivni i ambiciozni, kakvo je tvoje mišljenje?

-Veslanje je primarno sport izdržljivosti, s godinama tako ne pada, padaju eksplozivnost i snaga. Veslanje nije primarno sport kod kojeg su te komponente presudne. Oni rade istim žarom, na isti način kao prvog dana, dakle oni imaju jako visoko postavljene ljestvice pred sobom i njih zanimaju samo vrhunski rezultat. Ove godine promijenili su disciplinu, ušla su i braća Lončarić i veslaju taj četverac bez. Čuo sam se neki dan s trenerom Bralićem, oni su već osam tjedana u potpunoj izolaciji na Peruči, u devetom mjesecu putuju u Šangaj na Svjetsko prvenstvo. Njihova očekivanja su uvijek, ne velika, nego najveća, njih zanimaju samo najveći sportski rezultati. Možda ove godine to treba posložiti u glavi, ja osobno mislim da bi uspjeh bio plasman u finale, Lončarići su još mladi, oni će sigurno kroz godine rasti i da bi to bila dobra priča prema Los Angelesu. Sigurno što se tiče njihovog odnosa prema radu, oni to mogu izdržati, ali s godinama se javlja problem da su ozljede sve češće. Valent je već imao četiri puta stres frakturu rebra, to te baci tri, četiri tjedna van, ali moram priznati oni jesu takvi, njega je to uvijek motiviralo i vraćao se. Uvijek kada se to dogodilo, postizali su maksimalne rezultate. Ona utrka u Parizu, to je vjerojatno najluđa utrka u povijesti Olimpijskih igara, gdje su zapravo prvi put otišli da nisu favoriti za zlato, oni su uvijek favoriti za medalju, tamo zaista nisu bili, sezona nije pokazala da će se to dogoditi, ali to su Sinkovići koji u datom trenutku taj dan budu najbolji.

U kontaktu si s Damirom Martinom, je li se on oprostio od aktivnog veslanja?

-Damir se nije oprostio, on se sigurno vraća, ali to neće biti skif. Putovao sam s njegovim tatom, pa smo puno razgovarali. Sigurno se traži partner i traži se najpovoljnija disciplina. Inače, skif veslaju malo osobenjaci, rekao mi je Damir nakon Olimpijskih igara u Parizu, da kada uđe u hangar i vidi skif da skrene pogled, stvarno mu je dosta.