Prvi Karlovački

Sklonište za životinje u Utinji: “Bez obzira na sav trud, psima ne možemo pružiti ljubavi i pažnje koliko će im pružiti udomitelji”

Autor: Sunčica Laić

19.09.2022

Mozaik

O radu Skloništa za životinje u Utinji, udomljavanju pasa, problemima s kojima se suočavaju i drugim aktualnostima razgovarali smo s voditeljem Krešimirom Lemićem.

*Koliko dugo već djeluje Sklonište za životinje u Utinji?

-Naše poduzeće „CRPK“ u čijem je sastavu i sklonište za životinje obavlja poslove zbrinjavanja pasa lutalica od kolovoza 1994. godine. Prvotno smo imali sklonište za životinje u Mostanju, a od 2007. godine smješteni smo u Utinji, dakle punih 15 godina tijekom kojih smo sagradili i uredili sklonište kako bismo podigli razinu brige o životinjama i uvjeta u kojima životinje borave dok su kod nas smještene.

*Koja mu je površina i kapacitet?

-Sama površina ograđenog prostora skloništa je 1,5 hektara s time da još posjedujemo ukupno 5 hektara zemljišta oko samog skloništa. Službeni utvrđeni kapacitet skloništa je za ukupno 177 pasa, trenutno još gradimo dva šetališta, tj. boxa gdje će biti moguće smjestiti po 10 pasa u svaki box, te će se ukupni kapacitet skloništa povećati za još 20 pasa.

*Kojim sve djelatnostima se bavite?

-Uz sklonište za životinje naša tvrtka „CRPK“ obavlja i trgovinu poljoprivrednim proizvodima, savjetima u poljoprivrednoj proizvodnji (ratarskoj i stočarskoj), prodajom stočne hrane, poljoprivredne zaštite i sjemena, te prodajom peradi. A od 1.8.1996. godine u sklopu naše tvrtke počeo je s radom higijenski servis i higijeničarska služba.

*U kakvim uvjetima borave psi? Na koji način brinete o njima?

Naše sklonište zadovoljava sve uvjete propisane Zakonom o zaštiti životinja te uvjete propisane u Pravilniku o uvjetima koje moraju zadovoljavati skloništa za životinje. Te tvrdnje potvrđuju i brojni nalazi Državnog inspektorata (veterinarske inspekcije) kojima smo učestalo podvrgnuti te kontrolirani. Svako sklonište pa tako i ovo u Utinji nije mjesto za trajni boravak i smještaj napuštenih životinja već je sklonište ustanova gdje su te iste životinje smještene do njenog udomljenja, jer ma koliko ljubavi i brige pružili svakoj životinji ta ista životinja neće biti toliko jako zadovoljna i sretna kao kada nađe svoj novi dom i svog novog vlasnika, odnosno udomitelja. Svaki pas koji bude smješten kod nas u sklonište mikročipira se, cijepi se zakonskom mjerom na bjesnoću, ako se rad i o štencima cijepe se prije bjesnoće dva puta na zarazne bolesti, čiste se protiv vanjskih i unutarnjim nametnika te ako su spolno zreli kastriraju se, odnosno steriliziraju. Mislim da nije potrebno posebno napominjati i svakodnevnu brigu u pogledu čišćenja boxova, hranjenja i napajanja pasa, bez obzira bila to nedjelja, praznik, Božić ili Nova godina jer psi su živa bića koja ne poznaju je li kakav praznik ili neradni dan.

*Kako se financirate?

-Financiramo se uz pomoć Gradova i Općina Karlovačke Županije tj. jedinice lokalne samouprave Karlovačke županije s kojima naše sklonište ima potpisan Ugovor o zbrinjavanju napuštenih životinja. Određenu potporu dobijemo i od same Karlovačke Županije. Sufinancira nas i Grad Karlovac, budući da s Gradom Karlovcem imamo potpisan Ugovor o zbrinjavanju napuštenih životinja, a sami iznos varira i ovisi o broju napuštenih i zbrinutih životinja s područja Grada Karlovca u sklonište te o izvršenim vetrinarskim uslugama i danima boravka pasa u skloništu.

*Imate li kakvih donatora ili potreba za donacijama?

-Donatora odnosno donacija imamo jako malo, gotovo nikako, što je i razumljivo s obzirom na razna životna poskupljenja s kojima se ljudi suočavaju i sve teži životni standard. Na svaku donaciju, bila ona u vidu i jedne jedine kune, deke, teniske loptice ili neke druge igračke za psa – posebno smo i od srca zahvalni. Sreća za pse smještene kod nas u skloništu je ta da za rad našeg skloništa nisu potrebne donacije već njihov smještaj financiraju Gradovi i Općine s područja gdje su pronađeni te s toga niti jedan njihov dan boravka nije upitan da ne bi imali što jesti ili da nemaju potrebnu njegu i veterinarsku skrb.

*S kojim udrugama surađujete i na koji način?

-Surađujemo s Udrugom „Najbolji prijatelj“ iz Karlovca te s Udrugom „Kira“ iz Rijeke. Udruge nam pomažu u vidu oglašavanja i pronalaska udomitelja za pse koji se nalaze kod nas u skloništu te pomažu u privremenom smještaju pasa kod njihovih tzv. „čuvalica“ do pronalaska udomitelja. Uz navedene Udruge surađujemo i s brojnim privatnim osobama i pojedincima koji nisu članovi nikakvih udruga koji nam također pomažu u pronalasku udomitelja jer pronalazak udomitelja nama kao skloništu je i najpotrebniji s obzirom na veliki broj pasa smještenih kod nas u skloništu te s obzirom na to da je psima sve osigurano, osim udomitelja. Također surađujemo i s Udrugom „MicKa“ u pogledu hvatanja, kastracija, sterilizacija i liječenja slobodnoživućih mačaka lutalica. Ovom prilikom naglasio bih veliko zadovoljstvo suradnjom s navedenim Udrugama i zahvalnost svim njihovim volonterima i ostalim pojedincima koji ulažu svoje slobodno vrijeme i trud da bi se što veći broj pasa udomio jer bez njih ne bismo mogli udomiti toliki broj pasa. 

*Koliko u skloništu trenutno boravi pasa?

-Trenutno u našem skloništu u Utinji imamo 149 pasa, od toga 37 štenaca (do 6 mjeseci starosti), 91 mladih pasa (6 mjeseci do 2 godine) i 21 odraslih pasa (starijih od 2 godine). Taj se broj svakodnevno mijenja zavisno o broju udomljenih i novopridošlih pasa.

*Koliko dugo u prosjeku psi ostaju kod vas?

-Na ovo pitanje nema nekog konkretnog odgovora i pravila budući da razdoblje i dužina boravka pasa u skloništu ovisi o potencijalnim udomiteljima. Neki pas se udomi jako brzo, u roku 2 tjedna od dolaska, a neki psi dođu kao štenci, narastu i odrastu nažalost u skloništu te se udome nakon godinu dana od dolaska. Najduže je pas kod nas boravio skoro tri godine dok se nije udomio.

*Koliko ste ih uspjeli udomiti ove godine?

-Od početka ove godine pa do 22. kolovoza udomili smo 154 psa.

*Što je s psima po koje nitko ne dođe ni nakon 60 dana?

-Od 2017. godine Zakonom o zaštiti životinja zabranjena je eutanazija pasa u skloništima nakon 60 dana boravka. Pas u skloništu boravi dokle god je živ ili se ne udomi. I prije tog Zakona gdje se zabranjuje eutanazija pasa u suradnji s udrugama s kojima surađujemo skupljali smo donacije za hranu za pse koji borave duže od 60 dana u skloništu buduću da su jedinice lokalne samouprave financirale boravak pasa u skloništu samo 60 dana.

*Je li povećan broj napuštenih pasa u ovo vrijeme godišnjih odmora?

-Nažalost, veliki broj napuštenih pasa ima tijekom cijele godine, a ne samo za vrijeme godišnjih odmora. Imamo neka tri razdoblja u kojima se osjeti znatno veći priljev pasa u sklonište. To je početkom godine kad veterinari idu po kućama, cijepe i mikročipiraju pse po kućanstvima pa ljudi u nedostatku financija napuštaju pse kako ne bi imali troškova, zatim razdoblje kad se nesterilizirane ženke tjeraju pa psi odlaze i po nekoliko kilometara od kuće kako bi se parili i onda se ne znaju vratiti kućama, a i ako ih se pronađe ne može ih se vratiti vlasniku budući da nisu označeni mikročipom. Zadnje razdoblje je kad se skotne ženke počinju kotiti, a neodgovorni vlasnici bacaju njihove štence po raznim mjestima. Ovime do izražaja dolazi i osnovni problem velikog broja napuštenih životinja po skloništima, a to je nekastracija, nesterilizacija, nečipiranje i necijepljenje pasa. Povećan broj napuštenih pasa u skloništima za vrijeme godišnjih odmora očituje se u smanjenom broju udomljavanja pasa iz skloništa, a ne u povećanom broju napuštanja jer kao što sam ranije rekao problem napuštanja životinja prisutan je tijekom cijele godine.

*Koje uvjete mora zadovoljiti potencijalni udomitelj, odnosno koja je procedura udomljavanja?

-Prilikom preuzimanja psa iz skloništa udomitelj mora potpisati Ugovor o udomljavanju životinje. Ukratko u Ugovoru piše kako će o životinji brinuti na odgovarajući i Zakonom propisani način, brinuti o njezinoj dobrobiti i zdravlju te kako ju neće držati na lancu budući da je u našim krajevima još uvijek nažalost prisutno konstantno držanje pasa na lancu iako je Zakonom to zabranjeno. Procedura je takva da udomitelj dođe osobno u sklonište u radno vrijeme za posjetitelje, izvan radnog vremena po prethodnom dogovoru i izabere si psa, potpiše Ugovor o udomljavanju te zatim sa psom otiđe po knjižicu u našu ovlaštenu veterinarsku ambulantu na Dubovcu gdje se ujedno obavlja i prijepis vlasništva psa na udomitelja. Ukoliko udomitelj nije u mogućnosti osobno doći do skloništa, nema prijevoz ili slično, može odabrati psa putem naše web stranice www.crpk.hr gdje su oglašeni svi psi s podacima, a mi mu psa dovezemo na kućnu adresu ili u veterinarsku ambulantu na Dubovcu gdje će preuzeti odabranog psa. Prethodno svakog udomitelja upoznamo s karakterom i temperamentom psa kako bi što lakše i bolje odabrao psa po svojim željama i mogućnostima.

*S kojim problemima se najčešće suočavate?

-U posljednje vrijeme sve više, gotovo na svakodnevnoj razini, se suočavamo s problemima gdje nam se javljaju ljudi da bi ostavili psa u skloništu jer im je netko iz obitelji otišao u bolnicu, nažalost umro ili više fizički ne može brinuti o psu i onda bi psa ostavili u skloništu. Mi smo u takvim slučajevima nemoćni budući da po Zakonu nasljedni red mora preuzeti brigu za ostavljenom životinjom kao što će preuzeti brigu i o imovinu ili ako već ne može/ne želi preuzeti psa za pokojnikom ili osobom koja je otišla u starački dom/bolnicu/inozemstvo mora mu naći sam novog vlasnika odnosno udomitelja. Zato ljudi i udomitelji koji žele psa moraju prije toga dobro razmisliti o potrebama i obavezama koje pas nosi sa sobom, jer je pas živo biće koje živi i po 15 godina.

*Vežete li se i emotivno uz pse?

-Naravno da se mi svi djelatnici skloništa emotivno vežemo uz svakog psa koji dođe kod nas u sklonište na određeni i poseban način. Kako se mi emotivno vežemo za svakog psa – tako se svaki pas još više veže uz nas, budući da ga se svakodnevno timari, hrani i mazi, svakodnevno se provodi vrijeme s njim, a on nam pokazuje zahvalnost jer na ulici nije imao ništa od toga. Međutim, nitko sretniji od nas djelatnika nije kad određeni pas ide na udomljenje jer mi za razliku od njega znamo da ide u bolji život gdje mu također neće nedostajati ništa, naprotiv imati će 100 puta više nego što ima u skloništu jer bez obzira na svu pažnju i brigu koja se upućuje psu mi mu ne možemo pružiti toliko ljubavi  i pažnje kao što će mu pružiti novi udomitelji.

*Možete istaknuti nekog psa koji vam se posebno dojmio i zašto?

-Nedavno je konačno udomljen jedan pas u tipu tornjaka, mi smo ga nazvali Tori. Po dojavi građana našli smo ga zavezanog kratkom špagom za baliranje duboko u jednoj šumi na području Grada Karlovca, ta špaga bila mu je duboko urezana u vrat, od straha nije dao da mu se uopće priđe tako da smo ga morali sedirati i omamiti kako bismo ga mogli osloboditi i smjestiti u sklonište. Bio je sav mršav i izgladnio, vjerojatno je danima bio tako zavezan za drvo u šumi. U skloništu, također od straha, danima nije dao da mu se priđe, ali s vremenom je sve više i više stjecao povjerenje prema kolegici koja je odlučila sama brinuti o njemu i socijalizirati ga. Na kraju se u potpunosti oporavio i ponovno stekao povjerenje u ljude, da bi se, evo, pred skoro mjesec dana udomio kod obitelji koja ima veliko imanje i konje, tako da sada konačno i zasluženo uživa u novom domu kao nikada do sada u svom životu.