"Škola mora biti djeci na prvom mjestu, sport svakako odmah iza toga"

Uspješni bivši sportaš i trener, a sada poznati i priznati sportski djelatnik Želimir Feitl primio je u zagrebačkom Hotelu Westin visoko priznanje Hrvatskog olimpijskog odbora Nagradu "Matija Ljubek" za životno djelo i to za djelovanje u karateu. Bila je to svečanost dodjele priznanja najboljima u hrvatskom sportu u 2021. godini po kriterijima Hrvatskog olimpijskog odbora. Želimir Feitl rođen je u Karlovcu 4. svibnja 1949. godine, po zvanju je  magistar kemije, sada umirovljenik. Feitl je svoju sportsku karijeru započeo u rukometu, zatim je bio osnivač i predsjednik Karate kluba "Karlovac 1969" te je napravio uspješnu karijeru u karateu i kao sportaš i kao trener. Sada, u umirovljeničkim danima njegov sport je golf. Želimir Feitl aktualni je predsjednik Karate kluba "Karlovac 1969", član Upravnog odbora Golf kluba "4 rijeke" i Hrvatskog golf saveza te potpredsjednik u Hrvatskoj udruzi golfera-seniora. Član je Upravnog odbora Karlovačke sportske zajednice te predsjednik Zajednice športova Karlovačke županije. Član je skupštine Hrvatskog olimpijskog odbora. Razgovarali smo sa Želimirom Feitlom o svemu što je učinio u sportu i za sport.

Kako se osjeća čovjek kada dobije ovako značajnu nagradu za životno djelo?

-Da, to je stvarno lijepa nagrada i bilo je vrlo svečano u Hotelu Westin, skupilo se, pa ja bih rekao oko 150 ljudi iako na takvoj svečanosti bude i 400 ljudi, međutim zbog tih restrikcija, ipak je manje ljudi pozvano na tu svečanost. Dobio sam tu nagradu za rad u karateu zajedno još sa četiri slična djelatnika, jedan je iz vaterpola iz Solina Milivoj Bebić, pa Alojz Muha iz Osijeka za rad u odbojci, rukometni trener s kojim sam ja u stvari u mladim danima igrao rukomet Josip Šojat iz Zagreba i peta je stolnotenisačica Branka Batinić, koja nije bila nazočna, jer je bila u Njemačkoj.

Posebno vam je bilo lijepo, jer je uz vas bilo dosta vaših karataša. O čemu se radilo?

-Bilo je bome puno karataša na svečanosti. Naime, ženska borbena ekipa proglašena je najboljom ženskom ekipom za 2021. godinu za osvojenu broncu u borbama na Europskom prvenstvu u Poreču. Muška karate reprezentacija bila je u nominaciji, oni su bili osvajači zlatne medalje na Europskom prvenstvu. Nagradu je osvojila muška teniska reprezentacija za uspjeh u Davis cup-u, no naši su bili blizu.

Koja je razlika između proglašenja najboljih u hrvatskom sportu po kriterijima Hrvatskog olimpijskog odbora, od onog izbora najboljih sportaša koji provode Sportske novosti?

-Kriteriji Hrvatskog olimpijskog odbora su malo, ja bih rekao drugačiji, nego što su oni od Sportskih novosti, iako se u masu puta poklope, jer budu i po Sportskim novostima i po Hrvatskom olimpijskom odboru proglašeni isti sportaši. Naime, Hrvatski olimpijski odbor ima proglašenje pojedinaca muških i ženskih, ima najbolje ekipe i momčadi, a ima i izbor najboljeg sportskog para. Tu je i niz posebnih nagrada, a ima i tu nagradu Matija Ljubek za zaslužne sportske djelatnika.

Vi ste i član Skupštine Hrvatskog olimpijskog odbora. Čiji ste predstavnik?

-Da, ja sam već četiri mandata u Skupštini Hrvatskog olimpijskog odbora, sada zadnjih par godina kao predstavnik lokalnog sporta znači kao predsjednik Zajednica sportova Karlovačke županije prije sam bio ispred golfa i jedanput sam bio ispred Hrvatskog karate savez.

Što je bilo kod vas prije karate ili rukomet?

-Pa, najprije je bio rukomet i to sam igrao za Rukometni klub "Dubovac" i to s nekakvih trinaest godina sam počeo igrati. Zapravo, prvi klub je bio Rukometni klub "Korana" u kojem sam igrao te službene utakmice, onda je taj klub ugašen, pa je osnovan Rukometni klub "Dubovac" i tu smo trenirali pod vodstvom našeg trenera Mihajla Mitile Prezelja. Igrao sam rukomet do osamnaest, devetnaest godina, do odlaska na studij u Zagreb. Tada sam počeo trenirati karate. Prestao sam igrati rukomet i posvetio sam se karateu. 1969. godine osnovao sam karate klub u Karlovcu.

Karate klub "Karlovac 1969" vrlo je uspješan, jedan je od trofejnijih klubova u Karlovcu. Kako to objašnjavate?

-Da, klub je stabilan, kontinuirano djeluje od 1969. godine. Bila je jedna mala kriza početkom Domovinskog rata, kasnije se klub konsolidirao i nastavio je uspješno djelovati. Osvojene su i medalje na europskim prvenstvima. Klub ima odlične uvjete za rad, ima vlastite dvorane, ustvari u kojima se može raditi i ujutro i poslijepodne i navečer. Tako da su uvjeti jako dobri, članovima kluba preostaje samo da marljivo treniraju.

U Karlovcu su vrlo popularni borilački sportovi, karate, taekwondo i kickcboxing su vrlo masovni i postižu kvalitetne rezultate. Kako to objašnjavate?

-Najmasovniji sport je ipak nogomet, koji ima najviše mladih i svih selekcija, međutim od ostalih sportova, gimnastika je isto jedan od masovnijih sportova. Ima puno mladih ljudi i klinaca koji idu u gimnastiku, ali tu su i borilački sportovi, jer oni su malo, ja bih rekao interesantniji nego što su drugi sportovi. S druge strane u tim klubovima razvija se i na neki način dobra koordinacija, snalažljivost i klubovi daju tim klincima i dobru disciplinu dobro ih odgajaju. Mislim ima puno vrijednosti u borilačkim sportu, koje su recimo možda manje nekako naznačene u nekim drugim, recimo loptačkim sportovima.

Kada bi trebali predložiti nekom roditelju u koji sport da uključi svoje dijete, da li bi to bili bazični sportovi, atletika, plivanje i gimnastika ili neki drugi sport?

-Mi smo kao klinci svi prošli kroz Sokolski dom, bili smo u tim najranijim godinama gimnastičari, jer se tamo nauči, ne znam, kolut naprijed, kolut nazad, premet, znači dobio si nekakve osnovne fizičke predispozicije i naravno kasnije se vidi po visini, po strukturi, po raznim parametrima kod tih klinaca prema kojem sportu bi mogli biti naklonjeni i tada se ustvari radi selekcija i ti mladi sportaši se upućuju u neke druge sportove gdje i postižu kvalitetne rezultate. I kroz karate, recimo, prošlo je dosta sportaša koji su kasnije bili i dobri nogometaši, tenisači, odbojkaši i rukometaši, tako da i ti borilački sportovi su na neki način važni sportovi, gdje se dobiva i koordinacija i sve ono što što treba za ostale sportove.

Treba reći da ste vi bili uspješni i kao sportaš. i kao trener i kao sportski djelatnik. Možete li izdvojiti najveće uspjeha i kao sportaš i kao trener?

-Pa, u rukometu sam dogurao do juniorske reprezentacije Hrvatske, a i tada smo nastupili na nekom turniru republika i mislim da smo bili u to doba treći u onoj ex Jugoslavij. U karateu sam bio jedno pet ili šest godina standardni reprezentativac bivše države, osvojio sam u ekipnoj konkurenciji brončane europske medalje dva put. Na Svjetskom prvenstvu u Parizu 1971. godine u pojedinačnoj konkurenciji u apsolutnoj kategoriji dogurao sam negdje od osmog do šesnaestog mjesta, to je bilo nekako mislim četvrtfinale ili osmina finala. Zadnjih dvadeset godina bavim se golfom, bio sam pet puta prvak Hrvatske u svojoj kategoriji, mi to zovemo seniori, a to su u biti veterani iznad 50 godina. Kao trener mogu reći da sam bio član selektorskog tima bivše države od 1986. do 1990. godine u karateu. Tada sam vodio i trenirao seniorsku momčad Jugoslavije i imali smo dosta dobrih rezultata. U stvari to se i nastavilo kroz reprezentaciju Hrvatske. Bio sam od 1992. do 1996. godine trener i izbornik svih selekcija u Hrvatskoj. U tom razdoblju došle su i prve medalje.

Što bi izdvojili kao važno što ste učinili kao sportski djelatnik?

-Pa mogu reći da u Karlovačkoj sportsko zajednici ono najvrijednije što smo napravili, to je bilo 2012. godine kada smo donijeli prvu Strategiju razvoja sporta grada Karlovca. Prošle godine napravljen je nastavak te strategije do 2028. godine. Sačinjen je tako da Karlovac zna kuda treba ići u tom razdoblju i gdje će se ulagati, u što će se ulagati u koju vrstu infrastrukture. Naravno ako bude financijskih moći, odnosno ako grad bude toliko financijski moćan da to sve ostvari, bilo bi jako dobro da se da se od sto posto toga ostvari barem 80 posto stvari. Tada će se Karlovac primaknuti barem sredini ulaganja u sport u Hrvatskoj, jer sada je nažalost negdje pri dnu.

Bili ste uključeni u važne projekte sportske infrastrukture, postavljanje novog travnjaka, uređenje atletske staze. No, problem je Sportska dvorana na Rakovcu, koja nema niti grijanje. Što se tu može učiniti?

-Ova naša dvorana sagrađena je davno, 1967. godine, bila je to druga dvorana u bivšoj državi iza dvorane Tivoli u Ljubljani. U nju se nažalost nije dovoljno ulagalo, a po novim kriterijima ta dvorana nema niti dužinu, niti širinu, niti dovoljan broj sjedalica za održavanje međunarodnih natjecanja. Nažalost ne možete održati nijedno međunarodno natjecanje jer nema uvjete. Upravo iz tog razloga, ono što sam pričao o Strategiji razvoja sporta grada Karlovca, predviđeno je da se gradi nova dvorana kao ona u Poreču, nešto slično tome. To je multivalentna dvorana, odnosno više dvorana pod jednim krovom, koje bi bile i za sport, i za sajmove i za nekakve izložbe. Znači bila bi sigurno u većoj funkciji, imala bi bolje uvjete, nego što ih ima ova danas. Sportaši koji treniraju danas u Sportskoj dvorani na Rakovcu i koji tamo igraju utakmice po zimi se smrzavaju, nema grijanja, jednostavno nema grijanja, grije se samo kancelarijski prostor i naravno da to nisu uvjeti adekvatni za odvijanje ni utakmica ni treninga, pogotovo kvalitetnog sporta. Ne smije se ništa dirati, jer je to spomenik kulture. Dvorana je nažalost proglašena spomenikom kulture i već su bili pripremljeni programi da se ide investirati u nju, međutim kako je proglašena spomenikom kulture potpala je pod Ministarstvo kulture, a tamo ima manje novaca za takve stvari i na kraju se čini mi se od toga odustalo.

Volimo se hvaliti da je Karlovac grad sporta, a vi jako dobro poznajete situaciju. Je li po vama Karlovac grad sporta?

-Ja bih rekao da je sportski grad po broju klubova, jer ima 120 klubova, koji su članovi Karlovačke sportske zajednice. Međutim po nekakvoj kvaliteti i ne, imamo rukometaše i odbojkašice u prvom rangu, nogometaši su u trećem, a košarkaši u slabijem rangu. Pojedinačni sportovi, pogotovo borilački su jako dobri, svake godine poluče dobre rezultate, baseball je najbolji u Hrvatskoj. Znači, dosta ljudi se bavi sportom dosta ljudi se i rekreativno bavi sportom. Imamo planinarska društva, recimo Planinarsko društvo "Dubovac" je primjer dobrog rada. Tako da po tim pokazateljima Karlovac je grad sporta, međutim kada se gleda kvaliteta sportaša, broj kategoriziranih sportaša, tu se ne bi reklo da smo grad sporta. Znači trebali bi puno puno više ulagati da bi došli do veće kvalitete, do većeg ranga natjecanja, do veće razine naših klubova u natjecanju. Ciljevi jesu, recimo, da nogomet bude danas, sutra u Drugoj hrvatskoj ligi, da se rukomet zadrži u ovom najvišem rangu natjecanja, da ostane i odbojka, da se košarka digne u viši rang natjecanja. Znači to su ciljevi koji nisu neostvarivi, ali za sve to treba financijska potpora.

Predsjednik ste Zajednice sportova Karlovačke županije i za iduću godinu dobili ste milijun i pol kuna za županijski sport. Kako će biti raspoređena ta sredstva?

-Tih milijun i pol kuna i još nešto će vjerojatno biti sredstava po rebalansima, raspoređuje se na gradske zajednice i strukovne saveze, koje su članice Zajednica sportova Karlovačke županije. Imamo tri programa gdje se javljaju klubovi, to je program koji se odnosi na organizaciju i sudjelovanje na natjecanjima državnim i međunarodnim, zatim imamo program za opremanje klubova za sportsku opremu eventualno za dogradnju popravak izgradnju igrališta ili borilišta i uveli smo jedan novi program, a to je školovanje trenera. Čini mi se da će taj program polučiti dobre rezultate, jer gradske zajednice i strukovni savezi nemaju tu stavku u svojim proračunima. Tako da ćemo mi preko te stavke u Zajednici sportova Karlovačke županije školovati trenere, što je jako dobro jer trenera nedostaje.

Nakon karatea i rukometa, izabrali ste jedan mirniji sport, a to je golf. Je li to sport koji vas zadovoljava, kako objašnjavate prelazak na golf?

-To pitanje postavio mi je i jedan novinar na svečanosti Hrvatskog olimpijskog odbora. Karate, pogotovo natjecateljski sport je za mlađe ljude, ja sam se natjecao do 25 godina i tada mi je savezni trener Jorga iz Beograda rekao da pomlađuje reprezentaciju, pa me izbacio s 25 godina iz reprezentacije. Znači karateom se možeš baviti do 30, 35 godina, međutim poslije toga je gotovo, godine čine svoje. Međutim u golfu i to čak u vrhunskom golfu, onom profesionalnom golfu imate i starije igrače, recimo Tiger Woods ima 46 godina i da nije imao prometnu nesreću i tešku povredu noge, on bi i dalje bio vrhunski golf igrač. Znači golf je nešto drugo, golf je sport kojim se možeš baviti i u kasnim godinama, poznim godinama i postizavati nekakve rezultate, jasno ako si fizički dovoljno spreman. Kada bi usporedili recimo potrošnju energije u golfu i recimo u tenisu onda je jedna partija golfa na 18 rupa, koja traje četiri sata, otprilike adekvatna potrošnji energije jednog tenisač, a koji igra tenis otprilike dva sata. Znači ne bi se ovako iz dalekoga reklo da uopće golf troši nešto energije, da je to nešto naporno, ali treba biti koncentriran od prve do 18 rupe pri svakom udarcu. Trebaš proći dvanaest, jedanaest kilometara dok završiš osamnaest rupa, trebaš udariti lopticu od 65 do 80 puta punom snagom i to iziskuje veliku potrošnju energije. Moraš biti fizički jako sprema da bi mogao biti vrhunski golfer.

Nedaleko od Karlovca, između Ozlja i Krašića bilo je odlično golf igralište, no praktički više ne postoji. Što je razlog?

-U Krašiću u Dolini kardinala, bilo je vrhunsko igralište koje je sagrađeno privatnom inicijativom, privatnim novcem, međutim, nisu riješeni vlasnički problemi koji su nastali. Ti investitori trebali su još završiti hotel koji je tamo napravljen, povukli su se i na kraju nažalost to igralište je propalo. Sada kada prolazite pokraj tog golf igrališta, koje je nekad bilo super uređeno, ne možete ga prepoznati od šikare i grmlja, ne bi nitko rekao da je tu nekad bilo golf igralište. Nažalost, Hrvatska ima samo dva igrališta na kojima se mogu odigravati svi turniri i međunarodni turniri, to je jedno u Zagrebu, a drugo je u Savudriji u Istri. Ima jedno turističko igralište na Brijunima i to je sve od 18 rupa. Još su tri igrališta s devet rupa i jedno igralište sa šest rupa. Slovenija ima 16 igrališta, a duplo je manja od Hrvatske. Češka ima 120 igrališta, a mi smo turistička zemlja. Skoro da je neshvatljivo da tako mali broj igrališta postoji u Hrvatskoj. Naravno svako igralište veže i određen broj članova. Otprilike 500 članova svako igralište veže na sebe, tako da mi u Hrvatsku imamo nekakvih otprilike 1.000 registriranih golfera. Imamo doduše i Prvu hrvatsku ligu i Drugu hrvatsku ligu odnosno republičku ligu. U prvoligaškom rangu igra 12 klubova, a 14 u drugoligaškom rangu. Međutim bez infrastrukture bez tih igrališta nema razvoja golfa odnosno nema povećanja članstva niti naravno s time i kvalitete.

Jeste li zadovoljni s nastupima karlovačkog Golf kluba "4 rijeke"?

-Karlovački klub iako ima relativno malo članova, no svake sezone ostvaruje dobre rezultate. Zadnju sezonu smo završili na petom mjestu od dvanaest klubova u Prvoj hrvatskoj golf ligi. Imamo sad evo i momčad u Drugoj hrvatskoj golf ligi, koja je sad prvi puta nastupila u ovoj sezoni.

Koja je vaša blagdanska poruka sportašima i grada i županije?

-Prvo da budu i da ostanu svi zdravi da se čuvaju ove pandemije, koja vlada svugdje u svijetu, drugo da budu uporni i marljivi, da treniraju, da izlaze na natjecanja, da se bore, da zastupaju svoj klub, svoj grad, svoju državu i da budu dobri učenici. Škola mora biti, ja mislim, na prvom mjestu, sport svakako odmah iza toga i da se što više maknu od prevelikog korištenja mobitela i kompjutera, znači da budu što više na zraku. Evo, to im želim u sljedećoj godini.