"Sjeli smo nas dvojica, zaboravili sve što je bilo, idemo krenuti od početka"

Lijepe stvari dogodile su se proteklih dana u karlovačkom sportu, točnije u taekwondo-u. Dogodilo se ono što je mnogim ljubiteljima sporta u gradu na četiri rijeke bila nemoguća misija. Dva najveća taekwondo kluba u Karlovcu praktički su se spojila i dalje idu zajedno. Službeno ostaju dva kluba, ali sve ostalo je zajedničko. Taekwondo klub "Karlovac" i Taekwondo klub "Banija Pandas" počeli su sa suradnjom i zajedničkim radom. Odrađeni su prvi zajednički treninzi, napravljen je program i plan rada i klubovi Miroslava Brežana i Nevena Trbojevića idu dalje zajednički. Cilj je da to bude regionalni centar u kojem će trenirati najbolji natjecatelji iz Karlovačke županije. O fuziji dva kluba razgovarali smo s Nevenom Trbojevićem.

Kako je uopće došlo do fuzije dva kluba?

-Da, radi se o fuziji dva najveća karlovačka taekwondo kluba "Karlovac" i "Banija Pandas". To su klubovima s velikim rezultatima. Od 1998. dakle 23 godine nesuradnje i neslaganja bilo je između ta dva kluba i evo dogodilo se, što se dogodilo. Naša kuma, ja je tako zovem, Marijeta Ćelić, glavni tajnik Karlovačke sportske zajednice povezala je profesora Miroslava Brežana i mene da probamo jednu zajedničku suradnju i da napravimo od Karlovca jedan veliki taekwondo centar. Kako je čovjek sve stariji i zreliji, tako barem ja gledam sa svoje strane, počneš razmišljati o nekim stvarima i zaključiš da je dosta tih razmirica i toga svega. Idemo okrenuti drugu stranicu. To je sve postalo zamorno, a želimo svi da bude pozitivno. I došao je trenutak da sve postane pozitivno. Sjeli smo nas dvojica, zaboravili sve što je bilo, idemo krenuti od početka. Napravili smo plan i program, puno je novih ideja, pokrenuli smo se i jedan i drugi. To je dobro došlo nakon pandemije, jer smo se uspavali. Taekwondo je najtrofejniji sport u ovom gradu, najmasovniji nakon nogometa, tradicija je duga 53 godine. Dakle, taekwondo ima veliku povijest u ovom gradu.

Kako će sve to funkcionirati?

-Dva kluba službeno ostaju registrirana i radit će svaki klub posebno s najmlađima, ali po zajedničkom planu i programu rada. Natjecateljska selekcija trenirat će u zajedničkom terminu u Atomskom skloništu, te ću treninge voditi ja. Miroslav Brežan radit će tehniku i bazični taekwondo s djecom. Naš zajednički tim nastupat će na natjecanjima pod nazivom "Panda Karlovac team". Već su prvi treninzi pokazali da je fuzija prava stvar, članovi oba kluba jako su zadovoljni.

Svih ovih godina ova dva kluba imala su odlične rezultate. Možete li neke izdvojiti?

-Iza Taekwondo kluba "Karlovac" su 53 godine rada, pet medalja s europskih prvenstava. 286 medalja osvojeno je na državnim prvenstvima, to je klub koji je imao najbolju sportašicu Hrvatske, bila je to tada Marijeta Željković. Naš klub imao je jednu svjetsku medalju i šest europskih medalja, šesti smo klub u Hrvatskoj po osvojenim europskim i svjetskim medaljama, od 40 klubova koji imaju te medalje. Klub je osvojio 145 medalja na državnim prvenstvima i mi smo jedini klub u Karlovcu, koji je imao najbolju mladu sportašicu u Hrvatskoj, osvajačicu Nagrade "Dražen Petrović", bila je to Mateja Kunović. Kada sve te rezultate stavimo na hrpu dobijemo da smo zajedno imali 102 prvaka države, osvojena je 431 medalja na državnim prvenstvima i imali smo 40 nastupa na europskim i svjetskim prvenstvima. To sve su napravila dva trenera profesor Miroslav Brežan i ja.

Ova suradnja je spoj kvalitete, znanja, iskustva i sposobnosti, je li to i garancija uspješnog rada?

-Kada uzmemo sve te rezultate i sve što smo napravili, te kada se uzme u obzir stručni kadar, koji je u tom timu, tu imamo doktore znanosti, magistre i brojne suradnike sa strane, to će biti jedan veliki i uspješan projekt. Imamo i dvorane, dvorana Taekwondo kluba "Karlovac" u Atomskom skloništu je dvorana veličine 24x12 metara, to je velika dvorana, gdje će trenirati naš zajednički tim. Tu je i naša dvorana u prostoru kluba. Dakle, to su dvorane gdje će trenirati svi naši sportaši i to je zaista odlična infrastruktura. Uvjete imamo, treba raditi, pa će doći i uspjesi.

Kako će biti organiziran rad, a i kompletno djelovanje?

-Svaki klub će trenutno raditi program, koji provodi za najmlađe sportaše, od vrtićanaca do svih drugih početnika. Svaki klub ima trenere, koji provode svoju djelatnost. To ćemo malo razraditi, napravit ćemo plan što će se sve raditi i kako ćemo dignuti taekwondo na višu stepenicu. Imat ćemo iste programe rada. Oni sportaši koji će pokazivati određene sposobnosti, za koje vidimo da su talentirani, njih ćemo formirati u selekciju, koja će trenirati u zajedničkom terminu u dvorani Atomskog skloništa. Zbog velike dvorane zajednički natjecateljski tim trenirat će u jednom terminu, taj ću tim trenirati ja. Profesor Brežan radit će na bazi taekwondoa, tehniku i prvi kontakt s djecom, bazični dio. Što se tiče odlazaka na natjecanja, nastupat ćemo kao "Panda Karlovac team", spojili smo dva imena. Krenuli smo s treninzima, odaziv je bio jako dobar, članovi oba kluba s osmijesima su pristupili treninzima i sve su dobro prihvatili. Vjerujem da će to stvarno biti dobro, sve te nove ideje podignule su nas trenere da se idemo ponovno dokazivati. Mene je to probudilo i dalo novi poticaj da krenem ponovno stvarati nove sportaše i ostvarivati kvalitetne rezultate.

Hoće li ova suradnja donijeti novi uzlet taekwondoa u Karlovcu?

-Da, to je sada ozbiljno, naš najveći posao je okupiti što više djece, a to je dosta teško napraviti s obzirom da su djeca sve manje zainteresirana za sport. Tu je pandemija napravila svoje, djeca su se ulijenila, prisutna je i pretilost, borba trenera s omasovljenjem broja članova postala je misija, da ih što više okupimo. Mali broj djece je zainteresiran, puno je sportova, puno je klubova i malo djece dođe u klub. Mi se sada moramo fokusirati na zajednički rad i okupljanje što većeg broja djece, kako bi imali veliku bazu da izvučemo kvalitetu.

Vaš zadatak bit će rad s najboljima i ići za medaljama i ustvari dići kvalitetu taekwondoa u Karlovcu. Znači li to da ćete biti usmjereni samo na rad u dvorani?

-Pošto je klub u zadnje vrijeme ostao na meni, počeo sam se baviti sa stvarima, koje nikad prije nisam radio, financije, papirologija i administrativni poslovi. To je prije radio otac, koji je o svemu tome vodio brigu. Mene se nije opterećivalo s time, nego sam ja uvijek bio fokusiran na dvoranu i zato smo došli do svih tih rezultata i pozicije koju imamo kao klub. Sada će biti puno lakše, jer ću ja u našem klubu "Banija Pandas" rasporediti da taj posao radi netko drugi, a ja ću se fokusirati samo na treninge. To je jedini način da ja radim s voljom i željom i ja se nadam da će se to i ostvariti. Prije sam imao drugačiju okolnost, baš zbog toga što je bilo jako puno djece koja su bila motorički sposobna, pa se nismo bavili time da kada dijete dođe usvajamo tu motoriku i obrasce kretanja, koje inače dijete treba samo naučiti dok dođe u dvoranu, nego se mi moramo baviti s time. Nije to samo kod nas, to je kod svih klubova, ne žalim se, kako svi, tako i mi. Tko se bolje snađe, tko je bolji trener taj će to prije savladati i napraviti će s tom djecom nekakve rezultate. One koji pokazuju da mogu biti dobri sportaši usmjeravat ćemo u to.

Ima li na karlovačkom području talenata za osvajanje medalja na europskim prvenstvima?

-Kada vidimo sve te do sada osvojene medalje, siguran sam da ima. To potvrđuje moja statistika, koju sam ispisivao od samostalnosti Hrvatske, prva natjecanja koja su bila 1992. godine, koja su to sve imena bila. Čovjek se sjeti tih lijepih trenutaka, treniranja iz tog razdoblja i koja je to baza. Što više dolaze nova vremena, sve manje je natjecatelja. Jedno ime osvaja sva natjecanja, prije je bila velika baza, gdje je na državnom prvenstvu bilo pet, šest do deset prvaka u svim kategorijama. Tako da je to bilo jedno lijepo vrijeme, ali taj bazen koji je Karlovac imao, ima ga i dalje, samo treba pronaći djecu i motivirati ih da počnu trenirati i da ostvaruju rezultate, kakvi su se nekada ostvarivali.

Nakon 23 godine opet suradnja s nekadašnjim klubom, kakve su emocije?

-Mi smo tada trenirali u Učeničkom domu, profesor Brežan tada je bio tamo ravnatelj. Dvorana u Učeničkom domu bila je naša lokacija, tamo smo trenirali i kada se sjetim da smo iz te male, uske, parketne dvoranice ostvarivali velike rezultate. To je ono što ja pričam, ne ostvaruju velike rezultate vrhunski uvjeti, nego je bitno tko trenira i ta želja samog sportaša. Gledam sebe u razdoblju prije deset godina, iz kojih smo mi uvjeta došli do nekih rezultata, pa to čovjek ne bi mogao vjerovati. Bez struje smo trenirali, u mom stanu smo trenirali i tada su bili najbolji rezultati. To su bile 2012. i 2013. godina, još i prije toga. Nismo imali ništa i treniralo se. To je pokazatelj da ta želja jednog i drugog, trenera i sportaša može napraviti rezultat. Tako da može čovjek imati najbolje uvjete, sve svjetski uređeno, ako nema volje, niti trenera koji ima volje i znanja da se nešto napravi, neće biti ništa.

Što vas očekuje do kraja godine?

-Naš glavni cilj svega je rezultat i promicanje taekwondoa na području grada Karlovca i šire. Napravili bi jednu regiju, karlovačku regiju, gdje bi svi, ne samo iz Karlovca, nego iz cijele županije mogli doći i trenirati. Ima i Duga Resa svoje sportaše, ima i Ogulin. Svi ti učenici kada dođu pohađati srednju školu u Karlovac da imaju gdje trenirati. Želimo napraviti da to bude centar taekwondoa, jedan veliki centar, jer je iz Karlovca krenuo taekwondo. "Marjan" je to uspio napraviti u Splitu da to bude jedan veliki centar i Split je broj jedan. Zašto mi to ne bi napravili u Karlovcu, pa bi mi bili drugi po taekwondou iza Splita. Želja je da mi napravimo veliki centar, da se dvorana Atomskog skloništa uredi, tamo će sigurno biti radova, da se to uredi. Da to bude vrhunski opremljena dvorana, da budu svi mogući sadržaji za razvoj mladih sportaša. Znači, od elektronike, pa sve ostalo što treba. Da se ima što vidjeti kada netko dođe sa strane. Mi smo odlazili barem jednom tjedno u Zagreb, to će i dalje saživjeti, samo što će sada drugi klubovi dolaziti kod nas. Naša dvorana je uska, falila su nam tri metra širine za borilište. Bili smo prisiljeni ići negdje drugdje. Sada će drugi dolaziti kod nas, sada ćemo jednom u gostovanje, a onda će oni dolaziti k nama. Mislim da treba iskoristiti poznanstva Miroslava Brežana, ipak je on najpoznatija naša osoba, koja zna jako puno ljudi u cijelom svijetu. Dobro surađuje s Korejom, pa se nadamo da će Korejanci opet doći kod nas. Da dođu i ostali sportaši i kada vide naš centar da to bude stvarno dobro. Dvorana atomskog skloništa je među top dvije taekwondo dvorane. Sada treba to lijepo napraviti, a ja imam neke ideje, tako da ćemo sve to napraviti. To će biti jako dobar sklop, sklop jednog i drugog.

Karlovačka sportska zajednica vas je ustvari i spojila, očekuje li pomoć od nje?

-Naravno, to očekujemo. Kada je netko od nas nazvao, uvijek su bili neki problemi, bilo je i financijskih problema, ali pretežno su bili međuljudski problemi. Sada toga više nema, sada surađujemo zajedno i sada se radi na boljitku taekwondoa. To su dva kluba, koja rade najbolje rezultate. Mislim da više neće biti ni toliko odlazaka iz kluba u klub, nego želimo napraviti centar gdje dolaze najbolji. Pozivamo sve da nam se jave, one koji su prije trenirali u ova dva kluba i sve koji žele trenirati u tom novom regionalnom karlovačkom centru za taekwondo.