Prvi Karlovački

“Smatram da sam zaslužila poziv u reprezentaciju, to mi je jedno od najljepših iskustava u životu”

Autor: Branko Obradović

21.05.2022

Arhitektice društva

Razgovor: Antonija Vranić, članica Malonogometnog kluba "Radnik futsal" i reprezentativka

Hrvatska ženska malonogometna reprezentacija bila je u Rijadu u Saudijskoj Arabiji na uspješnom gostovanju u sklopu kojeg su odigrane dvije prijateljske utakmice s domaćom reprezentacijom. Hrvatska je ostvarila pobjede u oba susreta s 2:1 i 6:5. Za reprezentaciju je nastupila igračica Malonogometnog kluba “Radnik futsal” iz Karlovca Antonija Vranić koja je u drugom susretu postigla svoj prvi pogodak za reprezentaciju Hrvatske. Vranić je bila najmlađa u reprezentaciji, ostavila je dobar dojam i očekuje se da će biti pozvana i na nova okupljanja reprezentacija. Antonija Vranić najbolja je igračica Malonogometnog kluba “Radnik Futsal” koji je odigrao dvije sezone u Prvo hrvatskoj malonogometnoj ligi za žene te je svojim dobrim igrama zaslužila poziv u reprezentaciju. Razgovarali smo s Antonijom Vranić o klubu, o reprezentaciji, o gostovanju ženske reprezentacije u Saudijskoj Arabiji i o drugim temama vezanim uz futsal.

  • Kako si se osjećala kada si dobila poziv za reprezentaciju?

-Bilo je to iznenađujuće za mene, ali uz ljude u klubu, uz svoj rad, smatram da sam zaslužila taj poziv, trudit ću se i dalje. Davat ću sve za klub i za cure, da nije bilo njih ne bih ja bila tu gdje jesam. Definitivno to mi je jedno od najljepših iskustava u futsalu i općenito u životu do sada.

  • Je li stručni stožer zadovoljan s tobom?

-Pa, sudeći po informacijama koje sam dobila, smatram da jesu, vidjet ćemo kad bude idući poziv. Trudila sam se, ispunjavala sam sve zadatke, na treninzima sam ozbiljno radili, na utakmicama sam davala sve od sebe, tako da se nadam najboljem.

  • Kakav je bio osjećaj kada si dala pogodak za reprezentaciju?

-Da, dala sam pogodak za reprezentaciju u drugoj utakmici u Saudijskoj Arabiji. Osjećaj je bio nevjerojatan. Prvo je bio poseban osjećaj stajati u dvorani, slušati hrvatsku himnu, biti u dresu reprezentacije i onda još zabiti pogodak u drugoj utakmici u životu za reprezentaciju. Neopisiv osjećaj.

  • Kakav je ženski futsal u Saudijskoj Arabiji?

-Cure su brze, to im je valjda u genima. Lagane su, fizički ih je bilo teško pratiti, a nas je dosta izmorilo putovanje. Imali smo tamo tri treninga i dvije utakmice u kratkom vremenskom roku. Reprezentacija Saudijske Arabije nije za podcijeniti.

  • Kako su vas dočekali u Saudijskoj Arabiji?

-Odlično, doček, ponašanje, ljudi, sve je bilo super. Nitko nije očekivao tako nešto, Dočekani smo vrhunski, cure iz njihove reprezentacije pozdravile su svaku od nas, pozvani smo da dođemo opet. Svi su nasmijani, govorili su nam – što god trebate, samo recite. Nemam riječi. Bili smo samo u Rijadu, a iskustva su zaista odlična.

  • Jeste li imali vremena za razgledavanje?

-Nismo imali vremena, jedino smo zadnji dan ujutro otišli u pustinju Durma. Tamo smo bili dva sata. To je bilo jedino slobodno vrijeme jer smo ustvari bili kratko tamo. Treninzi, obavezni odmor, utakmice, tako da nije bilo slobodnog vremena.

  • Kakva je bila hrana?

-Bilo je puno hrane, veliki izbor, bilo je europske hrane, piletine, tjestenine, riže, ali je bilo i njihovih specijaliteta. Sve je bilo jako ukusno. Dobili smo dvanaest vrsti salata, nismo znali što izabrati.

  • Iako klubu baš nije išlo u prvenstvu, ti si poziv u reprezentaciju zaradila dobrim igrama u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi za žene. Kakav je tvoj komentar?

-Novi smo klub, jednostavno ne ide ništa preko noći, dvije godine smo tu. Zalaganje ljudi u klubu je stvarno veliko, ti ljudi bi dali sve za nas. Tražimo još cura koje bi nam pomogle, koje bi potaknule bolju igru, ipak je to Prva hrvatska nogometna liga za žene. Svi komentiraju da samo gubimo, a ostali su klubovi već nekoliko godina u ligi, te cure su godinama skupa. Nas je dosta i korona zeznula, bilo je puno samoizolacija pa cure nisu mogle niti trenirati niti igrati. Mislim, ne tražim sada opravdanje za poraze, ali ja sam sigurna da će se uskoro kockice posložiti, imamo potporu Grada Karlovca i Karlovačke sportske zajednice.

  • Neke su ekipe u ligi poluprofesionalne, igračice dobivaju novac. Što misliš o tome?

-Većina cura iz drugih klubova igra i veliki nogomet, tako da se sve znaju. Kod nas je bilo dosta novih cura u prošloj sezoni, dosta novih cura ove sezone i teško je komunicirati kada cure nisu skupa. Imamo dosta cura koje nisu iz Karlovca, koje putuju na utakmice i treninge. Teško je uskladiti sve obaveze, posao, fakultet, treninzi, prijevoz.

  • Kako si se od svih sportova odlučila za nogomet?

-A joj, trenirala sam tenis dok sam bila mala, u prvom i drugom razredu osnovne škole, ali uvijek je nogomet bio tu negdje, uvijek je nogomet bio na prvom mjestu. Igrali smo kao djeca nogomet ispred zgrade, dva na dva, tri na tri, staviš četiri boce za stative i igraš cijeli dan do mraka, kad padne mrak moraš kući. Onda sam krenula igrati veliki nogomet, igrala sam u našem klubu “4 rijeke”, pa sam onda bila u “Dinamu” iz Zagreba i na kraju u “Viktoriji” iz Slavonskog Broda.

  • Ovaj poziv u reprezentaciju sigurno ti je veliki poticaj za daljnji rad?

-Naravno, puno je bilo odricanja stvarno, ako nisam na treningu – onda sam na fakultetu, ako nisam na faksu, onda sam na poslu, slobodnog vremena nemam. Tako najbolje funkcioniram, sva su odricanja uz potporu ljudi u klubu, potporu cura i uz potporu Grada Karlovca. Nisam umorna, za sada mogu sve. Najbolje funkcioniram kad sam zauzeta, kad imam puno obaveza.

  • Futsal se igra zimi u dvorani, kakva je sada situacija?

-Futsala nema vani, ali postoji mini nogomet, razlika je što se u mini nogometu igra po pravilima velikog nogometa. Dakle, aut (out) se izvodi rukom i igra pet igrača u polju plus golman. Tako da tu sada očekujemo završnicu, tu smo osvojili Kup Hrvatske prošle godine. Futsal je većinom dvoranski. Nađemo se, treniramo, družimo se, važno je održati cure na okupu. Sada tražimo i nove cure. Mislim da je okruženje odlično, svaka cura koja je došla oduševljena je atmosferom u klubu. Uz to sve, mislim da klub ima velike potencijale.

  • Trenirate li vani, na travi?

-Dvorana je bitna zbog podloge, nije isto igrati na parketu ili vani na travi ili na umjetnoj travi. Bitne su i dimenzije terena pa nekada napravimo trening na Vunskom polju ili na novoj umjetnoj travi na Dubovcu. Tako da se uvijek snađemo.

  • Kako su te primile cure u reprezentaciji?

-Ja sam sve te cure vidjela u prvenstvu, s nekima sam od prije dobra. Atmosfera u reprezentaciji je vrhunska, cure su me sjajno primile, kao da sam s njima veće deset godina. Bila sam najmlađa u reprezentaciji, sve riječi pohvale za atmosferu u reprezentaciji.

  • Sigurno da je to za tebe posebno iskustvo. Koliko ti je to značilo?

-Jako puno, jer od tih cura mogu puno naučiti, te cure su od početka u reprezentaciji jer je ustvari reprezentacija nova. Sad počinjem trenirati s njima u Zagrebu, smatram da to što sam najmlađa da mi to može biti samo veliki plus. Uskoro počinju kvalifikacije za Europsko prvenstvo, vidjet ćemo što će biti.

  • Koliko dugo planiraš biti u futsalu?

-Teško je to reći jer ženski sport je jako slabo pokriven i financijama i svime time. Sve cure i u velikom nogometu i u futsalu u Hrvatskoj rade i studiraju. Puno je obaveza, nastojat ću ostati u futsalu dokle god ću moći igrati. Za sada se dobro držim, takav mi je i fakultet, volim dinamiku u životu. Studiram na Kineziološkom fakultetu.

  • Kakva je po tebi perspektiva ženskog nogometa u Hrvatskoj, Hrvatski nogometni savez dosta ulaže. Ima li potencijala?

-Potencijala definitivno ima, dok sam bila manja teško je bilo pronaći cure koje treniraju nogomet, sve su većinom trenirale s dečkima. Bila je jedna do dvije cure po jednoj muškoj ekipi. Sad vidim da sve više cura zanima nogomet, pogotovo otkako radim s djecom. Sve više me cura pita hoćemo li igrati nogomet. Tako da smatram da je podloga ogromna, samo treba prepoznati tu djecu, uključivati ih u sve sportove, što više. Hrvatska je definitivno veliko polje mladih talenata.

  • Ima li futsal budućnost u Hrvatskoj?

-Po meni ima, zato jer je to sport, koji se tek počeo razvijati u Hrvatskoj. Do prije nekoliko godina dečki su se nalazili i haklali vani, mislim i danas toga ima puno, ali ipak je to prešlo na jednu višu razinu i nadam se da će sve više napredovati, jer sport je definitivno i dinamičan i zanimljiv, puno toga se događa i jako je zahtjevan za igrati. Tko nije igrao, neka proba odigrati dva puta 20 minuta čiste igre bez prestanka.

  • Kakva je po tebi perspektiva ženske futsal reprezentacije?

-Mi smo mlada reprezentacija, smatram da treba redovno okupljati cure i da treba puno raditi, puno trenirati, jer stvarno potencijala definitivno ima. Ako se bude ozbiljno radilo ja se nadam da rezultati neće izostati.

  • Jesu li sad u sastavu reprezentacije bile samo igračice koje igraju u Hrvatskoj ili je bilo i onih koje igraju u inozemstvu?

-Sada na ovom okupljanju reprezentacije bile su sve cure koje igraju u Hrvatskoj. Trebalo je biti nekoliko djevojaka koje igraju u inozemstvu, ali nisu mogle doći, jedna je otkazala u posljednji trenutak. Većina nogometašica koje čine reprezentaciju igraju u hrvatskim klubovima.

  • Ima li u reprezentaciji igračica koje su ti uzor?

-Ima, definitivno ima igračica koje su po meni top igračice, većinu ih znam. Svaka od njih ima nešto definirano, ili ima brzinu, ili dobro izlazi na loptu, svaka je poznata po nečemu. Ja pokušavam od svake naučiti ono najbolje.

  • Je li futsal grub sport?

-Je, to je grub sport. Treba biti čvrst na lopti. Nema kao u velikom nogometu da ti imaš dva, tri metra prostora ispred sebe… sad ćeš ti primiti loptu, pa ćeš je malo povesti, toga nema. U futsalu čim primiš loptu, odmah ti je protivnica za vratom.

  • U prosincu počinje novo prvenstvo u futsalu, što očekuješ od njega?

-Napredak se već vidio definitivno u ovoj sezoni u odnosu na prvu sezonu. Očekujem iskorak, očekujem nove cure, očekujem puno rada sadašnjih cura. Imamo sve uvjete koje trebamo imati. Trener i predsjednik kluba su stalno uz nas, Karlovačka sportska zajednica je uz nas. Šumarska i drvodjeljska škola daje nam dvoranu kada nam treba. Smatram i nadam se najiskrenije da će na kraju biti i puno bolji rezultati.