Sportski penjački klub Bombina u bivšoj kotlovnici vojarne Luščić uređuje penjački centar

Proteklih se mjeseci svakodnevno radi i uređuje prostor bivše kotlovnice u vojarni Luščić, koju od prošle godine koristi jedan od najmlađih sportskih klubova u Karlovcu – Sportski penjački klub  Bombina. Kako se našalio predsjednik Kluba Bojan Petrunić ime ne nose po bombi, već po latinskom nazivu žabe mukač.

Klub je službeno registriran početkom 2019. godine, a članovi su uglavnom speleolozi, visokogorci,  planinari, alpinisti, a sve su to aktivnosti koje na neki način zahtijevaju neku vrstu penjačkih sposobnosti. Penjači su uglavnom djelovali kao sekcije pri ovim društvima, no sad su se odlučili odvojiti i djelovati samostalno.

Poticaj je za osnivanje samostalnih penjačkih klubova bilo je uvrštavanje ovog sporta u olimpijske spotove, rekao je Petrunić.

-Od prošle je godine sportsko penjanje postalo olimpijski sport. Slijedom toga penjači su se, koji su do tada djelovali pod Hrvatskim planinarskim savezom, trebali izdvojiti i osnovati svoj savez. Tako je nastao i naš klub Bombina. Za sad okupljamo 20-ak penjača. Očekuje da će članova biti više, posebice djece čim budu stvoreni uvjeti, odnosno kad završimo radove u dvorani, dodaje predsjednik.

Prostor su preuzeli par mjeseci prije početka pandemije korone. Osim smeća prostor je bio prazan, bez struje i vode. Krov je prokišnjavao, nije bilo prozora.

-Trebalo nam je pola godine da bi samo „zatvorili“ objekt da dalje ne propada. Tek kad je korona dozvolila krenuli smo s postavljanjem stijene, dakle prošlog ljeta. Sad namjeravamo do kraja godine urediti kompletnu stijenu.

Tempo radova ovisi o financijama, a do sve što su do sad uspjeli prikupiti je od donacija, putem natječaja pa i vlastitog novca članova. Prikupljalo se novac i donacije u materijalu sa svih strana. Do sad je u uređenje uloženo gotovo 400 tisuća kuna.

Petrunić ističe da zahvaljuju gradskoj četvrti Luščić-Jamadol, koji su im predložili prostor bivše kotlovnice, a Grad im je osigurao priključak struje.

-Ovaj prostor je za nas idealan i tražili smo ga par godina. Nama treba visina, ali i dovoljno veliki prostor. Još je jedna stijena planirana nasuprot ove koja je sad postavljena. To će biti visoka stijena i predviđena za drugačiji tip penjanja nego postojeća.

Slijedeći veliki financijski zahvat koji slijedi je postavljanje velike spužve, odnosno strunjače uz stijenu radi osiguranja kod pada, najavio je slijedeće zahvate Petrunić.

Članica kluba Karla Lenuzzi Jakšić, trenutno pohađa edukaciju za trenera sportskog penjanja, a  iza sebe ima 12-godišnje penjačko iskustvo. Pojašnjava da za sportsko penjanje ne postoji zapravo dobna granica kad se može krenuti.

-Teoretski ne postoji dobna granica da bi se dijete počelo baviti penjanjem. Ima onih koji tvrde da i bebe mogu penjati, no osobno ja radim s djecom od četiri do pet godina na dalje. Penjanje zapravo ne zahtijeva nikakve fizičke predispozicije.

Razjasnila je i koje su glavne zablude laika o sportskom penjanju.

-Generalna je zabluda je da su kod sportskog penjanja važne ruke, a zapravo se penje „na noge“ ili jednostavno rečeno kao po lojtri. Noge su nam najjači dio, dok ruke služe za pridržavanje. Nitko ne treba imati nikakve predispozicije, penjati može svatko, tko god želi i kome se to sviđa. Razlika je samo do koje se razine u ovom sportu želi stići. Ako želite biti vrhunski sportski penjač i postizati rezultate, onda naravno da treba imati određene predispozicije, ali onaj tko želi penjati za gušt i dobro se zabaviti pri tom i u svakom slučaju kvalitetno provoditi slobodno vrijeme je dobrodošao.

Koji su njezini osobni motivi da se bavi penjanjem, Karla odgovara da je to jednostavno prekrasan sport.

-Penjanje je prekrasan sport, motorički je izazovan, dinamičan i lijep. Zabavan je, a velika je prednost što je društvo penjača odlično i uvijek se može provoditi vrijeme s ekipom koja vam odgovara, s ljudima koji se znaju zafrkavati i imaju slične poglede na svijet, nabrojala je neke od prednosti sportskog penjanja.

Za sebe kaže da je prije svega sportska penjačica, ali je i alpinistica, speleolog i bavi se visokogorskim penjanjem. Kako je pojasnila sve što se radi na umjetnoj stijeni, može se raditi i u prirodi. Postoje jedino različite vrste penjanja.

Primjerice boulder se penje bez osiguranja užetom, samo sa strunjačom, a postoji i lead penjanje kod kojeg postoji osiguranje užetom, a u kojem postoje kratki i dugo sportski smjerovi. Tu su još i alpinistički smjerovi. Penjanje može biti i terapijsko. Tako Karla s još dvije kolegice iz Kluba pohađa edukaciju za terapijsko penjanje namijenjeno djeci s posebnim potrebama.

- Terapijsko penjanje na djecu s posebnim potrebama je dio radne terapije, a kroz razvoj fizičkih i motoričkih sposobnosti radi se i na podizanju socijalnih, kognitivnih, psihosomatskih i niz drugih sposobnosti, dodaje Karla.

Sve što planiraju trebalo bi zaživjeti do kraja godine, a možda kroz koju godinu iznjedre i kojeg olimpijca penjača.