"Što se tiče državnog prvenstva želim da medalje budu sjajnije nego prošle godine"

Iako je u prošloj godini bilo malo natjecanja u svim sportovima, pa i u mačevanju, članovi Mačevalačkog kluba "Karlovac" nastavili su s odličnim rezultatima i potvrdili svoje mjesto u vrhu hrvatskog mačevanja. U izboru najboljih u karlovačkom sportu mačevaoci su osvojili pet nagrada. U seniorskoj konkurenciji Antonio Gojak je među pet najuspješnijih sportaša, a Lara Fabac je među pet najuspješnijih sportašica. Trener Krešimir Profozić dobio je priznanje za vrhunska ostvarenja u prošloj godini. U konkurenciji mladih nada nagrađeni su Gabrijel Jajčević i Iva Kirinčić. Treba istaknuti da su karlovački mačevaoci prošle godine na državnom prvenstvu u floretu osvojili dvanaest medalja. O nagradama na izboru za najbolje u karlovačkom sportu, o treninzima, stanju u klubu i planovima za budućnost razgovarali smo s trenerom Krešimirom Profozićem.

Dobili ste pet nagrada za ostvareno u prošloj godini, koliko vam znače ta priznanja?

-Radili smo, trudili smo se kao i uvijek, rezultati su prošle godine bili nešto bolji u seniorskim i juniorskim dobnim kategorijama, što ne znači da su druge kategorije lošije. Tako je bilo prošle godine. Adekvatno su to prepoznali ljudi iz karlovačkog sporta, po meni je to sasvim zasluženo. Mi ćemo se apsolutno truditi i dalje. To je lijep uspjeh, sasvim u redu, fer i korektan uspjeh. Tako se pogodilo prošle godine. Mi se uvijek trudimo napraviti nešto, ne samo u hrvatskim okvirima, nego i europskim i svjetskim. Tako da nama to ne dolazi kao nešto jako posebno, jer su naši ciljevi veći. No, lijepo je da se potvrdi tvoj rad, tvoj uspjeh i to je apsolutno zasluženo.

Kakva je situacija s treninzima?

-Antonio Gojak mogao je trenirati cijelo vrijeme, pa smo radili bez prekida. Sada smiju trenirati svi, tako da se vraćamo. Imamo za dva i pol mjeseca državno prvenstvo za sve dobne kategorije. Moramo se dobro pripremiti za prvenstvo, iako je većina već sada spremna, tako da nije neki veliki problem. Dobio sam informaciju da će od velikih natjecanja biti održano Europsko prvenstvo do 23 godine i Europsko seniorsko prvenstvo. Natjecanja će biti u Plovdivu i Udinama, tako da nije daleko. Vidjet ćemo hoće li se Antonio Gojak plasirati na ova dva natjecanja. Vjerujem da će se kvalificirati, to sve treba potvrditi borbama, a to Antonio može. Treba se uvijek iznova dokazivati, pokazivati neke stvari, to kod njega neće biti problem.  

Gdje sada trenirate?

-Bili smo privremeno u jednom prostoru u Sportskoj dvorani na Rakovcu, a sada smo se vratili u malu dvoranu sportske dvorane na Dubovcu. I ona nam je kratka, a ona u Sportskoj dvorani na Rakovcu bila nam je još kraća i uža. U redu je da smo se vratili u dvoranu na Dubovcu, gotovo godinu dana nismo bili u toj dvorani, godinu dana smo trenirali okolo, u Sportskoj dvorani na Rakovcu i u Atomskom skloništu, gdje uvijek možemo doći i na tome zahvaljujemo Miroslavu Brežanu. Trenirali smo i vani, u prirodi, ma bilo nas je svuda.  

Mnogi se klubovi žale da su u ovih godinu dana imali osipanje članstva, kakva je kod vas situacija?

-Kod nas je sve u redu. Mi nismo klub koji barata s brojkama od 50, 100 ili 200 djece, zato što je to članstvo, koje bi zahtijevalo puno više termina, puno više borilišta, više opreme i novaca. Za tako nešto odraditi, trebali bi dobivati ozbiljne novce. Mi nikada nećemo imati stotinu djece, to bi za nas bilo veliko financijsko opterećenje. Mi ne idemo na masovnost, nego na rezultate i kvalitetu djece, koja dolaze u klub. Mi u principu nismo imali problema, nije bilo osipanja članstva. Članovi koje imamo ozbiljno rade, a rade i doma kada je potrebno.  

Je li pomanjkanje natjecanja utjecalo na motivaciju sportaša?

-Kako na koga, mislim da pomanjkanje natjecanja ne bi smjelo utjecati na motivaciju niti jednog sportaša. Na motivaciju svakog sportaša, prije svega, mora utjecati trening. Sportaš mora shvatiti da on s treningom postaje bolji, da mora redovito dolaziti na treninge, njemu je natjecanje samo dokaz njegovog treniranja, Tako da onaj tko je pravi sportaš i želi postići veći uspjeh na međunarodnoj razini mora shvatiti da je trening glavni i on mora voljeti taj trening, zato jer s njim postaje sve bolji. Natjecanje je šlag na tortu, da se vidi da smo spremni, pa tko dođe s druge strane da testiramo.  

Olimpijske igre u Tokiju nisu bile u planu za Antonia Gojaka, no tu je plan za iduće igre. Kakva je situacija?

-Olimpijske igre u Tokiju nisu nam bile u planu, bez obzira na išta. Mi na Tokio apsolutno nismo računali, jer prije svega Antonio još ima toliko prostora za napredovanje na svim poljima, od fizičkog stanja do brzine razmišljanja. Imamo još finog posla za raditi, da to sve bude kako treba. Bitno je sve, naravno i iskustvo. Ovo je sport koji se odvija jako brzo, gdje se u jednoj sekundi stigne donijeti tri različite odluke ili minimalno dvije, to dodaje još čari u sve to.   

Koliko je ovih godinu dana pauze općenito utjecalo na mačevanje?

-Prije svega u mačevanju se mora shvatiti drugačije poimanje sporta, jer moraš učiniti sve iz početka. Ne možeš reći sam da znaš držati oružje, definitivno ne znaš. Ako dođeš na rukomet, nogomet ili košarku ti možeš baciti loptu, ali u mačevanju ne možeš reći znaš li nešto ili razumiješ, trebaš shvatiti kako treba raditi na treningu. Treba slušati i obraćati pažnju zašto je nešto tako, a ne bez veze. Sami ljudi koji su u mačevanju na svjetskoj razini nešto postigli na neki su način izrazito sposobni i inteligentni, ali normalni ljudi. Normalnog ponašanja, kao dva britanska olimpijca koji su bili kod nas. To su najnormalniji ljudi, koji su ogroman trud uložili da bi došli na tu razinu. Tako da oni se sigurno nisu zapustili u ovih godinu dana i za svjetsko mačevanje nema problema. I u Zagrebu se redovno treniralo. Mislim da se svugdje radilo i mačevalo ili u okviru kluba ili reprezentacije. Recimo, u Mađarskoj su dozvoljena natjecanja, moraju biti striktno zatvorena, natjecatelji, treneri i sudac i to je to. Znači, u Mađarskoj su cijelo vrijeme imali natjecanja. No, mi to sve možemo nadoknaditi na treninzima. Mislim da ova situacija s Covidom-19 u ovih godinu dana nije utjecala na razvoj svjetskog mačevanja, ekipa će opet biti spremna i tu neće biti problema.   

Što se očekuje od državnog prvenstva?

-Mi smo zapravo zadnjih pet godina na državnim prvenstvima u okviru osvajanja medalja u svim dobnim kategorijama u oba spola. Nekada su cure bile bolje, pa su bili podjednaki, a sada su dečki nešto bolji. To je jedino što se promijenilo. Mi već godinama osvajamo medalje, od djece od deset godina, pa do seniora, čak smo imali i veteranske državne prvake. Znači, stvarno se trudimo, tko god dođe kod nas mora shvatiti da to nije neka vrsta zabave, nego da se trenira i radi. Oni koji dolaze na treninge shvaćaju da će sa svakim treningom postati bolji, brži i jači i precizniji u našem sportu. Čak je prošle godine bilo opuštajuće, bez stresa, nismo morali ići petnaest puta izvan države. Nisam morao voziti tisuće i tisuće kilometara po Grčkoj, Poljskoj, Italiji i gotovo cijeloj Europi. Godinu dana sam se odmarao od volana. Što se tiče državnog prvenstva želim da medalje budu sjajnije nego prošle godine.    

Koliko se ustvari prizna rad kluba?

-Mislim da se prizna naš rad, da se vidi koliko radimo, šteta je da se ne prizna mrvicu više, ali u principu je u redu. Nadam se da odgovorni shvaćaju da je ozbiljno ono što radimo, da su članovi našeg kluba u reprezentaciji i da na natjecanjima Svjetskog kupa ostvaruju pobjede protiv reprezentativaca Mađarske, Italije, Japana Amerike i drugih. Tako da ta djeca svojim radom i rezultatima zaslužuju da ih se nagradi.  

Antonio Gojak jedan je od rijetkih karlovačkih sportaša, koji su nastupili na seniorskim europskim i svjetskim prvenstvima. Koliko se to cijeni?

-Da to je velika stvar, a treba istaknuti da je Antonio Gojak nastupao na europskim i svjetskim prvenstvima u konkurenciji seniora prije punoljetnosti. Samo netko tko totalno ne razumije sport, može reći da to nije velika stvar. To su sve za nas lijepi poticaji za dalje. Mi još imamo puno posla, očekuje nas dosta rada, puno turnira, puno vožnje, puno ulaganja novaca i vremena. Tako da smo mi sada došli na pola puta, na recimo 60 posto od onoga što želimo biti. Imamo još dosta za raditi, no to su slatke brige. Lijepo je kada se nešto na kraju cijeni, kada je rezultat dobar.  

Kako je s obavezama trenera u reprezentaciji?

-Da, aktivan sam i u reprezentaciji, pratim reprezentaciju, prije svega zbog Antonija Gojaka, međutim kada idemo na natjecanja ja sam trener reprezentacije, brinem o reprezentativcima, čak sam i vozač reprezentacije. Zahtjevno je kada želiš nešto napraviti na međunarodnoj razini, onda moraš ići na turnire izvan države, a tih je turnira jako puno. Pogotovo je bilo naporno, kada je Antonio Gojak nastupao i u juniorskoj i u seniorskoj konkurenciji, svaki vikend bili smo na nekim natjecanjima. Tako da je taj dio bio izuzetno naporan i ne fali puno. Nije da plačem za turnirima, ali vratit će se to vrijeme i opet ćemo ići s natjecanja na natjecanje.