Spojila ih ljubav prema radiju: kao spikerica i tehničar prvo su se gledali preko stakla

Radio Karlovac osnovan je prije 60 godina i nedavno je proslavio šezdeseti rođendan, isto toliko godina uz njega je vezan Ivica Sertić. Dao je popularni Ico u sve te godine veliki doprinos razvoju Radio Karlovca, ali je ovaj radio također puno dao i njemu. Tu je upoznao i ljubav svog života, svoju Mariju, koja je bila suradnica spikerica, a s kojom ima Nataliju i Ivana i, kao što Ico voli reći, imaju i predivnu unučad. Marija i Ico još uvijek su u eteru, rade popularnu emisiju Prvog karlovačkog "Jutarnji zvon", koja je obilježila u srijedu, 1. lipnja petnaest godina emitiranja. Prva emisija emitirana je 1. lipnja 2007. godine. Emisija ide svako jutro od pet do šest sati, a pripremaju je i realiziraju Marija koja je zadužena za govorni dio i Ico koji brine o glazbi. U petnaest godina emitirano je više od 5.400 emisija. Brojni slušatelji dižu se svako jutro ranije kako bi slušali ovu zanimljivu emisiju koja se bavi narodnim običajima i narodnom glazbom. Razgovarali smo s Marijom i Icom o šezdeset godina Radio Karlovca, o događajima iz povijesti ove kuće i naravno o njihovom projektu "Jutarnji zvon".

-Da, 60 godina! Godine istina-Bog čine svoje, sva sreća da ipak uz sve probleme napredujemo, a to je najvažnije. Jedino je mali problem što tehnologija na neki način zatvara radna mjesta. To je nama bio problem kada sam predložio digitalizaciju. Tu je naravno bio Antun Petrekanić Lala koji mi je pomogao, on je čak bio ispred mene. Mi smo imali među prvima, u suradnji s Darkom Marinićem, kompjutere u redakciji. S obzirom na samoupravljanje, mi smo htjeli digitalizirati radio, međutim neki su ljudi postavili pitanje što će biti s njihovim radnim mjestima, gdje će oni raditi. Dakle, nema više traženja gramofonskih ploča, nema stavljanja na gramofon, nema magnetofona, nema traka. Međutim, ipak se to dogodilo, neizbježan je napredak u svemu, pa i kod radija, istaknuo je bivši šef tehnike Ivica Sertić.

Ico često dolazi u redakciju, ali Marija Sertić bila je sada prvi put u novim prostorijama i bila je ugodno iznenađena.

-Jako mi se sviđa, ne mogu sebi doći, to je tako veliki studio. Ja kad sam počela raditi u Šebetićevoj ulici, to je bilo dva sa dva, kabina je bila možda dva s jedan, nas dvije smo jedva stale unutra. Provlačile smo se, gledale Icu preko prozora, on je tamo sjedio. Nije bilo diskoteke, ničega, stol jedan i jedna stolica, ali radilo se. Sjećam se, 1966. godine bio je raspisan natječaj za honorarne spikere i mene je kolegica s posla nagovorila da se idemo javiti, ja sam inače radila u ŽE-ČE-u. Mi smo se javile, ja sam primljena, ona nažalost nije. Primljeno je nas pet, od nas pet nakon nekog vremena ostalo je tri, zatim smo ostale nas dvije i onda je ta kolegica koja je ostala sa mnom, ostala u drugom stanju, pa sam ostala samo ja. Bile su to lijepe godine, izazovne, jer nisam to nikada prije radila, nisam niti namjeravala raditi, ali tako se poklopilo i nije bilo teško. Ja sam prošla Dramski studio Zorin doma, tada nas je vodio Vrdoljak, koji je bio glumac, a on se kasnije zaposlio u Kazalištu Komedija u Zagrebu. Tako da sam imala izgovor, dikciju, čisto sam izgovarala, pa mi je bilo nekako lakše. Bilo je dobro, Edita Gojak je bila glavna, ona je sastavljala program, vijesti. Bilo je puno želja, nekada i cijelu noć, odlazak u vojsku, svi ti blagdani, imendani, svadbe, stvarno je bilo puno poziva, napomenula je Marija Sertić.

Ico Sertić se razveselio kada je došla Marija, malo po malo razvila se ljubav i sve je to završilo vjenčanjem. Ico se prisjeća što je za njega značio dolazak Marije.

-Došla je jedna zgodna spikerica, na neki način bilo je ugodnije raditi, bili su tu kasnije Crni Stiv i Bijeli Stiv. Međutim, ljudski je pogledati lijepu osobu. Malo po malo, druženje nakon posla, znali smo svi zajedno izaći i sjesti, družili smo se, mladost, bezbrižnost, prisjetio se Ico tih dana.

Marija je nastavila s pričom o tome kako se razvijala njihova ljubav, kako je došlo do zaruka, a zatim i do vjenčanja.

-U petom mjesecu Ico je imao rođendan, kupila sam mu Mickey Mousa, on je to stavio na zid i tako smo se gledali preko stakla. On je mene pozvao u kino, otišli smo u kino i ozbiljno smo prohodali u devetom mjesecu. Te godine, u prosincu, za Božić, već smo se zaručili. U veljači 1967. godine smo se oženili i evo 56. godina kako smo u braku, stalno skupa, stalno zajedno, u poslu zajedno, kazala je Marija.

Nezaboravni projekt Radio Karlovca bila je Vaga, Edita Gojak i Ivica Sertić bili su glavni u toj priči, a svoj doprinos dala je i Marija Sertić.

-To je bilo opet jedno novo iskustvo, Vagu su projektirali u stvari Edita i Ico. Vaga nije bila jedan dan, nego je trajala cijeli tjedan, dječja priredba, večer ozbiljne glazbe, zabavna, narodna i rock večer. Sudjelovali su u priredbi obrtnici, zlatari, krojači i svi drugi. Stvarno je to bilo nešto drugačije, pred publikom, za razliku od studija gdje nema nikoga. To iskustvo mi je kasnije mnogo značilo jer je Radio Karlovac organizirao Smotru folklora koja je održana u Velikoj Kladuši, pokrovitelj je bila Radio televizija Sarajevo. Oni su to sve pripremili, ja sam vodila tu smotru i oni su mi ponudili posao na Radio televiziji Sarajevo. Ja sam naravno to odbila, imala sam posao u ŽE-ČE-u, honorarni posao na Radio Karlovcu, nikada ne bih otišla s radija, istaknula je Marija.

Radio Karlovac pionirski je posao među lokalnim radijskim postajama, u mnogo čemu je bio prvi. Tako su se prenosile i večeri Vage.

-Mi smo tada bili uzor lokalcima na razini države. Nama su dolazili na Vagu ugledni ljudi, konkretno, urednik Starta Adrinko Krile i urednik Arene Marino Zurl, oni su bili u komisiji za izbor miss. Mi smo htjeli da taj izbor bude pravedan pa smo doveli žiri izvana, koji je ocjenjivao ljepotice. Što se dogodilo nakon toga? Ta ekipa je shvatila da smo mi zanimljivi za jedan njihov projekt, a on se zvao "Radio - svi za sve", rekao je Ico.

Tako je Radio Karlovac uključen u projekt "Svi za sve", emisija se snimala u karlovačkom studiju, a zatim je distribuirana radijskim postajama u cijeloj bivšoj državi te u nekoliko europskih zemalja.

-Emisija je imala svrhu traženja najmilijih trideset godina nakon Drugog svjetskog rata. Arena je potaknula tu akciju, emisija se snimala kod nas, a sve što se snimilo Ico je presnimavao i slao emisije na sve lokalne radijske postaje, tako da je cijela bivša država bila pokrivena tom emisijom koja se snimala na Radio Karlovcu. Muški spiker bio je Ljubo Jelčić, on je bio najčešće, spikerica sam bila ja. Pola sata je trajala emisija, a emitirana je svake srijede. Bilo je to za mene opet jedno novo iskustvo. Bila mi je čast voditi jednu takvu emisiju koja se čula na prostoru cijele bivše države i raditi s Ljubom Jelčićem. On je prije svake emisije čitao tekst i pripremao se za ulazak u kabinu, to sam ja naučila od njega. Kasnije je Ljubu Jelčića mijenjao Oliver Mlakar. Mene je mijenjala Helga Vlahović, to je stvarno poznata spikerica i televizijska voditeljica. Stvarno sam imala čast da mene zamjenjuje netko tako poznat, ustvari htjelo se dobiti na važnosti te emisije i dobilo se. To je bio jako dobar projekt koji bi se i sada mogao realizirati. Trebalo bi poraditi na tome, mi smo 27 godina od završetka Domovinskog rata i mi tražimo naše najmilije. Možda ne bi bilo loše, ali sada je teže, jer ima jako puno radijskih lokalnih postaja. Čujnost Radio Karlovca nije tako velika, čuje se recimo do Brinja, istaknula je Marija Sertić.

Ico Sertić je kazao da je Radio Karlovac uvijek bio dobro opremljen, imao je opremu koju nisu imale druge lokalne postaje i mogao je realizirati tako velik i važan projekt kao što je bio "Svi za sve".

-Mi smo tada prvi imali u režiji Revoxe, Studerove magnetofone koji su bili jako kvalitetni i to je bio razlog da su došli kod nas s tim projektom. Nakon snimanja emisije 86 ili 87 snimaka slali smo postajama na području bivše države, a tri emisije smo slali radijskim postajama u europskim zemljama. Mi smo svaki petak spakirali te kutije s trakama i odnijeli na poštu i distribuiralo se dalje. Arena je u međuvremenu organizirala koncert u Sportskoj dvorani na Rakovcu gdje su došli svi koji su sudjelovali u emisijama "Svi za sve". Bilo mi je posebno drago što smo uz niz izvođača upoznali Kemala Montena koji je tada bio u vojsci u Jastrebarskom, tako da smo ga često izvlačili, a nama je bila čast da ga možemo ugostiti. Na koncertu su, između ostalih bili 4M, Nela Eržišnik i Arsen Dedić. To je bio gala koncert, bilo je to na jednoj visokoj razini. Sportska dvorana na Rakovcu bila je puna kao na Vagi, a tako je bilo na svim priredbama koje smo mi organizirali, napomenuo je Ico.

Marija se povukla s Radio Karlovca 1977. godine, rodila se kćer Natalija, pa 1979. godine sin Ivan, a Ico je i dalje neumorno radio.

-Da, ja sam se posvetila obitelji, a Ico je radio neumorno i petkom i svetkom. Imala sam puno obaveza, bavila se djecom i više nisam mogla raditi na Radio Karlovcu. Otišla sam i nakon puno godina vratila sam se u emisiji "Jutarnji zvon", kazala je Marija Sertić.

Radio Karlovac od svih lokalnih radio postaja imao je najviše raznih projekata koji su realizirani uz emitiranje redovnog programa.

-Edita i ja smo imali dosta vremena, pošto program nije išao 24 sata, htjeli smo nešto još napraviti. Imaš volju, imaš kapacitet, imaš mogućnosti i krenuli smo s tim svim akcijama. Kasnije smo bili i pokretači Izbora miss Kupe-Kolpe. Masu programa se radilo, a slušanost je bila velika. Sjećam se, u emisiji "Dobrodošli prijatelji" u tri minute bilo je 600 pokušaja poziva na naša dva telefonska broja. Obično se kaže da se na jedan poziv dodaje šest onih koji slušaju, a ne zovu. Ritmaši i danas slušaju naš radio. Puno smo prijateljstava ostvarili radeći taj posao. Nedavno smo navršili petnaest godina emisije "Jutarnji zvon" koja ide svako jutro, istina, nismo u studiju, nego mi imamo naš domaći kućni studio. Današnja tehnologija pruža tu mogućnost, stekli smo i kroz tu emisiju puno prijatelja. Marija je pjevala u Zori i Carolostadienu, ja sam pjevao u Karlovačkom vokalnom oktetu. Objavio sam dvije knjige povodom 50 i 60 godina Karlovačkog vokalnog okteta, žao mi je što nije objavljena knjiga o pedeset godina Radio Karlovca. Ali ovo novo mlado vodstvo Radio Karlovca odlučilo je za 60 godina radija ove godine objaviti tu knjigu i to me stvarno veseli da je netko uspio prepoznati važnost pisanog traga o ovakvoj jednoj značajnoj instituciji. Imamo jedan lijepi život, obišli smo s kazalištem, zborovima i oktetom cijelu Europu, Englesku, Italiju, Francusku, Njemačku, Austriju, Češku i još niz zemalja, istaknuo je Ico Sertić.

Mariji Sertić je žao što se "Jutarnji zvon" ne reprizira tijekom dana, a Ico kaže da je termin dobar, jer su u to vrijeme budni u Australiji i Americi.

-Da, slušaju nas u Americi i Australiji, u Njemačkoj, a čak i u Argentini. Dobivamo mailove sa svih strana svijeta. Javljaju se porukama da nas slušaju u Australiji i Argentini, danas je to moguće zahvaljujući internetu. To nam je zaista veliko priznanje za naš rad. Moram reći da je i s tim emisijama s hrvatskim radijskim postajama diljem svijeta naš radio bio prvi. Sjećaš se, Kina, mi smo devedesetih godina radili emisije s Kanadom i Australijom, stvarno smo u svemu bili prvi, rekao je Ico Sertić.

Marija Sertić istaknula je da je ideja za "Jutarnji zvon" bila Icina, a kasnije je to malo i prošireno, a glavna ideja emisije je da se propagira karlovačke KUD-ove i da se baština koja nam je dana ne zaboravi.

-Ico je zadužen za glazbu, a ja pokušavam obogatiti emisiju govornim prilozima, jer petnaest godina puštati samo glazbu, to ne ide, mora biti nešto zanimljivo, moraju biti neke zanimljive pričice. Ideja je bila da se u emisiji pruži prilika našim KUD-ovima. Moram reći da su KUD-ovi zahvalni što vrtimo njihove pjesme i često nam se javljaju mailovima i porukama. Mora se negdje čuti to što naši KUD-ovi rade, kazala je Marija Sertić.

Radio Karlovac je tijekom svog djelovanja objavio značajan broj nosača zvuka, naravno, sve su to bili izvođači s karlovačkog područja.

-Mi smo kao Radio Karlovac objavili puno nosača zvuka, bilo je jako puno aktivnosti na tom polju. Nije tu bilo materijalne koristi, to je bilo jedno drugačije bogatstvo. Mi nismo nikada uspjeli naplatiti koliko se uložilo u te projekte, ali trag je ostao, ljudi i danas zovu mogu li dobiti neku snimku. Što se tiče "Jutarnjeg zvona" i jubileja, Marija i ja zahvaljujemo vodstvu tvrtke na pohvalnici, na torti, buketu cvijeća i boci vina, zaista smo bili dirnuti takvom gestom, hvala od srca, kazao je Ico na kraju vrlo emotivno.